Tag Archives: politički zatvorenici

ABC Hurricane: Tekst o nedelji solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima

tornado

“U leto 2013. članovi nekoliko grupa Anarhističkog crnog krsta (ABC) razmatrali su potrebu uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati kao ‘politički zatvorenici’ od strane formalnih organizacija za ljudska prava čiji je osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica.”

Poziv na godišnju nedelju solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima od 23-30. avgusta, sa odabiranjem 23. avgusta kao početnog datuma iz razloga zato što su upravo na taj dan 1927. godine, talijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanzeti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili optuženi za ubistvo dva čoveka tokom oružane pljačke fabrike cipela u Masačusetsu, u SAD. Njihovo hapšenje je bilo deo veće kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikala. Dokazi koje je država imala protiv njih dvojice su bili gotovo nepostojeći i mnogi ljudi i danas veruju da su oni bili kažnjeni zbog svojih jakih anarhističkih uverenja. S obzirom na prirodu i različitost anarhističkih grupa širom planete, umesto kampanje od samo jednog dana predložena je nedelja zajedničkih akcija, omogućavajući tako grupama mogućnost organizovanja događaja unutar dužeg vremenskog perioda. Kao odziv na ovaj poziv, formirali smo novu grupu tokom Nedelje anarhističkih zatvorenika koju smo nazvali ABC Hurricane.

Sada, kada je nedelja akcije prošla, sakupljaju se činjenice. Kao anarhisti, naravno, verujemo da solidarnost ne staje i naše su aktivnosti jednostavno intenzivirane kratkim zajedničkim putovanjem sa mnogim pojedincima i grupama širom sveta, koje žele da ispolje borbu za potpuno oslobođenje i uništenje zatvora. Saznali smo za različite slučajeve zatvorenih drugova, razmenili povike preko okeana i spoznali da nismo sami. Smatramo da se revolucionarna solidarnost ne odvija jednom godišnje u toku jedne nedelje, nego da je to stalno obnavljanje naše borbe održavanjem ideja i akcija živima. Mislimo da postoji potreba za nedeljeom ovakve razmene koja osnažuje otvoreni proces povezivanja na internacionalnom nivou, koji se oduvek odvijao unutar anarhističkog pokreta.

Smatramo da širenjem priča i iskustava naših zatvorenih drugova i drugarica i objašnjavanjem dela zbog kojih su zatvoreni, naša borba ne samo da postaje jasnija, nego se suprotstavlja regresivnim i reformističkim tendencijama unutar pokreta. Znamo da svođenjem ‘solidarnosti’ na izgovor za još jednu večeru ili žurku, bez svesnog razumevanja, zatvorenici vrlo brzo bivaju zaboravljeni.

Isto se dešavalo i kada su delovi anarhističkog pokreta teoretisanjem udaljavali od zagrljaja ilegalizma, direktne akcije i sabotaže. To je trenutak u kojem zatvorenici bivaju zaboravljeni – tada se oni i napadi koje su izvršili odbacuju kao neprihvatljivi šefovima građanskog anarhističkog zvaničništva.

Konfrontacija sa realnošću se odvija kroz odbijanje konformističkih diktatorskih zakona i očekivanja društva, i pokušajima oslobođenja prestupništvom i napadom na hijerarhiju. Bilo da se borba vodi olovkama i papirom, kamenjem, molotovima ili oružjem, svako od nas ima svoju ulogu. Polimorfna borba anarhističkog rata sadrži kontradikcije koje se šire pri osnovi, ali pri vrhuncu delovanja se sužavaju kako se svaka individua buni protiv autoriteta. Želimo da upoznamo nove drugove i drugarice probijanjem zida koji nas razdvaja i želimo da proširimo taj proboj.

Jednostavna sredstva, jednostavni dostižni ciljevi, za sada.

Pobuna je ključ.

ABC Hurricane

Izvor: Dark Nights

Nedelja za zatvorene anarhiste i anarhistkinje, 23. – 30. avgust 2014.

nedelja_za_zatvorene_anarhiste

Poziv na međunarodnu mobilizaciju

U leto 2013. članovi nekoliko grupa “Anarhističkog crnog krsta” diskutovalo je o potrebi uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati/e kao “politički/e zatvorenici/e” od strane formalnih organizacija za ljudska prava jer je njihov osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima  mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica.

Zbog toga smo odlučili da najavimo godišnju Nedelju za zatvorene anarhiste i anarhistkinje, od 23. do 30. avgusta. Datum 23. avgust smo izabrali zato jer su na taj dan 1927. godine italijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanceti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili uhapšeni zbog sumnje da su ubili dvojicu ljudi tokom oružane pljačke u fabrici obuće u južnom Brejntriju, u Masačusetsu (SAD). Njihovo hapšenje je predstavljalo deo šire kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikalnog pokreta. Država protiv njih dvojice nije imala praktično nikakve dokaze, a mnogi ljudi i danas veruju da su osuđeni samo zbog svojih snažnih anarhističkih uverenja.

Imajući u vidu prirodu i raznolikost anarhističkih grupa širom sveta, predlažemo nedelju zajedničkih akcija umesto jednodnevne kampanje. Ovo bi trebalo da olakša grupama pripremu različitih događaja u bilo koje vreme tokom te nedelje.

Stoga, pozivamo sve da prošire informacije o Nedelji za zatvorene anarhiste i anarhistkinje među drugim grupama i zajednicama, kao i da razmisle o organizovanju tematskih događaja u svom gradu. Događaji mogu varirati od informativnih večeri, projekcija ili dobrotvornih koncerata do solidarnih direktnih akcija. Pustite mašti na volju.

Dok svi nisu slobodni.

325
Anarhistički crni krst Belorusija
Anarhistički crni krst Brajton
Anarhistički crni krst Bristol
Anarhistički crni krst Kardif
Anarhistički crni krst Češka Republika
Anarhistički crni krst Finska
Anarhistički crni krst Kijev
Anarhistički crni krst Letonija
Anarhistički crni krst Lids
Anarhistički crni krst London
Anarhistički crni krst Meksiko
Anarhistički crni krst Moskva
Grupa protiv represije Nižnji Novgorod
Anarhistički crni krst Sankt-Peterburg

Izvor: 325

Grčka: Izjava Nikosa Romanosa na suđenju započetom 3.2.2014.

Namjera ove izjave je razjasniti naše nakane za vas i vaš sud.

Djela koja nisu udružena s riječima koje objašnjavaju njihov koncepcijski sadržaj dovode do konfuzije, kao što su i riječi koje nisu popraćene djelima samo prazna značenja neutralnih brbljarija.

Stojim ovdje kao vaš proglašeni i nepokajani neprijatelj. Ne molim za vašu milost i ne tražim s vama i s vama sličnima dijalog. Moje vrijednosti su u ratu s vašima, zato je svaka rečenica koju izgovaram protiv vas oštrica koja para maske vašeg licemjera i otkriva poziciju i ulogu svakog od vas.

Napisali ste stotina stranica spisa i neprekidno gradite nove slučajeve kako bi nas pokopali u zatvore vaše demokracije, na desetljeća.

Spremate se da nam nametnete “specijalne zatvorske uvjete”, koji su jedini nedostajući potez iz panteona “specijalnih postupaka” (zatvorski premještaji, suđenja, zakoni) koje kreirate da bi se borili protiv nas.

Kao što jednostavni zakoni fizike nalažu, reakcija je posljedica akcije.

Izvan ove sudnice, na slobodnim područjima, postoje slobodne osobe, za mene drugovi, po vama teroristi, koje nemaju namjeru tolerirati naše istrebljenje bez da vama i vašim nadređenima puste krv.

Ako hoćete, možete ovo smatrati prijetnjom.

Ja pak vjerujem da je to samo cinična realnost. Svaki izbor ima svoju cijenu. Smatram da se vi, kao suci i sluge zakone, može oko toga složiti sa mnom.

No, pogledajmo na brzinu vaš prekrasan svijet. Živimo u dobu brzine. Sve se kreće brzo, neprekidno stvarajući hitna stanja. Brzina povijesnog vremena je iskočila iz tračnica, informacije i vijesti putuju milisekundama, tehnologija i znanost napreduju divovskim koracima.

Kao posljedica, kontradikcije moderne civilizacije eksplodiraju sve češće i češće. Brojni požari obasjavaju gradove, gdje sve izgleda spokojno, i prijeti da izazove kaos u organiziranom redu sistema.

Takvi događaji stvaraju uvjete koji služe našim nakanama. Mi stvaramo mostove komunikacije s ljudima iza barikada, kako bi nasilna djela postala dio specifičnijeg političkog konteksta, kako bi otvorili perspektivu za njihov prelazak u bitku za anarhističku revoluciju.

Tamo se bijes ujedinjuje sa sviješću.

Tamo se ljudi, čija unutrašnjost gori plamenom slobode, sreću.

Tamo negdje su otisci mojeg ustanka.

Anarhističkog jer je neprijatelj svakog oblika ljudskog autoriteta, neprekidnog jer ne traži reformu nego uništenje, egzistencijalnog jer kroz ustanak mi izražavamo sve ove predivne osjećaje koje želimo širiti srcima pobunjenika.

Povrh toga, kvaliteta života se mjeri trenucima i osjećajima.

Temeljeći se na ovom shematičnom opisu, trebali bi shvatiti da nikako ne možete zaustaviti neizbježno. Sudar naših svjetova.

Zato izjave kao što je ova imaju baš tu namjeru, da pošalju jasnu poruku.

Ne možete nas podčiniti, ne možete zaustaviti nadolazeću oluju.

Ova vremena zahtijevaju razmatranja, opreznost i neprekidnu borbu svim sredstvima.

Ni koraka nazad!

Nasilnije protiv države i kapitala.

Snage anarhističkim urbanim gerilcima, Nikosu Maziotisu i Pola Roupi, kojima ucjena visi nad glavama.

Snage svim drugovima u ilegali.

Gurnite si vaš novac ucjene u dupe!

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

Nikos Romanos, 3.2.2014.

Napomena: Suđenje, započeto 03.02.2014, sadrži različite slučajeve. Nikos Romanos, Giannis Mihailidis i Argiris Dalios su optuženi za slučaj dvije kuće u Volosu i Kallithei (obje skrovišta ZVĆ), Giannis Michailidis za okršaj vatrenim oružjem s pandurima u Pfekiju (incident tokom kojeg je uhapšen Theofilos Mavropoulos), Grigoris Sarafoudis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis, Argiris Dalios i Fivos Charisis za pljačku banke Agrotiki u Filotasu (Florina, sjeverna Grčka) i Grigoris Sarafoudis i Janis Naksakis za pljačku podružnice iste Agrotiki banke u Pyrgetu (Larisa, središnja Grčka).

Atena (Grčka): Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013.

Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013. Danas počinje teatar sjena koji vi nazivate suđenjem. Više je i nego očito da se radi o suđenju na kojem se sude revolucionarni anarhisti koji su odbacili sistem i njegove komoditete da bi prešli u napad na istog. Zato su stvorili na desetine “specijalnih državnih udara” kako bi se suočili s nama. Specijalni zatvori, specijalni premještaji, specijalni antiteroristički zakoni, specijalna “zaštita” policije. Svi su ti primjeri tajna priznanja sakrivena iza fleksibilnosti i dvostrukih priča koje nam nudi sistem, ali su u biti toliko kukavični da pokrivaju čitavu parodiju još smiješnijim argumentima, ne želeći priznati ono što je očito.

Činjenicu da smo u ratu, da smo neprijatelji i da nas dijeli jedna divizorna linija. Revolucija i Kontrarevolucija.

Ah, nismo toliko naivni da vjerujemo kako vi obožavate vašu “specijalnu” ulogu zbog neke svete dužnosti. Presude koje ćete nam dodijeliti su politički diktat vaši šefova političara, kojima vi vjerno služite da bi se penjali ovom mafijaškom gerarhijom i dospjeli do viših položaja koje toliko priželjkujete.

Vi ste ordinarni “stručnjaci” koji su oni izabrali u ime svojih interesa, u ovom rđavom dobu. Danas su došli ovdje impozantni i svečani, kao što zahtijevaju ovakvi “specijalni” trenuci. Jer ne radi se samo o donošenju pravde i zaštiti zakona, budući da će vas vaši nadređeni političari zasigurno nagraditi.

Što se nas tiče, barem ćemo biti te sreće da nas se osudi službeno. Zato što, za razliku od tisuća zatvorenika i obitelji koje sa strepnjom očekuju što ćete izgovoriti, vaše presude mogu ovisiti o raznim kriterijima.

Vama je bitno da li je jelovnik sudske kantine ukusan, da li je promet gust kada idete na posao ili da li ste prethodnu noć zadovoljeni. No, dobro, ne treba generalizirati, znamo da postoje iznimke.

Znamo da kada će na red stići oni koji su bogati i sposobni ući u vašu sredinu, da će njihovi slučajevi biti milostivo suđeni i vrata slobode će im se širom otvoriti. To je smisao za pravdu koji vi posjedujete.

I tako je donešena pravda. Danas možete mirno spavati. Horde duhova živih mrtvaca koje ste pogubili vašim presudama neće vas noćas proganjati.

Poštovana gospodo suci, vaša pravda ima odvratni miris smrti. Vi ste grobari koji određuju koliko će formaldehida koristiti kako bi nas održavali u stalnom izvanrednom stanju, održavali živima kao muzejske predmete, u zemljama zamrznutog vremena. Prisutni u preživljavanju, odsutni iz stvarnog života.

Mi se ne sakrivamo iza naših prstiju, mi se pobrinemo da naše namjere budu vrlo jasne. Mi smo anarhistički urbani gerilci, neprijatelji ekonomije, demokracije, policije, vojske, buržoaske pravde, zatvora, zakona, tehnološke znanosti. Svega onoga što porobljuje i pokorava slobodu pojedinca.

Da! za nas su banke noseći stupovi ekonomske diktature i uvijek će biti meta naših napada, da li putem eksproprijacije bogatstva kako bi ojačali strukture anarhističke borbe ili kako bi ih uništili tokom jednog prosvjeda, ili dignuli u zrak gerilskim napadom.

Vama je pak krajnji cilj ovog suđenja zaštita banaka i egzemplarna kazna za one koji su izabrali da se naoružaju i napadnu ih. Ukratko, vi ste najbolji dokaz koliko su razni moćnici koji upravljaju postojećim međusobno povezani, samo u cilju da i dalje nastave vladati.

No sada je, budući da govorimo neposredno, stigao trenutak za skidanje vaših maski. Imate hrabrosti da nas osudite kao pljačkaše. Ali upravo ste vi i sav vaš čopor oni koji isisavate godine i godine života ljudima, u ime potčinjenog društva. Zato ako postoje krivci onda ste to vi. I vihor pitanja bez odgovora kovitla se kao sjekira nad vašim glavama.

Koliko ste obitelji upropastili vašim presudama? Koliko ste opresije i boli prouzročili institucijama koje štitite tako strastveno? Koliko ste “samoubojstava” zatvorenika/ca u vašim zatvorima prouzročili? Koliko je osoba osuđeno na sporu smrt u zatvoru?

Koliko ste godina života ukrali tokom vašeg života? 5000, 10000 ili 20000?

Je li istina da kada se vratite u prividnu sigurnost vaših domova kao dobri roditelji ispirete krv sa sebe? Da ne spominjemo količinu novaca koju su dobili baruni vaše mafije u zamjenu za povoljniji postupak. Bolje osnovati neku “neovisnu” komisiju koja će zatim objaviti rezultate vaših istraga. K tome, i na vašem poslu, kao i na drugima, korupcija je sinonim za poštenje.

Zato smatramo da je potrebno reći koliku vrijednost imaju za nas vaši životi. Dok svakodnevno poništavate vrijednost života, kako našeg tako i tisuće drugih, mi smatramo da vi nemate uopće pravo živjeti. Možete biti sigurni da kad mi bili u snažnijem položaju, vi bi bili progonjeni i uhvaćeni. I čim bi vas našli smjesta bi vas zgazili u potpunosti.

Zato osvetite se, na vaš način, bez oklijevanja, za naše uvrede i prijetnje. Budite uvjereni da ćemo prvom prilikom i mi učiniti isto vama.

Maske su pale, gospodo suci, i nemamo ih namjere vratiti da bi sakrili. Sretno s vašim novim spektaklom i njegovom kazališnom družinom. Mi napuštamo suđenje i odbacujemo, svim našim prezirom, pravo da nam oprostite i tražite olakotne okolnosti. Ako imate potrebu da sudite, sudite naše prazne stolice. Ali dobro im sudite, sa svim vašim osjećajem za pravdu. To je jedino što nam možete učiniti.

Zato što anarhiju nosimo u našim glavama i nikada joj nećete uspjeti suditi, koliko god se trudili da nas pokopate, koliko god zatvora izgradili da nas zatvorite, koliko god godina zatvora nam dodijelili i koliko god antiterorističkih zakona bude doneseno da bi vaši teatarski spektakli bili još rigorozniji.

Naša će anarhija opet svaki put pobjeći da bi se sjedinila sa slobodnim duhovima, da bi se izgradili slobodni odnosi, pronašli novi suučesnici, da bi vas pronašli i napali. Sve dok se ne oslobodimo od vas. To je anarhija koju nosimo u sebi.

Ako ste iskreni prema sebi samima, napustite ovaj teatar sudskog procesa i ta vaša lakrdijaštva te nas unaprijed osudite.

Ni koraka nazad!
Sve za Slobodu!
Živjela Anarhija!

Giannis Michailidis i Nikos Romanos

Grčka: Izjava šestorice drugova optuženih za pljačku u Velventosu

Izjava šestorice anarhista optuženih za pljačku u Velventosu

Zasigurno je lijepo a istovremeno i potrebno pronaći uvijek riječi koje bi mogle objasniti i analizirati najdublje značenje solidarnosti.

Razvoj teorije, kako na razini suštine tako i njezinog širenja, je pokretačka snaga koja vodi rastu jedne borbene zajednice. Međusobni odnosi se potvđuju kroz neprekidnu komunikaciju i sposobnost izražavanja riječima te mješavine iskustava, osobnog iskustva te poimanja borbe općenito, kao i nadasve teme solidarnosti.

Ono što smo doživjeli u sudnici 29. novembra je materijalna dimenzija naših projektualnosti i naših “snova”. Svaki pokušaj opisivanja tih osjećaja, emocija i njihove snage je osuđen na površnost. Ne bi nikada mogli – barem mi – opisati riječima, riječima koje, na sreću ili ne, sadrže u sebi tminu jednog svijeta bez slobode, osjećaj ostvarenja naših najdubljih želja.

Nakon brojnih mjeseci fizičke izolacije, prisustvo drugova/arica i intenzitet kojim “smo se ujedinili” s njihovim zagrljajima i pogledima, dao nam je osjećaj/dojam dviju nabujalih rijeka koje se sjedinjuju neposredno nakon uništenja brane.

To je, drugovi, razbijanje izolacije, imaginarno ili realno.

Dobili smo opkladu.

Da, solidarnost je jedno od našeg oružja. I nijedan pandur neće nikada moći otkriti “sigurno mjesto” na kojem skrivamo to oružje.

P.S. Napisali smo ovaj tekst za prvi dan našeg suđenja, naravno svaki slogan, svaki transparent, plakat, požar i inicijativa solidarnosti ispunila nas je snagom na isti način.

ZAJEDNO SVE DO UNIŠTENJA OVOG TRULOG SVIJETA
ZAJEDNO SVE DO SLOBODE

Anarhisti: Nikos Romanos, Fivos Harisis, Argyris Dalios, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis i Giannis Mihailidis

izvor: A las barricadas

Atena (Grčka), 20.01.2014.: Izjava anarhista Andreasa Dimitrisa Bourzoukosa u vezu optužbe za pljačku Velventos-Kozani

w-copy-e1390503361359
Negiram optužbu koju mi pripisuje jedan sud po logici buržoaskog prava. U mojem svijetu pljačka banke predstavlja trenutak borbe, konkretno djelo otpora naspram diktature novca i profita. Za vas je ovo djelo zločin, kao i moje anarhističke ideje i projekt jednog života oslobođenog od autoriteta, što vi poistovjećujete s terorizmom.

Jedine teroristi koje ja vidim ovdje nalaze se ispred mene, to ste vi, koji vašim kriminalnim spokojstvom osuđujete osobe na neprekidnu torturu zatvora. Vi ste dio represivnog mehanizma koji na temelju politike – eliminirati unutarnjeg neprijatelja – pogađa nemilosrdno, često “napuhavajući” optužnice ili čak konstruirajući optužnice u cijelosti, uvijek po uputama antiterorističkog odjela. Podsjećam vas, stoga, da sam neprijatelj svega onog što vi želite održati netaknuto, da sam neprijatelj svijeta podčinjenosti i podaništva kojeg vi želite nametnuti.

Po vama terorist, po meni i po mnogim drugovima anarhist.

I kao anarhist jedino značenje pravde koje bih mogao prihvatiti bila pravda odozdo, pravda koja će izbljuvati etiku kapitalizma, u kojoj riječi i značenja kao pravda, autoritet, izrabljivanje, bog, država, zakon neće više imati smisla.

Opasan sam za vašu demokraciju, i to je jedina optužba koju u biti priznajem.

Iako pokušavate istinu zakamuflirati sudskim procesima, vašoj je represiji primarni cilj eliminirati svaki oblik otpora i konkretne negacije vaših zakona i vaših vrijednosti.

Dok god budu postojale osobe kao što ste vi, postojat će i oni koji se svim sredstvima bore da bi svrgnuli vas i uništili sistem kojem služite.

Andreas Dimitris Bourzoukos

Izvor

Portugalija: Preminuo drug Antonio Fereira de Žezus

antonio-638x1024

Sa velikim žaljenjem obaveštavamo da je u sredu, 6. novembra, preminuo naš drug Antonio Fereira de Žezus (António Ferreira de Jesus). Pobunjenik, slobodar i višedecenijski borac unutar zatvora, Antonio je nedavno  napunio 73 godine, a van zatvora je bio samo poslednjih godinu i po dana. Bio je bolestan već neko vreme, ali je još uvek nejasno od čega je bolovao.

Nije umro u bolnici već u u kući u kojoj je i živeo pošto nije želeo da ode negde gde bi se osećao kao u zatvoru.

Onima koji su mu bili bliski je jasno da je njegovo zdravstveno stanje bilo direktna posledica višedecenijskog utamničenja, represalija sa kojima se borbeni zatvorenici suočavaju, kao i teškoća da se prilagodi životu na “slobodi”  koja je došla prekasno.

Sahrana će se održati u ponedeljak 11. novembra u 14h, u gradu Portimao, Portugalija.

Antonio će za nas uvek ostati primer otpora i odlučnosti uprkos najsurovijim uslovima nametnutim od strane države.

Sada može imati pravu slobodu.

Zdravlje i Anarhija!

Antoniovi drugovi

GRČKA: Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za paket-bombu protiv tužioca Mokkasa

CCF-e1381180670754

Projekt Feniks: Čin Šesti

“Napasti suce”

Još se jednom susrećemo u vatri, sa starim i novim drugovima, odlučnim da uruše policijske ideje o završnom poglavlju jedne završene priče.Zavjera Vatrenih Ćelija je beskrajna priča. To je unutarnji plamen koji gori u nama, to je Feniks koji se rađa iz svojeg pepela ponovno iponovno… To je Plamen Negacije i Nihilizma koji urla: “Ne mogu stati,ne mogu izgorjeti, nitko me ne može ugasiti…”

Oko prije mjesec dana naša dva brata, Andres i Spyros, uhapšeni su u Solunu, optuženi za slanje eksplozivnog paketa bivšem komandantu antiterorističke jedinice. Riječi su suvišne. Braćo, sjetite se da će sunce nastaviti i dalje izlaziti za sve nas kojima je jedina domovina Nova Anarhija. Feniks je rođen iz vlastitog pepela, nastavlja ismijavati tišinu kukavica, opskrbljujući Prometejevom vatrom vječne ustanike.

Zato, slanje paket-bombe inkvizitoru Mokkasu je prvi minimalni i refleksivni odgovor: za nas jedini izlaz je zapalit reformističke teze obrane i krenuti prvi u napad.

Osim toga, Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, to jest desetoro braće i sestra ZVĆ koji su zatvoreni u dvostrukom, trostrukom i četverostrukom pritvoru preko 36 mjeseci (mada je granica 18), i kojima se sudi za različita djela, sada su optuženi i za poticanje.

Dimitris Mokkas je jedini odgovorni za slučajeve “terorizma” na u Grčkoj. Odnosno, isključivo za našu organizaciju. Karijera ovog bijednika se ne razlikuje mnogo od bilo kojeg drugog sudskog službenika. Čovječuljci bez duše koji postaju sudski službenici kako bi zadovoljili vlastite komplekse. Ovaj klaun je za razliku od drugih crva apelacionog suda samo bolje ljubio dube svojim nadređenima. Njegova želja za izgradnjom karijera se ispunila. Sada je odgovoran za masu naloga za pojavljivanje pred sudom, ispitivanja i pritvore, uvijek s osvetničkim osmjehom na licu. Vrhunac njegovog lakrdijaštva i kukavičluka bio je produženje pritvora našem drugu iz ZVĆ, Gerasimosu Tsakalosu, samo nekoliko sati prije okončanja, dok je drug bio u krevetu, u 23. danu štrajka glađu.

Zbog svega toga odlučili smo mu poslati naš osvetnički poklon. Naravno, nije poslan u stakleni toranj apelacionog suda gdje na svom stolu, navikom sudskog službenika, potpisuje jebene sudske spise protiv naše braće i sestara. Poslali smo mu paket na kućnu adresu, gdje se osjeća sigurnim. Znamo da se svo smeće kao što je Mokkas, nakon što je odradilo svoju svetu dužnost zatvaranja na desetine osoba, vraća u svoje topli dom, izigravajući dobrog muža i brižljivog oca. I tako, slijedili smo metu, pronašli njegovu kuću i odlučili mu poslati paket na adresu. To je rezultat naše istrage, potpisane Zavjera Vatrenih ćelija.

Činjenica je da su besramna djela počinjena posljednjih godina u tom sektoru. Farsa suđenja, okončana presudama na desetljeća zatvora bez ikakvih dokaza. Kontinuirani pritvor koji lišava slobode svakoga koga policija smatra određenim problemom. I ne govorimo samo o oružanim gerilcima. Radi se o taktici zasnovanoj na antiterorističkim zakonima koja se sada primjenjuje otvoreno na različite slučajeve. A za sve to odgovorni su i svi oni koji nakon otpuštanja iz zatvora zaboravljaju velike riječi osvete protiv sudaca i tužitelja. I zato su zatvori također puni osoba koje usprkos činjenici što smatraju da su sudske odluke pogrešne, ipak ne pretvaraju to svoje nezadovoljstvo u bijes, a bijes u djelo.

Neka ovaj napad postane poziv na takva osvjetnička djela, upućen svima onima koji su, unutar i izvan zatvorskih zidova, iskusili ogavnost sudstva. Ništa nije nedostižno. Ima na stotine sudskih službenika. Ne skrivaju se svi, nije ih teško sresti. Napadnimo ih svim raspoloživim sredstvima. Od premlaćivanja i požara do bomba i smaknuća. Samo će tada shvatiti da se radi o ratu. A ako ne shvate, mi ćemo se sigurno osjećati bolje znajući da smo se osvetili tim inkvizitorima pravde. Što se tiče svih onih koji se nalaze unutar zidova, jedini vrijedan stav prema tim gnusobama je prezir ove farse zvane suđenje. Nadasve kada se radi o zatvorenicima revolucionarima i specijalnim suđenjima za terorizam.

Ovim napadom želimo poslati naše prijateljstvo i poštovanje našoj zatvorenoj braći i sestrama u Latinskoj Americi. Ponosnim drugovima kao što su Freddy Fuentevilla, Marcelo Villaroel e Juan Aliste Vega, optuženi za Slučaj Security. Ova tri druga su sudjelovala u oružanoj borbi protiv čileanske države u osamdesetima i devedesetima. Sada se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku banke i ubojstvo policajca tijekom pucnjave.

Posvećujemo ga i nepokajanom drugu Jose Miguel Sanchez Jimenezu. Urbanom gerilcu koji je nastavio svoju borbu i nakon pada čileanske diktature jer, kao što sam piše, “ne vjerujem u njihovu demokraciju”.

I anarhistu veganu Braulio Arturo Duran Gonzalezu, u meksičkom zatvoru, optuženom za napade na bankomate.

Hansu Niemeyeru, optuženom za subverzivnu akciju i napade na simbole moći. Čileanska država mu je odredila kućni pritvor. Bez oklijevanja, Hans je pobjegao. Nažalost, prije nekoliko mjeseci ponovno je uhapšen i zatvoren.

Zatim našem bratu Henry Zagarrundu, kojeg bolivijska država optužuje za napade FAI-Bolivije i drži zatvorenog u specijalnom režimu kućnog pritvora.

Istovremeno šaljemo najtoplije pozdrave našoj nedavno otpuštenoj braći Mario Lopezu, Ivanu i Carli. I naravno veliki zagrljaj našoj dragoj prijateljici i drugarici Felicity Ann Ryder, u ilegali zbog naloga za uhićenju u Meksiku.

Crna Internacionala Anarhista Prakse, putem FAI-FRI, nalazi se svugdje. U zatvorenim anarhistima, u traženim anarhistima, u anarhistima borcima na ulicama.

Zato želimo da naš glas i naš plamen putuju sve do druge strane planete, sve do daleke Indonezije, jačajući djela naše braće i naših sestara, tamošnjih ćelija FAI. Nedavno su ćelije FAI-Indonezije, osim napada protiv sistema, izvršile i kontroinformacijsku kampanju o policijskom ubojstvu četiri zatvorenika. Četiri mladića su bila optužena za ubojstvo jednog policajca specijalnih jedinica tokom tučnjave u baru. Ubrzo nakon hapšenja, tijekom racije u zatvoru ubijena su četiri zatvorenika u ćelijama, kalašnjikovima.

Drugovi u Indoneziji nisu sami… Svi zajedno, anarho-individualisti, nihilisti, kaotičari, susrećemo se tamo gdje nova anarhija postaje praksa. Želimo se sresti kroz naše akcije i eksperimentirati širenjem Neformalne Anarhističke Federacije FAI. Izigrati policijsku kontrolu, postati opasniji, podržati međunarodnu anarhističku solidarnost i napasti za nju. Zato – baš kao plamen koji nas ujedinjuje – dijelimo istu radost za anarhističke napade kao i istu tugu zbog zarobljeništva ili smrti jednog druga.

Prije kraja, želimo posvetiti nekoliko riječi svima onima u kojima jeka napada budi želju za djelovanjem. Zato šaljemo gerilski znak vatre drugovima iz anarhističkog svratišta Nadir u Solunu, koji su se ponovno našli na meti opresije. Nasuprot “pokretu” kojim se neprestano širi kuga reformizma i komunizma da bi u potpunosti njime zavladala, anarhističko svratište Nadir, sa svim svojim mogućim kontradikcijama, ostaje neugodan podsjetnik koji kaže da “anarhija nije proizvod za prodaju na ideološkim policama supermarketa “veterana” “pokreta”, nego ustaničko nasilje na ulicama…”

Na koncu, znamo da su se naši drugovi u Indoneziji prije nekoliko mjeseci suočili s gubitkom. Njihov, i naš, brat Ryo izboden je na smrt u jednom sukobu. Njihov gubitak je i naš gubitak. Zato smo odlučili nazvati ćeliju Zavjera koja je poslala paket-bombu inkvizitoru, “Ryo” ćelija, u znak časti i sjećanja na ubijenog druga…

Danas se Zavjera Vatrenih Ćelija ponovno rodila iz pepela, promičući Feniks Projekt. Nove ćelije Zavjere su spremne ući u novu anarhističku urbanu gerilu. A svi oni anarhistički reformisti koji nas klevetaju govoreći da naše metode sve više naliče na mafiju, odgovaramo da je to zato što oni počinju podsjećati na ljevičarske hipije…

MI STVARAMO ĆELIJE FAI-IRF SVUGDJE  ZA ŠIRENJE NOVE ANARHISTIČKE URBANE GERILE

SNAGE i SOLIDARNOSTI ANARHISTIČKOM SVRATIŠTU NADIR

SNAGE i SOLIDARNOSTI novim nihilistima, anarhistima Prakse, kaotičarima Negacije, oružanim manjinama anarho-individualista…

ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA – FAI/FRI RYO Ćelija

Grčka: Nove istrage protiv drugova članova Zavjere Vatrenih Ćelija

social

Polovicom jula 2013. su desetorica članova ZVĆ-FAI/FRI (Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos) pozvana da svjedoče pred sucima, zbog oputžbe da su “potaknuli” 4 napada “Projekta Feniks”.

“Projekt Feniks” je kampanja gerilskih napada, započeta Zavjerom Vatrenih Ćeliji s eksplozijom osobnog vozila direktorice zatvora Koridallos, nakon koje su uslijedile još 3 akcije počinjene od strane FAI/FRI u Grčkoj i Indoneziji. Članovi ZVĆ se nisu pojavili na ispitivanju, prezirući zakone i demokratsko pravo na svjedočenje. Stoga im je određen još jedan period pritvora.

Treba nadodati da su, u okviru kampanje “Projekt Feniks”, izvršena još dva napada, od kojih je jednog izveo nukleus FAI/FRI Indonezija, a drugi su počinile ZVĆ u Grčkoj (slanje paketa-bombe tužiocu D.Mokkasu, zaduženom za neke slučajeve vezane za ZVĆ).

Solidarni s Crnom Internacionalom

Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

bannerculmine2

1 – Aversión: Poslednjih godina, iz razloga kojima se ovde nećemo baviti, a koji uglavnom imaju veze sa pravcem kojim ide sistem, ali koji utiču na načine na koje se povezujemo jedni s drugima, blogovi i veb sajtovi preuzeli su zadatak koji su ranije obavljale štampane publikacije. Kako ovo, po vašem mišljenju, utiče na borbu i njeno viđenje?

Culmine: Uvereni smo da prolazimo kroz novu eru anarhizma. Blogovi i veb sajtovi omogućavaju brzo širenje saopštenja i tekstova celom planetom, a omogućavaju i razmenu ideja i predloga između drugova koji verovatno nikada neće biti u prilici da se sretnu uživo. To je prava revolucija u odnosima između anarhista. Svesni smo ograničenja ovakvog načina povezivanja uzimajući u obzir činjnicu da oruđe koje koristimo nije neutralano, da njime upravlja i da ga kontroliše neprijatelj, kao i činjenicu da su rizici veliki, što pokazuje i Culmine, koji se nije odlučio za anonimnost. Anarhistički blog Culmine zatvoren je 12. juna 2012. godine zbog rada na kontra-informacijama.

Pitanje borbe i njenog viđenja je poprilično složeno. Pođimo od toga da danas – 2013 – internet koriste svi pokreti: politički, ekološki, kulturni, pa čak i anti-tehnološki pokreti (ovaj paradoks zaslužuje opširnije sagledavanje, ali ne ovde). Takođe, i unutar anarhizma, sve grupe svih tendencija su povezane sa vebom. Međutim, socijalne mreže poput tvitera i fejsbuka u skorije vreme proizvele su više štetnih efekata. U svakom slučaju, mi nikada nismo mislili da bi blogovi trebalo da zamene  kontra-informacije u štampanoj formi.

Continue reading Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

Italija: Plakat za susret u Firenci u vezi nadolazećeg suđenja anarhistima Nicoli i Alfredu.

Manifesto-731x1024

Ovdje i sada!

“Istina je da su ljudi samo proizvod institucija; ali te su institucije apstrakcije koje postoje samo dok postoje i ljudi od krvi i mesa koje ih predstavljaju. Postoji, dakle, samo jedan način na koje se institucije mogu napasti, to jest napadom na te iste ljude; i radosno prihvaćamo sve snažne činove pobune protiv buržoazijskog društva, kako ne bi smetnuli s uma činjenicu da će revolucija biti samo ishod svih ovih pojedinih pobuna.”

1892. Emile Henry

Svaki napad na moć je iskra kojom se rasplamsaju srca svih onih koji streme uništenju moći. 7. maja 2012. ranjen je pred svojom kućom izvršni direktor poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberto Adinolfi. Direktna akcija postaje praksa za koju treba preuzeti odgovornost i koju treba reproducirati svatko tko prepoznaje u napadu jedini put kojim vrijedi kročiti: neka se različiti oblici konflikta multipliciraju sve dok ne eksplodiraju u rukama onih kojih bi nas željeli držati zatvorene u toru demokratskog zgražanja.

Nasilju moći mi suprotstavljamo cvjetanje revolucionarnog nasilja i solidarnosti, subverzije i raširenog konflikta, sada i ovdje, bez ustručavanja, bez povlačenja pred osvetom neprijatelja. 30. oktobra u Genovi počinje suđenje anarhistima Nicoli i Alfredu, i revolucionarnom nasilju. Nećemo ni sada ni nikada napustiti nikoga tko plovi morem pobune, nećemo ni sada ni nikada popustiti zbog represije, nastavit ćemo braniti drugove u zatvoru i nastaviti neprekidno, radosno, širiti praksu realnog konflikta, svjesni potrebe rušenja ovog društva, s njegovim ljudima i njegovim strukturama.

Uvijek rame uz rame s drugovima koji se, naspram valova rezignacije, bore žestinom oluje.

Anarhisti

* Plakat je jedan od prvih koraka koji su poduzeti otkad su počeli susreti, sazvani putem dokumenta “Uzdignute glave”.

Slijedeći susret: 15. septembra 2013., u skvotu “Riottosa” Firenca.

Izvor: RadioAzione

Grčka-FAI: Preuzimanje odgovornosti za slanje paketa-bombe zapovjedniku antiterorističke jedinice

adorable-e1373681887858

PROJEKT FENIKS

ČIN IV

“Budite gordi i ponosni na vaše djelo, zato što samo se samo iz neposluha i pobune rađa blistava zraka ljudske ljepote!” Zdravo vama, anarhisti djelom! Zdravo vama, ljudi braćo!
Renzo Novatore

Neki su pomislili da smo podigli bijelu zastavu. Neki su pomislili da smo zaboravili na našu zatvorenu braću i zaglibili u društvenom blatu, uz dvonožno krdo. Gospodari, panduri, pravosuđe, novinari, političari, društvo i nedostojni “anarhisti” birokrati su pomislili da su nas se riješili.

Za sve njih Projekt Feniks je šaka u stomak. Šaka u stomak zato što je nova anarhistička urbana gerila prisutna i uništava želje svih tih glista koje se nadaju okončanju naših akcija. Stare se grupe ponovno aktiviraju a nove se stvaraju, uz obećanje za raspirivanje košmara vlastima i njihovim podanicima.

Drug G.Tsakalos se nalazi u pritvoru već 30 mjeseci, mada je krajnja granica 18 mjeseci. Ne zanimaju nas ustavni zakoni. Mi želimo katarzu institucija, ali se borimo za njihovo uništenje. Znamo da je zakon oružje u rukama moći, kao što znamo da naše desetoro braće neće biti otpušteno putem pravosudnih procedura. Vjerujemo da je moć skup vrijednosti, u čijem se središtu nalazi građanin-čovjek iz mase, koji leži u društvenom blatu mase, gdje svi zaboravljaju svoje ime i svoje odgovornosti. No, i u toj gadosti neki posjeduju ime i prezime. Jedan od njih je Dimitris Chorianopoulos.

Tijekom njegove dužnosti, bivšeg narednika antiterostičke jedinice, izvršena je operacija protiv R.O. ZVĆ. Chorianopoulos je samo otpadak sustava sigurnosti, i to što su ga povukli ne znači da smo ga zaboravili. Isto vrijedi i za ostale bijednike iz njegove službe. Za koje dobro znamo da zauzimaju važno mjestu na popisu ciljeva FAI/FRI. Preuzimamo odgovornost za slanje paketa-bombe ovom bijedniku, koji je na žalost lokaliziran.

Posvećujemo naš napad NEPOKAJANIM I PONOSNIM članovima ZVĆ, kao i svim zatvorenim anarhistima prakse, gdjegod se nalazili. Naša LJUBAV i POŠTOVANJE svim Anarho-individualistima, Nihilistima, Ikonoklastima koji su otkrili izvor života tokom napada.

NIKOM SE NE KLANJAMO!

P.S. Izjavili su da je paket aktiviran nakon pada u jednom poštanskom uredu. Paket koji smo poslali bio je potpuno siguran za svakog tko ne predstavlja našu metu. Mehanizam se aktivira SAMO pri otvaranju paketa, a ne zbog pada ili vibracija. Ne znamo što se desilo. Jedina sigurna stvar je da je paket otvoren.

NEFORMALNA ANARHISTIČKA FEDERACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT
KOMANDA MAURICIO MORALES

izvor: Indimedija Atina

Zatvor Ferrara (Italija), odjel visoke sigurnosti: nove metode represije

rabbia

Iz pisama drugova anarhista u zatvoru u Ferrari doznajemo da se ustrojava nova “Antiteroristička jedinica” zatvorske policije.

Stvaranje još jedne specijalne jedinice za krvnike se uklapa u pilot-projekat nacionalnog karaktera, koji će krenuti upravo iz Ferrare, gdje je prije nekoliko mjeseci “otvoren” novi odjel visoke sigurnosti (AS2) za anarhističke zatvorenike.

Izgleda da Zatvorska uprava želi vršiti još veći pritisak na revolucionarne drugove koje je zatočila država, stvarajući novu specijaliziranu jedinicu, s očitom namjerom da bi se efikasnije nadgledala i razrađivala dopisivanja i odnosi zatvorenika s drugovima koji su vani.

Što se pak tiče “svakodnevnice zatvora”, razina paranoje stražara je i dalje visoka: čak i jedan običan odlazak anarhista u bolnicu je popraćen brojnim stražarima naoružanim automatima, a lisice se skidaju tek u radiološkoj sali. U odjelu AS2 ne postoji prostorija za zajedničko druženje kao ni vježbaonica.

Izvor: RadioAzione

 

Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

att

Moje razmatranja o odlučnoj bitki štrajka glađu ne znače nužno da bih i ja izabrao ovo specifično sredstvo. I neću izjaviti da li se slažem ili ne sa dotičnim sredstvom, kao što nema ispravnog ni pogrešnog u takvim situacijama, i sve se stalno dovodi u pitanje i preispituje.

 Štrajk glađu – kontradikcija u borbenom položaju

Štrajk glađu je posljednje sredstvo borbe revolucionarnog pojedinca. U povijesti se njime koristio široki politički spektar boraca, zatočenih zbog subverzivnih akcija, pretežno protiv demokratskih režima.

Od smrtonosnih štrajka glađu Rote Armee Fraktion (RAF) i smrti boraca IRA-e i ETA-e, sve do uspješnih štrajka glađu anarhističkih drugova kao što su Christophoros Marinos i Kostas Kalaremas, članova Revolucionarne Borbe i Zavjere Vatrenih Ćelija. Zajednička točka može biti minimalna kao i nepostojeća, ali odluka ostaje ista, “borim se do kraja”.

Takva je odluka uspjela stvoriti specifičnu ucjenu državi. Ucjenu koja je, koliko god paradoksno zvučala, stekla važnu pregovaračku snagu zbog smrti štrajkaša glađu.

Naravno, kada govorimo o pregovaračkoj snazi priznajemo postojanje ravnoteže unutar revolucionarnog rata, kojeg oblikuju socijalni, politički i ekonomski uvjeti određenog razdoblja, i polarizaciju koja postoji između državnika i revolucionara. Što ne znači da ih poštujemo, jer naš je cilj napasti ih i uništiti. S druge strane niti znači da ih nećemo tražiti, pronaći i iskoristiti u našu korist.

Štrajkaš glađu je upravo takav slučaj, u kojem se humana fasada demokracije koristi za realizaciju zahtjeva borca. Borba se vodi protiv političke reprezentacije sistema, demokracije; radi se o eksplozivnoj napravi koju je borac odlučio postaviti u svoje tijelo i napasti direktno temelje demokratske kohezije, uz obavijest da će u slučaju neispunjenja zahtjeva uslijediti eksplozija koja će izazvati lančanu reakciju unutar demokracije. Continue reading Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

img_7918-e1372092228427

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. Moje se raspoloženje mijenja brzinom svjetlosti, neprekidno se penje i silazi i teško mi je pronaći čvrstu točku za koju bi se mogao pridržati. Muka mi je od onog što se desilo u Nea Filadelfiji*, novi zaključci koji izlaze na površinu me ranjavaju, shvatiti što se zaista dogodilo me ubija. I vraćam se na to kada slušam svakodnevne dosadne i beskrajne rasprave, procjenjujući mjesece, godine, optužnice i sve ostale bitne stvari. Mi jako dobro znamo zašto smo ovdje, razlog definitivno ne leži u uobičajenim kaznenim djelima, kao što znamo da od sada nadalje vrijeme neće nužno teći s nama, odbrojavajući do izlaska.

Tog aprilskog popodneva, jedna jedina naša jebena greška bila je i više nego dovoljna da nas zarobe i ostave ovdje u vlastitim gorčinama. U roku od jednog trenutka kozmos se destabilizirao, kazaljke sata vraćene su unazad i tok je iznenada krenuo u suprotnom smjeru. Jedno jedino jebeno zavjereničko pravilo toga dana se nije slijedilo – u nizu drugih slijeđenih – i to je bilo više nego dovoljno da nas panduri antiterorističke jedinice uhvate. U jednom – dozvolite mi izraz – neočekivanom trenutku ta nas je kopilad savladala. Četiri osobe, grupa anarhista, ćelija u Koridallosu. Brojna hapšenja koja su se proteklih godina odvila pred nama bila su dovoljna da nas zabrinu, ali ipak nedovoljna da bi shvatili potrebnu kiruršku preciznost i disciplinu naših kretanja, koje bi zajamčile našu sigurnost. U takvim slučajevima je zaista potrebno rigorozno organizirati napad i sigurnost, naravno ja ne govorim o nikakvim popustima ovom prvom. Gledali smo hapšenja, vidjeli smo kako brojne optužbe protiv osoba niču niotkuda, vrlo smo dobro znali o diskretnoj i indiskretnoj prismotri, ali ipak loš trenutak je stigao. Dozvolite da budem posljednji gubitnik kojeg su uhvatili, bit će mi drago, prihvatit ću to kao čast da mogu napisati epilog jedne veoma duge priče. Zato vi, drugovi, koji ste vani, dok zavjerenički kujete vaše planove, pogledajte se međusobno i recite: “Bit ćemo bolji od njih. Dostigli su nemoguće, mi ćemo se usuditi nezamislivo!” I to vam obećanje može zajamčiti kartu za nebo… Continue reading Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

Atena: Pismo anarhista G.Sarafoudisa iz zatvora Koridallos

snage_zatvorenim_anarhistima
Snage zatvorenim anarhistima

Nesumnjivo je i sasvim očito da je u ovoj post-kriznoj povijesnoj situaciji u toku ekonomski rat. Rat koji se nedvojbeno vodi od vrha prema dnu, budući da su posljednjih desetljeća “proleteri” stalno potpisivali ugovore “socijalnog mira”, razdirući svoju kolektivnu svijest i živeći u snu konzumerizma i proizvedenog blagostanja! Međutim, sada gospodarska elita, u suradnji sa pravosudnom i političkom vlašću, skida masku “prava na rad” i pokazuje svoje pravo, zastrašujuće, lice “povlastica je biti rob u suvremenim radnim logorima”! Zato, nemojmo se zavaravati, ovaj ekonomski rat mi možemo i moramo pretvoriti u društveni rat, čiji cilj neće biti sterilni zahtjevi za “radnička prava” nego uništenje današnjeg značenja rada i svake strukture moći. U ovom ratu državni mehanizam vidi rastuće nezadovoljstvo i želi pokoriti svaki oblik otpora, kroz strah, koristeći sva sredstva na raspolaganju: propagandu terorom i gospodarskom nesigurnošću, neviđeno nasilno ugnjetavanje, proizvoljne zakone i izmjene ustava donesene bez ikakvog političkog troška, ali s jasnim političkim namjerama.

“Nitko se ne može nastaviti sakrivati iza rutine vlastitog života, moramo se riješiti naših limita i barijera te krenuti u napad.” Continue reading Atena: Pismo anarhista G.Sarafoudisa iz zatvora Koridallos

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Grčka: Tekst anarhista Tasosa Theofiloua uoči suđenja [1]

theofilou-e1370911168343

1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.

U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.

U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.

Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.

Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.

2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.

Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.

Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.

Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros.  Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.

Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.

3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.

Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.

Tasos Theofilou

Izvor: Act For Freedom, Contra Info

[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.

[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.

Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

camenish-libero

CH – 4.  Update neoslobođenje  (društvo bez rizika):

Premisa: još je u postupku žalba (5. mart 2013.) drugostupanjskom sudu na 2. odbijanje (5.2.2013.) pri prvostupanjskom (uprava za zatvorski sustav Züricha) mojeg uvjetnog otpusta. U ovom drugom odbijanju Uprava za zatvorski sustav ZH [u daljnjem UZZS ZH] traži od  Lenzburga izjašnjavanje, u decembru 2013., glede mojeg uvjetnog otpusta.

22. mart 2013.: potvrđujući svoje prethodne usmene izjave – i postojanje, barem, određenih proturječnosti unutar represivnih aparata – uprava Lenzburga je poslala, prijevremeno, nadležnom UZZS ZH izvještaj o ponašanju sa zahtjevom za premještaj na ljeto 2013. u zatvor “otvorenog” tipa. Upravitelji Lenzburga i ZH žurno organiziraju sastanak 28. marta 2013. UZZS ZH je izričito odbio zahtjev Lenzburga zbog “visokorizične opasnosti” za koju ne bi mogli preuzeti odgovornost.  Njihovi uvjeti za “ublažavanje izvršenja” ostaju i dalje isti: da se odreknem i prihvatim psihijatrizaciju revolucionarne/radikalne borbe te njene oružane borbe i “pojma o svijetu”. Dakako, susreli su se s još jednim mojim odlučno odbijanjem. Slijedilo je izvješće Lenzburga u kojem se traži da se, pod ovim uvjetima, ne nastavi izvršavanje moje kazne nakon ljeta 2013. Što praktični znači moj neminovni premještaj u  anihilacijski logor Pöschwies, Regendorf, Zürich.

+ UKRATKO (društvo rizika):

Jučer je federalna vladala javno objavila da namjerava dodijeliti multinacionalnim kompanijama koncesiju za eksploataciju i trgovanje osnovnim sirovinama sa sjedištem u Švicarskoj (Glencore/Xstrata itd.) – koje globalno posjeduju većinski dio ovog prljavog smrtonosnog biznisa, koji se iz Švicarske može voditi, u biti, bez “pravilnika” i poreza – dobrovoljno “etičko” poboljšanje njihovih sve više javno spornih globalnih postupaka eksploatacije i trgovanja…

Danas federalni sud izdaje dozvolu visokorizičnom četrdesetogodišnjem nuklearnom reaktoru starudiji u Mühlebergu (kanton Bern), vrlo prijepornom nakon Fukushime, za neograničen rad te na taj način izokreće odredbu federalnog upravnog suda, od marta 2012., koji je za 2013. naložio privremeno zatvaranje stare nuklearne centrale starudije zbog opasnosti, sve do “otklanjanja” njenih sigurnosnih nedostataka…

Continue reading Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

police-rat2

Ovo je poziv anarhistima cijelog svijeta, molimo drugove/arice da prekinu svaki prijateljski odnos s OARS, Anarhističkom Organizacijom za Socijalnu Revoluciju (La Paz, Bolivija).

Razlog je jednostavan: potkazivači su i otvoreno opravdavaju potkazivanje kao dio svoje “društvene revolucije”. Nakon što su uhapšeni 29. maja 2012., četiri člana OARS-a odali su druge anarhiste. Dvojca anarhista koje su odali nalaze se još, nakon devet mjeseci, u zatvoru, dok je jedna anarhistkinja u kućnom pritvoru (ova treća zatvorenica je nagrađena kućnim pritvorom nakon što je i ona sam odala druge). Optuženi su za terorizam i pokušaj ubojstva. Jedini dokaz protiv njih troje je svjedočenje članova OARS-a (i dodatno svjedočenje treće zatvorenice koja je nakon mjesec dana odala druge, pošto je OARS tvrdio da je teroristkinja).

Nakon što su pušteni odajući imena drugih anarhista, članovi OARS-a opravdali su svoja djela, a sama organizacija je objavila komunikej koji koristi istu retoriku terorizma kao i vlada, u kojem se distanciraju od svakog oblika ilegalne prakse. Njihove su izjave objavljene na Anarkismo.net, praxislibertaria.wordpress.com i anarquiacochabamba.blogspot.com.

Continue reading Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda

prisons

24. april 2013. –  Zatvaranjem preliminarne istrage, 11. marta 2013., Alfredu  i Nicolu čeka suđenja po članku 280bis (atentat s terorističkim ciljem), sa procedurom izvučenog iz predmeta za 270bis [udruživanje zbog terorizma i rušenja demokratskog poretka), zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, koji ostaje otvoren, uz još jednu osobu pod istragom.

Za 280bis još nije određeno preliminarno ročište. Čeka se i da tužilaštvo dostavi nedostajuće prijepise audio nadzora koje bi, nakon što su sudski vještaci tražili dvije odgode, trebali biti predani do 5. juna (izgleda da vještaci ne uspijevaju razumjeti i prepisati napuljski dijalekt… koji je tako jasan djelovao đenovskim istražiteljima kada je trebao poslužiti za podupiranje optužbe, uobičajenim manipulirajućim mehanizmom kojim se interpretira audio nadzor).

U maju ističe i rok za predaju rezultata usporednog vještačenja RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera] nad barutom pronađenim na zaplijenjenim kacigama u Nikolinoj roditeljskoj kući i oružja koje Nicolin otac legalno posjeduje… u istoj kući. Kao što je već naglašeno u prethodnim vijestima, nakon prvog – propalog – pokušaja da se dovedu u vezu navedeni tragovi sa streljivom korištenim pri ranjavanju Adinolfija, đenovski javni tužitelji ponovno kreću u napad, ovog puta ciljajući na 270bis, nespretno teoretizirajući o maštovitim “vježbama gađanja” kojima su se navodno bavili optuženi, mada ne navode ni gdje ni kada (izostavljajući i činjenicu da su kacige zaplijenjene tijekom pretresa bez ikakvoga “forenzičarskog” kriterija, prolazeći kroz prljave ruke pandura, njihove automobile, mjesta na kojima su čuvari nereda zasigurno vrlo prisni s barutom).

Continue reading Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740