Tag Archives: Italija

Perugia (Italija), Operacija “Shadow”: Svi odriješeni krivnje, Sergio Maria Stefani osuđen za krađu vozila

wheels

22.10.2013. na sudu u gradu Perugia izrečena je prvostupanjska presuda u vezi takozvane operacije “Shadow”. Sve su optužbe odbačene i svi/e su drugovi/arice odriješeni krivnje zbog nepostojanja dokaza. Iznimka je Sergio Maria Stefani, osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu vozila. Sada javna tužiteljica Comodi, koja se istakla kao i obično po svojim delirijima u sudnici, kojima se ovom prilikom drug Sergio spremno suprotstavio pošto je prisustvovao suđenju (te ga je odmah optužila za uvrede), ima 90 dana da uloži žalbu na presudu.

Sergio ostaje i dalje u pritvoru u zatvoru u Ferrari zbog operacije “Odlučnost” (koju je izrodila ista Comodi). 6.11.13. će se pak održati, na istom sudu u Perugi, preliminarno ročište za operaciju “Ardire”, čiji jedan dio predmeta vodi isti sud.

Solidarnost s drugovima/aricama pod istragom!

 

Italija: Operacija Odlučnost – Stefano i Elisa slobodni

free

Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.

Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.

SLOBODA ZA SERĐA!

Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

I DIO

Sud u Genovi je (istražni sudac Baldini na ljetnoj zamjeni istražnog suca Giacalonea), u okviru k.z. 280 [teroristički atentat] protiv Nicole i Alfreda zbog ranjavanja Adinolfija, odredio cenzuru pošte u trajanju od 6 mjeseci Sergiu i Stefanu, koji se nalaze u zatvoreni u Ferrari zbog operacije Ardire [Odlučnost]. Čitajući nalog dolazi se do zaključka da je izdan pod izlikom kako bi se spriječilo Alfredovo i Nicolino moguće zaobilaženje cenzure (budući da je njihova pošta posljednjih mjeseci pod stalnom kontrolom) uz pomoć drugova iz istog zatvorskog odjela, “pošto bi ista [pošta] mogla sadržavati napomene o budućim krivičnim djelima”, što se temelji na činjenici da internetom kruže tekstovi u sjećanje na Mauricia Moralesa čiji su autori Sergio, Nicola i Alfredo, kojima su “ponovno iskazali prihvaćanje subverzivnih namjera anarhističkih struja”. Ako zaobiđemo arhaične tonove, razlozi su vrlo eksplicitni, odnosno tehnike koje danas sudstvo i zatvorska uprava koristi protiv svih onih koji su odlučili da ne pognu glavu.

II DIO

Doznajemo danas da je Nikola pod istragom za pokušaj poticanja na zločin (čl.56 i 414) zbog sadržaja jednog teksta (koji nije nikada stigao na odredište pošto je Sergiu tekst zadržala cenzura – činjenica na koju se pozivaju u prethodnoj vijesti) o borbi protiv zatvora, i gdje se kao primjer navodi atentat na vozilo direktora atenskog zatvora Koridallos. Genovsko tužilaštvo je izjavilo da će navedeno pismo dostaviti na ročište 30. oktobra, a u međuvremeno je proslijedilo predmet bolonjskom tužilaštvu (koje je teritorijalno kompetentnije od Ferrare). S obzirom na cenzurne namjere istražnog suca pobrinut ćemo se da što prije i u cijelosti bude objavljen tekst našeg druga.

Continue reading Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

bannerculmine2

1 – Aversión: Poslednjih godina, iz razloga kojima se ovde nećemo baviti, a koji uglavnom imaju veze sa pravcem kojim ide sistem, ali koji utiču na načine na koje se povezujemo jedni s drugima, blogovi i veb sajtovi preuzeli su zadatak koji su ranije obavljale štampane publikacije. Kako ovo, po vašem mišljenju, utiče na borbu i njeno viđenje?

Culmine: Uvereni smo da prolazimo kroz novu eru anarhizma. Blogovi i veb sajtovi omogućavaju brzo širenje saopštenja i tekstova celom planetom, a omogućavaju i razmenu ideja i predloga između drugova koji verovatno nikada neće biti u prilici da se sretnu uživo. To je prava revolucija u odnosima između anarhista. Svesni smo ograničenja ovakvog načina povezivanja uzimajući u obzir činjnicu da oruđe koje koristimo nije neutralano, da njime upravlja i da ga kontroliše neprijatelj, kao i činjenicu da su rizici veliki, što pokazuje i Culmine, koji se nije odlučio za anonimnost. Anarhistički blog Culmine zatvoren je 12. juna 2012. godine zbog rada na kontra-informacijama.

Pitanje borbe i njenog viđenja je poprilično složeno. Pođimo od toga da danas – 2013 – internet koriste svi pokreti: politički, ekološki, kulturni, pa čak i anti-tehnološki pokreti (ovaj paradoks zaslužuje opširnije sagledavanje, ali ne ovde). Takođe, i unutar anarhizma, sve grupe svih tendencija su povezane sa vebom. Međutim, socijalne mreže poput tvitera i fejsbuka u skorije vreme proizvele su više štetnih efekata. U svakom slučaju, mi nikada nismo mislili da bi blogovi trebalo da zamene  kontra-informacije u štampanoj formi.

Continue reading Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

Italija: Plakat za susret u Firenci u vezi nadolazećeg suđenja anarhistima Nicoli i Alfredu.

Manifesto-731x1024

Ovdje i sada!

“Istina je da su ljudi samo proizvod institucija; ali te su institucije apstrakcije koje postoje samo dok postoje i ljudi od krvi i mesa koje ih predstavljaju. Postoji, dakle, samo jedan način na koje se institucije mogu napasti, to jest napadom na te iste ljude; i radosno prihvaćamo sve snažne činove pobune protiv buržoazijskog društva, kako ne bi smetnuli s uma činjenicu da će revolucija biti samo ishod svih ovih pojedinih pobuna.”

1892. Emile Henry

Svaki napad na moć je iskra kojom se rasplamsaju srca svih onih koji streme uništenju moći. 7. maja 2012. ranjen je pred svojom kućom izvršni direktor poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberto Adinolfi. Direktna akcija postaje praksa za koju treba preuzeti odgovornost i koju treba reproducirati svatko tko prepoznaje u napadu jedini put kojim vrijedi kročiti: neka se različiti oblici konflikta multipliciraju sve dok ne eksplodiraju u rukama onih kojih bi nas željeli držati zatvorene u toru demokratskog zgražanja.

Nasilju moći mi suprotstavljamo cvjetanje revolucionarnog nasilja i solidarnosti, subverzije i raširenog konflikta, sada i ovdje, bez ustručavanja, bez povlačenja pred osvetom neprijatelja. 30. oktobra u Genovi počinje suđenje anarhistima Nicoli i Alfredu, i revolucionarnom nasilju. Nećemo ni sada ni nikada napustiti nikoga tko plovi morem pobune, nećemo ni sada ni nikada popustiti zbog represije, nastavit ćemo braniti drugove u zatvoru i nastaviti neprekidno, radosno, širiti praksu realnog konflikta, svjesni potrebe rušenja ovog društva, s njegovim ljudima i njegovim strukturama.

Uvijek rame uz rame s drugovima koji se, naspram valova rezignacije, bore žestinom oluje.

Anarhisti

* Plakat je jedan od prvih koraka koji su poduzeti otkad su počeli susreti, sazvani putem dokumenta “Uzdignute glave”.

Slijedeći susret: 15. septembra 2013., u skvotu “Riottosa” Firenca.

Izvor: RadioAzione

Anarhistički zatvorenik Frančesko Puljizi izručen Italiji i zatvoren u zatvoru Rebibija

burn-the-prison-society

Anarhista Frančesko Puljizi se od petka 5. jula nalazio u tranzitnom delu zatvora Rebibija u Rimu “čekajući da kerovi iz uprave ili Odelenje za upravu KPZ odluče gde će me staviti”. Dana 18. jula 2013. obelodanjeno je da je drug premešten u jedno od krila zatvora Rebibija.

Ukoliko želiš da mu pošalješ pismo ili poštansku uplatnicu, adresa je:

Francesco Puglisi (Braccio G9 / 2° Piano)
Casa Circondariale di Roma Rebibbia, Via Raffaele Majetti, 70, IT-00156 Roma

Zatvor Ferrara (Italija), odjel visoke sigurnosti: nove metode represije

rabbia

Iz pisama drugova anarhista u zatvoru u Ferrari doznajemo da se ustrojava nova “Antiteroristička jedinica” zatvorske policije.

Stvaranje još jedne specijalne jedinice za krvnike se uklapa u pilot-projekat nacionalnog karaktera, koji će krenuti upravo iz Ferrare, gdje je prije nekoliko mjeseci “otvoren” novi odjel visoke sigurnosti (AS2) za anarhističke zatvorenike.

Izgleda da Zatvorska uprava želi vršiti još veći pritisak na revolucionarne drugove koje je zatočila država, stvarajući novu specijaliziranu jedinicu, s očitom namjerom da bi se efikasnije nadgledala i razrađivala dopisivanja i odnosi zatvorenika s drugovima koji su vani.

Što se pak tiče “svakodnevnice zatvora”, razina paranoje stražara je i dalje visoka: čak i jedan običan odlazak anarhista u bolnicu je popraćen brojnim stražarima naoružanim automatima, a lisice se skidaju tek u radiološkoj sali. U odjelu AS2 ne postoji prostorija za zajedničko druženje kao ni vježbaonica.

Izvor: RadioAzione

 

Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Continue reading Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

Italija: Operacija “Odlučnost” – Otpušteni iz zatvora Alessandro i Giuseppe, a Paola i Giulia iz kućnog pritvora

ardire-prisoners-662x1024

Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).

Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.

Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.

Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.

Fond solidarnosti Araknide.

Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Perugia – Italija: Kronika sudskog postupka

prigione

Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).

Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.

Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.

Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.

Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.

Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.

Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.

Italija: Letak o operaciji “Odlučnost”

9_d527e097b2

Prije godinu dana karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice), vođeni generalom Genzerom, upali si u brojne domove ovog poluotoka, pokrečući najveću represivnu operaciju posljednjih godina protiv anarhista. Istraga ROS-a, koju je potvrdilo Tužilaštvo iz grada Perugia, to jest javna tužiteljica Manuala Comodi, okončala se hapšenjem 10 osoba, i drugih pod istragom, po članku 270bis (subverzivno udruživanje u cilju terorizma, i međunarodnog) te 280 i 280bis (atentat u cilju terorizma i s eskplozivnim napravama).

Od tada je sloboda tih mladića i djevojaka, drugova i prijatelja, izbrisana represalijom države, nakon nekoliko napada na osobe i strukture moći, koja želi zastrašiti i spriječiti glasove nezadovoljstva u trenucima kada je trpljenje podjarmljenih na vrhuncu. I kada Comodi i vrhovi ROS-a žele kroz to graditi svoje karijere.

Danas se na sudu ovdje u Perugi odvija prvi čin tragikomedije nazvane “Operacija Odlučnost”, koja se pompozno reklamira kao intervencija koja je “dekapitirala vrhove Neformalne Anarhističke Federacije”. Sve bi to bilo zaista smiješno kad Alessandro, Sergio, Stefano, Peppe i Elisa ne bi bili još u zatvoru, a Paola i Giulia u kućnom pritvoru.

Sve je očitije nasilje države i kapitalizma, koje ih predstavlja, koje nas tjera na neprihvatljive živote, koje sije strah na radnim mjestima i u nehumanosti poreza i nepodnošljivih cijena, samo da bi i dalje napajala povlastice nekolicine na teret mnogih, koji ne mogu to više izdržati. Nasilje koje tuče i siluje svojom policijom i zatvara u zatvore. Država koja napada svakog tko joj se usprotivi, koristeći pendreke i zakone na raspolaganju. Neovisno o nevinosti ili krivnji naših drugova, oni su pod istragom zato jer se tužitelji pozivaju na zločin o udruživanju, već uobičajen za gušenje pobunjenika, koji se može koristi u nedostatku dokaza manipulirajući riječi, djela ili ideje funkcionalne pri izgradnji tužbe. Zato, dakle, izvjesiti transparent, biti administrator web sajta ili jednostavno raspravljati o stavovima o svijetu, se pretvara u nit vodilju koja povezuje pojedince, mada se čak ni dobro ne poznaju, u udruženje subverzivnog karaktera. A još i dodatno obilježavajući kao “terorizam” sve što se opire terorizmu i nasilju države, kako bi se omalovažio i obespravio opravdani bijes.

Pobuna postaje životni i nužni uvjet ako ne želimo podleći, ako želimo štiti našu čast, našu slobodu i naše potrebe.

SOLIDARNI S ALESSANDROM, PAOLOM, GIULIJOM I BENEDETTOM, KOJIMA SE SUDI DANAS NA SUDU U PERUGI.

SOLIDARNI SA STEFANOM, SERGIOM, PEPPEOM I ELISOM, KOJI SE JOŠ NALAZE U ZATVORU DRŽAVE I ZA KOJE TRAŽE JOŠ ŠEST MJESECI PRITVORA DA BI DOVRŠILI ISTRAGU.

Genova – G8 (Italija) – Francesco Puglisi uhapšen u Barceloni

Doznajemo da je anarhističkog druga Francesca “Jimmy” Puglisija, osuđenog na 14 godina zatvora na suđenju za “devastaciju i pljačku” tokom pobune u Genovi 2001., uhapsila u Barceloni, 5. juna, Policia Nacional.

Lov na čovjeka, koji je pokrenut u suradnji između DIGOS [talijanske političke policije] iz Catanije te francuskih i španjolskih represivnih organa, se izgleda temelji nadasve na telematskim tragovima ostavljenim u bulimijskom trbuhu društva kontrole, čije se opsesivno sakupljanje informacija, naizgled sistematsko i rutinsko, afirmiralo kao osnovni izvor monitoriranja, nadziranja i pogađanja svakog tko se nađe na nišanu vlasti.

Ukratko, država ubija kroz svoje uniforme i svoju politiku, globalni kapitalizam skreće svoje surovo lice i prema mjestima gdje se nekad gozbovalo nad leševima, a ruševine poharanih područja, tehnologija i društvo kontrole su se stopile u jedan jedini organ, nad čijim funkcioniranjem pojedinci i ljudske zajednice nemaju nikakve kontrole, demokracija i njeni rituali su samo puder koji pokriva objektivne užase, da ne bi izgledali tako strašni, i u koja smo uronjeni. Tko se bori i sabotira ovaj svijet, kažnjava se na egzemplaran i “zastrašujući” način, kao simbol upozorenja i represalije. Presude za Genovu 2001., kao i za
Rim 15. oktobra 2011., drugarice i drugovi koje je otela država, širenje i usavršavanje zatvorskog aparata i tehnološkog nadzora, su otvorene rane koje nas podsjećaju na nužnost i važnost borbi i solidarnosti.

Drugovi iz Španjolske javljaju da je odveden u madridski zatvor, vjerojatno Soto Del Real, prije nego što će biti isporučen Italiji.Očekujemo nove vijesti i pozivamo svakog tko ih ima da ih šalje na
informa-a[a]autistici.org

Solidarni s Francescom, Marinom i Albertom! Ne daj se Vincenzo!*

* Presude za “devastaciju i pljačku” tokom sukoba G8 u Genovi 2011.: Francesco je osuđen na 10 godina zatvora, Marina na 12, Alberto na 10, Vincenzo (u bijegu) na 13.

Marina Cugnaschi, CC Bollate, Via Cristina Belgioioso 120, 20021 Milano
Alberto Funaro, CC di Perugia, Strada Pievaiola 252, 06132 Perugia

Izvori: i, ii

Operacije “Ardire” [Odlučnost], Italija – Tužilaštvo u Milanu traži dodatno produženje pritvora

circus

Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info  i Informa-Azione.

Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:

“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu  RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.

Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!

Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!

SMRT DRŽAVI I NJENIM SLUGAMA!
ZA DIREKTNU AKCIJU

SOLIDARNOST I SUUČESNIŠTVO S DRUGOVIMA U ZATVORIMA DILJEM SVIJETA!

RadioAzione


Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

 

Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

2697639711_9e775f6ff5

25. maj 2013. – Sergio, Nicola i Alfredo, iz zatvora u Ferrari, na poziv čileanskih drugova sa bloga Publicacion Refractario , napisali su tekst u sjećanje na četiri godine smrti anarhista Mauricia Moralesa Duartea, poginulog u akciji 22. maja 2009. dok se pripremao da napadne školu za zatvorske stražare. Jasna i podržana, glavom i srcem, revolucionarna tenzija koja je prije četiri godine vodila korake čileanskog druga, isto tako bistro i ovo sjećanje koje, u spomen na gubitak, prelazi granice ibaca svjetlo na stare i nove kartografije pobune, individualne i kolektivne, umjesto močvarnih bezdana rezignacije.

nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Prekinimo kult strvine

Prije četiri godine umro je Mauri, dok je bez oklijevanja slijedio put borbe koji je izabrao. Nakon munje eksplozije, koja je na žalost pogodila njega umjesto neprijatelja kojem je bila namijenjena, slijedio je grom koji je uzdrmao duhove svih nas, njegove braće i sestara diljem svijeta, nadahnutih istom željom za uništenjem postojećeg. Radost koju se uvijek osjeti pri otkrivanju srodnog srca, prigušila je spoznaja da to srce neće nikada više pumpati krv i bijes. Mauri nije prvi koji je poginuo zato što je izabrao da nikada ne odvaja misao od djela, a na žalost nije bio ni posljednji, ali suze nisu nikako najbolji način za održavanje sjećanja. Kroz sve ove godine Mauri nije ostavljen da trune u grobu, nastavio je živjeti i boriti se u svakom napadu, bio on njemu posvećen ili ne. Kao što se požar širi dok ima goriva, tako njegova radost neće utrnuti dok god budemo napadali neprijatelja, a djela su kisik koji treba širiti požar, prije nego što ga previše riječi obuzda, pretvori u plamičak, i na koncu ugasi.

Continue reading Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

RadioAzione (Italija): Pronađeni presječeni telefonski kablovi telefonske i ADSL linije

Teseo_Labirinto

Jučer popodne [9. maja] dok sam pokušavao raditi na blogu RadioAzione primijetio sam izostanak adsl veze. Ni telefon nije funkcionirao. No, ništa neuobičajeno budući da je i to jedna od mana tehnologije (jedna od mnogih, premda je ona sama po sebi velika mana). Nazvao sam operatera s kojim imam ugovor o telefonu i adsl-u, ali po njima je sve bilo ok. Nakon što sam im više puta ponovio da nije uopće ok, jutros su poslali servisera. Nakon kontrole telefonske centrale u ulici (na koju su spojeni svi stanovnici kvarta) serviser je otkrio jedan presječen telefonski kabel… ne odvojen… presječen…

Vrata centrale nisu čak ni bila nasilno otvorena…

Među stotinama korisnika, trebali su presjeći kabel baš ove veze? Da je netko želio ošteti telefonsku centralu ne bi presjekao samo jedan kabel, nego bi presjekao sve ili barem većinu njih. Da ju je netko htio oštetiti bio bi forsirao vrata centrale, ne bi ključem otvarao.

Mislim da se nije radilo ni o nezgodi ni o slučajnosti, s obzirom na atmosferu u gradu u posljednje vrijeme. U međuvremenu smo pronašli i “Arijadninu nit”*, ali pisana i radio kontrainformacija idu dalje, u nadi da će se i dalje slaviti, kao što je to bilo prethodne godine kada su umrli tužitelj Pier Luigi Vigna [dugogodišnji progonitelj anarhista] i Antonio Manganelli, glavni ravnatelj policije, bivši načelnik Policijske uprave Napoli ili bolje reći bivši načelnik onih koji su najvjerojatnije presjekli kabel RadioAzione…podsjećajući ih da će ih naš smijeh pokopati!

RadioAzione

* Minos (talijanska pravda), vidjevši da je u opasnosti život njegovog Androgeusa (Države-Kapitala), odluči zatvoriti Minotaura (čudovište polučovjek polupandur) u labirint. Minos je zato svake godine, iz osvete, odlučio slati desetak anarhista u labirint da nahrani minotaura. Ali, Arijadna (solidarnost) poklonila je svakom od njih klupko vune kojim će im pomoći da izađz iz labirinta. Minotaur je u više navrata pokušao presjeći tu nit, ali bezuspješno…Kraj priče je svima poznat…

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Italija: Poziv na solidarnost s anarhistom Sergiom, uhićenim tijekom operacije “Ardire” [Odlučnost], Giulia Marziale puštena iz pritvora

bath

Sergio se bori, mi se borimo!

Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.

Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.

Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.

Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it

Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.

SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!

Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Nekoliko solidarnih

izvor

***

Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku

Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!

Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.

Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Italija – Alfredo Cospito: pismo Vatrenim Ćelijama

caminoDragi drugovi, draga drugarice, Vaše me pismo ispunilo radošću i snagom. Imao bih mnogo toga da kažem, ali napisat ću samo nešto. Drugovi/arice u zatvoru mogu pridonijeti analizom i pružati dodatne alate drugovima/aricama koji su vani. Osim pobune i nepomirljivosti u zatvorima, borba se nastavlja, a vi nam dajete primjer vašim otporom. Komunikacija se može odvijati samo kroz djelovanje, ne smijemo dozvoliti da nas zastupaju rječiti profesionalci, od životne je važnosti da vijesti i ideje putuju svijetom, ali trebamo svakim sredstvom izbjeći birokratizaciju jednog procesa koji treba ostati odvojen od stručnjaka informacije. Projektualnost treba biti zajednički proizvod djelovanja drugova/arica vani i analize drugova/arica zatvorenika.

Javna tribina o kontrainformaciji koja će se održati u Solunu je vrlo važna, uvjeren sam da ćete u vašoj intervenciji navesti i ovu moju primjedbu. Što ne znači, naravno, da “kontrainformacija”, web sajtovi i blogovi, nisu važni, ali to je nešto drugo. Ne smijemo brkati kontrainformacijsku praksu s direktnom akcijom. Najveću težinu zauzima dosljednost u riječima sestara i braće u ratu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” se sve vrti oko “skupštine”, koja postaje vježbaonica autoritarizma, humus iz kojeg izrastaju vođe i vodiči čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti čine sve kako bi ugušili već u začetku novo koje napreduje. Novo koje napreduje je konkretizacija neformalne organizacije, mada neki insurekcionalisti uporno tu organizaciju uvijaju u beskorisne teoretske apstrakcije, u političke računice, u stalna posredovanja u potrazi za građanskom podrškom, koja zapravo izobličuje svako revolucionarno značenje. Moć odlučivanja koju anarhistički vođe posjeduju zbog svoje karizme unutar skupštine, rasplinut će se kroz govor akcije, a grupa afiniteta i individualno djelovanje će ponovno zadobiti na snazi. “Realistima”  anarhizma preostaje samo kontrastiranje novoga potičući sve više “socijalne borbe”, u potrazi za “narodnom potporom”, koju mogu zadobiti samo progresivnim poricanjem svega što je anarhističko i istinski insurekcionističko. Zahvaljujući Vašim tekstovima pojmovi kao što su nihilizam i anti-socijalni anarhizam šire se svuda. Dug put je pred nama, ali smjer je ispravan. Vaša me hrabrost ispunjava ponosom. Iz zatvora ove ćelije, Olga, moj te osmjeh pozdravlja. Moje tijelo je vaše tijelo, moja krv je vaša krv.

Uvijek za anarhiju.

Alfredo Cospito

izvor

Italija: “Tko kome prijeti?” (o pretresima 14. februara 2013.)

bol2
Ujutro 14. februara, u 07:30, policija i DIGOS [politička policija], uz impozantnu pomoć šefa antikriminalnog odsjeka u Trentu, Annu Mariju Ceci, upadaju u domove nekoliko anarhista i slobodara u gradovima Trento, Rovereto, Treviso i Bologna, u potrazi za vrlo opasnim tekstom objavljenim na isto tako opasnom plakatu, na ulicama Trenta prošlog decembra.

Na navedenom se plakatu pojavio isti tekst koji je dijeljen u obliku letka u vezi konferencije održane na odsjeku za Sociologiju, 28. oktobra 2010. Toga je dana nekoliko antimilitarista prekinulo, dimnim bombama i crvenom bojom, predavanje o sigurnosti i o ulozi Italije u “mirovnim misijama”, na kojem su sudjelovali prof.Toniatti, bivši dekan Pravnog fakulteta, i nekoliko vojnih oficira. Zbog te je akcije naš drugar Luca uhićen.

Od tada su se na njega okanili u više navrata: od trenutno hapšenja do “obične” obaveze boravišta, zatim ponovno od kućnog pritvora do zatvora, sve popraćeno
zastrašivanjima, među kojima treba spomenuti prijetnje batinama u policijskoj stanici u Trstu.

Izgleda da netko ne može podnijeti malo crvene boje na svojem čistom odjelu, mada mu nimalo smeta kada se isti uprlja krvlju brojnih ratova u tijeku, u kojima ova gospoda aktivno sudjeluju.

No, vratimo se pretresu.

Čini se da traženi plakat sadrži tešku prijetnju, zločin za koji kazna zatvorom seže do godinu dana.

“Malo boje je najmanje”: to je rečenica koja plaši profesora Toniattija.

Međutim, jedinu prijetnju koju mi vidimo odnosi se na same predavače i na sve one koji surađuju s ratnim mehanizmima, koji prijete osobama nastanjenim na područjima pogođenim ratnim sukobima.

Jedina prijetnja koju vidimo vrši se na osobama koje su primorane bježati pred strahotama rata.

Jedinu prijetnju koji vidimo je ona koja visi nad glavama osoba koje su pobjegle iz ratnih područja bez potrebnih dokumenata i zbog toga riskiraju da budu zatvorene do godinu i po u jednom od brojnih centara za azilante, širom Europe, ili čak da budu poslani natrag i prije nego što stignu.

I snage reda bi, sa svoje strane, željele biti prijetnja, kada se pojavljuju u domovima nekih drugova u potrazi za… plakatom!

U redu, činjenica da nas osobe koji žive od rata smatraju prijetnjom predstavlja nam zadovoljstvo i razlog da i dalje, tvrdoglavi kao magarci, budemo prijetnja gospodarima rata i njihovim lakejima.

Anarhisti iz Trenta i Rovereta

izvor

Torino, Italija: Akcija protiv Crvenog križa u znak solidarnosti sa pobunjenim zatvorenicima u centru za azilante

Hladno nedjeljno jutro na Crvenom križu, 24. februara, u znak solidarnosti sa pobunjenim zatvorenicima u centru za azilante. Zatvoren plin Crvenog križa u ulici Bologna i zacementiran slivnik.

Sloboda za zatvorenike uhapšene zbog nedavnih pobune.

izvor / više informacija: 1, 2, 3

Italija: Operacija Ardire [Odlučnost] – Paola puštena iz zatvora u kućni pritvor

Naša vatra gori za slobodu

Doznajemo da je Paola, uhapšena prilikom represivne operacije protiv anarhističko pokreta, nazvane Ardire, puštena iz zatvora i da je u kućnom pritvoru sa svim mogućim ograničenjima (zabranjene posjete, telefon, internet itd.).

Ostalih šestoro drugova ostaje u zatvoreno i čekaju na suđenje u okviru istog slučaja (Katia Di Stefano je iz pritvora puštena u decembru).

SLOBODA ZA SVE!

Trento, Italija: Informacije o represivnoj operaciji Ixodidae

foco

Sud u Trentu je 27. veljače odbacio optužbe za “zločinačko udruženje u svrhu terorizma”. Javni tužitelj je tražio od 3 do pet godina zatvora, ali krhka kula od karata se urušila. Zato je i Massimo Passamani oslobođen kazne kućnog pritvora. Dan kasnije oslobođen je i drugog kućnog pritvora (na koji ga je osudio sud u Torinu zbog napada na televizijsku ekipu, 29. siječnja 2012., u toku NO TAV borbe protiv izgradnje željeznice za superbrzi vlak), i tako se nakon šest mjeseci ponovno vraća na “slobodu” i u borbw… (ah, naravno, kao i mnogim drugima zabranjen mu je pristup “mjestu zločina”, to jest Val Susi, žarištu NO TAV sukoba).

Ponovno smo zajedno zahvaljujući solidarnosti brojnih drugova, drugarica i svih ostalih koji su bili uz nas. Upućujemo svima njima našu zahvalnost i naše do viđenja, na ulicama i na stazama pobune i uzajamne pomoći. Naše su misli uz drugove i braću u zatvorima.

izvor

Mantova, Italija: ALF zapalio kamion za prijevoz mesa

Italy_meat_Nov12

Viadana, Mantova (Italija)

Preuzimamo odgovornost za požar koji je izbio kasno navečer 27. novembra 2012. i potpuno uništio dva kamiona za prijevoz mesa poduzeća Martelli. Preskočili smo ogradu i aktivirali 5 zapaljivih naprava s fitiljem. Šteta je procijenjena na oko 400-500.000 eura. Ovom smo akcijom željeli napasti mesnu industriju, utemeljenu na patnji i profitu. Ne minimalna šteta, nego maksimalno uništenje!

A.L.F/Nemilosrdni gadovi

izvor