S obzirom na praznično potrošačko ludilo, odlučili smo se da ofarbamo pet bankomata u centru Verije, u petak uveče 18. aprila 2014., kao mali znak solidarnosti sa borbom zatvorenika i zatvorenica protiv stvaranja zatvora maksimalne bezbednosti.
Izolacija ima za cilj da fizički i mentalno uništi one koji se bore.
Da niko ne ostane zarobljen u rukama države…
“Solidarnost sa uličnim prodavcima imigrantima kod ASOEE”
U poslednjih mesec dana, policija je pokrenula akcije demonstracije sile kod Atinske škole za ekonomiju i biznis, poznatije kao ASOEE (u ulici Patisio). Svakog dana, sve vrste policajaca raspoređene su oko fakulteta sa ciljem da nas zastraše i spreče da prodajemo stvari na trotoaru ispred ASOEE. Kako se opštinski izbori približavaju, razni kandidati pokušavaju da dokažu koji od njih će biti najefikasniji u “ponovnom uspostavljanju reda u centru Atine”, ko će biti tvrđi prema nama, imigrantima i imigrantkinjama, ko će biti oštriji prema studentima/kinjama i onima koji/e se uz nas svakodnevno bore.
Policija je 8. aprila 2014. ponovo okružila zgradu ASOEE. Oko 11h, grupa od njih dvadesetak – identičnog izgleda i sa istim predmetima u rukama, napala je ulične prodavce i bezuspešno pokušala da blokira ulaz u fakultet. Nekoliko minuta kasnije usledio je napad policije. Oko 15.30h scena je ponovljena. Ovaj put je skoro 40 ljudi (panduri u civilu i neki iz prethodne grupe) pokrenulo novi napad, a 2-3 njih blokiralo je kapiju na ulazu u zgradu. Istovremeno, policijske motociklističke jedinice DELTA dovezle su se iz okolnih ulica i nasumično počele da – zajedno sa jedinicama za razbijanje demonstracija – jure, prebijaju i hapse ljude. Jedan student i dvanaest imigranata/kinja odvedeno je u policijsku stanicu. Istog popodneva, udruženje studenata pozvalo je na skupštinu u kojoj su u znak solidarnosti učestvovali i mnogi drugi ljudi, a na kojoj je odlučeno da se krene ka policijskoj stanici Kipseli gde su se uhapšeni nalazili. Panduri su zaustavili demonstrante; ubrzo nakon toga došlo je do protestnog okupljanja na Trgu Amerikis. Uhapšeni su narednog dana izvedeni pred sud pod optužbom za pružanje otpora vlastima, lakši napad uz nanošenje telesnih povreda i ilegalnu trgovinu. Istovremeno, panduri su upali u domove uhapšenih bez prisustva javnog tužioca, ali nisu pronašli ništa što bi im bilo od koristi. Suđenje je odloženo za 23. april 2014.; student je pušten ali je, odlukom policije, dvanaest imigranata/kinja i dalje zatvoreno. Continue reading Atina: Obračun policije sa uličnim prodavcima imigrantima i solidarnim ljudima kod fakulteta ASOEE, 8. aprila 2014.
Sve je ukradeno, sve nam pripada!
Uzeli smo nazad malo stvari koje smo proizveli mukotrpnim radom, a koje su nam naši šefovi ukrali…
Uspostavljanje vanrednog stanja zajedno sa predatorskim racijama šefova na radnim mestima i u našim životima nameću društvu strah od represije i neimaštine. Razlike u svakodnevnom životu dobijaju tragičan oblik kada ispružene ruke mole i prose ili prevrću kontejnere u nadi da će pronaći hranu. Nezaposlenost i stalni rast cena proizvoda na policama supermarketa naterali su nas da se zapitamo da li možemo zadovoljiti čak i naše osnovne potrebe.
Ne tolerišemo ovakvu situaciju; pružićemo otpor.
Danas (11. aprila 2014.), pokrili smo naša lica i izvršili eksproprijaciju u jednom od onih velikih supermarketa. Naša smo lica učinili vidljivim našim potezom, a pošto taj potez (uglavnom) remeti njihov mir kao i njihovu profitabilnost pokušaće da nam uđu u trag. Nećemo im se predati, prkosimo njihovom terorizmu, planiramo naše korake i kolektivno odgovaramo na ulici. Kolektivizujemo naše otpore i pobune protiv onih koji nas ugnjetavaju.
Danas smo se takođe zaustavili i kod Organizacije za zapošljavanje radne snage (OAED).
Ostavili smo neke od stvari iz supermarketa u lokalnoj kancelariji za nezaposlene kao gest klasne solidarnosti sa drugim radnicima i radnicama i nezaposlenima; pravedni čin koji mi, oni odozdo, činimo za sebe, deleći kolač. U ovom modernom sistemu trgovine ljudima, u ovoj savremenoj galiji, radnici u programima javnih radova – koje Organizacija za zapošljavanje radne snage promoviše – prisiljeni su da po pet meseci žive poput robova. Nemaju prava na odmor ili bolovanje, dobijaju mrvice koje nazivaju platom, a u slučaju da odbiju poziciju koja im je dodeljena preti im brisanje iz registra nezaposlenih. Svako od nas treba da zna da je nas više i ukoliko želimo da se organizujemo možemo zbaciti eksploatatore naših života.
Drugovi i drugarice iz nekoliko krajeva Grčke udružili su se u neposrednoj blizini zatvora Domokos, u nedelju 6. aprila 2014., na protestu protiv novog zakona Ministarstva pravde o reformi zatvora, kao i da bi poslali snagu i toplinu zatvorenicima koji su tamo zatvoreni.
Autobusi iz Patrasa i Atine stigli su oko 13h do puta koji vodi ka zatvoru Domokos, ali se ispostavilo da se na nekih pola kilometra od zatvora nalazi policijska blokada tako da nisu mogli prići bliže od tog mesta. Drugovi i drugarice iz Kardice, Volosa, Trikale, Larise i drugih gradova prethodno su se okupili na centralnom seoskom trgu kao što je i planirano, odakle su krenuli ka zatvoru. Demonstranti iz Soluna su stigli nešto kasnije zbog problema sa jednim od autobusa.
Na početku su uzvikivani neki slogani, ali pošto ljudi nisu znali da li ih zatvorenici zbog udaljenosti mogu čuti skandiranja su uthinula dok nije uspostavljena telefonska veza sa zatvorenicima koji su potvrdili da se povici čuju i unutar zatvora. Jedna manja grupa drugova pronašla je način da se nešto više približi zatvorskim objektima – prolaskom kroz polja koja okružuju zatvor, tako da su svoju podršku zatvorenicima slali odatle. Ubrzo nakon toga došlo je do manjih sukoba sa pandurima koji su bili pozicionirani sa te strane zgrade. Panduri su bacili suzavac ali im nije išao na ruku smer u kojem je vetar duvao, pa su efekti bili poprilično mali. Periodični sukobi su nastavljeni tokom više od jednog sata.
Prilično zabavan momenat desio se oko 15:30h kada su drugovi i drugarice pokušali napasti patrolna kola i vozilo tajne policije. Kada su panduri to shvatili, brzo su uskočili u svoja vozila i zapalili odatle ostavljajući tragove guma na asfaltu.
Uglavnom su uzvikivani slogani protiv zatvora i pandura, ali i za anarhiju:
Ni kazneni ni politički zatvorenici; vatra i eksploziv u svim zatvorskim ćelijama.
Slušajte zatvorski stražari – dalje ruke od boraca.
Oni kojima je glava puna sranja ne mogu razumeti ništa o slobodi.
To je, to je, to je prava stvar, rafali kalašnjikova da utuve u glavu.
Nijedna suza za Cironisa – panduri, svinje, ubice. [nap. prev. Jorgos Cirnois je zatvorski stražar koga je na srmt izbo zatvorenik Ilija Kareli].
Sloboda za one koji se nalaze u zatvorskim ćelijama.
U ponedeljak 31. marta 2014. zatvorenici krila A kao i zatvorenice zatvora Koridalos odbili su da se vrate u ćelije nakon završetka vremena u zatvorskom dvorištu, ostajući napolju na jedan sat (od 11h do 12h) u znak žalosti i besa zbog nedavne smrti njihovog kolege zatvorenika Ilije (Ilira) Karelija.
Na zidovima u dvorištu krila A muškog zatvora Koridalos ispisani su slogani dok su zatvorenici uzvikivali slogane poput “I sada jedan slogan koji nas sve ujedinjuje: panduri, svinje, ubice”, “Krv još teče i traži osvetu”, “Vatra i paljevine u svim zatvorskim ćelijama”.
Snimak tih trenutaka:
[vimeo]http://vimeo.com/90602222[/vimeo]
U ženskom zatvoru Koridalos, zatvorenice su uzvikivale slogane protiv pandura, zatvora, siledžija iz Zlatne zore, poput: “Vatra i paljevine u svim zatvorskim ćelijama”, “Fašistički šljamu, uskoro ćeš visiti”, “Bes i svest, negacija i nasilje donose haos i anarhiju”, “Države su jedini teroristi, solidarnost sa oružanom gerilom”, “Vatra i eksplozija u ovom bordelu”.
Continue reading Atina: Protestna akcija u zatvoru za muškarce i žene Koridalos
Dana 24. marta 2014., zatvorenici i zatvorenice širom Grčke najavili su protestne mobilizacije protiv stalno-strožijih uslova pritvora, zahtevajući povlačenje predloga zakona vlade o zatvorima maksimalne bezbednosti. Prema tom novom zakonu, “opasni/e” zatvorenici/e koji budu poslati u jedinice tipa “C” neće imati pravo na dopuste, a značajno će im biti ograničeno i pravo na posete.
Dana 25. marta, usred rastuće napetosti u zatvorima, osuđenik rođen u Albaniji Ilija Kareli izbo je na smrt zatvorskog stražara improvizovanim nožem u zatvoru Malandrino. Iako je Kareli bio zatvoren ukupno 16 godina, nedavno mu je odbijen dopust. Mrtvi tamničar, koga mas-mediji predstavljaju skoro kao sveca, bio je zloglasni sadistički mučitelj koji je zatvorenike bičevao električnim kablovima.
Dana 27. marta, zatvorenik Ilija Kareli prebačen je u samicu zatvora Nigrita (u blizini grada Seres) u kojoj je kasnije pronađen mrtav usled višestrukih unutrašnjih povreda i teških preloma izazvanih neprekidnim prebijanjima ubica u uniformi. Drugim rečima, nakon što je stražaru oduzeo bedni život, zatvorski sistem ga je mučio do smrti.
Kao odgovor na ubistvo Ilije Karelija, kao i na monstruozni zakon koji su vlasti spremne da implementiraju protiv zatvorenika i zatvorenica u Grčkoj, zatvorenici i zatvorenice nekoliko zatvora održali su masovne proteste, u nekim slučajevima uz odbijanje zatvorske hrane i/ili odbijanja da budu zaključani u ćelijama.
U nedelju poslepodne, 30. marta 2014., održan je skup ispred zatvora Nigrita u kojem je Kareli pronađen mrtav. Akcija je trajala više od jednog sata, a učestvovalo je oko 100 drugova i drugarica iz Soluna, Seresa i Kavale. Odgovor zatvorenika i zatvorenica bio je veoma energičan, a obe strane su razmenjivale povike protiv mučitelja-ubica iz zatvorske uprave kao i slogane protiv pandura i u znak solidarnosti sa tekućim borbama zatvorenika i zatvorenica.
Tokom skupa, uprava je pokušala da učini sve što je u njenoj moći da spreči komunikaciju između zatvorenika/ca i ljudi koji su se okupili u znak solidarnosti. Aktivirani su alarmi, a putem razglasa su konstantno emitovana obaveštenja kako bi se sprečilo da pevanje dosegne unutrašnjost zatvora. Međutim zatvorenici i zatvorenice nisu bili obeshrabreni/e tim pokušajima tamničara; posebno u krilu C2, zatvorenici/e su razbijali/e kamere za nadzor, prozore itd.
Solidarnost sa ljudima koji se bune unutar i izvan zidina
Vi ste mrtvi.
[Karlo Đulijani, Aleksandros Grigoropulos, Lambros Fundas – svi ubijeni od strane policije]
VEČNA SLAVA LAMBROSU FUNDASU
Pre četiri godine, izdahnuo je veliki borac, moj drug iz “Revolucionarne borbe”, Lambros Fundas. Ubijen je tokom oružanog sukoba, kada su članovi organizacije pokušali da izvrše eksproprijaciju vozila u atinskom naselju Dafni.
Lambros je politički odrastao u poslednjem periodu političke tranzicije (metapolitefsi) nakon hunte kada se i priključio antiautoritarnom pokretu. Učestvovao je u socijalnim sukobima tog perioda koje je odlikovao taj posebni duh nakon hunte koji je nastajao iz militantne tradicije, kolektivnog sećanja stanovništva žednog slobode.
Politički je sazreo na pragu novog veka kada je radikalni pokret pokušavao da pronađe vezu sa prošlošću kroz ruševine perioda nakon hunte kako bi utisnuo svoj put u novoj eri privatizacije i konzumerizma. Tada smo se, kao i sada, borili da razumemo značajne promene u grčkom društvu, promene koje su se – u poređenju sa sadašnjim – pokazale bezbolnim. Kasnije se pridružio “Revolucionarnoj borbi” u čijim je redovima vodio i svoju poslednju bitku.
Lambros je otišao zajedno sa čitavom jednom erom. U ove četiri godine njegovog odsustva, zemlja doživljava dvostruki bankrot – politički i ekonomski. Dvopartijski sistem vlasti koji je bio stub države nakon hunte srušio se zajedno sa bilo kakvim kredibilitetom njenog političkog sloja. Istovremeno, srušena je i čitava ekonomska struktura ulaskom zemlje u Evropsku Uniju. Zemlja se sada nalazi u procesu kolonizacije od strane monetarno-kreditne elite evropskog severa, a njihovi lokalni saradnici prodaju proizvodna dobra. Fašizam danas više nije na vratima, on je već tu. U gladnoj deci, nezaposlenima, u očajanju, u odredima za racije, u državnom terorizmu.
Danas, četiri godine nakon smrti Lambrosa Fundasa, borba “Revolucionarne borbe”, borba radikalnog pokreta za slobodu i socijalnu pravdu, opravdana je više nego ikada jer smo se pobrinuli da budemo tamo gde je i trebalo da budemo pre nego je izbila oluja, pre nego smo ušli u mrak – na linijama borbe protiv neoliberalnog fašizma.
I sve što ostaje, Lambros, jeste odgovoriti na večno pitanje, tvoje poslednje reči, “I šta ćemo sada da radimo?”. A ja ostavljam tvoj zaglušujući odgovor da se ukoreni u sadašnjosti i budućnosti, u uplašenim dušama i tinejdžerskim sobama. Nemamo drugog puta kojim vredi ići osim putem otpora. Lambrosovim putem, putem života.
Iz predgovora Nikosa Kazancakisa za knjigu “Kapetan Mihalis (sloboda ili smrt)”:
“Mnogi koji su čitali knjigu ‘Kapetan Mihalis’ misle da takva deca – takvi mali ljudi, kako ih zovemo na Kritu, nikada nisu postojali, čak ni tako fizički i mentalno snažni ljudi koji toliko vole život da u smrt gledaju sa takvim prezirom. Kako oni koji ne veruju mogu verovati u čuda koja verovanje može stvoriti? Oni zaboravljaju da čovekova duša postaje svemoćna kada je obuzeta velikom idejom. Zastrašujuće je kada, nakon gorkih iskušenja, shvatiš da u nama postoji sila koja može prevazići ljudsku snagu. Zastrašujuće je zbog toga što od trenutka kada shvatiš da ta snaga postoji ne možeš više pronaći nikakve izgovore za svoje besmislena ili kukavička dela, svoj protraćeni i izgubljeni život, prebacivati krivicu na druge. Tada znaš da si ti, ne sreća, ne sudbina, ne ljudi oko tebe, samo ti, bez obzira šta radiš, bez obzira šta postaneš, odgovoran. A onda ti je neprijatno da se smeješ, sramota te je da se rugaš kada neka vatrena duša teži nemogućem.
Sada shvataš veoma dobro da to je vrednost čovekova, težiti i znati da težiš nemogućem, a biti siguran da ćeš to dostići, jer znaš da ako daješ sve, ako ne slušaš ono što logika komanduje već se noktima i zubima držiš svoje duše i nastavljaš da veruješ, tvrdoglavo jureći nemoguće, onda će se čudo desiti, što zdrav razum bez krila ne može shvatiti: nemoguće postaje moguće”.
Kostas Gurnas
10. mart 2014.
zatvor Koridalos
Rat besni.
Dokle god svet vlasti sahranjuje žive ljude u tamnicama zatvora, dešavaće se trenuci pobune i neposlušnosti u kojima se na nasilje vladara odgovara nasiljem. Baš kao u tom trenutku kada je zatvorenik Ilija Kareli nakon 16 godina zatočeništva i represije svoj očaj pretvorio u bes, a svoj nož usmerio ka ljudostražu* (25.3.2014. u zatvoru Malandrino).
Ljudostražu čije žitije sada emituju sredstva masovne obmane preućutkujući činjenicu da je bio mučitelj koji je voleo, kada se zatvorski sistem odluči da pokaže svoje najokrutnije lice, na maštovite načine iskaljivati svoj sadistički bes na telima zatvorenika; na primer, bičevanjem zatvorenika električnim kablovima.
Kerovi vlasti su se pobrinuli da osvete smrt ljudostraža na način koji im je veoma poznat: mučenjem do smrti. Ilija je umro (nakon što je prebačen u zatvor Nigrita, 27.3.2014) od posledica unutrašnjeg krvarenja nakon uzastopnih batinjanja od strane pandura i zatvorskih stražara.
Ništa drugo nismo ni mogli očekivati od oruđa režima. Ali odgovornost takođe leži i na onima koji reprodukuju medijsku propagandu o nepravednom gubitku domaćina i porodičnog čoveka – ljudostraža, učestvujući tako u festivalu prikrivanja mučenja unutar zatvora, ali takođe i omražene društvene uloge ljudostraža – stražara nad ljudima. Continue reading Grčka: Povodom ubistva Ilije Karelija u zatvoru Nigrita
Bilo je nezamislivo verovati da se noć sa hiljadama tela, dimova i urlika, neće nastaviti. A ostavila je mnogo toga za razmišljanje. Sukobi koji su se satima vodili na ulicama Atine možda nisu bili dovoljni da se spreči usvajanje novog sporazuma o kreditiranju (drugi memorandum), ali su pokazali da je društveni otpor strahovito prisutan. Iz tog apsolutnog prisustva rođena su neka očekivanja, a mogućnosti otkrivene. Nad njim se, međutim, nalazila i sama sistematizovana represija vlasti zatečene i šokirane veličinom i kvalitetom socijalne eksplozije. Polje koje je te noći otvoreno bilo je, dakle, brzo okupirano mehanizmima anti-pobune, ostavljajući nam – čak i do danas – zadatak da osmislimo nove načine da ga ponovo okupiramo i povratimo.
Međutim, 12. februar 2012. je ostavio ne samo do danas neiskorišćeno društveno nasleđe – što na trenutke izaziva neprijatna i mehanholična razmišljanja, već i neke otvorene pravne bitke. Dana 2. aprila 2014., četiri osobe koje su uhapšene tog dana, a kasnije pritvorom kažnjene za primer (među njima i anarhista Vangelis Kailoglu) kao samo neki od stotina hiljada eksponenata pravednog socijalnog besa, ponovo će preći prag sudnice.
Zbog toga što ne zaboravljamo mesece koje su živeli bez slobode i represivni kontra-napad osmišljen da pređe preko njihovih leđa, bićemo tamo da ponovo izrazimo našu solidarnost. Ne zaboravljamo da su upravo oni kažnjeni ne samo za ono što se dogodilo te noći, već i sve mogućnosti koje je ta noć iznedrila.
Baš kao i tada, tako i danas izjavljujemo da smo saučesnici i saučesnice.
Solidarnost sa drugom Vangelisom Kailogluom kao i onima koji su optuženi u istom slučaju.
Suđenje će se održati u Apelacionom sudu u Atini, 2. aprila 2014. u 9h.
Drugovi i drugarice.
Izvor: Asirmatista via Act For Freedom Now
U noći 20.3.2014., u istočnom delu Soluna, zapalili smo diplomatsko vozilo.
Ova akcija je izvedena u kontekstu međunarodnog poziva na solidarnost sa anarhističkim taocima* čileanske države – Huanom Alisteom, Fredijem Fuenteviljom i Marselom Viljarolom kojima se sudi u slučaju “Security” (napad na “Banco Security”). Drugovi se suočavaju sa nekoliko ozbiljnih optužbi, pored ostalih i za napade na banke kao i smrt pandura koji je napravio grešku izborom da brani svet vlasti i njegovih zakona.
Svaki akt napada na državu i njene mehanizme poruka je solidarnosti sa svim drugovima koji se, širom sveta, bore unutar i van zatvora.
ZA POTPUNO OSLOBOĐENJE I ANARHIJU
SOLIDARNOST SA ANARHISTIMA U ČILEU
SNAGE ONIMA KOJI SU IZABRALI PUT ILEGALNOSTI
Izvor: Asirmatista via Act For Freedom Now
* (nap. prev.) Fredi Fuentevilja je bivši militant “Pokreta revolucionarne levice” (MIR, Movimiento de Izquierda Revolucionaria), a sada je aktivni autonomni antikapitalista. Huan Aliste je bivši član MAPU-Lautaro sada aktivan kao subverzivni antikapitalista. Marselo Viljarol je takođe bivši član MAPU-Lautaro, sada autonomni i slobodarski subverzivac.
Ovih dana, novi zakon Ministarstva pravde koji se odnosi na zatvore supermaksimalne bezbednosti i zabrane dopusta, dostupan je za javnu raspravu.
Prve nove mere ovog vladinog zakona već su objavljene u medijima.
1) Specijalna klasifikacija zatvorenika i zatvorenica u tri tipa (A,B,C). Svi zatvorenici i zatvorenice optuženi za pljačku ili iznudu, kao deo kriminalne organizacije, politički/e zatvorenici/e, svi koje smatraju “opasnim” i koji su osuđeni na više od 10 godina zatvora do doživotne robije, ili oni/e koji/e se bune unutar zatvora, biće klasifikovani/e u tip “C”.
2) Zatvorenici tipa “C” biće lišeni prava na dopust, a biće im ograničena i prava na posete i telefonsku komunikaciju sa rodbinom.
3) U cilju izolovanja zatvorenika i zatvorenica biće izgrađene ćelije tipa “C” (u Domokosu, kao i u drugim zatvorima).
4) Policija dobija stalno mesto u zatvorima (pretresi ćelija, transfer zatvorenika i zatvorenica unutar zatvora, itd.) sa tajnim nadležnostima i ovlašćenjima koja nisu navedena čak ni u vladinom službenom glasniku.
Očigledno je da vlada priprema grčku verziju zatvora Gvantanamo. Sa pravosudnim sistemom u kome se nameću razorne kazne a princip proporcionalnosti je rasturen, Grčka se već bori za prvo mesto po pitanju višegodišnjih i doživotnih zatvorskih kazni. Continue reading Zatvorenici i zatvorenice najavljuju protestne mobilizacije u grčkim zatvorima (24. mart 2014.)
1,000 sati teorije jednako je 1 minutu akcije.
U ranim jutarnjim časovima u petak 21. marta 2014., napali smo kancelariju poreskog u okrugu Nea Jonia u gradu Volos. Izabrali smo da potpalimo poreski arhiv – zapise smo polili benzinom i zapalili. Cilj nam je bio da se vatra proširi celom zgradom, ali zbog nedostatka kiseonika požar se nije proširio. Sledećeg puta ćemo biti oprezniji.
– Razlozi zbog kojih smo se odlučili napasti poresku upravu su očigledni. Naš jedini dug prema glavnom paljčkaškom mehaznimu države jeste njegovo uništenje.
– Akcija zamenjuje suze.
– Akcijom prevazilazimo naše strahove.
– Nećemo čekati da uslovi postanu zreli.
– Ne ćemo čekati na neko društvo da se probudi.
– Nećemo čekati ni na jednog “revolucionara” da se revolucioniše.
Pozivamo sve one koji ne žele da žive robovskim životom, sve one koji se svesno suprotstavljaju ovom svetu koji stari, da napuste bede i ideologizovanu neaktivnost i deluju agresivno.
Hajde da mi budemo oni koji počinju odlučivati o agendi aktuelnih dešavanja.
Ne postoji put ka slobodi. Sloboda je put. A sloboda anarhističkih drugova i drugarica proći će preko ruševina postojeće bede.
Isto tako i sloboda svih nas.
Solidarnost sa političkim zatvorenicima i zatvorenicama
Snage onima koje krivično gone zbog njihovih subverzivnih aktivnosti
Podignuta pesnica za one koji nastavljaju da pružaju otpor
Dana 22. marta 2014., postavljen je transparent na anarhističko sastajalište Utopia A.D. (skvotirana stara pravna škola) u gradu Komotini, u kontekstu nedelje solidarnosti sa Marselom Viljarolom, Huanom Aliste Vegom i Fredijem Fuenteviljom u Čileu, kao i u znak solidarnosti sa anarhistima i anarhistkinjama u Meksiku.
Na transparentu piše:
Solidarnost sa drugovima Fredijem, Marselom i Huanom u Čileu
Snage i hrabrosti anarhistima i anarhistkinjama u Meksiku
Sebastijan Overslui živi
– Utopia A.D. –
Živela Anarhija.
“Sa bakljama koje su odavno izgorele, moji stari drugovi koračaju zaobilazeći zenice mojih očiju…Zatvaram usta čvrsto i vrištim…I baš tada divlje napadaju moje arterije povlačeći slomljeni jarbol za zastave i tu, u osmoj arteriji, u maloj šupljini srca gde moji mrtvi drugovi spavaju, šapatom vodim bitku…”
Potrebno je da svoje dela dovedeš do krajnjih granica; da testiraš samog sebe u borbi sa celim svojim bićem u borbenoj pripravnosti; da budeš prisutan na skupštinama, demonstracijama, divljim štrajkovima i barikadama, baš kako je to i Lambros činio; da budeš prisutan na zavereničkim sastancima, u mapiranju neprijatelja i grada, da osećaš neophodnost obnove zaliha, spreman da podmažeš oružje, da se svesrdno boriš, poput munje…
Trebalo bi pokrenuti sve te procese i bez obzira na njihov početak postarati se da imaju lep kraj jer istorija ostaje skromna ukoliko je ne dodirnemo…
Krećući se neprekidno tim kontekstom, mi smo sa naše strane, u subotu uveče 8. marta 2014., odali počast uspomeni na anarhističkog borca i revolucionara Lambrosa Fundasa napadom na policijsku stanicu Nea Halkidoni u pregrađu Atine; uhvativši još jednom državne mehanizme bez garda zapalili smo patrolna kola koja su bila parkirana ispred stanice, stražarsku kućicu i ulazna vrata policijske stanice pokazujući im da su borci samo oni koji biraju mesto, vreme i način oslobađanja svoje mržnje prema imenovanim neprijateljima slobode.
Lambros: nisi propustio nijedan trenutak naše borbe jer si uvek prisutan, kao i obično…Lambros: ništa nije gotovo jer se sve nastavlja…
Večna slava Lambrosu Fundasu koji je samo predahnuo pre četiri godine (10. mart 2010.) u atinskom naselju Danfi i koji nas nastavlja inspirisati na samo njemu svojstven način.
Revolucija prva i uvek, sve do pobede.
Imigrant je u bar-restoranu “SCHERZO” (koji se nalazi u Marusi severnom predgrađu Atine) radio pet meseci, više od 12 sati dnevno, 30 dana mesečno. Dnevnica mu je bila samo 10 evra. Pored pranja posuđa i generalno čišćenja, slali su ga na razne zadatke za potrebe posla, ali takođe i lične poslove poslodavca. Kao da to nije bilo dovoljno, šef Dimitris Tirologos dugovao mu je novac. Jednog dana, dok je perač posuđa/pomoćni radnik, čekao da dobije neke od neisplaćenih plata, šef ga je brutalno pretukao i čak mu ukrao ranac u kome su se nalazila lična dokumenta i novac. Radnik-imigrant je morao biti primljen u bolnicu gde je zadržan još tri dana. Uprkos svakodnevnoj eksploataciji i zastrašivanju na poslu ubrzo nakon što je pretučen prijavio je svog šefa inspekciji rada pozivajući se na svoje dostojanstvo kao radnika, i kontaktirajući društvene prostore i svoj bazni sindikat za hitnu solidarnost.
U subotu 22. februara 2013., kolektivi i bazni sindikati su izveli prvu intervenciju ispred bar-restorana “SCHERZO” Marusi. Protest je organizovano Atinski bazni sindikat konobara, kuvara i drugih radnika ugostiteljskog sektora u znak solidarnosti sa kolegom-radnikom, članom istog sindikata, koji je tu bio zaposlen i nedavno, pretučen zbog toga što je zatražio da mu se isplate zaostale zarade… Skoro dva sata više od 200 ljudi je uzvikivalo slogane, distribuiralo tekstove i pamflete, informisalo prolaznike i okolne prodavnice o incidentu. Ubrzo nakon okupljanja, demonstranti su održali protest i u naselju.
Kada šef podigne ruku na radnika/cu treba mu je odseći!
U četvrtak 20. februara 2014. iskoristili smo ulični saobraćaj i napali dva ogranka banaka (Helenik postbank i Nacionalna banka) na raskrsnici ulica Cimiski i Pavlosa Melasa, i razbili njhiove staklene fasade i bankomate.
Ovu akciju posvećujemo: Tasosu Teofilu koji je osuđena na 25 godina robije; Aleksandrosu Mitrusijasu i Jorgosu Karajanidisu koji čekaju sudsku odluku u još jednom terorističkom suđenju; i učesnicima/učesnicama Mreže anarhističkih zatvorenika i zatvorenica [ u Grčkoj ].
Drugarski pozdravi Kostasu Sakasu [ koji je u bekstvu od pandura ]…
Organizujmo se i napadnimo državu i kapitalizam svim potrebnim sredstvima.
Braća Micakos prodaju staklene panele u svojoj staklarskoj radnji koja se nalazi u ulici Dekaneos Niolau u atinskom naselju Ajos Dimitrios. Ali takođe kao članovi fašističke bande prodaju i zlatnozoraško kočoperenje.
Na sledećem uglu dalje niz ulicu, Zaras prodaje alkohol u svojoj prodavnici pića. Ali takođe prodaje i lojalnost Zlatnoj zori kao pripadnik lupeške hrpe nacista.
Gotovo je sa danima kada su delovali neometano i anonimno. Fašisti imaju imena i adrese, a mi smo ih otkrili. U sredu uveče 12. februara 2014. zapalili smo osobni mercedes kao i kombi u vlasništvu firme braće Micakos. Takođe smo spalili i Zarasov kombi.
Fašisti više se ne možete sakriti, niti u svojim rupama, niti drugde.
Dana 7. februara 2014. anarho-komunist Tasos Theofilou osuđen je na 25 godina zatvora, premda je od početka negirao sve optužbe. Tročlani sud u Ateni donio je većinsku presudu (umjesto jednoglasne).
Tasos Theofilou oslobođen je teških optužbi za “osnivanje terorističke organizacije i pripadanje istoj” (odnosno za njegovo navodno pripadanje grupi urbane gerile, Zavjera Vatrenih Ćelija), za posjedovanje eksploziva i naprava (te su optužbe odbačene nakon što su suci utvrdili da nije nikada bio član ZVĆ), za krivotvorenje pet osobnih iskaznica, za korištenje vatrenog oružja i dva pokušaja ubojstva.
No ipak, ustanovljena mu je krivica za dvije optužbe: sudjelovanje u pljački, pokrivenog lica i suučesništvo u hotimičnom ubojstvu počinjenog pri svijesti. Utvrđena mu je krivica i za tri kaznena djela: nošenje vatrenog oružja, opetovano krivotvorenje (optužba se odnosi na vozilo pljačkaša) i primanje prihoda stečenih kaznenim djelom (vozilo za bijeg pljačkaša).
Drugim riječima, sud je odlučio da je Theofilou (mada nije član ZVĆ ili neke druge organizacije) sudjelovao u pljački banke na otoku Parosu u augustu 2012., ali da nije onaj tko je ubio Dimitrisa Michasa (građanina koji je pokušao zaustaviti pljačkaše u bijegu). Po riječima jednog od njegovih advokata radi se o odluci donešenoj na temelju jedne jedine indicije (diskutabilan uzorak DNK pronađen na šeširu koji je vjerojatno ispao jednom od pljačkaša). Barem je zahtjev za doživotnim zatvorom odbačen jer nije osuđen za teško ubojstvo…
Mnogi činjenice i dokazi iznešeni na sudu išli su u korist oslobađajuće presude (na primjer nijedan od očevidaca nije prepoznao Theofiloua tokom suđenja). Usprkos tome, kao što se već desilo u slučaju anarhističkog zatvorenika Babisa Tsilianidisa, i u ovom je procesu optuženik ocijenjen krivim isključivo na temelju DNK, koji je navodno pronađen na jednom pokretnom predmetu.
Prvostupanjski sud je naložio: 16 godina za pomaganje pri teškom ubojstvu, 15 godina za počinjenu pljačku, tri godine za krivotvorenje, dvije godine za nošenje vatrenog oružja (plus kazna od 5.000 eura) i dvije godine za primanje prihoda stečenog kaznenim dijelom; sveukupno 38 godina. Skupna presuda je 25 godina zatvora. Drug ima pravo na žalbu protiv ove presude, ali žalba ne odgađa istu, to jest mora ostati u zatvoru sve do idućeg suđenja pri žalbenom sudu (ali u međuvremenu može zatražiti prekid zatvorske kazne).
Prenosimo tekst sastavljen na Anarhističkoj skupštini za povezivanje borbi unutar društva zatvora (“Sasta”), u Solunu, glede nedavnih pretresa u kontekstu antiterorističke “operacije opkole”, koju je grčka policija raspirila protiv anarhističkih/antiautoritarnih pojedinaca, od 21. januara 2014.
U posljednje vrijeme, u Soluni i Ateni, panduri iz antiterorističkih snaga i državna sigurnost provalili su u domove boraca i u boravišta šireg prijateljskog miljea, na temelju tobožnje “anonimne prijave” za oružje i eksploziv, dok izjavljuju – za televiziju – da je ista operacija povezana s istragom za otkrivanje Christodoulosa Xirosa (osuđenog člana revolucionarne organizacije “17.novembar”, koji je nedavno pobjegao tokom zatvorskog dopusta). Izgleda da će navedene racije postati samo još jedan uobičajeni fenomen; samo u posljednjih mjesec dana pretreseno je 60 kuća, prilikom kojih je grčka policija odigrala pravi recital… Maskirani panduri zaposjedaju naše osobne prostore, obilaze naše kvartove i hapse naše drugove, sprovodeći antiterorističku “super operaciju”, kao što je već viđeno mnogo puta…
Na ovu se operaciju ne može gledati kao izoliranu akciju koja obuhvaća samo osobe iz anarhističkog miljea. Bili smo svjedoci sličnih poteza testiranih prije godinu dana, također na širokoj skali, pretresima domova stanovnika poluotoka Halkidike (sjeverna Grčka), koji se opiru rudniku zlata. I tada je također cilj države bio razoružati društvene reakcije i zaustaviti akciju unutar borbe.
Ovaj specifičan postupak može biti shvaćen samo kao isticanje snage Moći, koja cilja da obeshrabri i zastraši sve koji se opiru, koji su protiv Moći, i odabiru da ne ostanu uvučeni u režim porobljavanja koji nam autoritet želi nametnuti. Postupak srodan ostalim represivnim planovima države: osnovati zatvore maksimalne sigurnosti za revolucionare, ukinuti zatvorske dopuste i pooštriti pravne posljedice za borce, vodeći kemijski rat na prosvjedima, vodeći pogrome protiv useljenika, iseljavajući skvotove itd.
Ova “spektakularna” represivna operacija je ofenziva – ovaj put protiv anarhista – koja želi poslužiti kao primjer svima onima koji pružaju otpor državi i njenim mehanizmima, ali također i kao upozorenje svakome tko se namjerava suprotstaviti njenim naredbama.
U vrijeme kada naš svakidašnji život guše neprekidni rokovi na radnim mjestima, fakultetima, u školama, gužve u autobusima, redovi u javnim službama i marketima, i pokoravanje “željama” vladaoca, ne možemo zatvoriti oči.
U vrijeme kada naš svakidašnji život konzumira strah iz večernjih vijesti, hraneći se reklamama i antidepresivima, družeći se na on-line društvenim mrežama, zatvoren u konkretan kavez, smatrati se slobodnim je zaista alarmantno. Kao što je isto tako zabrinjavajuće priviknuti se na okove koje nosimo i ostati pasivan, gutajući društveno čiste percepcije koje nam prikazuju a da ih nisu ni prožvakali.
U naše vlastito vrijeme, kada je lice demokracije jasnije nego ikada, isto tako i potreba za borbom protiv demokracije postaje jasna. Potreba za djelovanjem i organiziranjem nas samih, držeći se na distanci od posrednika i hijerarhija, kako bi izgradili strukture otpora, zajednice samoorganizacije i solidarnosti u svakom kvartu, na svakom radnom mjestu, u svakoj školi i na fakultetu, u svakom zatvoru. Ne smijemo dozvoliti pandurima, fašistima, novinarima, cinkarošima i svakoj sorti lakeja da neometano vrše svoj posao.
Moramo uzvratiti, na svaki mogući način, nasilje koje svakodnevno sprovode nad našim životima.
Ne smijemo dozvoliti da se potpuno zasiti ono što nas jede.
SOLIDARNOST – SAMO-ORGANIZACIJA – ANARHIJA
Namjera ove izjave je razjasniti naše nakane za vas i vaš sud.
Djela koja nisu udružena s riječima koje objašnjavaju njihov koncepcijski sadržaj dovode do konfuzije, kao što su i riječi koje nisu popraćene djelima samo prazna značenja neutralnih brbljarija.
Stojim ovdje kao vaš proglašeni i nepokajani neprijatelj. Ne molim za vašu milost i ne tražim s vama i s vama sličnima dijalog. Moje vrijednosti su u ratu s vašima, zato je svaka rečenica koju izgovaram protiv vas oštrica koja para maske vašeg licemjera i otkriva poziciju i ulogu svakog od vas.
Napisali ste stotina stranica spisa i neprekidno gradite nove slučajeve kako bi nas pokopali u zatvore vaše demokracije, na desetljeća.
Spremate se da nam nametnete “specijalne zatvorske uvjete”, koji su jedini nedostajući potez iz panteona “specijalnih postupaka” (zatvorski premještaji, suđenja, zakoni) koje kreirate da bi se borili protiv nas.
Kao što jednostavni zakoni fizike nalažu, reakcija je posljedica akcije.
Izvan ove sudnice, na slobodnim područjima, postoje slobodne osobe, za mene drugovi, po vama teroristi, koje nemaju namjeru tolerirati naše istrebljenje bez da vama i vašim nadređenima puste krv.
Ako hoćete, možete ovo smatrati prijetnjom.
Ja pak vjerujem da je to samo cinična realnost. Svaki izbor ima svoju cijenu. Smatram da se vi, kao suci i sluge zakone, može oko toga složiti sa mnom.
No, pogledajmo na brzinu vaš prekrasan svijet. Živimo u dobu brzine. Sve se kreće brzo, neprekidno stvarajući hitna stanja. Brzina povijesnog vremena je iskočila iz tračnica, informacije i vijesti putuju milisekundama, tehnologija i znanost napreduju divovskim koracima.
Kao posljedica, kontradikcije moderne civilizacije eksplodiraju sve češće i češće. Brojni požari obasjavaju gradove, gdje sve izgleda spokojno, i prijeti da izazove kaos u organiziranom redu sistema.
Takvi događaji stvaraju uvjete koji služe našim nakanama. Mi stvaramo mostove komunikacije s ljudima iza barikada, kako bi nasilna djela postala dio specifičnijeg političkog konteksta, kako bi otvorili perspektivu za njihov prelazak u bitku za anarhističku revoluciju.
Tamo se bijes ujedinjuje sa sviješću.
Tamo se ljudi, čija unutrašnjost gori plamenom slobode, sreću.
Tamo negdje su otisci mojeg ustanka.
Anarhističkog jer je neprijatelj svakog oblika ljudskog autoriteta, neprekidnog jer ne traži reformu nego uništenje, egzistencijalnog jer kroz ustanak mi izražavamo sve ove predivne osjećaje koje želimo širiti srcima pobunjenika.
Povrh toga, kvaliteta života se mjeri trenucima i osjećajima.
Temeljeći se na ovom shematičnom opisu, trebali bi shvatiti da nikako ne možete zaustaviti neizbježno. Sudar naših svjetova.
Zato izjave kao što je ova imaju baš tu namjeru, da pošalju jasnu poruku.
Ne možete nas podčiniti, ne možete zaustaviti nadolazeću oluju.
Ova vremena zahtijevaju razmatranja, opreznost i neprekidnu borbu svim sredstvima.
Ni koraka nazad!
Nasilnije protiv države i kapitala.
Snage anarhističkim urbanim gerilcima, Nikosu Maziotisu i Pola Roupi, kojima ucjena visi nad glavama.
Snage svim drugovima u ilegali.
Gurnite si vaš novac ucjene u dupe!
Nikos Romanos, 3.2.2014.
Napomena: Suđenje, započeto 03.02.2014, sadrži različite slučajeve. Nikos Romanos, Giannis Mihailidis i Argiris Dalios su optuženi za slučaj dvije kuće u Volosu i Kallithei (obje skrovišta ZVĆ), Giannis Michailidis za okršaj vatrenim oružjem s pandurima u Pfekiju (incident tokom kojeg je uhapšen Theofilos Mavropoulos), Grigoris Sarafoudis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis, Argiris Dalios i Fivos Charisis za pljačku banke Agrotiki u Filotasu (Florina, sjeverna Grčka) i Grigoris Sarafoudis i Janis Naksakis za pljačku podružnice iste Agrotiki banke u Pyrgetu (Larisa, središnja Grčka).
Danas počinje teatar sjena koji vi nazivate suđenjem. Više je i nego očito da se radi o suđenju na kojem se sude revolucionarni anarhisti koji su odbacili sistem i njegove komoditete da bi prešli u napad na istog. Zato su stvorili na desetine “specijalnih državnih udara” kako bi se suočili s nama. Specijalni zatvori, specijalni premještaji, specijalni antiteroristički zakoni, specijalna “zaštita” policije. Svi su ti primjeri tajna priznanja sakrivena iza fleksibilnosti i dvostrukih priča koje nam nudi sistem, ali su u biti toliko kukavični da pokrivaju čitavu parodiju još smiješnijim argumentima, ne želeći priznati ono što je očito.
Činjenicu da smo u ratu, da smo neprijatelji i da nas dijeli jedna divizorna linija. Revolucija i Kontrarevolucija.
Ah, nismo toliko naivni da vjerujemo kako vi obožavate vašu “specijalnu” ulogu zbog neke svete dužnosti. Presude koje ćete nam dodijeliti su politički diktat vaši šefova političara, kojima vi vjerno služite da bi se penjali ovom mafijaškom gerarhijom i dospjeli do viših položaja koje toliko priželjkujete.
Vi ste ordinarni “stručnjaci” koji su oni izabrali u ime svojih interesa, u ovom rđavom dobu. Danas su došli ovdje impozantni i svečani, kao što zahtijevaju ovakvi “specijalni” trenuci. Jer ne radi se samo o donošenju pravde i zaštiti zakona, budući da će vas vaši nadređeni političari zasigurno nagraditi.
Što se nas tiče, barem ćemo biti te sreće da nas se osudi službeno. Zato što, za razliku od tisuća zatvorenika i obitelji koje sa strepnjom očekuju što ćete izgovoriti, vaše presude mogu ovisiti o raznim kriterijima.
Vama je bitno da li je jelovnik sudske kantine ukusan, da li je promet gust kada idete na posao ili da li ste prethodnu noć zadovoljeni. No, dobro, ne treba generalizirati, znamo da postoje iznimke.
Znamo da kada će na red stići oni koji su bogati i sposobni ući u vašu sredinu, da će njihovi slučajevi biti milostivo suđeni i vrata slobode će im se širom otvoriti. To je smisao za pravdu koji vi posjedujete.
I tako je donešena pravda. Danas možete mirno spavati. Horde duhova živih mrtvaca koje ste pogubili vašim presudama neće vas noćas proganjati.
Poštovana gospodo suci, vaša pravda ima odvratni miris smrti. Vi ste grobari koji određuju koliko će formaldehida koristiti kako bi nas održavali u stalnom izvanrednom stanju, održavali živima kao muzejske predmete, u zemljama zamrznutog vremena. Prisutni u preživljavanju, odsutni iz stvarnog života.
Mi se ne sakrivamo iza naših prstiju, mi se pobrinemo da naše namjere budu vrlo jasne. Mi smo anarhistički urbani gerilci, neprijatelji ekonomije, demokracije, policije, vojske, buržoaske pravde, zatvora, zakona, tehnološke znanosti. Svega onoga što porobljuje i pokorava slobodu pojedinca.
Da! za nas su banke noseći stupovi ekonomske diktature i uvijek će biti meta naših napada, da li putem eksproprijacije bogatstva kako bi ojačali strukture anarhističke borbe ili kako bi ih uništili tokom jednog prosvjeda, ili dignuli u zrak gerilskim napadom.
Vama je pak krajnji cilj ovog suđenja zaštita banaka i egzemplarna kazna za one koji su izabrali da se naoružaju i napadnu ih. Ukratko, vi ste najbolji dokaz koliko su razni moćnici koji upravljaju postojećim međusobno povezani, samo u cilju da i dalje nastave vladati.
No sada je, budući da govorimo neposredno, stigao trenutak za skidanje vaših maski. Imate hrabrosti da nas osudite kao pljačkaše. Ali upravo ste vi i sav vaš čopor oni koji isisavate godine i godine života ljudima, u ime potčinjenog društva. Zato ako postoje krivci onda ste to vi. I vihor pitanja bez odgovora kovitla se kao sjekira nad vašim glavama.
Koliko ste obitelji upropastili vašim presudama? Koliko ste opresije i boli prouzročili institucijama koje štitite tako strastveno? Koliko ste “samoubojstava” zatvorenika/ca u vašim zatvorima prouzročili? Koliko je osoba osuđeno na sporu smrt u zatvoru?
Koliko ste godina života ukrali tokom vašeg života? 5000, 10000 ili 20000?
Je li istina da kada se vratite u prividnu sigurnost vaših domova kao dobri roditelji ispirete krv sa sebe? Da ne spominjemo količinu novaca koju su dobili baruni vaše mafije u zamjenu za povoljniji postupak. Bolje osnovati neku “neovisnu” komisiju koja će zatim objaviti rezultate vaših istraga. K tome, i na vašem poslu, kao i na drugima, korupcija je sinonim za poštenje.
Zato smatramo da je potrebno reći koliku vrijednost imaju za nas vaši životi. Dok svakodnevno poništavate vrijednost života, kako našeg tako i tisuće drugih, mi smatramo da vi nemate uopće pravo živjeti. Možete biti sigurni da kad mi bili u snažnijem položaju, vi bi bili progonjeni i uhvaćeni. I čim bi vas našli smjesta bi vas zgazili u potpunosti.
Zato osvetite se, na vaš način, bez oklijevanja, za naše uvrede i prijetnje. Budite uvjereni da ćemo prvom prilikom i mi učiniti isto vama.
Maske su pale, gospodo suci, i nemamo ih namjere vratiti da bi sakrili. Sretno s vašim novim spektaklom i njegovom kazališnom družinom. Mi napuštamo suđenje i odbacujemo, svim našim prezirom, pravo da nam oprostite i tražite olakotne okolnosti. Ako imate potrebu da sudite, sudite naše prazne stolice. Ali dobro im sudite, sa svim vašim osjećajem za pravdu. To je jedino što nam možete učiniti.
Zato što anarhiju nosimo u našim glavama i nikada joj nećete uspjeti suditi, koliko god se trudili da nas pokopate, koliko god zatvora izgradili da nas zatvorite, koliko god godina zatvora nam dodijelili i koliko god antiterorističkih zakona bude doneseno da bi vaši teatarski spektakli bili još rigorozniji.
Naša će anarhija opet svaki put pobjeći da bi se sjedinila sa slobodnim duhovima, da bi se izgradili slobodni odnosi, pronašli novi suučesnici, da bi vas pronašli i napali. Sve dok se ne oslobodimo od vas. To je anarhija koju nosimo u sebi.
Ako ste iskreni prema sebi samima, napustite ovaj teatar sudskog procesa i ta vaša lakrdijaštva te nas unaprijed osudite.
Ni koraka nazad!
Sve za Slobodu!
Živjela Anarhija!
Zasigurno je lijepo a istovremeno i potrebno pronaći uvijek riječi koje bi mogle objasniti i analizirati najdublje značenje solidarnosti.
Razvoj teorije, kako na razini suštine tako i njezinog širenja, je pokretačka snaga koja vodi rastu jedne borbene zajednice. Međusobni odnosi se potvđuju kroz neprekidnu komunikaciju i sposobnost izražavanja riječima te mješavine iskustava, osobnog iskustva te poimanja borbe općenito, kao i nadasve teme solidarnosti.
Ono što smo doživjeli u sudnici 29. novembra je materijalna dimenzija naših projektualnosti i naših “snova”. Svaki pokušaj opisivanja tih osjećaja, emocija i njihove snage je osuđen na površnost. Ne bi nikada mogli – barem mi – opisati riječima, riječima koje, na sreću ili ne, sadrže u sebi tminu jednog svijeta bez slobode, osjećaj ostvarenja naših najdubljih želja.
Nakon brojnih mjeseci fizičke izolacije, prisustvo drugova/arica i intenzitet kojim “smo se ujedinili” s njihovim zagrljajima i pogledima, dao nam je osjećaj/dojam dviju nabujalih rijeka koje se sjedinjuju neposredno nakon uništenja brane.
To je, drugovi, razbijanje izolacije, imaginarno ili realno.
Dobili smo opkladu.
Da, solidarnost je jedno od našeg oružja. I nijedan pandur neće nikada moći otkriti “sigurno mjesto” na kojem skrivamo to oružje.
P.S. Napisali smo ovaj tekst za prvi dan našeg suđenja, naravno svaki slogan, svaki transparent, plakat, požar i inicijativa solidarnosti ispunila nas je snagom na isti način.
Anarhisti: Nikos Romanos, Fivos Harisis, Argyris Dalios, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis i Giannis Mihailidis
izvor: A las barricadas
U subotu 11. januara 2014. u naseljima u centru Atine održane su demonstracije protiv centara za pritvor imigranata i državnog pogroma pod nazivom “Ksenios Zevs“. Nekoliko kolektiva aktivnih u centru grada (iz naselja Ajos Nikolao, Kipseli i Patisija, antifašisti iz naselja centralne Atine, Antifašistička akcija Kipseli-Patisija, skupština NoLager) organizovalo je demonstracije, uz podršku drugih grupa i pojedinaca iz centra, ali takođe i zapadnih, istočnih, južnih i severnih predgrađa Atine. Značajno je bilo i prisustvo imigranata koji su u protestu učestvovali od samog početka ili su se spontano pridruživali maršu. Skoro 800 demonstranata se kretalo od Trga Amerikis kroz ulice Mitimnis, Aharnon, Skjatu, Epidamnu, Patision i nazad do trga Amerikis.
Tokom marša je podeljeno na stotine letaka na sedam različitih jezika, bačeno je na hiljade flajera, a grad je ukrašen parolama i šablonima. Marš je protekao bez problema, a reakcije stanovnika – imigranata bile su veoma srdačne. Pored ostalih, uzvikivani su sledeći slogani:
Imigranti su naša klasna braća i sestre – Koncentracioni kampovi, nikada i nigde
Koncentracioni kampovi, pogromi i Manolada*, to je Grčka kada si imigrant
Neka profesori budu Albanci, nastavnici Romi, a naši školski drugovi iz Teherana
Terorizam je tražiti posao, biti bez zdravstvenog, živeti bez dokumenata
To je, to je, to je prava stvar papire imigrantima, udarci gazdama
Panduri zlatnozoraši, nacionalističke patriote, mi smo izdajnici nacionalnog jedinstva
plakati za demonstracije: i, ii / izvor: nolager
* odnosi se na imigrante – farmere koji su protestovali protiv ropstva koje su im nametnuli zemljoposednici, vlasnici plantaža jagoda, zbog čega su poslovođe na njih pucali
Nakon skoro sedam godina od pobune u zatvoru Malandrino, nekim od pobunjenih zatvorenika sudi se u gradu Amfisa.
Na plakatu piše:
Kada je proleće stiglo u zatvor Malandrino…
Hiljade zatvorenika cvetalo je na krovovima, u mračnim hodnicima i smrdljivom krilima gotovo svih zatvora širom grčke teritorije. Dovoljna im je bila i varnica da se munjevito oslobode svakodnevnog ugnjetavanja, poniženja i apsolutno definisane neslobode prelazeći – makar i privremeno – oslobađajuće staze otpora i borbe.
Crni dim zapaljenih madraca, oštećene zatvorske ćelije, razbijena fizička infrastruktura zatvora, ali i oblaci suzavca, kiša plastičnih metaka i nemilosrdna prebijanja pendrecima od strane stražara i odreda za razbijane nereda svedoče o bitkama koje su se odigrale.
Međutim, osvetoljubivost vlasti prema onima koji je dovode u pitanje nije se ograničila na razbijena i ranjena tela zatvorenika ili disciplinske kazne koje su im nametnute u jamama pakla. Vlast je godinama, sve do danas, razvlačila desetine pobunjenih zatvorenika po civilnim sudovima, optužujući ih za različite “prekršaje” koji su se odigrali tokom borbenih mobilizacija tih aprilskih dana 2007.
Nakon skoro sedam godina, od nekih pobunjenika zatvora Malandrino traži se da plate istu cenu za one neverovatno lepe i snažne dane i noći kada se borba susrela sa prolećem bez iskrivljenih sočiva zidova i bodljikavih žica.
Okupljanje ispred sudnice u Amfisi 11. februara 2014. u 9h