Category Archives: Zatvori

Genova – G8 (Italija) – Francesco Puglisi uhapšen u Barceloni

Doznajemo da je anarhističkog druga Francesca “Jimmy” Puglisija, osuđenog na 14 godina zatvora na suđenju za “devastaciju i pljačku” tokom pobune u Genovi 2001., uhapsila u Barceloni, 5. juna, Policia Nacional.

Lov na čovjeka, koji je pokrenut u suradnji između DIGOS [talijanske političke policije] iz Catanije te francuskih i španjolskih represivnih organa, se izgleda temelji nadasve na telematskim tragovima ostavljenim u bulimijskom trbuhu društva kontrole, čije se opsesivno sakupljanje informacija, naizgled sistematsko i rutinsko, afirmiralo kao osnovni izvor monitoriranja, nadziranja i pogađanja svakog tko se nađe na nišanu vlasti.

Ukratko, država ubija kroz svoje uniforme i svoju politiku, globalni kapitalizam skreće svoje surovo lice i prema mjestima gdje se nekad gozbovalo nad leševima, a ruševine poharanih područja, tehnologija i društvo kontrole su se stopile u jedan jedini organ, nad čijim funkcioniranjem pojedinci i ljudske zajednice nemaju nikakve kontrole, demokracija i njeni rituali su samo puder koji pokriva objektivne užase, da ne bi izgledali tako strašni, i u koja smo uronjeni. Tko se bori i sabotira ovaj svijet, kažnjava se na egzemplaran i “zastrašujući” način, kao simbol upozorenja i represalije. Presude za Genovu 2001., kao i za
Rim 15. oktobra 2011., drugarice i drugovi koje je otela država, širenje i usavršavanje zatvorskog aparata i tehnološkog nadzora, su otvorene rane koje nas podsjećaju na nužnost i važnost borbi i solidarnosti.

Drugovi iz Španjolske javljaju da je odveden u madridski zatvor, vjerojatno Soto Del Real, prije nego što će biti isporučen Italiji.Očekujemo nove vijesti i pozivamo svakog tko ih ima da ih šalje na
informa-a[a]autistici.org

Solidarni s Francescom, Marinom i Albertom! Ne daj se Vincenzo!*

* Presude za “devastaciju i pljačku” tokom sukoba G8 u Genovi 2011.: Francesco je osuđen na 10 godina zatvora, Marina na 12, Alberto na 10, Vincenzo (u bijegu) na 13.

Marina Cugnaschi, CC Bollate, Via Cristina Belgioioso 120, 20021 Milano
Alberto Funaro, CC di Perugia, Strada Pievaiola 252, 06132 Perugia

Izvori: i, ii

Italija – Operacija “Odlučnost”: Hitno oslobođenje 5 anarhističkih zatvorenika

sticker-hr3

Atina: Anarhista Kostas Sakas u štrajku glađu od 4. juna 2013.

Prisoner in prison cell

Anarhista Kostas Sakas je stupio u štrajk glađu 4. juna 2013. godine protestujući protiv produženja pritvora u pretkrivičnom postupku i zahtevajući trenutno puštanje iz zatvora.

Drugovi su pozvali na političku diskusiju, koja će se održati 4. juna 2013. u 18h na atinskoj Politehničkoj školi (zgrada Gini), u susret organizovanju akcija solidarnosti za štrajkača glađu Kostasa Sakasa. Tom prilikom će biti uspostavljena i telefonska veza sa Kostasom koji će govoriti direktno iz zatvora Koridalos.

Kostas je anarhistički zatvorenik koji se trenutno suočava sa dva suđenja koja se vode protiv R.O. ZVĆ iako je negirao svoje učešće u toj urbano-gerilskoj grupi od trenutka kada je uhapšen (decembar 2010.). Ovaj drug se nalazi u pritvoru – gde čeka na suđenje – već 30 meseci. Država mu je nedavno produžila pritvor za još šest meseci (i istu meru primenila protiv anarhiste Gerasimosa Cakalosa koji je priznao učešće u R.O. ZVĆ).

Turska: Sirove vesti o borbi za park Taksim Gezi i tekućim nemirima

lesvos-island

Transparent na ostrvu Lezbos (nasuprot turskoj obali): “Solidarnost sa pobunjenicima u Turskoj”

Prvog juna smo stigli na Taksim oko15h. Nakon sukoba koji su počeli ujutro, policija je bila prinuđena da napusti to područje. Panduri su nestali na nekoliko časova. Tokom dva sata nije bilo policijskog prisustva ni u jednoj oblasti u centralnom delu Istanbula (evropska strana). Ljudi su okupirali Trg Taksim i park Gezi. Broj ljudi je bio ogroman. Čitav park, trg i ulice koje vode ka ovom području bili su prepuni ljudi. Demonstranti su uništili sve građevinske ograde i prepreke koje su zatvarale zapadnu stranu parka. Uklonjene su i neke od prepreka koje je postavila policija i bačene na put koji vodi ka novoizgrađenom podzemnom tunelu. Druge su demonstranti koristili za podizanje barikada. Policijska kućica koja se nalazi u južnom delu parka i gleda na trg je zapaljena, a uništeno je i vozilo za razbijanje demonstracija koje je policija tu ostavila. Na istom mestu je prevrnut i uništen još jedan policijski automobil. Ljudi su bili ispunjeni radošću i slikali su se ispred uništenih vozila i objekta. Severno od parka nalazi se hotel Hajat, a u blizini ulazne bašte hotela jedan policijski automobil je bačen u bazen. Četiri autobusa javnog koja su ostavljena na obližnjoj raskrsnici takođe su oštećena.

[vimeo]http://vimeo.com/67432788[/vimeo]
[vimeo]http://vimeo.com/67480646[/vimeo]

Negde oko 18h saznali smo od drugova da su počeli sukobi u Bešiktašu gde se nalazi kancelarija/kuća Tadžipa Erdogana. Ljudi su napadali iz četiri pravca:  Trga Bešiktaš (istok), puta Dolmabahče (zapad), ulice Akaretler (severozapad)  i puta Ortabahče (sever). Policija je tamo bila zaglavljena sa četiri vozila za razbijanje demonstracija opremljenim vodenim topovima i oko 150 policajaca na ulazu u ulicu Hajretin Iskelesi. Na svim ovim pravcima podignute su barikade. Nakon nekolko sati, policija je potisnula ljude, tako da su se represivne snage proširile. Nove barikade su podignute u ulici Mumču Baka i putu Sulejmana Sebe kako bi se sprečio ulazak policije u Čarši, bazarsku oblast Bešiktaša u kojoj se ljudi obično druže. Kada su ljudi intenzivirali napade policija je počela upotrebljivati plastične metke. Sukobi su se nastavili iza ponoći negde do 1.30h (2. juna).  Policija je tada prekomernom upotrebom gas-bombi rasturila masu, a ljudi su napustili barikade i tražili sklonište u okolnim prodavnicama i barovima ili su se pregrupisavali u unutrašnjim ulicama Bešiktaša.

U isto vreme, ljudi koji su pružali otpor na Taksimu podizali su, toko cele noći, ogromne barikade na putevima i ulicama oko trga i parka Gezi. Ljudi su takođe palili građevinska vozila. Autobusi, automobili, građevinski materijal, prepreke koje je postavila policija, kontejneri itd. sve je korišćeno za pravljenje barikada. Continue reading Turska: Sirove vesti o borbi za park Taksim Gezi i tekućim nemirima

Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

camenish-libero

CH – 4.  Update neoslobođenje  (društvo bez rizika):

Premisa: još je u postupku žalba (5. mart 2013.) drugostupanjskom sudu na 2. odbijanje (5.2.2013.) pri prvostupanjskom (uprava za zatvorski sustav Züricha) mojeg uvjetnog otpusta. U ovom drugom odbijanju Uprava za zatvorski sustav ZH [u daljnjem UZZS ZH] traži od  Lenzburga izjašnjavanje, u decembru 2013., glede mojeg uvjetnog otpusta.

22. mart 2013.: potvrđujući svoje prethodne usmene izjave – i postojanje, barem, određenih proturječnosti unutar represivnih aparata – uprava Lenzburga je poslala, prijevremeno, nadležnom UZZS ZH izvještaj o ponašanju sa zahtjevom za premještaj na ljeto 2013. u zatvor “otvorenog” tipa. Upravitelji Lenzburga i ZH žurno organiziraju sastanak 28. marta 2013. UZZS ZH je izričito odbio zahtjev Lenzburga zbog “visokorizične opasnosti” za koju ne bi mogli preuzeti odgovornost.  Njihovi uvjeti za “ublažavanje izvršenja” ostaju i dalje isti: da se odreknem i prihvatim psihijatrizaciju revolucionarne/radikalne borbe te njene oružane borbe i “pojma o svijetu”. Dakako, susreli su se s još jednim mojim odlučno odbijanjem. Slijedilo je izvješće Lenzburga u kojem se traži da se, pod ovim uvjetima, ne nastavi izvršavanje moje kazne nakon ljeta 2013. Što praktični znači moj neminovni premještaj u  anihilacijski logor Pöschwies, Regendorf, Zürich.

+ UKRATKO (društvo rizika):

Jučer je federalna vladala javno objavila da namjerava dodijeliti multinacionalnim kompanijama koncesiju za eksploataciju i trgovanje osnovnim sirovinama sa sjedištem u Švicarskoj (Glencore/Xstrata itd.) – koje globalno posjeduju većinski dio ovog prljavog smrtonosnog biznisa, koji se iz Švicarske može voditi, u biti, bez “pravilnika” i poreza – dobrovoljno “etičko” poboljšanje njihovih sve više javno spornih globalnih postupaka eksploatacije i trgovanja…

Danas federalni sud izdaje dozvolu visokorizičnom četrdesetogodišnjem nuklearnom reaktoru starudiji u Mühlebergu (kanton Bern), vrlo prijepornom nakon Fukushime, za neograničen rad te na taj način izokreće odredbu federalnog upravnog suda, od marta 2012., koji je za 2013. naložio privremeno zatvaranje stare nuklearne centrale starudije zbog opasnosti, sve do “otklanjanja” njenih sigurnosnih nedostataka…

Continue reading Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

Istanbul, Turska: Poslednje sirove informacije o okupaciji u parku Taksim Gezi

taksim-gezi-park-teargased-1024x727

istanbul_tr

Protestna povorka u ulici Istiklal, Istanbul
Protestna povorka u ulici Istiklal, Istanbul

Okupacija parka Taksim Gezi u Istanbulu počela je 28. maja 2013. Nakon policijskog napada na područje parka 30. maja 2013., hakeri iz grupe RedHack su u odgovoru na taj jutarnji napad sabotirali sajt policijske uprave za područje Bejolu.

Okupacija je nastavljena, a na hiljade ljudi se okupilo da pruži otpor planovima vlade koja pokušava uništiti zelene površine i izgraditi šoping centar. Ova okupacija je ubrzo postala jedna od najvećih mobilizacija sa više različitih učesnika (od radikalnih aktivista do NVO), podsećajući na pokret Okupiraj (Occupy).

Ulični sukobi u Istanbulu su danas, 31. maja 2013., započeti oko pet sajtu ujutru. Otpor se proširio, a policija je ispalila neverovatnu količinu suzavca i šok bombi. Pre još jednog policijskog napad navijači tri glavna fudbalska tima (Bešiktaš, Galatarasaj, Fenerbahče) izašli su na ulice ujedinjeni. Sukobi su nastavljeni do kasnih večernjih časova. Ogroman broj ljudi je izašao na ulice. Hiljade ljudi je na svaki način pokušavalo da stigne do Trga Taksim. Ni nakon šesnaest sati uličnih borbi, borbe nisu bile završene.

Continue reading Istanbul, Turska: Poslednje sirove informacije o okupaciji u parku Taksim Gezi

Operacije “Ardire” [Odlučnost], Italija – Tužilaštvo u Milanu traži dodatno produženje pritvora

circus

Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info  i Informa-Azione.

Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:

“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu  RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.

Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!

Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!

SMRT DRŽAVI I NJENIM SLUGAMA!
ZA DIREKTNU AKCIJU

SOLIDARNOST I SUUČESNIŠTVO S DRUGOVIMA U ZATVORIMA DILJEM SVIJETA!

RadioAzione


Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

 

Bern (Švicarska): Sukobi uz party uličnog otpora, 25. maja

SCHWEIZ AKTION "TANZ DICH FREI"

SCHWEIZ AKTION "TANZ DICH FREI"

bern-3

bern-4

bern-5

bern-6

bern-7

Treća godišnja proslava partija uličnog otpora Tanz Dich Frei (“oslobodi se plesom”) u švicarskom gradu Bernu završila je masovnim sukobima između maskiranih uličnih boraca i policijskih snaga.

Na tisuće osoba marširalo je plešući prema lokalnom parlamentu, gdje su izbili sukobi. Pobunjena mladež napala je više od 70 trgovina i učestvovala u uličnim borbama, bacajući kamenje, boce, baklje i druge predmete na policajce.

Panduri tvrde da su uhapsili više od 60 osoba, ali još nemamo vijesti o stanju uhićenika ili o mogućim optužbama. Ako imate informacija izravno s ulica, molimo da javite.

Prividni društveni mir u helvetijskoj metropoli prekrasno je uzdrman. Solidarnost sa svima koji ne žele pognuti glavu i uzvraćaju udarac čak i u raljama zvijeri!

Izvješća na francuskom jeziku  i više slika: 1, 2

Bruxelles (Belgija): Operacija “Pepeo”

b

22. maja 2013., oko 6 sati ujutro, na desetine policajaca antiterorističke jedinice Savezne pravosudne policije upalo je i pretreslo 3 doma u kojima su nastanjeni anarhisti i antiautoritarci te anarhističku biblioteku Acrata. Sve prisutne osobe (11) su uhićene i odvedene u postaju Savezne policije.

Optuženi su za: pripadanje terorističkoj organizaciji, zločinačko udruženje i podmetanje požara. Operacija je nazvana “Cendres” [Pepeo], a vodi je javna tužiteljica Isabelle Panou, poznata po svojoj dugogodišnjoj karijeri u službi države.

Policija je zaplijenila brojne dokumente, osobne stvari, kompjuter i sav informatički materijal, GSM (mobitele), agitacijski materijal itd. Tokom ispitivanja, na kojima su svi odbili surađivati, otkriveno je da se istraga odnosi na različite borbe, pobune i aktivnosti započevši 2008. pa sve do danas, uključujući one protiv zatvora, izgradnje novog centra za ilegalne imigrante u Steenokkerzeelu, briselskog javnog prijevoza (STIB/MIVB), europskih institucija i eurokrata, izgradnje brze željeznice (RER) u Bruxellesu, NATO-a, deportacije imigranata, sudskih službenika te izgradnje maksi-zatvora u Bruxellesu. Na meti su i publikacije kao Horse-Service (“Izvan-upotrebe”) te općenito tekstovi, plakati itd. koje distribuiraju anarhisti i anti-autoritarci.

Oko 13 su svi pušteni na slobodu, a da se nisu ni pojavili pred javnim tužiocem.

Suočeni s ovim optužbama za terorizam te njihovim zastrašivanjima i šikaniranjem, ne smijemo napustiti ideje i djela kojima je cilj uništenje svakog oblika autoriteta te radost koju proizlazi iz ovih borbi.

Nastavimo borbu za slobodu, srušimo ovaj pogubni svijet koji ugnjetava i izrabljuje.

Ništa nije gotovo, sve se nastavlja
Napadnimo ono što nas ugnjetava

Bruxelles, 23. maja 2013.

izvor

Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

filospinato

Dobio sam iz Njemačke (19.4.13.)

“(…)
Nastojat ću napraviti sažetak onoga što se desilo Gabrielu. Prošlog je tjedna odveden pred “Audiencia Nacional” [Nacionalni vrhovni sud] u Madridu. Zato je premješten u španjolski zatvor, činjenica koja nije bila poznata dok nije odveden pred sud.

Kao što znamo talijansko pravoduđe je izdalo europski nalog za uhićenje povezan s “Operacijom Ardire” [Odlučnost], zbog koje je pod istragom.

Talijansko pravosuđe traži njegov premještaj u talijanski zatvor; ne znamo da li samo zbog ispitivanja ili ga pak žele duže zadržati. Prvo ročište na sudu je otkazano jer se advokat nije pojavio, zbog čega smo zadobili na vremenu. Sutra novo ročište, 16. aprila, na kojem će Gabriela informirati o europskom nalogu i da li ga želi osporiti.

Continue reading Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

Iz zatvora u Ferrari (Italija): Posljednje vijesti u vezi istrage oko napada na Adinolfija

tumblr_ma07d0y5g21ro0ralo1_500

21. maja stigli su rezultati drugog vještačenja na kacigama zaplijenjenim u Nicolinom domu. No, i ovaj put su forenzičari karabinjera morali kapitulirati priznajući da je barut pronađen na navedenim kacigama kompatibilan s 80% pištolja u opticaju. Na taj im je način propao pokušaj povezivanja kaciga i oružja, koje njegov otac legalno posjeduje, s tobožnjim izletom optuženih na vježbe gađanja, kao što su pretpostavili istražitelji u predmetu za 270bis [udruživanje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka]  zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija. Vještačenje je već bilo dalo negativan rezultat pri usporedbi istog baruta i streljiva kojim je Adinolfi ranjen.

Prethodnih je tjedana određeno prvo ročište za saslušanje, u Genovi 12. juna 2013.

za informacije nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

adresa na koju možete pisati drugovima u zatvoru:

Nicola Gai – Alfredo Cospito
via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Izvor: RadioAzione

Solun (Grčka): Benefit koncert za drugove Zavera Vatrenih Ćelija

Koncert za financijsku podršku ZVĆ druga Panagiotisa Argiroua, koji će se ubrzo morati podvrgnuti još jednoj operaciji.

Subota, 25. maj 2013 u 22:00, Asteroskopeio, Solun

Anarhističko svratište Nadir

nadir_benefit-gig-728x1024

Contra Info napomena:  Podsjećamo na tešku ozljedu i hospitalizaciju zatvorenog anarhista Panagiotisa Argiroua (vidi ovdje).

Član ZVĆ (Conspiracy of Cells of Fire) će ubrzo trebati da se podvrgne još jednoj specijalnoj operaciji i liječničkom tretmanu. Zato je potrebna široko prikupljanje pomoći u narednom razdoblju. Pozivamo sve  anarhiste na solidarnost diljem svijeta da pomognu našem drugu pokriti liječničke troškove. Anarhisti koji žele poslati financijsku potporu mogu kontaktirati i Grupu solidarnosti sa Revolucionarnom Organizacijom ZVĆ, u Ateni, na sal.spf[at]gmail.com

Barcelona (Španjolska): “Tražimo pravo na slobodu mučenja”

 Opće ujedinjenje Mučitelja. Mučenje je naše neotuđivo  pravo
Opće ujedinjenje Mučitelja. Mučenje je naše neotuđivo pravo.

U nedjelju 28. aprila u zatvoru Quatre Camins održan je prosvjed, kao uvod u suđenje devetorici zatvorskih stražara optuženih za mučenje nekoliko zatvorenika nakon pobune u Quatre Camins 2004. Nakon prosvjeda jedna od sindikalnih organizacija koje brane stražare optužene za torturu, umjesto da se izjasni protiv torture, traži od Glavnog Odsjeka pojačanje represije i snage protiv svakog tko prijavi mučenje.

U pismu objavljenom na njihovoj web sajtu, UGTZatvori [nap. prev. Union General de Trabajadores, jedan od najvećih španjolskih sindikata] su alarmirani zbog prosvjeda, a ne zbog maltretiranja i mučenja. Navedeni sindikat, koji ne primjećuje mučenja koja mu se odvijaju pred nosom u zatvorima te se razmahuje impresivnim vidovnjaštvom, samouvjereno izjavljuje da su osobe koje su organizirale prosvjed pred zatvorom učinile to s namjerom da “izazovu teške incidente”.

Još jednom ovaj “klasni” sindikat dokazuje svu svoju beskorisnost, umjesto da osudi teške političke “krize” neprekidnih pljački oligarhija, podržava impresivnu efikasnost nadzora i represije nad radničkim i ranjivim klasama.

Continue reading Barcelona (Španjolska): “Tražimo pravo na slobodu mučenja”

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

police-rat2

Ovo je poziv anarhistima cijelog svijeta, molimo drugove/arice da prekinu svaki prijateljski odnos s OARS, Anarhističkom Organizacijom za Socijalnu Revoluciju (La Paz, Bolivija).

Razlog je jednostavan: potkazivači su i otvoreno opravdavaju potkazivanje kao dio svoje “društvene revolucije”. Nakon što su uhapšeni 29. maja 2012., četiri člana OARS-a odali su druge anarhiste. Dvojca anarhista koje su odali nalaze se još, nakon devet mjeseci, u zatvoru, dok je jedna anarhistkinja u kućnom pritvoru (ova treća zatvorenica je nagrađena kućnim pritvorom nakon što je i ona sam odala druge). Optuženi su za terorizam i pokušaj ubojstva. Jedini dokaz protiv njih troje je svjedočenje članova OARS-a (i dodatno svjedočenje treće zatvorenice koja je nakon mjesec dana odala druge, pošto je OARS tvrdio da je teroristkinja).

Nakon što su pušteni odajući imena drugih anarhista, članovi OARS-a opravdali su svoja djela, a sama organizacija je objavila komunikej koji koristi istu retoriku terorizma kao i vlada, u kojem se distanciraju od svakog oblika ilegalne prakse. Njihove su izjave objavljene na Anarkismo.net, praxislibertaria.wordpress.com i anarquiacochabamba.blogspot.com.

Continue reading Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda

prisons

24. april 2013. –  Zatvaranjem preliminarne istrage, 11. marta 2013., Alfredu  i Nicolu čeka suđenja po članku 280bis (atentat s terorističkim ciljem), sa procedurom izvučenog iz predmeta za 270bis [udruživanje zbog terorizma i rušenja demokratskog poretka), zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, koji ostaje otvoren, uz još jednu osobu pod istragom.

Za 280bis još nije određeno preliminarno ročište. Čeka se i da tužilaštvo dostavi nedostajuće prijepise audio nadzora koje bi, nakon što su sudski vještaci tražili dvije odgode, trebali biti predani do 5. juna (izgleda da vještaci ne uspijevaju razumjeti i prepisati napuljski dijalekt… koji je tako jasan djelovao đenovskim istražiteljima kada je trebao poslužiti za podupiranje optužbe, uobičajenim manipulirajućim mehanizmom kojim se interpretira audio nadzor).

U maju ističe i rok za predaju rezultata usporednog vještačenja RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera] nad barutom pronađenim na zaplijenjenim kacigama u Nikolinoj roditeljskoj kući i oružja koje Nicolin otac legalno posjeduje… u istoj kući. Kao što je već naglašeno u prethodnim vijestima, nakon prvog – propalog – pokušaja da se dovedu u vezu navedeni tragovi sa streljivom korištenim pri ranjavanju Adinolfija, đenovski javni tužitelji ponovno kreću u napad, ovog puta ciljajući na 270bis, nespretno teoretizirajući o maštovitim “vježbama gađanja” kojima su se navodno bavili optuženi, mada ne navode ni gdje ni kada (izostavljajući i činjenicu da su kacige zaplijenjene tijekom pretresa bez ikakvoga “forenzičarskog” kriterija, prolazeći kroz prljave ruke pandura, njihove automobile, mjesta na kojima su čuvari nereda zasigurno vrlo prisni s barutom).

Continue reading Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda

GRČKA: 15. april 2013., nova racija EKAM-a u zatvoru Greneva

abolish-all-prisons-1024x773

Pretukli su zatvorenike, elektrošokirali ih, svukli i natjerali ih da puze na rukama i koljenima. Operacija EKAM-a (specijalne antiterorističke policijske jedinice) u grčkim zatvorima se nastavlja, čak s većim intenzitetom, pakošću i autoritarnošću.

Nakon racija u Trikali, Malandrinu, Gianneni, Domokosu, Koridallosu i Greveni, u subotu je EKAM ponovno harao grevenskim zatvorom. Postupak je svugdje isti, batinanje, ponižavanje, uništavanje ćelija. EKAM se posebno iskazao u posljednjoj operaciji u grevenskom zatvoru, zamaskiranih lica, nakon što su zatvorenike izvukli iz ćelija tukući ih pendrecima, koristeći čak i taser, natjerali su ih da puze četveronoške, da bi ih na koncu vezali lisicama i odveli u sportsku dvoranu zatvora.

Dok su se zatvorenici, goli i svezani, nalazili u sportskoj dvorani, EKAM je uništio njihove ćelije pod izlikom pretresa. Bez ikakve informacije, bez ikakve indikacije o postojanju oružja, obično tokom noći, EKAM vrši racije po zatvorima te zlostavljanjem i samovoljom sprovodi svoj vlastiti zakon. Izgleda da je ministarstvo pravosuđa predalo grčke zatvore ministru Opresije Dendiasu [1], dovodeći “preodgojni” sustav u srednji vijek.

Nekontrolirana akcija specijalnih jedinica policije. Mučenje već zatočenih osoba.

 

ZAPALIMO ZATVORE
NEKA NIJEDAN ZATVORENIK NE OSTANE SAM

izvor: Act For Freedom

[1] Nikos Dendias, grčki ministar javnog reda i zaštite građana

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Čile, Temuco: represija nad čileanskim anarhistima

Temuco. Jučer ujutro 28. marta, policija je izvršila brojne pretrese, među kojima i dva okupirana prostora, Espacio Pandemia i Biblioteka Amanecer. Sud, policija i štampa tvrde da su tijekom pretresa pronađeni aparati za gašenje požara, barut, tajmeri, plin butan i priručnik za izradu eksplozivnih naprava. Navode da je pronađen i tekst kojim se preuzima odgovornost za jedan napad.

Mnogi su drugovi uhićeni samo što nisu htjeli reći ime policajcima. Dva ili tri druga su uhićena pak za posjedovanje oružja i možda će biti optuženi za terorizam.

26. marta, to jest dva dana ranije, drugovi iz Espacio Pandemia objavili su tekst u kojem kažu da policija već dva mjeseca nadzire njih kao i njihov prostor. Gadovi u uniformama u više su navrata pitali stanovnike kvarta što tu drugovi rade i što organiziraju, ali nisu nikada dobili odgovor. Javni tužioc koji vodi slučaj je Paredes Cristian.

Continue reading Čile, Temuco: represija nad čileanskim anarhistima

Atina: Slučaj “Revolucionarna borba” – petoro anarhista osuđeno u prvostepenom postupku

rage

Dana 3. aprila 2013. godine doneta je presuda u slučaju “Revolucionarne borbe” koja je blago poboljšana u odnosu na inicijalni predlog javnog tužioca. Odluka suda u slučaju Revolucionarne borbe:

Optuženi koji su negirali učešće u organizaciji

– Oslobađajuća presuda od svih optužbi za Mari Berahu, Sarantosa Nikitopulosa i Kostasa Kacenosa primenom principa in dubio pro reo (nap. prema ovom principu ukoliko sudija ima bilo kakve sumnje da je optuženi zaista učinio krivično delo, mora da presudi u korist optuženog)

– Osuđujuća presuda za Vangelisa Statopulosa i Hristiforosa Kortesisa zbog navodnog učešća u organizaciji.

Optuženi koji su priznali učešće u Revolucionarnoj borbi

– Oslobađajuća presuda za Nikosa Maziotisa, Polu Rupu i Kostasa Gurnasa od optužbi za “upravljanje terorističkom organizacijom”.

– Osuđujuća presuda za Nikosa Maziotisa, Polu Rupu i Kostasa Gurnasa za “jednostavnu sinergiju” u akcijama Revolucionarne borbe (bez trunke dokaza o njihovoj umešanosti u konkretnim akcijama, već primenom nacističkog principa zajedničke odgovornosti)

Da sumiramo, član Revolucionarne borbe Nikos Maziotis osuđen je na 86 godina zatvora; odnosno, spajanjem kazni na 50 godina. Članovi Revolucionarne borbe Pola Rupa i Kostas Gurnas osuđeni su na po 87 godina zatvora; spajanjem kazni na po 50 godina i 6 meseci. Maksimalna zatvorska kazna u Grčkoj iznosi 25 godina (obično se odsluži ili kao puna kazna ili prilagođena zatvorskim dnevnicama, ili nakon završetka 3/5 zatvorske kazne, kada zatvorenik može dobiti uslovno puštanje pod određenim uslovima).

Vangelis Statopulos i Hristoforos Kortesis su osuđeni na kazne od 8, odnosno 7 godina zatvora. Spajanjem kazni Vangelis Statopulos je osuđen na 7 godina i 6 meseci.

Pored toga, svih petoro osuđenih anarhista su, sudskom odlukom, lišenih političkih prava (troje anarhista koji su priznali učešće u Revolucionarnoj borbi na pet godina, a Vangelis i Hristoforos na tri godine), kao i nesuspenzivno dejstvo žalbe.

Nikos Maziotis i Pola Rupa se nalaze u bekstvu, a Kostas Gurnas, Vangelis Statopulos i Hristiforos Kortesis su odmah odvedeni u zatvor. Poslednji trenuci suđenja bili su militantni slogani publike i stisnute pesnice za trojicu anarhističkih boraca.

Solidarnost sa svim anarhistima zatvorenim ili progonjenim od strane grčke države! Borba za slobodu je daleko od kraja.

Živela Revolucionarna borba!

Italija: Poziv na solidarnost s anarhistom Sergiom, uhićenim tijekom operacije “Ardire” [Odlučnost], Giulia Marziale puštena iz pritvora

bath

Sergio se bori, mi se borimo!

Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.

Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.

Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.

Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it

Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.

SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!

Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Nekoliko solidarnih

izvor

***

Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku

Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!

Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.

Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Grčka: tekst anarhokomunista Tasosa Teofiloua iz zatvora Domokos

Ovaj je tekst napisan 24 sata prije magičnog bijega iz zatvora Trikala 22.03.2013.*

Vjerojatno postoji određeni interes za osvrt na posljednja dva pokušaja bijega iz zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj, jedan helikopterom iz zatvora u Trikali, drugi jednim malim “blefom” iz zatvora u Malandrinosu.

U prvom slučaju policija nije oklijevala, kako bi konsolidirala nultu stopu tolerancije, dovesti u opasnost na desetine osoba, samo da bi spriječila bijeg, čin koji predstavlja prekršaj a ne zločin…

U drugom smo slučaju vidjeli što može postići zatvorenik kad prikaže jedan običan radio kao daljinski upravljač bombe (!), kada mehanizmi primjene zakona znaju da se ne šali sa svojom slobodom. Mada na koncu nije uspio pobjeći, ipak je 24 sata držao na nogama čitav zatvor, s jednim jedinim oružjem: svojom odlučnošću.

Međutim, značenje ova dva slučaja leži u drugačijem poimanju bijega, u njegovoj promjeni na individualnom nivou zatvorenika. Sve do kraja devedesetih godina pobuna i bijeg su bila dva gotovo uzajamna pojma. Pobuna je obično proizlazila iz pokušaja masovnog bijega. Zatvorenici jednog zatvora nastojali su zajedno pobjeći. Neki su uspjeli, druge su panduri ranili tijekom bijega, dok su se ostali vratili nazad i zapalili zatvor. Razloge ove promjene trebamo tražiti s jedne strane u modernoj tehnologiji i u arhitekturi represije, a s druge u neviđenom individualizmu modernih zatvorenika.

Moderni su zatvori izgrađeni tako da postignu najveću moguću kontrolu, koristeći oba načina, fizički i elektronski. Telekamere na svakom uglu, savršeno naciljane ruke bez ikakvog prirodnog elementa. Vrata koja se otvaraju samo elektronski, iz kontrolne sobe. Čak ni krov – bitan detalj – primarno sklonište pobunjenih zatvorenika, nije dostupan na bilo koji način.

S druge pak strane promjena sastava zatvorenika, kroz posljednje desetljeće, dovela je do određenih izmjena u samoj percepciji zatvorenika. Populacija zatvorenika se više ne sastoji ni od zločinaca žednih krvi ni od romantičnih razbojnika. Danas je sačinjavanju useljenici iz Afrike i Azije, koji u većini slučajeva ne znaju, ne samo jezik, nego ni zašto su u zatvoru. Sačinjavaju je narkomani koji bi trebali biti u bolnici. Sačinjavaju je sitni uplašeni prijestupnici i dužnici, novi trend grčkih zatvora. Sačinjavaju je “kumovi” i kriminalci noćnog života, koji u zamjenu za male usluge održavaju ravnotežu u grčkim zatvorima, između korupcije i socijalnog mira.

Odnosi među zatvorenicima su lažni, ogavno licemjerni i diplomatski. Igra dominacije koja koči razvoj povjerljivih odnosa, koja smanjuje borbenost, za koju je potrebna solidarnost. Zatvorenici, podijeljeni po nacijama i plemenima, po velikim i malim kaznama za različita počinjena djela, po vlastitim različitostima koje proizlaze nadasve iz droge i malih osobnih interesa, uništavaju svaku borbenu zajednicu koja bi se mogla stvoriti. Na koncu, tko želi afirmirati svoju slobodu treba pokušati sam ili s nekoliko prijatelja. Čini se da je kolektivno rješenje zastarjeli romanticizam koji pripada devedesetima.

A zašto je sve to važno?

Zato što zatvor nije ogledalo društva. To je prije prostor u kojem se koncentriraju njegove funkcije, njegove vrijednosti, njegova tradicija, njegova etika, njegovi problemi. Promatrajući i analizirajući ono što se  događa unutra, sposobni smo interpretirati društvenu inerciju vani.

Helikopteri za bijeg su spektakularni i opravdani, ali ljepši je oganj pobune. Ne smijemo prestati iskazivati poštovanje svima koji su uspjeli pobjeći, kao i onima koji su pokušali, ali ne smijemo ni zaboraviti da naš cilj nije samo letjeti iznad zidova, nego plesati na njihovim ruševinama.

A. Teofilou.
21.03.2013.
sekcija E1 zatvora Domokos

* Dana 22. marta 2013.  desilo se uspešno bekstvo 11 zatvorenika iz zatvora Trikala (njih devetoro se još uvek nalazi u bekstvu, dok je policija dvojicu begunaca uhvatila nedaleko od zatvora).

 

Atina: Novo suđenje protiv anarhističke revolucionarne organizacije “Zavera vatrenih ćelija”

after-ccf-bombingDana 5. aprila 2013. počinje još jedan preki sud unutar ženskog zatvora u Koridalosu u slučaju “Zavere vatrenih ćelija” (podsećamo da je u tok već treće suđenje ZVĆ povodom slanja zapaljivih paketa).

Ovaj novi postupak se bavi 250 bombaških i napada paljevinom ove organizacije (pored ostalih, napadi na kancelarije Zlatne zore, Upravni sud u Atini i zatvore u Koridalosu).

Ukupno 18 drugova i drugarica će ovog puta izaći pred sud: njih devetoro koji su priznali učešće u R.O. ZVĆ, kao i Teofilos Mavropulos, Janis Mihailidis, Dimitris Politis, Konstantina Karakacani, Panajotis Masuras, Stela Antoniju, Aleksandros Mitrusijas, Kostas Sakas i Jorgos Karajanidis.

Naša podrška svim drugovima je bespogovorna, a naše prisustvo u sudu je potrebno.

Sastanak za organizovanje skupa solidarnosti kod zatvorske sudnice Koridalos desiće se u utorak 26. marta 2013. u 19h, u Politehničkoj školi u Atini.

Skupština solidarnosti sa R.O. ZVĆ
i svima koji su gonjeni u okviru istog slučaja