Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Znamo da nikada ne pada noć ondje, u vašim zatvorima. Tamo sjećanja grebu i netko zaboravlja kako izgleda nebo bez rešetaka i bodljikave žice. Ako smrt posjeduje boju, njome bi trebali biti obojeni vaši zatvori. Zato što se tamo unutra nalazi kraljevstvo spore smrti, koju možeš svakodnevno osjetiti. Visi sa zidova u hodnicima, odzvanja svakim zaključivanjem vrata, tiho plače u samicama… Ne postoje razlozi za nastavak “kritike” vašeg “korekcijskog” sistema.

Već smo to rekli u prošlosti, kad smo postavili bombu od dvadeset kila na vanjski zid zatvora Koridalos prije tri godine. Naša zatvorena braća i sestra iz ZVĆ govore to definitivno bolje od nas, kroz svoje tekstove, sudjelujući u međunarodnom dijalogu Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta.

Uostalom, mi ne očekujemo ništa bolje od carstva Moći aromatiziranog “ljubaznošću” demokracije. Svi njegovi službenici savršeno izvršavaju svoje dužnosti.

Suci, sjedeći na svojim carskim prijestoljima, donose presude koje dovode u pitanje čak znanstveno trajanje prosječnog ljudskog života: “Dvostruka doživotna”… “Dvjesto godina zatvora”… “Osamdeset godina zatvora”… Za njih su imena samo male nesnosne mrlje tinte na njihovim golemim optužnicama, koje moraju biti izbrisane.

Ispod njih se nazale zatvorski upravitelji, mali bogovi zatvorskih institucija koji izdaju naredbe iz svojih dalekih ureda, smatrajući se “gospodarima”. Ionako oni vode “djelatnost”.

Kraj njih stoje suci izvršenja, “božja ruka”. Njihov potpis otvara vrata “pakla” ili “raja”. “Uvjetni otpust iz zatvora… odbijeno”. “Pet dana izlaska iz zatvora… odbijeno”. “Odbijeno”… “odbijeno”…”odbijeno”… to je jedina riječ koju poznaju. No, svi su oni neprijatelji. A jedinu stvar koju možeš tražiti od neprijatelja je totalni rat.

Teška sjekira kriticizma uz mučninu neodgovorenih pitanja pada na stanovnike zemlje zatvora. Pada na same zatvorenike, od kojih većina pasivno prihvaća da leži u tamnicama demokracije. Daleko od subkulture revolucionarne imaginarne ikone “borca” zatvorenika, kao pojačane vizije živućeg ovdje, realnost u zatvoru zvuči strašno ružno: pasivnost… kolaboracionizam… prilagodba… lizanje dupeta zatvorskih službenika… drogiranje… rasizam… kukavičluk… samosažaljenje… dvoličnost…

Da, ta patetična masa se može odjednom pretvoriti i postati “borbena”, kada se radi o dozi heroina, o dugovima i posudbi, o suverenitetu klanova. Tada zatvorenička mašta trijumfira. Komad željeza pretvara se u najspretnijim rukama u ubojiti nož, čarapa ispunjena teškim predmetom pretvara se u oružje za građanski rat među zatvorenicima, koji su ovdje bolje naučili jesti jedni drugima meso nego što su to ikad činili vani.

Istom zapanjujućom maštom na nezamislivim mjestima skrivaju drogu koju žele prenijeti. Međutim, ta je mašta odsutna kad treba izvršiti osvetu nad onima koji su ih zatvorili i oduzeli im slobodu. Koliko bivših i današnjih zatvorenika se osvećuje nad svojim tamničarima? Koliko zatvorenika pronađe adresu glavnog stražara, ili napadne iz zasjede suca koji je bacio u smeće njihov zahjev za izlazak ili uvjetni otpust?

Zato pozivamo manjinu zatvorenika, koji nisu još izgubili dostojanstvo, da isplaniraju na desetke činova osvete.

iii. FAI/IRF međunarodna zavjera

S naše strane, postavljajući bombu protiv direktorice zatvora Koridallos, koordiniramo naše napade putem FAI/FRI međunarodne mreže. Započelo je kada su naša braća i sestre u Čileu, iz ustaničke antiautoritarne ćelije “Panagiotis Argirou”, napali Nacionalno Udruženje Zatvorskih Službenika u Santiagu, 12. maja.

FAI/IRF je međunarodna zavjera anarhista od prakse koja podmeće požar na obrambene pozicije socijalnih reformističkih anarhista. Rješava se mirisa plijesni koja se uhvatila u anarhiji amfiteatara te ispunjava
zrak mirisom baruta, crne anarhije, noćnih sati, eksplozija, pucnjeva, sabotaža. To objašnjava zašto se Međunarodni Revolucionarni Front FAI i Zavjera nalaze na vrhu popisa anarhističkih opasnosti, kao što to kaže nedavno izvješće Europola.

Širenje i neformalno organiziranje nove anarhije kroz autonomne ćelije direktne akcije je ono što zaista plaši policiju čitavog svijeta. Zato država i neprijatelji anarhije teško zaboravljaju anarhističke borce
zatočene u njihovim zatvorima.

iv. Za braću i sestre koji nedostaju…

U Njemačkoj je drug Thomas Meyer-Falk (zatočenik zbog sudjelovanja u pljački banke u svrhu podržavanja subverzivnih projekata) već odslužio svoju presudu, ali ostaje u zatvoru. U njegovom je slučaju primijenjen jedan stari zakon nacističke Njemačke, po kojem zatvorenici mogu na neodređeno vrijeme ostati u zatvoru čak i nakon što su odslužili čitavu presudu, ako se smatraju “opasnim po društvo”… Thomas Meyer-Falk, svojim beskompromisnim stavom i odbijanjem da klekne pred Moći, još je smatran opasnim elementom za društveni stroj.

[Fusnota u originalu: U Bugarskoj naš drug Jock Palfreeman ostaje zatočen u zatvoru, nakon sukoba s petnaestak fašista koji su mučili jednog Roma. Jedan je fašist ostao mrtav u sukobu, dok je drugi bio teško ranjen. Mi, s naše strane, šaljemo znak solidarnosti Jocku i obećanje da nije sam.]

Istovremeno, naš brat Gabriel Pombo da Silva je trenutno zatvoren u Španjolskoj (premješten prije nekoliko mjeseci iz Njemačke), dok se naš brat Marco Camenisch nalazi u zatvoru u Švicarskoj. Naša su dva brata već dugo godina zatočena u tamnicama demokracije zbog njihove subverzivne i anarhističke akcije. Gabriel – koji se borio mnogo puta protiv FIES-a [fusnota u originalu: specijalni zatvorski režim] – optužen je za sukob s policijom u njemačkom gradu Aachen, a Marco za eko-sabotažu, bijeg iz zatvora i oružani sukob s graničnom policijom. Mada su podobni za uvjetno puštanje iz zatvora, međunarodni državni stroj ih pokušava držati taocima, povezujući ih s “operacijom Odlučnost”, slučaj koji je izgradila talijanska država. Policijski slučaj protiv FAI/FRI mreže za koji su optuženi, osim Marca i Gabriela, naši drugovi u pritvoru u Italiji, Giuseppe (“Peppe”), Stefano, Elisa, Sergio i Alessandro, dok su neki od naših ZVĆ drugova u grčkom zatvoru također “pod istragom”.

Državni aparat i njegova pravda sada eksperimentiraju sličnu alkemiju i u Grčkoj. Naš brat i član ZVĆ, Gerasimos Tsakalos je na vrhu crne liste isražitelja i sudaca. Do sada je odradio trideset i jedan dan u pritvoru – maksimum je osamnaest mjeseci – no produžen je na još šest mjeseci, opisujući ga kao “posebno opasnog”. No šarlatani pravde vrše nove eksperimente. Otvorili su još jedan predmet, dvostruka pljačka u Velventosu (Kozani), a Gerasimos je optužen za poticanje na zločin i izdaju nalog za novi pritvor. Optužen je za poticanje na pljačku banke koja se odvila kad je on već bio u zatvoru. Osim toga, prošle godine, kad je njegov rok pritvora od osamnaest mjeseci istekao, smeće zvano Mokkas (posebni žalbeni sudac za preliminarne istrage) je izdalo nalog za drugi pritvor, dok je drug bio u bolnici uslijed štrajka glađu.

Sve to osnažuje naše uvjerenje, sada više nego ikada, da će se oslobođenje naših drugova ostvariti samo putem nasilja, puškama, anarhističkom tromokracijom i intenzifikacijom nove anarhističke urbane gerile… i tada, jao se ga onima tko se nađu na putu oslobođenja naših drugova.

v. Sve se nastavlja…

Borba ne prestaje samo zato što su se neke nebitne osobe umorile, i sada samo pokazuju svoje anarho-medalje na pistama po glibovima Egzarhije (centar Atene), niti zato što su se neke osobe usrale i uhljebile na sigurnom i na pseudo-sastancima.

Za nas ne postoji zlatna sredina. Oni koji otvoreno iskazuju svoje anarhističke namjere suočavaju se s odlučujućom dilemom, ili djelovati ili odustati od anarhije zauvijek. Nikada neće postojati anarhija uz
kavane i tračanja. Ili djeluj ili šuti…

Na kraju naše izjave o ponovnom pojavljivanju uz Bande Svjesnosti, željeli bi posvetiti ovaj napad čitavom našom snagom našim braćama i sestrama u zatvorima talijanske države, a osim toga i poslati zavjerenički znak Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, optuženima za ranjavanje Roberta Adinolfija [fusnota u originalu: izvršni direktor nuklearnog poduzeća], djelo za koje je Ćelija Olga-FAI/FRI preuzela
odgovornost.

“Riječi dosljednosti sestara i braće u ratu jedine su koje zaista imaju težinu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” sve se vrti oko sredstva “sastanka”, koji postaje vježbalište autoritarizma, humus iz koje
izrastaju vođe i vodiči, čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti se trude na sve načine da uguše novo koje kroči naprijed. Novo koje kroči naprijed je konkretizacija neformalne
organizacije (…)

Alfredo Cospito [mart 2013.)

“Hrabrosti i snage drugovima koji u anonimnosti napadaju državu i kapital, hrabrosti i snage onima koji imenuju vlastiti bijes, hrabrosti i snage drugovima koji stvaraju FAI/FRI. Udahnimo život crnoj internacionali, treba čitav svijet uništiti. Živjela anarhija!”
Nicola Gai [maj 2013]

Braćo i sestre, randevu je zakazan…
Vratit ćemo se – i prije no što očekujete…

Zavjera Vatrenih Ćelija – FAI/FRI
Bande Svjesnosti – FAI/FRI
Ćelija Sole-Baleno

[Fusnota u originalu: Sole i Baleno – Maria Soledad Rosas i Eduardo Massari – dvoje drugova anarhista opuženih za sabotažu i anarhističke dinamičke akcije u devedesetima. Baleno je “počinio samoubojstvo” u zatvorskoj ćeliji. Nekoliko mjeseci kasnije, Sole je “počinila samoubojstvo” u specijalnom režimu “kućnog” pritvora koji su joj nametnuli. Njihova sjećanja žive u nama, u našim mecima, u našem dinamitu…)

Izvor: Athens Indymedia (PDF)


Atena: Izjava zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija glede eksplozivnog napada na direktoricu muškog zatvora Koridallos

Ovaj su tekst pročitali članovi ZVĆ 10. juna u sudnici na početku suđenja.

Želimo uzvratiti, s naše strane iz zatvora, znak gerile braći iz Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesnosti te pozdraviti zajednički front svih anarhista prakse koji podržavaju međunarodnu mrežu FAI/FRI.

DRUGOVI, ovim napadom smo se ponovno susreli. Izbrisali ste naše stanje zatvorenika. Darovali ste nam trenutke istinske slobode. I ponovno smo se našli zajedno za istim stolom. Raspravljali smo, odabrali metu, isplanirali operaciju, napali, preuzeli odgovornost.

Svi zajedno suučesnici preporoda NAŠE Zavjere, svi zajedno dosljedni obećanju koje smo dali, da je ovo samo početak. Zavjera Vatrenih Ćelija ostaje slobodna u našim srcima, u našim osmijesima, u streljivu našeg oružja, sve do kraja, zauvijek…

ŽIVJELA ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA / BANDE SVJESNOSTI
Ćelija Sole – Baleno

ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE

Izvor:  Act For Freedom

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *