Proteklih su se dana u Grčkoj odvile brojne akcije solidarnosti s anarhističkim zatvorenikom Kostas Sakkasom, koji štrajka glađu o 4. juna 2013. boreći se za svoje neposredno otpuštanje iz zatvora. 11. juna liječnik je ustanovio velkiku slabost, zamor pri najmanjem naporu (npr. pri hodu od svoje ćelije do zatvorske ambulante), nelagodu, otežano disanje,
vrtoglavicu, glavobolju, trbušne bolove i gubitak 3,5 kilograma.

U međuvremenu, drugi zatvorenici su izrazili svoju bezrezervnu solidarnost Kostasu. Od 4. juna četiri druga koja se naleze u tamnicama ženskog krila zatvora Koridallos, Kostas Gournas (član Revolucionarne borbe), Christoforos Kortesis, Vaggelis Stathopoulos i Dimitris Koufontinas (član grupe 17. novembar) odbijaju zatvorski obrok.

5. juna na sudskoj raspravi trećeg suđenja protiv ZVĆ, na sudu ženskog zatvora Koridallos, suoptuženi drugovi napustili su sudnicu u znak podrške Kostasovog izbora štrajka glađu.

Od 6. juna drugovi iz drugog krila zatvora Larissa, Rami Syrianos i Spyros Stratoulis odbijaju zatvorsku hranu da bi podržali Kostasa u njegovoj borbi, te izražavaju solidarnost sa Gerasimos Tsakalosom, članom ZVĆ, kome je produžen pritvor.

7. juna anarho-komunisti Tasos Theofilou (zatvor Domokos) i Polykarpos Georgiadis (zatvor Krf) objavili su zajedničku izjavu upućenu drugu Kostas Sakkasu: “ubrzo ćemo se ponovno sresti, na bojištu društvenog/klasnog rata.”

11. juna je 290 žena i muškaraca zatvorenih u Larisi, Patrasu, Krfu, prvom krilu Koridalosa, Alikarnassosu i Eleonas-Thebes objavilo otvoreno pismo podrške Kostas Sakkasu i uništenju svih zatvora.

13. juna Kostas Sakkas doveden je u Atenu na žalbeni sud (ulica Loukareos), gdje je vijeće žalbenih sudaca ispitalo njegovu žalbu na produženje pritvora za dodatnih 6 mjeseci. (Njihova odluka još nije donesena). Istog jutra su još tri zatvorenika dovedena na isti sud pred vijeće sudaca, anarhisti Fivos Harisis, Argyirs Ntalios i Dimitris Politis. Tokom njihovog boravka na žalbenom sudu panduri su napali Fivos Harisisa, srušili ga na pod, izudarali i držali ga u lisicama čak u vozilu. Kad su svi zatvorenici dovedeni nazad u Koridallos, uključujući i Kostasa, u zatvoru je izbio teški sukob s pandurima i stražarima, kao odgovor na prijašnji policijski napad na jednog od njih. Drugovi su na trenutak pretvorili ulaz u bojišno polje (aparati za gašenje požara, ladice s dokumentima i stolice bačeni su u zrak, prozori su razbijeni), dokazujući na djelu da nijedan napad psa Moći neće proći bez odgovora.

Snage svim zatvorenicima u borbi! Trenutno oslobađanje štrajkaša glađu Kostas Sakkasa!

[vimeo]http://vimeo.com/68259228[/vimeo]

Izjava Kostas Sakkasa povodom štrajka glađu, zatvor Koridallos, 29. maja
2013.

4. decembra 2010. uhvaćen sam s drugom Alexandrosom Mitroussiasom u atenskoj četvrti Nea Smyrni, dok sam napuštao unajmljeno skladište u kojem je bilo pohranjeno oružje.

Od samog početka priznao sam moju povezanost s navedenim prostorom kao i s oružjem koje se tamo nalazilo. Odmah sam izjavio da sam anarhist i da je moje prisustvo na tom mjestu povezano s mojim političkim identitetom i mojim izborima koji su doneseni kao posljedica toga.

7. decembra 2010. izveli su me pred glavnog istražitelja i određen mi je pritvor jer sam okrivljen za sudjelovanje u nepoznatoj terorističkoj organizaciji i za teško posjedovanje oružja.

12. aprila 2011., nakon što sam već četiri mjeseca bio u pritvoru zatvora Nafplio, ponovno sam pozvan pred istražitelje, Baltasa i Mokkasa, te bez ijednog novog dokaza i bez ikakvog novijeg razvoja u istrazi vraćen sam u pritvor zbog sudjelovanja u R.O. ZVĆ. Razlog je očigledan, glavni istražitelji su shvatili da slučaj protiv nepoznate organizacije koja nema nijedno zabilježeno djelo, nijednu bombu ni izjavu, koja nije koristila oružje, koja nema imena, ne može opstati u sudnici.

Objasnio sam već prije – kao što su to učinile ZVĆ sa svoje strane – da nisam član ove organizacije. I nisam to učinio kako bih izbjegao osvetničku, kaznenu odiseju koja buržoaska pravda nameće svakom optuženom za članstvo u navedenoj organizaciji, nego jednostavno zato jer je tako. Treba pravilno postaviti povijest; ne samo zbog mene nego i zbog R.O. ZVĆ.

Početna optužba za sudjelovanje u nepoznatoj terorističkoj organizaciji, koja je podignuta protiv mene i moja dva druga (Alexandros Mitroussias i Giorgos Karagiannidis) te protiv ostalih osoba uhićenih u istoj operaciji – mada oni nemaju veze s tim – pojavila se u trenutku jednog političko trika DAEEV antiterorističke jedinice (takozvane Specijalne Jedinice Nasilnog Zločina grčke policije), po nalogu bivšeg ministra javnog reda Christosa Papoutsisa, koji je želio – kao i svi njegovi pandani – razbiti, pod svaku cijenu, terorističku organizaciju tokom svojeg mandata. Poznato je da je navedeni ministar osobno upravljao operacijom te čak vrednovao informacije koje je antiteroristička jedinica posjedovala, i na koncu izdao naredbu za uhićenje. Svatko tko je u to vrijeme pratio masmedije sjeća se scenarija i nagađanja raznih novinarskih papagaja, kojoj organizaciji pripadamo, što smo namjeravali počiniti itd., očito hranjeni DAEEV-om, dok ih rezultati balističkih testova nisu ušutkali… Kasnije je gosp.Papoutsis, nastojeći da se ispriča za doživljeni fijasko, dao intervju dobro poznatom časopisu, izjavivši da su ga “antiterorističke jedinice izigrale” (!).

6. aprila 2012., dok sam još bio u zatvoru čekajući suđenje i dostižući limit od 18 mjeseci (maksimalni rok pritvora), ponovno sam gurnut u pritvor zato što sam počinio 160 požara i bombaških napada, za koje je odgovornost preuzela organizacija ZVĆ. Važno je napomenuti da u ovom predmetu ne postoji nijedan dokaz protiv mene – ovaj put se nisu čak ni pobrinuli da mi podmetnu – i ništa ne upućuje na mene, osim izvršenje optužnice. Radi se o predmetu koji može poslužiti, bez preuveličavanja, za svakoga, slijedeći logiku beskompromisnih istražitelja Baltasa i Mokkasa. Progoniteljske namjere dokazane su činjenicom da glavni istražitelji imaju u svojim rukama ovaj predmet od samog trenutka mojeg uhićenja, i da su obavezni – po zakonu – predati mi ga zajedno s prvom optužnicom. Rečeno na jednostavan način: ova gospoda me drže u pritvoru pod istom optužbom za sudjelovanje u istog organizaciji dva puta za redom (!).

Danas, nakon dvije i po godine zatvora samo zbog običnog posjedovanja oružja (da objasnim: teško posjedovanje oružja znači da je oružje bilo namijenjeno ili za prodaju ili za opremanje terorističke organizacije, nešto što nije ni evidentno niti sam ja to priznao), primarni institucionalni branitelji pravde i zakona, koje me drže u zatvoru zato što sam ga prekršio, odlučili su da zanemare čak i vlastiti ustav – koji određuje maksimalno 12 mjeseci za svaki slijedeći pritvor nakon prvog – zato što je to nedovoljno njihovim političkim potrebama. Zbog toga su odlučili da me drže taocem daljnjih šest mjeseci.

U biti, to produženo i prekomjerno zatočeništvo im je potrebno za uređivanje njihovih improviziranih, nemarnih optužbi. Štogod učinili ipak nije dovoljno da bi se spriječila “deflacija” optužnica u sudnici, unatoč specijalnom režimu koji karakterizira teror-sudišta (u svakom smislu). Svatko tko je kročio u njih čak i na tren, to dobro zna.

Njihove taktike i osvetničke namjere do sada su veoma jasne. Da, istina je: država se osvećuje nad svojim političkim protivnicima; osvećuje se ali ih ne priznaje. A u biti, nikada ni nije. U prošlosti su bili smatrani stranim agentima i izdajicama, danas teroristima i neprijateljima društva.

Činjenica je da zbog domaćih posljedica globalne kapitalističke krize, politički sistem prolazi kroz istovremeno najkritičniji i najnestabilniji period od doba diktature. Također, činjenica je da je represija, i općenito autoritarni stav države, “posljednji as” u rukavu, posljednja stvar koju može učiniti kako bi osigurala potčinjeni socijalni mir i kako bi spriječila da se generalna reakcija izrazi kroz organizirane i zapravo ustaničke oblike.

Sam ministar financija priznaje da je ovo prvi puta da vlada traži uvođenje tako ekstremnih mjera u vrijeme mira. Zakoni su uvijek odražavali volju moćnika, ali danas ni ti zakoni nisu više dovoljni za političke zastupnike sistema, naspram onog što trebaju uvesti kako bi mogli lojalno služiti establišmentu.

Zbog mojih političkih stavova i ideja, čiji je put prema individualnoj i kolektivnoj slobodi ispunjen borbom i otporom, odlučio sam da u utorak 04.06. započnem štrajk glađu; na dan kada je, po zakonu, maksimalno trajanje mojeg pritvora isteklo. Želim naglasiti da za mene štrajk glađu nije očajnički čin nego nastavak borbe, borbe koju smo moji drugovi i ja nastavili od samog početka našeg zatočeništva; otpor izvanrednom i osvetničkom postupku sudbenog mehanizma koji je u našem slučaju odlučio da na trenutak odustane od naplate duga kako bi zaštitio društvo od njegovih navodnih neprijatelja i zakone od kriminalaca. Radi se o istim mehanizmima, i iste osobe stoje iza njih, isti koji pod legalnom prisilom tjeraju štrajkaše na rad; isti koji su odgovorni za tisuće dražbi nekretnina i beskućnika, za ukidanje radnih mjesta, za nezaposlenost, za ukidanje socijalne politike, za tisuće osoba koje žive ispod granice siromaštva, za stotine samoubojstava počinjenih svake godine, budući da nisu svi u stanju suočiti se dostojanstveno neki odlučuju okončati svoj život; oni isti koji legalno proglašavaju osobe ilegalnima i trpaju ih u logore; oni isti koji su odgovorni za zataškavanje mučenja i batinanja u policijskim postajama, za slučajno ispaljene metke, za legalno ušutkavanje antirežimskih medija…

Oni su odgovorni za stvaranje groblja-društva u ime zakona i, po potrebi, za uspostavljanje groblja-društva izvan zakona… Ispunjeni licemjerjem i zlom, mrski kako poklonicima građanske pravde tako i njenim kritičarima, i ideološkim neprijateljima.

“Lagano umire onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima. Lagano umire onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u životu da pobjegne od smislenih savjeta…onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi, lagano umire… Izbjegavajmo smrt u malim dozama, uvijek se podsječajući da biti živ zahtijeva puno veći napor od jednostavnog disanja.”

– Pablo Neruda

Kostas Sakkas, prvo krilo zatvora Koridallos