Tag Archives: napad paljevinom

Atina: Preuzimanje odgovornosti za napad molotovljevim koktelima na policijsku stanicu u znak sećanja na Lambrosa Fundasa člana Revolucionarne borbe

Lambros Fundas živi.  Živela Anarhija.
Lambros Fundas živi.
Živela Anarhija.

“Sa bakljama koje su odavno izgorele, moji stari drugovi koračaju zaobilazeći zenice mojih očiju…Zatvaram usta čvrsto i vrištim…I baš tada divlje napadaju moje arterije povlačeći slomljeni jarbol za zastave i tu, u osmoj arteriji, u maloj šupljini srca gde moji mrtvi drugovi spavaju, šapatom vodim bitku…”

Potrebno je da svoje dela dovedeš do krajnjih granica; da testiraš samog sebe u borbi sa celim svojim bićem u borbenoj pripravnosti; da budeš prisutan na skupštinama, demonstracijama, divljim štrajkovima i barikadama, baš kako je to i Lambros činio; da budeš prisutan na zavereničkim sastancima, u mapiranju neprijatelja i grada, da osećaš neophodnost obnove zaliha, spreman da podmažeš oružje, da se svesrdno boriš, poput munje…

Trebalo bi pokrenuti sve te procese i bez obzira na njihov početak postarati se da imaju lep kraj jer istorija ostaje skromna ukoliko je ne dodirnemo…

Krećući se neprekidno tim kontekstom, mi smo sa naše strane, u subotu uveče 8. marta 2014., odali počast uspomeni na anarhističkog borca i revolucionara Lambrosa Fundasa napadom na policijsku stanicu Nea Halkidoni u pregrađu Atine; uhvativši još jednom državne mehanizme bez garda zapalili smo patrolna kola koja su bila parkirana ispred stanice, stražarsku kućicu i ulazna vrata policijske stanice pokazujući im da su borci samo oni koji biraju mesto, vreme i način oslobađanja svoje mržnje prema imenovanim neprijateljima slobode.

Lambros: nisi propustio nijedan trenutak naše borbe jer si uvek prisutan, kao i obično…Lambros: ništa nije gotovo jer se sve nastavlja…

Večna slava Lambrosu Fundasu koji je samo predahnuo pre četiri godine (10. mart 2010.) u atinskom naselju Danfi i koji nas nastavlja inspirisati na samo njemu svojstven način.

Revolucija prva i uvek, sve do pobede.

Berlin: Napad paljevinom na filijalu banke Santander

nojkeln_napad_na_banku
U noći 6. marta 2014., podmetnuli smo požar u filijali banke Santander koja se nalazi u berlinskom okrugu Nojkeln. Razbili smo staklo i upalili zapaljivu napravu sa odloženim dejstvom. Ovu akciju smo posvetili onima koje je kapitalistički sistem u Čileu i Španiji ubio ili zarobio.

Prvo o Tamari Sol i Sebastijanu Oversluiju:

“U jutarnjim časovima 11. decembra 2013., anarhistički drug Sebastijan Overslu ubijen je u Pudauelu predgrađu Santjaga prilikom pokušaja pljačke banke. Privatno obezbeđenje Banco Estado ubilo je 26-godišnjeg Sebastijana sa šest hitaca. Od tada su se, kao odgovor na to ubistvo, desile mnogobrojne reakcije anarhističkog pokreta. Dana 21. januara 2013., drugarica Tamara Sol Farijas Vergara, ušla je u filijalu iste banke u centru Santjaga i otvorila vatru na stražara uz povike: “Osveta!”. Potom je, kako kažu, tom stražaru oduzela oružje. Ubrzo nakon toga je uhapšena. Tamara odbija ma kakvu saradnju sa vlastima i trenutno je drže u preventivnom pritvoru.” (odlomak iz teksta na nemačkom jeziku o čileanskom “Danu borbene omladine”)

Pokret je objavio “saučesnički” video o Sebastijanovom ubistvu kao i osvetničkoj akciji za koju se tereti Tamara.

Porodica Vergara Toledo iz Santjaga se nedavno (3. februara 2014.) oglasila otvorenim pismom povodom hapšenja i trenutne situacije u kojoj se Tamara nalazi.

Od Sebastijanovog ubistva u preventivnom pritvoru se nalaze i Alfonso Alvijal i Hermes Gonzales.

Pored njih, želimo pomenuti i Moniku Kabaljero i Franciska Solara. Nakon operacije koju su pokrenule španske i čileanske vlasti oni se nalaze u zatvoru pre suđenja; oboje su već gonjeni u Čileu u okviru fabrikovanog “slučaja bombe” (Caso Bombas).

Takođe pozdravljamo optužene u “slučaju bezbednost” (Caso Security, Čile) kao i aktiviste u Barseloni koji, kako i mi, pogodne mete za akcije solidarnosti pronalaze u bankama.

Banka Santander, kao najveća banka u španskom govornom području, odgovorna je za prinudna iseljenja i izdavanje garancija za trgovinu oružjem.

To je takođe dobar razlog da borbe koje se vode tu i tamo vidimo kao deo zajedničke borbe. Institucije koje stavljaju kapital ispred ljudskih života uvek će biti mete naših napada.

Komando Sebastijan Overslui
SLOBODA ZA SVE ZATVORENIKE

Istanbul (Turska): Zapaljen bager (20.02.2014.)

istan

Obasjali smo hladnu i mračnu noć gomilom željeza, rasplamsana vatra mogla se vidjeti na daleko, i osim što nam je ta akcija pružila zadovoljstvo, izvršena je i u svrhu eko-vandalizma, noseći ime koje nitko nikada nije čuo.

U četvrtak, 20. februara, u Poyrazu, ruralnom području anatolijskog dijela Istanbula, napali smo bager, ostavljen da spava pred jarugom iskopane prirode, i sprejem ispisali “ELF-FAI/IRF” na nekoliko mjesto oko gradilišta.

Koristeći jednostavnu zapaljivu napravu s tajmerom, ručne izrade, bager je postao neuporabiv, a poruku koju smo željeli odaslati je bila jasna: “Ako gradite, mi ćemo paliti i uništavati!”.

*Naši razlozi za poduzimanje ove akcije*

Želimo naglasiti da se krajnji napad na diktaturu, koja si pripisuje legitimnost vodeći projekte ekocida kao što je “3. Bosforski Most” i “Istanbulski kanal”, ne smije više oslanjati na liberalno-pacifističke sterotipove tipa “kampanje za podizanje svijesti” i “sudski procesi”. Ove vrste organizacija samo odgađaju ono što je neizbježno i sprečavaju opravdanu eko-obranu od ekološkog uništenja, koje je u tijeku. Nastojeći da od državnog pravnog sistema iznude pozitivan odgovor, koji je u stvari ugovaratelj ekocida, oni pridonose utišavanju bijesa, kanalizirajući ga u izbore i u društvene medije.

Kapitalistička industrijska civilizacija se širi Zemljom mostovima i autoputevima, osigurava se građenjem betonskih šuma, smatrajući prirodu samo sirovinom, širi se svakodnevno sužavajući granice prirode u ime nedostatka energije, i postaje dominantna. Iz tog razloga, postavljajući se protiv društva, uvjerenog da je gradnja, razvoj i ekspanzija vrlina, preuzimamo neku vrstu odgovornosti za eliminaciju svega što je uključeno u taj proces automatizacije, i kao dio globalne borbe za sveopće oslobođenje izabrali smo da izvedemo ovo djelo, stavljajući sami u praksu jednostavne metode paljenja, sabotažu i tehnike direktne akcije.

Posvećujemo ovu noć u kojoj smo požarom obasjali tvrđave premoći, drugovima koji su pali, koji su zatvoreni ili su u bijegu.

Sebastiánu Oversluij Seguelu, kojeg je ubio zaštitar tokom pljačke banke u Santiagu (Čile), 11. decembra 2013.; uhapšenima Alfonsu Alvialu i Hermesu Gonzálezu, i uhapšenoj Tamari Sol Farrías, optuženoj za pucanje na zaštitara u Čileu, 21. januara 2014.

Aliju İsmail Korkmazu, Ethemu Sarısülüku, Abdullahu Cömertu, Medeniju Yıldırımu, Mehmetu Ayvalıtaşu, Ahmetu Atakanu, koje je ubila turska država, i Berkinu Elvanu (15) kojeg je u glavu pogodio tromblon suzavca tokom pobuna u Gezi Parku i nalazi se na intenzivnoj njezi od 15. juna 2013.

Hansu Niemeyeru, iza rešetaka od 30. novembra 2011., optužen za napad na čileansku banku.

Svim prosjednicima u “NO TAV” borbi i Niccu, Claudiju, Chiari i Mattiji, uhapšenim u toku već dvadesetogodišnje borbe protiv superbrze pruge na brdima sjevernozapadne Italije.

Monici Caballero i Franciscu Solaru uhapšenima za napad na katedralu El Pillar u Zaragozi (Španjolska), i čitavom pokretu direktne akcije protiv gradnje crkvi u Španjolskoj.

Fallon Poisson, Amelie Pelletier i Carlosu López Marin uhapšenima za napad na ministarstvo komunikacija i prijevoza, i na koncesionara automobilske kompanije Nissan u Meksiku 5. janura.

Zatvorenim anarhistima i pobunjenicima, za slučajeve Zavjera Vatrenih Ćelija, Revolucionarna Borba, Kozani, u Grčkoj, i svim drugim zatvorenicima diljem svijeta.

Pobunjenicima, anarhistima i crnim blokovima koji aktivno sudjeluju u društvenim eksplozijama u Egiptu, Brazilu, Ukrajini, Bosni i u drugim dijelovima svijeta, i koji uzdižu parole “ustanak, subverzija, anarhija”, koji se bore protiv pandura i napadaju institucije izrabljivača na ulicama Istanbula, Izmira i Ankare.

Eko-ratniku Marcu Camenischu, zatvorenik u Švicarskoj već 21 godinu.

Šaljemo našu solidarnost, ljubav i bijes ćelijama Neformalne Anarhističke Federacije, koje su organizirale neformalne napade i zavjere širom svijeta, Međunarodnom Revolucionarnom Frontu, ITS, svim ćelijama Feniks Projekta, svim ćelijama ELF i ALF, i svim usamljenim vukovima koji se kreću u mračnim noćima, i svim drugovima, pobunjenicima čija smo imena zaboravili dok smo pisali ove riječi.

ELF-FAI/IRF (Oslobodilački Front Zemlje – Neformalna Anarhistička Federacija – Međunarodni Revolucionarni Front)

Atina: Preuzimanje odgovornosti za napad paljevinom na naciste

fight

Braća Micakos prodaju staklene panele u svojoj staklarskoj radnji koja se nalazi u ulici Dekaneos Niolau u atinskom naselju Ajos Dimitrios. Ali takođe kao članovi fašističke bande prodaju i zlatnozoraško kočoperenje.

Na sledećem uglu dalje niz ulicu, Zaras prodaje alkohol u svojoj prodavnici pića. Ali takođe prodaje i lojalnost Zlatnoj zori kao pripadnik lupeške hrpe nacista.

Gotovo je sa danima kada su delovali neometano i anonimno. Fašisti imaju imena i adrese, a mi smo ih otkrili. U sredu uveče 12. februara 2014. zapalili smo osobni mercedes kao i kombi u vlasništvu firme braće Micakos. Takođe smo spalili i Zarasov kombi.

Fašisti više se ne možete sakriti, niti u svojim rupama, niti drugde.

Tarb, Francuska: Dvostruki napad zapaljivim napravama

Tarbu: Zgrada francuske armije
Tarb: Zgrada francuske armije
Zatvor u Tarbuu
Zatvor u Tarbu

Preuzimamo odgovornost za napad zapaljivom napravom na zgradu francuske vojske 27. decembra 2013.

Takođe preuzimamo odgovornost za napad na zatvor koji se desio 25. decembra 2013.

Oba napada su izvedena kao odgovor na međunarodni poziv i u znak solidarnosti sa 5 anarhista koji su uhapšeni u Barseloni; ali i u znak solidarnosti sa svom braćom i sestrama anarhistima koji su zatočeni u centrima za istrebljenje terorističkih država.

Ovim akcijama želimo da pokažemo francuskim fašistima da ulice više nisu njhove. Završena su vremena kada su mogli nekažnjeno ubijati.

Pozivamo sve naše da krvlju osvete smrt Klementa Merika.
Pozivamo sve naše da se organizuju i naoružaju.

Smrt državi
Smrt fašistima
Smrt kapitalizmu
Živela Anarhija
Živela sloboda

Saopštenje nismo izdali ranije iz bezbednosnih razloga.

GADI (Međunarodna grupa direktne akcije)

Preciznije:

– zatvor je napadnut zapaljivom napravom, kao i eksplozivnom napravom koja se nije aktivirala
– zgrada vojske je napadnuta napalmom i fosfatom

Španska država: Paljevina na crkvi Santa Marina u Sevilji

santa-marina-incendio
puerta-santa-marina

santa-marina
SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA

Napad paljevinom na crkvu koja se nalazi u ulici San Luis u Sevilji.

U ranim jutarnjim časovima između 4. i 5. januara 2014., pod plaštom noći, vukovi su ponovo zavijali….Ovog puta su vrata pomenute crkve napadnuta molotovljevim koktelima i grafitima solidarnosti sa uhapšenim u Barseloni.

Zbog mržnje koju crkva i njena sedišta predstavljaju, i u znak solidarnosti sa Monikom, Karinjosom i svima koji se bore: ni koraka unazad; napad na jednog od nas je napad na sve nas.

ZDRAVLJA I REVOLTA

SLOBODA ZA MONIKU I FRANCISKA

Vatra

… POČETAK PORUKE… 18-12-2013… STOP… Trg Ambioriks, br. 32 u Briselu… STOP… zapaljen BMW Georgiosa Papastamkosa… STOP… potpredsednika Evropskog parlamenta… STOP… člana grčke partije “Nova Demokratija”… STOP… solidarnost sa anarhistima koje je kidnapovala država… KRAJ PORUKE …

Solun, Grčka: Preuzimanje odgovornosti za napad u znak solidanosti sa zatvorenicima u borbi

Stansstad, 1966

Prošlog petka, 13. decembra 2013. zapalili smo diplomatsko vozilo kao i kombi u vlasništvu Univerziteta “Aristotel” u Solunu. Ova akcija je posvećena zatvorenim štrajkačima glađu Spirosu Stratulisu, Rami Sirjanosu, Egun Mustafi, Mihalisu Ramadanoglu, kao i zajednici anarhističkih zatvorenika u zatvoru Koridalos (Atina) koji su nam pokazali kako se bori i pobeđue bez obzira na uslove. Naši drugovi zadovoljavaju glad eksplozijama, a paljevinama gase žeđ.

Živela anarhija!

Sve se nastavlja…

Atina: Preuzimanje odgovornosti za napad na policijsku stanicu u Eksarhiji


U petak 13. decembra 2013. napali smo policijsku stanicu u Eksarhiji, Atina. Oko 40 drugova je oteralo policijske stražare i došlo do ulaza u policijsku stanicu, zapalilo ulazna vrata, stražarsku kućicu kao i policijska vozila. Istovremeno, druga grupa od oko 30 drugova je u drugoj ulici, nedaleko od mesta dešavanja, blokirala saobraćaj i podigla barikade. Čim je napad završen svi zajedno smo napustili mesta dešavanja bez nekih iznenadnih problema. Nekoliko minuta kasnije motociklističke jedinice DELTA su upale na trg u Eksarhiji i potpuno nasumično privele 84 ljudi koji nisu imali nikakve veze sa akcijom, a takve racije se dešavaju svaki put kada se, u širem području, dese napadi.

Akcija je izvedena kao minimalni odgovor na policijsku repesiju u naselju Eksarhija 6. decembra 2013. (na petu godišnjicu ubistva Aleksandrosa Grigoropulosa).

Akcija je takođe posvećena anarhistima koji u zatvoru Koridalos štajkuju glađu i žeđu – Fivos Harisisu, Argirisu Daliosu, Jorgosu Karajanidisu, Dimitrisu Politisu i Janisu Mihailidisu (nap. ovaj napad zapaljivim sredstvima se desio pre nego su Babis Cilijanidis i Grigoris Sarafundis objavili svoje pridruživanje štrajku glađu i žeđu).

Anarhisti
_

Video snimak trenutaka nakon napada ovde.

Pariz, Francuska: Sabotiranja mašine za deportaciju

fire-to-the-prisons-1024x658

SABOTIRAJMO MAŠINU ZA DEPORTACIJE!

U noći 22. septembra 2013. dva vozila Crvenog krsta (Pežo 208 i Pežo Partner) nestala su dimu u ulici Montibu koja se nalazi u 20. arondismanu (administrativnom području) Pariza. Svi znaju da Crveni krst sarađuje na zatvaranju i deportaciji imigranata bez dokumenata (sans-papiers).

Namera nam je bila da pošaljemo mali znak saučesništva sa beguncima iz administrativnih centara za pritvor (CRA) Palezo i Vensen, pobunjenicima u kampu za pritvor Meni-Amelo i svima onima koji se bore u zatvoru.

Hajde da napadnemo, iznutra i spolja, mašinu za deportaciju i svako zatvaranje!

Zapalimo zatvore i njihove saradnike!

ZAPALIMO ZATVORE!

U noći 7. oktobra kombi u vlasništvu kompanije Eiffage Group (glavna kompanija za građevinske radove i koncesije), zgađen sopstvenim životom zatvorskog kolaboracioniste, samospalio se u aveniji dr. Glej u 20. arondismanu Pariza. Njegove poslednje reči su bile “Zapalimo zatvore! Zapalimo one koji ih grade!”

OPET EIFFAGE…

U noći 27. oktobra, vozilo kompanije Eiffage Energie nestalo je u plamenu, u ulici Freresa Flavijena u 20. arondismanu Pariza.

Napadnimo one koji grade zatvore!

Atina: Preuzimanje odgovornosti za paljenje vozila diplomatskog kora

affin

U ranim jutarnjim časovima petka 11. oktobra 2013. zapalili smo kombi diplomatskog kora, registracionih oznaka DC 93-3, na raskrsnici ulica Piras i Delakroa u području Neos Kosmos, Atina.

Ova akcija je svim srcem posvećena drugovima koji se gone zbog dvostruke pljačke u Velventu, Kozani i kojima će se suditi krajem novembra*, kao i sećanju na ubijenog antifašistu Pavlosa Fisasa.

Ne treba da se navikavamo na ideju straha i smrti. Trebamo se odupreti savremenom totalitarizmu svim raspoloživim sredstvima.

Mi stvarano sopstvene strukture, jačamo i širimo naše drugarske odnose i postavljamo pozornicu za anarhiju i komunizam. Socijalna revolucija je jedina solucija.

Potpaljivači sa savešću

* Suđenje za dvostruku pljačku u Velventu zakazano je za 29. novembar 2013. u Apelacionom sudu u Atini. Optuženi su drugovi: Andreas-Dimitris Burzukoj, Dimitris Politis, Nikos Romanos, Janis Mihailidis, Fivos Harisis-Pulos i Argiris Dalios.

GRČKA: Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za paket-bombu protiv tužioca Mokkasa

CCF-e1381180670754

Projekt Feniks: Čin Šesti

“Napasti suce”

Još se jednom susrećemo u vatri, sa starim i novim drugovima, odlučnim da uruše policijske ideje o završnom poglavlju jedne završene priče.Zavjera Vatrenih Ćelija je beskrajna priča. To je unutarnji plamen koji gori u nama, to je Feniks koji se rađa iz svojeg pepela ponovno iponovno… To je Plamen Negacije i Nihilizma koji urla: “Ne mogu stati,ne mogu izgorjeti, nitko me ne može ugasiti…”

Oko prije mjesec dana naša dva brata, Andres i Spyros, uhapšeni su u Solunu, optuženi za slanje eksplozivnog paketa bivšem komandantu antiterorističke jedinice. Riječi su suvišne. Braćo, sjetite se da će sunce nastaviti i dalje izlaziti za sve nas kojima je jedina domovina Nova Anarhija. Feniks je rođen iz vlastitog pepela, nastavlja ismijavati tišinu kukavica, opskrbljujući Prometejevom vatrom vječne ustanike.

Zato, slanje paket-bombe inkvizitoru Mokkasu je prvi minimalni i refleksivni odgovor: za nas jedini izlaz je zapalit reformističke teze obrane i krenuti prvi u napad.

Osim toga, Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, to jest desetoro braće i sestra ZVĆ koji su zatvoreni u dvostrukom, trostrukom i četverostrukom pritvoru preko 36 mjeseci (mada je granica 18), i kojima se sudi za različita djela, sada su optuženi i za poticanje.

Dimitris Mokkas je jedini odgovorni za slučajeve “terorizma” na u Grčkoj. Odnosno, isključivo za našu organizaciju. Karijera ovog bijednika se ne razlikuje mnogo od bilo kojeg drugog sudskog službenika. Čovječuljci bez duše koji postaju sudski službenici kako bi zadovoljili vlastite komplekse. Ovaj klaun je za razliku od drugih crva apelacionog suda samo bolje ljubio dube svojim nadređenima. Njegova želja za izgradnjom karijera se ispunila. Sada je odgovoran za masu naloga za pojavljivanje pred sudom, ispitivanja i pritvore, uvijek s osvetničkim osmjehom na licu. Vrhunac njegovog lakrdijaštva i kukavičluka bio je produženje pritvora našem drugu iz ZVĆ, Gerasimosu Tsakalosu, samo nekoliko sati prije okončanja, dok je drug bio u krevetu, u 23. danu štrajka glađu.

Zbog svega toga odlučili smo mu poslati naš osvetnički poklon. Naravno, nije poslan u stakleni toranj apelacionog suda gdje na svom stolu, navikom sudskog službenika, potpisuje jebene sudske spise protiv naše braće i sestara. Poslali smo mu paket na kućnu adresu, gdje se osjeća sigurnim. Znamo da se svo smeće kao što je Mokkas, nakon što je odradilo svoju svetu dužnost zatvaranja na desetine osoba, vraća u svoje topli dom, izigravajući dobrog muža i brižljivog oca. I tako, slijedili smo metu, pronašli njegovu kuću i odlučili mu poslati paket na adresu. To je rezultat naše istrage, potpisane Zavjera Vatrenih ćelija.

Činjenica je da su besramna djela počinjena posljednjih godina u tom sektoru. Farsa suđenja, okončana presudama na desetljeća zatvora bez ikakvih dokaza. Kontinuirani pritvor koji lišava slobode svakoga koga policija smatra određenim problemom. I ne govorimo samo o oružanim gerilcima. Radi se o taktici zasnovanoj na antiterorističkim zakonima koja se sada primjenjuje otvoreno na različite slučajeve. A za sve to odgovorni su i svi oni koji nakon otpuštanja iz zatvora zaboravljaju velike riječi osvete protiv sudaca i tužitelja. I zato su zatvori također puni osoba koje usprkos činjenici što smatraju da su sudske odluke pogrešne, ipak ne pretvaraju to svoje nezadovoljstvo u bijes, a bijes u djelo.

Neka ovaj napad postane poziv na takva osvjetnička djela, upućen svima onima koji su, unutar i izvan zatvorskih zidova, iskusili ogavnost sudstva. Ništa nije nedostižno. Ima na stotine sudskih službenika. Ne skrivaju se svi, nije ih teško sresti. Napadnimo ih svim raspoloživim sredstvima. Od premlaćivanja i požara do bomba i smaknuća. Samo će tada shvatiti da se radi o ratu. A ako ne shvate, mi ćemo se sigurno osjećati bolje znajući da smo se osvetili tim inkvizitorima pravde. Što se tiče svih onih koji se nalaze unutar zidova, jedini vrijedan stav prema tim gnusobama je prezir ove farse zvane suđenje. Nadasve kada se radi o zatvorenicima revolucionarima i specijalnim suđenjima za terorizam.

Ovim napadom želimo poslati naše prijateljstvo i poštovanje našoj zatvorenoj braći i sestrama u Latinskoj Americi. Ponosnim drugovima kao što su Freddy Fuentevilla, Marcelo Villaroel e Juan Aliste Vega, optuženi za Slučaj Security. Ova tri druga su sudjelovala u oružanoj borbi protiv čileanske države u osamdesetima i devedesetima. Sada se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku banke i ubojstvo policajca tijekom pucnjave.

Posvećujemo ga i nepokajanom drugu Jose Miguel Sanchez Jimenezu. Urbanom gerilcu koji je nastavio svoju borbu i nakon pada čileanske diktature jer, kao što sam piše, “ne vjerujem u njihovu demokraciju”.

I anarhistu veganu Braulio Arturo Duran Gonzalezu, u meksičkom zatvoru, optuženom za napade na bankomate.

Hansu Niemeyeru, optuženom za subverzivnu akciju i napade na simbole moći. Čileanska država mu je odredila kućni pritvor. Bez oklijevanja, Hans je pobjegao. Nažalost, prije nekoliko mjeseci ponovno je uhapšen i zatvoren.

Zatim našem bratu Henry Zagarrundu, kojeg bolivijska država optužuje za napade FAI-Bolivije i drži zatvorenog u specijalnom režimu kućnog pritvora.

Istovremeno šaljemo najtoplije pozdrave našoj nedavno otpuštenoj braći Mario Lopezu, Ivanu i Carli. I naravno veliki zagrljaj našoj dragoj prijateljici i drugarici Felicity Ann Ryder, u ilegali zbog naloga za uhićenju u Meksiku.

Crna Internacionala Anarhista Prakse, putem FAI-FRI, nalazi se svugdje. U zatvorenim anarhistima, u traženim anarhistima, u anarhistima borcima na ulicama.

Zato želimo da naš glas i naš plamen putuju sve do druge strane planete, sve do daleke Indonezije, jačajući djela naše braće i naših sestara, tamošnjih ćelija FAI. Nedavno su ćelije FAI-Indonezije, osim napada protiv sistema, izvršile i kontroinformacijsku kampanju o policijskom ubojstvu četiri zatvorenika. Četiri mladića su bila optužena za ubojstvo jednog policajca specijalnih jedinica tokom tučnjave u baru. Ubrzo nakon hapšenja, tijekom racije u zatvoru ubijena su četiri zatvorenika u ćelijama, kalašnjikovima.

Drugovi u Indoneziji nisu sami… Svi zajedno, anarho-individualisti, nihilisti, kaotičari, susrećemo se tamo gdje nova anarhija postaje praksa. Želimo se sresti kroz naše akcije i eksperimentirati širenjem Neformalne Anarhističke Federacije FAI. Izigrati policijsku kontrolu, postati opasniji, podržati međunarodnu anarhističku solidarnost i napasti za nju. Zato – baš kao plamen koji nas ujedinjuje – dijelimo istu radost za anarhističke napade kao i istu tugu zbog zarobljeništva ili smrti jednog druga.

Prije kraja, želimo posvetiti nekoliko riječi svima onima u kojima jeka napada budi želju za djelovanjem. Zato šaljemo gerilski znak vatre drugovima iz anarhističkog svratišta Nadir u Solunu, koji su se ponovno našli na meti opresije. Nasuprot “pokretu” kojim se neprestano širi kuga reformizma i komunizma da bi u potpunosti njime zavladala, anarhističko svratište Nadir, sa svim svojim mogućim kontradikcijama, ostaje neugodan podsjetnik koji kaže da “anarhija nije proizvod za prodaju na ideološkim policama supermarketa “veterana” “pokreta”, nego ustaničko nasilje na ulicama…”

Na koncu, znamo da su se naši drugovi u Indoneziji prije nekoliko mjeseci suočili s gubitkom. Njihov, i naš, brat Ryo izboden je na smrt u jednom sukobu. Njihov gubitak je i naš gubitak. Zato smo odlučili nazvati ćeliju Zavjera koja je poslala paket-bombu inkvizitoru, “Ryo” ćelija, u znak časti i sjećanja na ubijenog druga…

Danas se Zavjera Vatrenih Ćelija ponovno rodila iz pepela, promičući Feniks Projekt. Nove ćelije Zavjere su spremne ući u novu anarhističku urbanu gerilu. A svi oni anarhistički reformisti koji nas klevetaju govoreći da naše metode sve više naliče na mafiju, odgovaramo da je to zato što oni počinju podsjećati na ljevičarske hipije…

MI STVARAMO ĆELIJE FAI-IRF SVUGDJE  ZA ŠIRENJE NOVE ANARHISTIČKE URBANE GERILE

SNAGE i SOLIDARNOSTI ANARHISTIČKOM SVRATIŠTU NADIR

SNAGE i SOLIDARNOSTI novim nihilistima, anarhistima Prakse, kaotičarima Negacije, oružanim manjinama anarho-individualista…

ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA – FAI/FRI RYO Ćelija

Brjansk, Rusija: ELF/FAI preuzima odgovornost za požar u pilani

Machnowist-army
2. oktobra 2013. 2 zapaljive naprave sačinjene od 1,5 litra benzina postavljene su u jednu pilanu koja se nalazi u lovištu Brjansk (zapadna Rusija). Požar je zahvatio i dronjke koje su nesretni drvosječe ostavili upravo na napravi. Obližnji brežuljak nudio je odlično mjesto za uživanje u noćnoj sceni: debeli dim se ubrzo sakupio pod krovom i krečući se u spiralama stvorio dojam noćne magle.

Predlažemo ovu akciju kao naš doprinos projektu Feniks (#7), projekt za oživljavanje djela direktne akcije i anarhističkog otpora nakon represija 2010.-2012. U potpunosti podržavamo naše drugove iz moskovske ćelije ZVĆ i ELF kada govore o potrebi širenja naših napada protiv države i kapitala.

Nekoliko riječi o nedavnoj kritici anonimnih drugova iz Argentine .  Bez ikakvih pomisli da budemo autoreferencijalni ili objavimo neko beskorisno razmetanje hrabrošću:

Unutrašnje rasprave nisu uvijek vrijedne objavljivanja na engleskom jeziku na međunarodnim sajtovima. No, smatramo da niz napada na slične ciljeve ipak i dalje raspiruje raspravu u anarhističkom pokretu, barem na lokalnoj razini (možemo navesti kampanju protiv policije 2008.-2011., o šumama Khimki i Butovsky, nedavne prosvjede protiv rudarskog projekta u Voronezhu). Ponekad stvari nadilaze rasprave.

Slažemo se da je veoma teško koordinirati simultane napade protiv takvih struktura na međunarodnom nivou (kao što su tvornice krzna, pilane, policija, zatvori, vojne mete, industrije, banke, naftna i plinska industrija itd.) zato što zahtjeva mnogo vremena, a mi komuniciramo na jednoj više ili manje javnoj razini ovdje. Dakle, naši neprijatelji mogu biti u prednosti. Bilo bi potrebno raspraviti da li bi trebali riskirati našu slobodu u idućoj akciji da bi vidjeli izjavu o sličnoj akciji na nekom drugom mjestu tek nakon šest mjeseci. Međutim, ne možemo reći da se ipak ne koordiniramo: osvrnimo se na niz napada na energetske i električne strukture u Bjelorusiji, Kanadi i Indoneziji, akcije protiv banaka u Velikoj Britaniji, Rusiji, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, brojne simultane štrajkove glađu koje vode naši drugovi u zatvorima širom svijeta.

Nama je čitava FAI-IRF bitnija zbog osjećaja pripadanja široj zajednici. U prošlosti su prevladavale samo organizacije “socijalnih anarhista”. Sada anarhisti drugih tendencija mogu osjetiti drugarstvo i podršku diljem svijeta. Samo prije nekoliko godina ako si u našoj zemlji želio stupiti u kontakt s anarhistima trebao si proći kroz tradicionalne anarhističke organizacije. A kad bi se nešto desilo desilo odmah bi spominjali policijske provokatore. Danas osobe koje osjećaju isto, koje kreću u pobunu i akciju nisu manje vrijedne od anarhističke teorije, mogu se povezati izvan pacifističkog i reformističkog anarhističkog konteksta. I kada mi čitamo o stotinama spaljenih vozila na jednom kraju svijeta, o bankama u plamenu na drugom i sabotiranim građevinskim strojevima negdje drugdje – tim bolje. Kratko putovanje u prošlost:
sjetimo se ne baš tako davne uzavrele rasprave o FAI akronimu (a još i prije o podršci/distanci ZVĆ). Vjerujemo da je za svaku grupu FAI-FRI uspjeh činjenica da su se stvari izmijenile.

Razumijemo vašu zabrinutost zbog nedostatka bolje koordinacije naših napada, ali predlažemo drugu temu za raspravu: formiranje novih grupa, širenje informacija, protumjere protiv represije. Ako netko želi koordinirati bolje svoje napade, onda treba pažljivije čitati izjave drugih osoba. Boriti se protiv stalne represije nad grupama direktne akcije čitavog svijeta – mi vjerujemo da je to zadatak koji moramo što prije obaviti.

ELF/FAI, Commando Nestor Makhno

izvor

Eksarhija, Atina: Preuzimanje odgovornosti za zapaljivi napad na policijski bus u znak sećanja na Pavlosa Fisasa

"Koje je boje tvoja zastava...kada gori?"
“Koje je boje tvoja zastava…kada gori?”

Sramota nije posao

Osam sati stojite u krugu policijskog autobusa na uglu ulica Harilau Trikupi i Didotu u Eksarhiji, pitajući se kada ćete biti napadnuti “bocama” i kamenovani. Primaoci mržnje i besa; mržnje i besa koji prožimaju naše celo biće. Zbog onoga što jeste. Zbog onoga šta jesmo. Zbog onih kojima služite. Zbog onoga za šta se borimo.

Osam sati zaredom, a sada je vreme za noćnu smenu, u 22h, 19. septembra 2013. Sveže svinje su stigle da vas zamene. Nakon kraćeg ćaskanja, svi zajedno ulazite u pokretni svinjac.

Ali sa nama ćete se suočiti kada to najmanje očekujete, kada zavalite dupe na sedište policijskog autobusa, iscprljeni tom prljavštinom koju zovete posao.

Dva bloka dalje, na raskrsnici ulica Harilau Trikupi i Dervenion, drugovi čekaju policijski bus kako bi krenuli. Zauzimaju pozicije, čekaju još malo, a onda guraju kontejnere i blokiraju ulicu. Kanisteri od 10 litara ispunjeni benzinom kotrljaju se ispod vozila. Panduri stižu baš na vreme i napuštaju autobus pre nego su primetili kako prvi molotov osvetljava zapaljivi materijal. U njihovim očima vidi se strah.

Neki drugi put, na drugom mestu, čekaćemo vas.

Pavlos živi među nama.

izvor

Grčka: Anarhista Vangelis Kucibelas osuđen na 15 godina zatvora

flame

Suđenje anarhisti Vangelisu Kucibelasu počelo je 6. marta 2013. pred mešovitim krivičnim sudom u Larisi. Drug se nalazio u pritvoru gotovo godinu dana, optužen za niz napada paljevinom koje su se desili u gradu Trikala tokom marta i aprila 2012.

Tokom prvog dana suđenja, advokat odbrane je demantovao ranije izjave doušnika Jorgosa Zafirisa koji je svedočio na sudu. Doušnik je priznao da ga je policija naterala da potpiše lažnu izjavu jer je bio uhapšen zbog droge, a panduri su mu rekli da se tako može izvući. Sud je zapretio da će tražiti da se on pritvori zbog krivokletstva, ali se to nije desilo.

Narednog dana, 7. marta, Vangelis je objasnio sudu da postoje čvrsti dokazi da se nalazio drugde (u blizini perfekture) u vreme jedne od paljevina, i da nije bio ni blizu mesta napada, ali su sudije odgovorile da je očigledno da se nalazio  u zgradi perfekture gde je navodno pokušavao da postavi drugu zapaljivu napravu! Vangelis je govorio o političkom značaju tih napada paljevinom (bez obzira ko ih je izveo), sa osvrtom na vladajući politički sistem kao i uspon nacističke partije “Zlatna zora”.

Pored toga, Vangelis je tražio da bude prebačen u drugi zatvor jer je, kako je rekao na kraju svoje izjave, “Trikala zatvor prepun droge; ne mogu više da izdržim.”

Sudije suda u Larisi su donele pogubnu odluku u ovom slučaju bez prihvatanja bilo kakvih olakšavajućih okolnosti. Vangelis je osuđen na 15 godina zatvora, sa pravom žalbe, i kaznu od 300E. Tužilac je na početku zatražio kaznu od 27 godina zatvora, ali je posle pauze u postupku, kazna “smanjena” na 15 godina.

Vangelisovi prijatelji koji su ga faktički podržavali sve vreme, poželeli su mu da ima snage i izdrži u nadi da će ranije izaći iz zatvora i uzviknuli: “strast za slobodom je snažnija od svih zatvora!”.

“Sinergija anarhističkih organizacija Divlja sloboda i Podstrekači socijalnih eksplozija” je nedavno, 13. januara 2013., posvetila uspešan napad zapaljivom napravom na šoping centar u predgrađu Marusi u Atini, Vangelisu Kucibelasu i drugim drugovima anarhistima koji se nalaze u bekstvu ili u zatvoru. Neka se akcije solidarnosti šire i greju srca svih talaca društvenog rata!

Trenutna adresa:

Evangelos Koutsibelas
Krinitsa, Trikala – Mpalkoura Trikalon 42100
4th wing, Trikala prison, Greece

Atina: Preuzeta odgovornost za napad na policijsku stanicu Akropolj u znak sećanja na Lambrosa Fundasa

acropoleos_molotovs
“Svi ljudi sanjaju, ali nejednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim kutcima svojih umova, bude se danju kako bi otkrili da je sve to bila samo gola taština; ali oni koji sanjaju danju opasni su ljudi, jer oni svoje snove mogu sanjati otvorenih očiju i ostvariti ih… “

(T.E. Lorens)

I tako, inspirisani snovima o BESU, ali iznad svega SEĆANJEM, u ranim jutarnjim časovima 10. marta 2013. godine napali smo policijsku stanicu Akropolj, uhvativši bez garda gomilu pandura iz tog kraja.

Razloga je mnogo, ali gubitak Lambrosa Fundasa veći je od svih.

Prošle su već tri godine od te noći 10. marta kada je Lambros Fundas, meso od mesa anarhističkog pokreta i član “Revolucionarne borbe”, pao tokom oružanog sukoba sa svinjama iz grčke policije u naselju Dafni u Atini.

Njegov život i smrt su primer koji nijedan borac za slobodu nikada neće moći zaboraviti. Ne možemo dopustiti da prolivamo suze za našim mrtvim drugovima, ali imamo odgovornost da učimo iz vere, posvećenosti i doslednosti njihove borbe. Nosimo odgovornost da svim sredstivma odajemo počast sećanju na Lambrosa Fundasa, razmišljajući o putanji njegovog političkog puta, akcijama, pa samim tim i njegovom životu.

Neka ruke posegnu i podignu njegov pištolj. Mi, kao još jedan a svakako ne i naš poslednji oproštaj sa njim, kažemo:

Lambros, revolucionari će nastaviti da uzgajaju cvet koji je tog jutra procvetao u naselju Dafni, sve do POBEDE…

LAMBROS FUNDAS!

sve se nastavlja…

izvor

Atina: Preuzeta odgovornost za trodnevni baraž paljevinama

ffffoco

15. januar 2013.

Svaki put kada nas napadnete mi ćemo uzvratiti.

Iseljavate naše zgrade, zatvarate naše drugove, i napadate naše demonstracije. Mi spaljujemo vaše kancelarije, vaše banke i njihove filijale. Sprovodite represiju nad subverzivnim, radikalnim pokretom kako biste “prodali” mir, red i bezbednost. Pokrećete napade na nas jer želite da namignete svojim desničarskim glasačima, koji odstupaju iz vaših redova ka Zlatnoj zori, kako biste im pokazali da ste takođe fašisti. Pokušavate da održite dominaciju tako što investirate u obračun/bavljenje/souočavanje/rešavanje “bezakonja”. Borite se protiv nas samo da biste prikrili svoje najgnusnije skandale, korupciju i umešanost/podmićivanje u poslovnim aranžmanima. Osuđujete nasilje dok istovremeno čitavu populaciju bacate u bedu. Mi planiramo kraj vašeg sveta. Već smo postavili temelje sopstvene kulture koja se neprekidno širi. Ne želimo da imamo bilo kakav odnosa sa vašim trulim vrednostima. Solidarnost, sloboda, jednakost. To su naši principi. Dalje ruke od naših poduhvata i naših drugova i drugarica. Vaši napori da zaustavite naše širenje osuđeni su na propast. To moglo videti i na protestnom maršu u subotu 12.1.2013.; to su pokazale i prethodne plamene noći.

Preuzimamo odgovornost za trodnevne napade paljevinom (petak, subota, nedelja, 11-13.01.2013.)

– na lokalne ogranske sledećih organizacija:

kancelarije Nove demokratije u naseljima Dafni, Halandri, Glifada, Argirupoli i Kipseli, kancelarije PASOK-a u Glifadi, i kancelarije Javnog elektroenergetskog preduzeća u naselju Menidi

– na bankomate filijala banaka:
u naseljima Vironas (dva bankomata), Nea Smirni, Neo Iraklio, Kajsarijani (dva bankomata), Kipseli, Papagu i Drapetsona (dva bankomata)

– dve filijale banaka u naselju Kajsarijani

– vozillo diplomatskog kora u naselju Eliniko

– vozilo grčke pošte (ELTA) u Ilionu

– i konačno, pandurski motor u naselju Zografu

Solidarnost sa skvotovima Vila Amalija, Skaramaga i Lela Karajani, i drugovima koji su krivično gonjeni.