Category Archives: Obrazovanje

Битола: Државата убива

Во екот на анти-владините протести во Македонија против диктатурата на Груевски станува се појасно дека најголемото зло не е полицијата туку државата. Државата и оние кои што ја водат и управуваат не се ништо повеќе од крвопијачи/ки жедни за власт и богатство, чиј двигател е алчноста и суетата. Патриотизмот и национализмот се ништо повеќе од начини за манипулирање и ширењере омраза. Полицијата е алатка на државата, која е искористена и испратена кон сите што се спротиставуваат. Пред 1 недела група од специјални полицајци во 23 часот упадна во библиотека за да апси и тепа студенти. Во моментот има 8 приведели лица од кои 2 студенти Луѓето треба да сватат дека паѓањето на сегашната власт нема да донесе “мед и млеко”, дека капитализмот и државата ќе продолжат да угнетуваат и носат мизерија и страдања, дека “спасителите” не се ни ЕУ ни НАТО, ниту САД ни Русија.

држава+капитализам=фашизам
Државата сере
Држава убијец
Слобода за студентите

Montreal: Međunarodni poziv na akcije solidarnosti protiv represije na Univerzitetu Kvebek

kvebek
Dana 8. aprila 2015., obezbeđenje je uz pomoć policije uhapsilo 21 osobu na Univerzitetu Kvebek, Kanada

Međunarodni poziv na akcije solidarnosti – 13.-17. aprila 2015.
Protiv represije na Univerzitetu Kvebek (UQAM) i svuda

Dana 21. marta 2015., studenti i studentkinje iz Kvebeka pokrenuli/e su politički štrajk protiv mera štednje i ekstrakcije ugljovogodnika. Naš socijalni pokret se odvija u klimi opšte represije u kojoj su protesti zabranjeni i oštro suzbijeni različitim opštinskim podzakonskim aktima. Na hiljade je ljudi, tako, uhapšeno u poslednje tri godine, najsrećniji su dobili kazne od 640 dolara, a ostali krivične prijave.

Sada već nedeljama, suočavamo se sa još većom represijom, unutar zidova našeg univerziteta. Pokret u celini je pokazao veliku hrabrost, odgovarajući udarac za udarcem na ovu represiju, ali sada nam je potrebna vaša pomoć.

U tri poslednja dana pritisnuo nas je niz događaja:

– krajem marta, devetoro studenata/kinja dobilo je poziv od izvršnog odbora UQAM-a. Bez mogućnosti ikakve žalbe, zaobilaženjem uobičajenih procedura, ovim studentima/kinjama preti najstrožija kazna univerziteta: definitivno izbacivanje. U nekim slučajevima, oni/e su optuženi/e za dela koja sežu nazad do zime 2013.

– UQAM traži sudsku zabranu kojom bi nam zabranili sprečavanje održavanja nastave, kao i SVIH aktivnosti koje se odnose na štrajk.

– 8. aprila, nakon što su studenti i studentkinje prekinuli/e nastavu, uprava UQAM-a je pozvala policiju koja je uhapsila 21 osobu unutar univerziteta. Zabranjeno im je da se približavaju fakultetu, a součeni/e su i sa krivičnim prijavama.

Reagujući na sve ovo, od 8. aprila 2015., generalne skupštine različitih fakulteta odlučile su da nastave generalni štrajk, dodajući ove zahteve:

– poništavanje sudske zabrane i sudske represije socijalnog pokreta

– nikada više policija u kampusu

– obustava postupka protiv devetoro studenata/studentkinja kojima preti izbacivanje

Potrebna nam je vaša pomoć!

Ovo je poziv na međunarodnu nedelju akcija solidarnosti od 13. – 17. aprila 2015. Naš univerzitet, UQAM, mnogo brine za svoju svoju sliku u javnosti, pa vas pozivamo da poduzmete akciju po meri svojih sredstava i mogućnosti.

Šta god da planirate da uradite, ne ustručavajte da nam prenesete svoje događaje tako što ćete nam pisati na sledeću adresu solidariteactionuqam[at]gmail.com

Protiv represije, svim neophodnim sredstvima!

U potpisu: Studenti i studentkinje i zaposleni/e studenti/kinje UQAM-a

Grčka: Saopštenje potpisano od strane svih zatvorenika krila E1 zatvora tipa C Domokos

Zatvorenik Jorgos Sofijanidis je u petak 27. februara 2015., započeo štrajk glađu zahtevajući premeštaj u zatvor Koridalos (gde je bio zatočen do novogodišnje noći) kako bi bio u mogućnosti da prisustvuje studijama u istom regionu u kojem se nalaze obrazovne institucije na koje je već primljen (sem toga, jedna od tih škola radi unutar zatvora Koridalos). Sledi saopštenje svih zatvorenika krila E1 zatvora maksimalne bezbednosti Domokos.

Mi, svi zatvorenici koje trenutno drže u specijalnom krilu E1 zatvora unutar zatvora, zatvoru tipa C Domokos, objavljujemo da ćemo se od danas 27. februara 2015. uzdržavati od zatvorskih obroka, a u podne ćemo odbiti da uđemo u ćelije.

Stojimo uz našeg kolegu zatvorenka, štrajkača glađu Jorgosa Sofijanidisa i tražimo da bude premešten nazad u zatvor Koridalos, u suprotnom rizikuje da izgubi ikakvu mogućnost studiranja na pirejskom Tehnološkom obrazovnom institutu (gr. Τεχνολογικού Εκπαιδευτικού Ιδρύματος, TEI) i Institutu za stručno osposobljavanje (gr. Ινστιτούτο Επαγγελματικής Κατάρτισης, IEK) Koridalos.

Zahtevamo da specijalni uslovi pritvora kao i varvarski i nehumani zatvori tipa C budu ukinuti.

Naša mobilizacija će se nastaviti sve do trajnog ukidanja zatvora tipa C.

Kostas Gurnas
Nikos Maziotis
Dimitris Kufodinas
Jorgos Sofijanidis
Janis Naksakis
Aleksandros Meletis
Konstantinos Meletis
Vasilios Varelas
Muhamed-Said Elcibah
Aleksandros Makadasidis

Atina: Nikos Romanos okončao štrajk glađu

Nikos Romanos, anarhistički zatvorenik iz Grčke, nalazio se u štrajku glađu od 10. novembra do 10. decembra 2014. Sudski mehanizmi su odbijali njegov zahtev za odsustvima kako bi prisustvovao fakultetskoj nastavi. Kao odgovor na to, desile su se raznolike akcije solidarnosti, kako unutar i izvan zatvora grčke demokratije tako i internacionalno.

Ponajviše je sama hitnost situacije izazvala ulične sukobe i inspirisala slučajeve pobune širom teritorije pod kontrolom grčke države. U isto vreme, drugovi i drugarice su – tokom prethodnog meseca – bili željni razmene ideja i želja, a povodom štrajka glađu zatvorenika desio se veliki broj raznovrsnih akcija: svakodnevne skupštine, akcije kačenja transparenata, direktne akcije – poput brojnih napada paljevinom i eksplozivima kućne izrade (uglavnom na bankomate), brzi gerilski (engl. hit-and-run) napadi na policiju, ulični neredi i veliki sukobi sa snagama reda, podizanje blokada i barikada, sabotaže (upotrebom lepka, boje, itd.), fizički napadi na predstavnike vlasti, spontani protesti protiv javnih pojavljivanja političara, simbolične okupacije radio i tv stanica, talas okupacija državnih/korporativnih zgrada, kontra-informaciona okupljanja, masovne demonstracije. Kreativnost i konfliktnost (engl. conflictuality / gr. συγκρουσιακότητα; potencijal za konflikt) raznih i različitih anarhista i anarhistkinja i anarhističkih grupa možda nisu bili dovoljno snažni i odlučni da bi borbu održali jednako intenzivnom na svakodnevnom nivou, ali uvek postoji šansa da će se iz poslednjih susreta drugova i drugarica u okupiranim zgradama, uličnim akcijama i tako dalje, javiti novi projekti. Ipak, samo ukoliko su ljudi koji su se solidarisali sa Nikosom Romanosom, a posebno anarhisti, spremni da razmotre specifičnosti onoga što se dešavalo u poslednjih nekoliko dana njegovog štrajka, možda će biti spremni i da praktikuju veoma potrebnu solidarnost sa zatvorenicima i zatvorenicama pred izazovima novog objekta maksimalne bezbednosti u Domokosu, kao i ukupnog pogoršanja zatvorskih uslova.

S obzirom da je njegov prvobitni zathev više puta i osvetnički odbijan, naš drug je bio ucenjen da prihvati elektronski nadzor kao opciju za eventualno dobijanje obrazovnog odsustva,”poslednju opciju” koja je postajala sve hitnija jer se njegovo zdravlje ubrzano pogoršavalo. Zapravo, on je okončao svoj štrajk glađu tek nakon što je grčki parlament gotovo jednoglasno (prema zvaničnoj evidenciji sa izuzetkom dvojice poslanika vladajuće partije, dok su polanici nacističke partije bili kvazi-prisutni tokom glasanja) izglasao amandman koji je predložio ministar pravde. Taj amandman se odnosi na zatvorenike/ce – one koji/e su osuđeni/e i one koji/e su optuženi/e i čekaju na suđenje – koji/e imaju pravo da studiraju na visokoškolskoj ustanovi koja se nalazi u istom regionu kao i državna ustanova u kojoj su zatočeni, ali im nije odobreno obrazovno odsustvo iz zatvora kako bi regularno pohađali nastavu. Amandman precizira da svaki/a takav/a zatvorenik/ca mora uspešno pohađati 1/3 časova i laboratorijskih aktivnosti u jednom semestru akademske godine kroz program učenja na daljinu i tek onda mu/joj može biti odobreno korišćenje obrazovnog odsustva uz nošenje narukvice za elektronski nadzor kako bi fizički prisustvovao/la časovima. Ministar pravde je odredbu o elektronskom nadzoru uključio u poslednjem trenutku, vodeći računa o tome da se doda i stavka po kojoj nadležni disciplinski odbor (zatvorski savet) i dalje može odbiti zahtev zatvorenika/ce za obrazovnim odsustvima ukoliko taj odbor iznese neko “specijalno opravdanje” za negativnu odluku (pretpostavljamo, čak i ukoliko zatvorenik/ca završi tražene predmete učenjem na daljinu unutar zatvorskih zidina, pa i ukoliko prihvati nadzor narukvicom izvan zatvorskih zidina). Ovaj zakonski amandman se primenjuje na sve slučajeve kako osuđenih, tako i zatvorenika/ca koji/e čekaju na suđenje, a koji/e su lišeni/e studentskih odsustava (dakle, ne samo u slučaju Nikosa Romanosa). Ovom prilikom, gotovo sve političke partije imale su predizbornu korist od promovisanja daljih represivnih mera protiv zatvorenika i zatvorenica, ne propuštajući šansu da se busaju svojim demokratskim i humanitarnim profilom.

Nikos je okončao svoj štrajk, nakon 31. dana, ali se još uvek guši i bori za nekoliko dahova slobode. S obzirom na ishod, znajući da njegov zahtev još nije zadovoljen, zahtevamo ono što mu je odmah trebalo biti odobreno: obrazovna odsustva iz zatvora. Suprotno raspostranjenom osećaju “pobede”, smatramo da su osvojeni samo dragoceni život našeg druga i svest o tome da na svaku ucenu etatističkih lakeja treba da odgovaramo ne nekada u dalekoj budućnosti već sada, intenziviranjem svih oblika borbe protiv društva-zatvora. Čvrsto stojimo uz zatvorenike i zatvorenice u borbi i protiv sprovođenja upotrebe telekonferencije i elektronskog nadzora kao još jednog načina izolacije zarobljenika/ca od strane države/kapitala. Sada, više nego ikada ranije, solidarnost za zatvorenicima i zatvorenicama mora preći u ofanzivu svim neophodnim sredstvima.

Saopštenje Skupštine okupirane Politehničke škole (4.12.2014.)

"Na ulice pobune.
“Na ulice pobune. Solidarnost sa štrajkačima glađu. Pobeda za borbu Nikosa Romanosa.

Borba Nikosa Romanosa nastavlja se već 25. dan i on je rešen istrajati do kraja uprkos odbacivanju njegovog poslednjeg zahteva za obrazovnim odsustvima iz zatvora. Širom zemlje i u inostranstvu, oko borbe Nikosa Romanosa, razvija se dinamičan pokret solidarnosti. Uprkos slabostima i kontradikcijama taj je pokret uzeo masovne i široke dimenzije, inspirišući veliki broj različitih društvenih subjekata koji u borbi Nikosa Romanosa prepoznaju deliće sopstvene borbe za život i dostojanstvo. Propagandne akcije i napadi, masovne mobilizacije, širenje kontra-informacija, okupacije javnih zgrada i škola, i više…

Već u utorak 2.12.2014. u centru Atine desile su se masovne demonstracije koje su rezultirale sukobima sa represivnim snagama na terenu oko okupirane Politehničke škole i u naselju Eksarhija. U policijskoj represiji koja je usledila uhapšeno je 12 ljudi koji su sistematski mučeni kako tokom hapšenja tako i tokom pritvora u sedištu atinske policije gde će ostati najmanje do sutra ujutru.

Okupacija Politehničke škole od 1.12.2014. izvedena je kako bi se uspostavio teren sa kog može doći do razvitka neophodnog intenziviranja borbe protiv savremenog totalitarizma, uzimajući štrajk Nikosa Romanosa za ključnu tačku ove borbe, kao radikalne tačke povezivanja njegove borbe sa širim društvenim i političkim izazovima kao i godišnjicom pobune od 6.decembra 2008.

Narednih nekoliko dana (do glasanja o budžetu u nedelju 7.12.) kritični su kako za borbu i život Nikosa Romanosa, tako i za perspektive društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke škole nastaviće da drži oslobođeno tlo Politehnike barem do pobede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući kao jedna od mnogih tačaka borbe koje svakodnevno niču. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da izađu na ulice pobune sve do pobede. Politehničku školu ne vidimo kao centar sukoba sa snagama represije, već se konflikt mora širiti svuda i u svim pravcima.

SVI NA POBUNJENE ULICE
POBEDA ZA BORBU NIKOSA ROMANOSA
TRENUTNO OKONČANJE PROGONA I OSLOBAĐANJE SVIH UHAPŠENIH

Skupština okupirane Politehničke škole

Atina: Po drugi put odbijen zahtjev anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa; drug nastavlja štrajk glađu

solun-solidarnost-sa-nikosom-romanosom
Solidarnost sa anarhistom N. Romanosom u štrajku glađu od 10.11. (A)

U noći 2. decembra 2014., potvrđeno je da je zahtjev anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa – koji je ušao u 25. dan štrajka glađu – odbijen po drugi put. Konkretno, on je podnio žalbu povodom odbijanja specijalnog sudije Eftihisa Nikopulosa da mu odobri obrazovna odsustva, čiju je odluku sa radošću potvrdio i odbor zatvora Koridalos. Žalbu Nikosa Romanosa je u pirejskom sudu odbio nadležni pravosudni savjet.

Nikos Romanos je 3. decembra 2014., iz bolnice, objavio otvoreno pismo navodeći da će se boriti do samog kraja. Drug je odbacio predlog o učenju na daljinu ili, još gore, putem video konferencije unutar zatvorskih zidina, ostajući uporan u svom zahtjevu za daškom slobode.

Suprotno tvrdnjama koje je iznio ministar pravde Haralambos Atanasiju, koji je bez oklevanja kroz mas-medije proširio vijest da anarhističkog štrajkača glađu hrane tečnom dijetom (!), Nikos Romanos je bio veoma jasan da je izričito odbio ma kakvu infuziju (prema izjavi doktorke Pantelije Vergopulu, Nikos pije samo zašećerenu vodu).

Slijede kraći odlomci iz teksta Nikosa Romanosa naslovljenog “24 dana plesa sa smrću“:

Što se mene tiče nastavljam dalje, ne ostavljajući ikakvu mogućnost da ustuknem  i odgovaram sa BORBA DO POBJEDE ILI BORBA DO SMRTI.

U svakom slučaju, ukoliko me država svojim stavom ubije, gospodin Atanasiju i njegovi saradnici ostaće upamćeni u istoriji kao banda ubica, podstrekača u mučenju i ubijanju političkog zatvorenika. Nadajmo se samo da će se naći oni slobodni duhovi koji će na svoj način suditi o pravednosti njihovog pravosudnog sistema.

Na kraju želim poslati svoje saučesništvo i prijateljstvo svima onima koji su stali uz mene sa sredstvima koja su im bila na raspolaganju.

Konačno, nekoliko riječi i za Janisa, koji je takođe hospitalizovan, Andreasa, Dimitrisa i još nekoliko moje braće i sestara.

Borba može, takođe, dovesti do gubitaka; krećući se putevima koji vode ka dostojanstvenom životu, potrebno je smrt uzeti za ruku, rizikujući gubitak svega kako bismo sve dobili. Iznova i iznova, borba se nastavlja golim rukama, stisnutim pesnicama, protiv noža.

Sve za sve!
Dok god živimo i dišemo, živjela anarhija!
Na ulice gnijeva 6. decembra!
Mislima ću lutati poznatim ulicama.
Vrijedi živjeti za san, čak i ukoliko ćeš izogrjeti u njegovoj vatri.
Kako to često kažemo: Snage.

Atina: Drugo saopštenje Skupštine okupirane Politehničke škole (2.12.2014.)

2.12.2014-eksarhijaDanas, 2. decembra 2014., održane su demonstracije solidarnosti sa Nikosom Romanosom, zatvorenikom koji se od 10.11.2014. nalazi u štrajku glađu zahtevajući obrazovna odsustva iz zatvora (nap. prev. na koja ima pravo). Na hiljade ljudi je učestvovalo u današnjim demonstracijama, od kojih su se neki kasnije zaputili ka okupiranoj Politehničkoj školi.

Za nas okupirano tlo Politehničke škole nema nikakvu vrednost samo po sebi. Naprotiv, ono predstavlja još jedan delić mozaika dostojanstva i otpora svim onima koji društvo žele pretvoriti u groblje. To je komadić mozaika otpora savremenom totalitarizmu koji svoju moć širi nad našim životima; od anarhista koji su započeli štrajk glađu, preko mobilizacija protiv zatvora maksimalne bezbednosti i izbeglica-štrajkača glađu iz Sirije, do svih onih koji se za dostojanstvo i slobodu bore širom sveta.

Pozivamo sve one koji se bore da preduzmu sve neophodne incijative koje vode ka pobedi štrajka glađu Nikosa Romanosa: od okupiranja fakulteta do blokiranja proizvodnje; od razbijanja medijskog zaveta na ćutanje do napada na čuvare poretka.

Hajde da odgovorimo izazovima našeg vremena uprkos državnoj represiji, suprotno rezonovanjima koja žele da ostanemo pasivni posmatrači i glasači. Beskompromisna solidarnost sa N. Romanosom, štrajkačem glađu od 10.11., kao i J. Mihailidisom (od 17.11.), A.D. Burzukosom (od 1.12.) i D. Politisom (od 1.12.) koji su u štrajk glađu stupili u znak solidarnosti sa Nikosom.

TRENUTNO OSLOBAĐANJE SVIH UHAPŠENIH U DANAŠNJIM SUKOBIMA

OKUPACIJA ĆE TRAJATI SVE DO POBEDE U BORBI NIKOSA ROMANOSA

Skupština okupirane Politehničke škole
Atina, 2.12.2014.

SAD: Devet tačaka zašto je neophodno sve blokirati

Panduri pucaju na decu, a šou se nastavlja.
Stambeno tržište se ruši, a šou se nastavlja.
Ekosistemi se uništavaju, a šou se nastavlja.
Tržišta određuju cenu naših života dok fakultete potčinjavaju svojim potrebama.
Blokirajmo ovaj mehanizam.
Blokirajmo sve.
Počnimo od nule.

Devet tačaka zašto je neophodno sve blokirati

1. U gradu čiji se život zasniva na trgovini i razmeni robe, blokirati sve trgovačke kanale znači prekinuti normalnost. Možda ćeš reći: “To će izazvati nelagodnost.”

Odgovaramo da mnogo više nelagodnosti osećamo u pretvaranju da je sve ovo normalno, zbog toga što panduri ubijaju crne tinejdžere, a banke i multinacionali odlučuju o našoj budućnosti. Kada se nesigurnost o životu pretvara u strah. Kada upravo treba da dostignemo krajnje granice socijalnog i ekološkog razaranja.

2. Svakodnevni spontani marševi 200 ljudi remete više nego velika planirana dešavanja od 20,000 ljudi jednom u sto godina. To je razlika između efikasnosti i ispraznog učestvovanja.

3. Mnoštvo oblika borbe kao i trenutaka sukoba odozdo čine nas manje kontrolisanim. Na taj način ne možemo biti smešteni u unapred određene kanale niti nas mogu označiti kao pristalice političkih partija ili sindikata. Naprotiv, postajemo agilniji i manje predvidljivi. Stičemo bogatstvo mišljenja i delovanja.

4. Živimo u frenetičnom društvu u kojem logika ekonomije određuje životni ritam. Proizvodnja-profit-brzina na fakultetima, na poslu, u supermarketu. Ljudska bića su ruine prepuštene tokovima trgovinske razmene, izolovana tela u virtuelnim mrežama, nesposobna da razumeju kuda idemo. Poklopljeni utešnim talasima spektakla, zauzeti jurnjavom za lažnim potrebama i fatamorganom napredovanja u karijeri više nismo stanju da razumemo mogućnosti za stvarne promene. Stoga je hitno potrebno da stanemo. Moramo zaustaviti ovaj šou koji nas razara.

5. Blokirajmo sve (od fakulteta do ulica) kako bismo došli do vazduha i zaustavili ovu trku za profitom i smrću, kako bismo stvari sagledali iz drugačije perspektive, perspektive iznenađenja i zadovoljstva u doživljavanju neočekivane slobode sa drugima. Hajde da stvaramo samoorganizovane i rasprostranjene sukobe tako da možemo povratiti snagu i um pre nego se stvari počnu vraćati na prethodno stanje.

6. Neočekivana blokada, blokada koja donosi radost, instrument je provokacije. To je instrument sabotiranja mehanizama društvene mašinerije koja želi da budemo ravnodušni prema svetu koji nas okružuje i bezosećajni prema svojim strastima.

7. Izaći na ulice takođe znači povratiti sav urbani prostor koji nam je uskraćen, kretati se kroz grad i susretati se sa drugim realnostima bez stvaranja novih dogmi.

8. Ako ekonomija blokira slobodno kretanje ljudi i znanja, mi želimo blokirati ekonomiju slobodnim i divljim kretanjem ljudi i znanja. Drugačije rečeno: ako njihova ekonomija ima za cilj pljačkanje i uništavanje naših života, naš cilj bi bio da uništimo njihovu ekonomiju i otmemo nazad ono što je naše.

9. Blokada je samo jedan način. Nema puta do pobede; naprotiv, postoji mnogo mogućih puteva koje treba istražiti. Odvodne cevi prepuštamo onima koje će se uskoro uliti nazad u borbe koje su kompatibilne sa vlašću. Kanalizaciju ostavljamo onima koji će pokušati da jašu na talasu protesta isključivo sa ciljem navođenja vode u svoj politički basen.

Mi više volimo otvoreno more.

Širimo blokade i okupacije, za Majka Brauna i za sve nas.

Izvor: anarchistnews.org (25.11.2014)

Grčki zatvori: Rotirajući štrajk glađu u znak solidarnosti sa Nikosom Romanosom

Drug Janis Mihailidis, trenutno zatočen u zatvoru Koridalos, najavio je da od ponedeljka 17. novembra 2014. anarhisti koji su uhapšeni nakon dvostruke pljačke u Velventu, Kozani (u februaru 2013.) započinju rotirajući štrajk glađu kako bi iskazali faktičku podršku Nikosu Romanosu koji se nalazi u štrajku glađu od 10. novembra zahtevajući da mu se odobre obrazovna odsustva.

U svojoj izjavi, Mihailidis – prvi od drugova koji je ušao u ovaj štrajk glađu u znak solidarnosti, pomenuo je između ostalog i sledeće:

“U ovom slučaju, mog drug i brat Nikos Romanos koristi svoje telo kao barikadu kako bi zahtevao prolaz za izlazak iz gušećih uslova zatočeništva, pa sam tražio načine da praktično izrazim svoju solidarnost na njim. S obzirom na uslove u kojima se u ovom momentu i sam nalazim, odlučio sam da učestvujem u rotirajućem štrajku glađu koji smo mi, drugovi koji su zajedno uhapšeni nakon pljačke u Velventu, sada započeli. Od 17. novembra 2014. započinjem sa štrajkom glađu sve do ispunjenja zahteva Nikosa Romanosa.

Ovakvim izborom želimo doprineti daljoj motivaciji drugova i drugarica van zatvorskih zidina kako bi se raznolike akcije solidarnosti umnožile i intenzivirale, otvarajući tako još jedan front u ratu protiv države i samim tim obim svesti među novim drugovima i drugaricama.”

Pored toga, anarhistički zatvorenik Janis Mihailidis je izrazio svoju solidarnost sa Iraklisom Kostarisom, zatvorenim članom R.O. 17. novembar koji se u štrajku glađu nalazi od 29. oktobra 2014. zahtevajući obrazovna odsustva na koja, takođe, ima pravo.

Beograd: Baner na zgradi Filološkog fakulteta u kontekstu aktuelnih studentskih protesta

b-1 - CopyGrupa anarhista/kinja 31. oktobra postavila je baner na zgradu Filološkog fakulteta u Beogradu, sa natpisom: “Protiv ispiranja mozga, uvlakača, budućih političara i upravljača. Dole škole! Za slobodno znanje!”

Ovaj baner je postavljen u kontekstu aktuelnih studentskih protesta.

c-1 - Copy

Beda beogradske studentske levice

1.

Specifično studentski problemi kao takvi ne postoje. Problemi koje studenti imaju u najužoj su vezi sa totalitetom društva, to jest sa celinom onoga što predstavlja život svakog studenta. Nemogućnost da se školarina plati nije samo uzrokovana (stalno rastućom) visinom školarine, već i ostalim procesima u društvu čiji smo pasivni posmatrači: privatizacija i masovna otpuštanja, teror tržišta i eksploatacije koji rukovodi i reformom univerziteta. Rečju, celinom naših mizernih života.

U takvom kontekstu, u kontekstu celine naših života, ideja da se može biti apolitičan je idiotska.

Ova idiotska ideja je u osnovi „realnih“ (mizernih) zahteva koje studenstki pokret isporučuje.

Ovakvi zahtevi, u potpunosti specifično studentski, nisu razumljivi ostatku društva, i ne mogu poslužiti kao osnova povezivanja sa ostalim delovima društva, iako su uzroci problema sa kojima se „drugi“ (pa i sami „studenti“ u svojim nestudentskim funkcijama, to jest u totalitetu svojih života) susreću, u korenu isti kao i uzroci „studentskih“ problema.

Ako bi ostali u okvirima „poltike zahteva“ i uskog studentskog identiteta, a pri tom odlučili da radikalno (u korenu) sagledamo problem, došli bismo do zaključka da je jedini racionalan zahtev: besplatno i slobodno obrazovanje.

Verovatno je odmah uočljivo da ispunjenje ovakvog zahteva nije realno. Tim gore po realnost.

U toku okupacije fakulteta 2006. godine jedan student je ovako odgovorio na pitanje šta misli o aktuelnoj situaciji na fakultetu: „Po prvi put se osećam kao da je ovo naš prostor. Odjednom je atmosfera u zgradi potpuno promenjena, i sada zaista uživam da ovde boravim.“

Okupacija fakulteta je jedno ograničeno i privremeno raskidanje sa nametnutom realnošću, takvo iskustvo je samo po sebi oslobađajuće i može postati zarazno. Upravo je suština u iskustvu ovog raskida, a ne u prilagođavanju nametnutoj realnosti kroz realistične zahteve.

Ukoliko se ovo iskustvo i njena zaraznost shvati kao osnovni cilj, postaje sekundarno da li će borba biti formulisana kroz „maksimalistički“ zahtev za besplatnim obrazovanjem, ili će ići do svojih logičkih konsekvenci i odustati od zahteva kao takvih.

Umesto da molimo za besplatno obrazovanje (o aktuelnim mizernim zahtevima, da i ne govorimo), nije li logičnije da počnemo od drugačijeg sagledavanja već postojeće prakse na dosadašnjim okupacijama? Od okupacije 2011. studenti na okupiranom FF sami organizuju diskusije i predavanja. Šta je ovo? Nije li to možda besplatno obrazovanje? I to ono koje mi kao slobodni ljudi, autonomno, vraćamo na fakultet ne obazirući se na realnost koja nas ubeđuje da je to nemoguće?

Nije li to dobar početak? Dovoljan da nas ubedi da imamo veću snagu i autonomiju nego što to shvatamo?

Dalje, nije li ovo slobodno obrazovanje koje bi studenti proglasili na okupiranom fakultetu, dobra osnova da u korenu sagledamo probleme naših mizernih života, razgovaramo sa drugim ljudima i slušamo o njihovim borbama, i tako radimo na osnaživanju i boljem povezivanju, na osnovama solidarnosti i uzajamne pomoći? I sve to dok se birokratija i političari šokiraju nad „neozbiljnošću“ studenata, koji ne zahtevaju ništa? Ništa, osim totalne transformacije života.

Dobar početak?

Continue reading Beda beogradske studentske levice

Atina: Demonstracije pobunjenih učenika i učenica, 3. maj 2014.

Napadaju generaciju decembra 2008.
Demonstracije, Propileji, 3. maj 2014., 19h
Protiv obrazovnog sistema koji proizvodi robove
Protiv brutalnog državnog nasilja
(Na transparentu piše: “Živimo za danas, borimo se za sutra”)
Nijedan korak unazad
Antiautoritarni učenički front / Pobunjeni učenici i učenice

U pokušaju da sprovede svoj plan o fašizaciji društva i nametanju modernog totalitarizma, država je gušila i nastavlja da guši sve borbene sektore društva, kao i svaki oblik otpora, odlučna da od početka školske godine započne obračun i sa srednjoškolcima i srednjoškolkama.

Noseći sa sobom zvanični dokument koji je izdala Generalna policijska direkcija Atike policajci širom zemlje hapsili su učenike i učenice koji/e su učestvovali/e u okupacijama škola, a privedene slali istražnim sudijama. Učenici i učenice iz srednjih škola u Keraciniju (Pirej), Igumenici, Lamiji, Volosu i drugim regionima dovođeni su pred islednike na ispitivanje podovom njihovom učešća u “krivičnom delu” – okupacijama. Svedoci smo velikih napora od strane države da suzbije pokret učenika i učenica koji danas sve više poprima antiautoritarne karakteristike. Brutalna represija protiv studentskog marša 6. decembra 2013. kada su se hapšenja i pritvaranja dešavala nasumično, obimna upotreba suzavca i brutalno nasilje pokazuju da strah vlada u suprotnom taboru, a ne među srednjoškolcima.

Oni žele da pognemo glave pred novim obrazovnim sistemom, da konstantno budemo u učionici nad udžbenicima. Naše su učionice slične zatvorskim ćelijama, okružene rešetkama, sa velikim broj učenika i učenica, uz smanjeni broj profesora i profesorki; ovi uslovi čine pozadinu ionako degradiranog obrazovanja koje nam je država “darovala”. Iscrpljujući školski časovi, obavezni privatni časovi van škole, sterilno znanje,  već godinama pretvaraju naše škole u fabrike standardizovanih ljudi.

Autoritarci bi voleli da završimo škole postajući robovi namenjeni velikim gazdama; koji nemaju političko stanovište i koji se ne bore za svoja prava.

Borimo se za školu i društvo bez kompetitivnosti, sa strukturama solidarnosti, jednakosti i samoorganizovanja. Protiv njih ćemo uvek ustajati okupacijama, demonstracijama i sukobima.

OKUPLJANJE-DEMONSTRACIJE
Subota, 3. maj 2014. u 19h, Propileji, ulica Panepistimiju, Atina

DALJE RUKE OD UČENIKA I UČENICA

Antiautoritarni učenički front  / Pobunjeni učenici i učenice

Atina: Demonstracije protiv koncentracionih kampova

Sruši koncentracione kampove
Sruši koncentracione kampove
Protiv državno-policijskih rasističkih pogroma
Protiv državno-policijskih rasističkih pogroma – do oslobođenja poslednjeg imigranta iz modernih koncentracionih kampova
solidarnost sa svim imigrantima
Solidarnost sa svim imigrantima

solidarnost_sa_imigrantima
U subotu 11. januara 2014. u naseljima u centru Atine održane su demonstracije protiv centara za pritvor imigranata i državnog pogroma pod nazivom “Ksenios Zevs“. Nekoliko kolektiva aktivnih u centru grada (iz naselja Ajos Nikolao, Kipseli i Patisija, antifašisti iz naselja centralne Atine, Antifašistička akcija Kipseli-Patisija, skupština NoLager) organizovalo je demonstracije, uz podršku drugih grupa i pojedinaca iz centra, ali takođe i zapadnih, istočnih, južnih i severnih predgrađa Atine. Značajno je bilo i prisustvo imigranata koji su u protestu učestvovali od samog početka ili su se spontano pridruživali maršu. Skoro 800 demonstranata se kretalo od Trga Amerikis kroz ulice Mitimnis, Aharnon, Skjatu, Epidamnu, Patision i nazad do trga Amerikis.

Tokom marša je podeljeno na stotine letaka na sedam različitih jezika, bačeno je na hiljade flajera, a grad je ukrašen parolama i šablonima. Marš je protekao bez problema, a reakcije stanovnika – imigranata bile su veoma srdačne. Pored ostalih, uzvikivani su sledeći slogani:

Imigranti su naša klasna braća i sestre – Koncentracioni kampovi, nikada i nigde

Koncentracioni kampovi, pogromi i Manolada*, to je Grčka kada si imigrant

Neka profesori budu Albanci, nastavnici Romi, a naši školski drugovi iz Teherana

Terorizam je tražiti posao, biti bez zdravstvenog, živeti bez dokumenata

To je, to je, to je prava stvar  papire imigrantima, udarci gazdama

Panduri zlatnozoraši, nacionalističke patriote, mi smo izdajnici nacionalnog jedinstva

plakati za demonstracije: i, ii / izvor: nolager

* odnosi se na imigrante – farmere koji su protestovali protiv ropstva koje su im nametnuli zemljoposednici, vlasnici plantaža jagoda, zbog čega su poslovođe na njih pucali

Zagreb: 9. Anarhistički sajam knjiga

anarhisticki-sajam-knjiga-plakat-2013

Deveti Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu održat će se prvi vikend u travnju. I ove godine sajam se održava u galeriji Nova, a osim već tradicionalnog okupljanja anarhističkih izdavača, grupa i pojedinaca, najavljene su i diskusije o anarhizmu i nogometu, tehnologijama i tehnikama nadzora i kako im se oduprijeti, direktnim akcijama, a biti će predstavljeno nekoliko izdavačkih inicijativa i distribucija, između kojih i projekt Anarhistička biblioteka. Na sajmu sudjeluju izdavači, grupe i projekti iz regije i svijeta.

Continue reading Zagreb: 9. Anarhistički sajam knjiga

Atina: Policija upala na fakultet ASOEE, tukla i hapsila ulične prodavce imigrante i konfiskovala opremu radija 98FM

98fm-stays

Policija je u petak, 28.12.2012., upala i pretresla Atinsku školu za ekonomiju i biznis (ASOEE) u ulici Patision.

Ova policijska operacija je, od samog početka, iskorišćena za gušenje političkih mesta za okupljanje na ASOEE. Nakon napada na skvot Vila Amalija 20. decembra, država se odlučila da napadne još jednu “jazbinu bezakonja”, odnosno, jedan od studija i krovnu antenu slobodne atinske radio stanice 98FM.

Cela policijska operacija bila je jeftini rimejk nedavne invazije na skvot Vila Amalija. U slučaju Vile Amalija, policijskoj raciji je prethodila navodna anonimna pritužba. Nakon još jedne navodne anonimne prijave u petak 28. decembra – ovog puta u vezi sa ilegalnom trgovinom robe, represivne snage su raspoređene u ulici Patision. Ova anonimna prijava (navodno telefonski poziv) bila je direktno usmerena ka javnom tužiocu koji je pozvan da odmah interveniše.

Continue reading Atina: Policija upala na fakultet ASOEE, tukla i hapsila ulične prodavce imigrante i konfiskovala opremu radija 98FM

Saopštenje skvotera iz Vile Amalija koji su zadržani u sedištu atinske policije

villa_amalias_solidarity

Skvot Vila Amalija je u protekle 23 godine bio otvoreni politički, kulturni i društveni prostor, kao i stambeni kolektiv. Tokom svih ovih godina, u skvotu su bile aktivne mnoge grupe kao na primer pozorišna grupa, grupa za koncerte, muzički studio, ekipa za virtraže, prostor za decu, plesna grupa, grupa za gimnastiku, strane jezike, informatiku, štamparski kolektiv, grupa za projekcije, biblioteka, razmena ploča i cd-ova, a skvot je takođe bio domaćin mnoštvu političkih i kulturnih dešavanja drugih grupa. Pored ovih aktivnosti unutar zgrade, Vila Amalija je takođe doprinosila rešavanju problema u naselju učešćem u skupštini stanovnika Trga Viktorija kao i organizovanjem aktivnosti koje su bile otvorene i okrenute ka spolja – uključujući otvorene mikrofonske intervencije, besplatne pijace, kolektivne kuhinje, kao i manifestacije za decu na trgu.

Continue reading Saopštenje skvotera iz Vile Amalija koji su zadržani u sedištu atinske policije

Grčka: Saopštenje kolektiva Indimedija Atina

state-emergency-management

U četvrtak 20. decembra 2012. godine, Nikos Stavrakakis, predsednik POSDEP-a (tzv. Panhelenski savez udruženja univerzitetskih profesora i istraživača) izneo je plačljive izjave o pojavi nasilja unutar grčkih fakulteta zahtevajući od države da počisti sve okupirane prostore na univerzitetima, kao i da se otarasi Indimedije Atina. Ove izjave su date pod izgovorom dva međusobno nepovezana incidenta koja su se desila na Nacionalnom tehničkom fakultetu u Atini (Metosovio) i Univerzitetu Aristotel u Solunu (Aristotelio) i koji, očigledno, nemaju nikakve veze sa administratorskom ekipom kolektiva Indimedija Atina.

Ove izjave su vulgarno reprodukovane putem televizijskog medija masovne obmane društva koji se koristio spektakularnim naslovima poput “terorizam na fakultetima” i izvrtao činjenice. Isti ti mediji svake večeri ulivaju strah u društvo, podanički ližu i podržavaju državu i gazde pomažući tako njihove planove.

Continue reading Grčka: Saopštenje kolektiva Indimedija Atina

Saopštenje skvota Vila Amalija – Ovde smo i tu ostajemo

    Državni i paradržavni ološu, ovde smo i ostajemo - skvot Vila Amalija
Državni i paradržavni ološu, ovde smo i tu ostajemo – skvot Vila Amalija

Danas, 20. decembra 2012. godine, policija je upala u skvot Vila Amalija. Pod izgovorom pritužbe o dilovanju droge, panduri su pretresli zgradu u prisustvu okružnog tužioca. Rezultati su bili smešni. Ipak, Dendias (prim prev.: ministar javnog reda) navodi da oni pokazuju da je Vila već 22 godine “epicentar bezakonja” i da će zakon, zahvaljujući “hrabroj političkoj volji [premijera] Samarasa” konačno biti obnovljen.

Kojim logičkim akrobacijama se nekoliko praznih pivskih flaša kvalifikuju kao “materijal za molotovljeve”? Da li je apsurdno imati veliki broj praznih pivskih flaša u prostoru u kome su smešteni koncetni prostor i kafe? Šta sve spada u “zapaljivi materijal”? Možda misle na tečnost za čišćenje mašine za štampu koja radi u skvotu? Da li treba da razgovaramo o gas maskama koje bi svaki demonstrant koji poštuje svoje zdravlje trebalo da nosi? Ili o osnovnim sredstvima za samoodbranu (petardama, praćkama itd.) u jednom prostoru koji je više puta napadnut od strane paradržavnih bandi (paljevine, napadi noževima, prebijanja) što je kulminiralo 2008. godine kada smo bili napadnuti nekoliko minuta nakon što je tadašnji ministar javnog reda Markojanakis završio posetu “stanovnicima” naselja Ajos Pantelejmonas (Sveti Pantelejmon)

Continue reading Saopštenje skvota Vila Amalija – Ovde smo i tu ostajemo

Grčka: Žestoki sukobi u gradu Agrinio u znak sećanja na Aleksisa Grigoropulosa (1993-2008)

U Agriniju je oko 350 srednjoškolaca održalo komemorativne demonstracije za Aleksisa Grigoropulosa koga je policija ubila 6. decembra 2008.

Kada je marš protiv represije stigao do gradske većnice, mladi su se zaleteli na DIAS policijsku motociklističku ekipu koja je čuvala zgradu. Pirotehnička sredstva i kamenice su bacani na prestravljeni pandurski ološ koji se sakrio iza trafike.

Ubrzo nakon toga, učenici su se sukobili sa pandurima pripadnicima OPKE (Grupa za prevenciju i suzbijanje kriminala; teško opremljena i specijalno obučena policija za razbijanje demonstracija) u blizini trga Sintrivani (Fontana). Do borbe prsa-u-prsa između demonstranata i odreda za razbijanje demonstracija došlo je i na trgu Dimadi gde je policija pokušala da opkoli tu lokaciju.

Slučajni prolaznici su psovali policajce koji su bez oklevanja ispaljivali suzavce na nekoliko komercijalnih prodavnica i gradsku pijacu. Moramo napomenuto da je jedan od policajaca izvukao pištolj na učenike, a neki prolaznici su vikali na njega.

Dvojica drukara-izveštača su pokušali da se približe demonstracijama i naprave video snimak iz blizine, međutim demonstranti su ih pretukli na licu mesta. Takođe, napadnuto je i gradonačelnikovo vozilo.

Još uvek nema izveštaja o uhapšenim ili privedenim demonstrantima. Međutim, prema izveštajima, tokom jutarnjih demonstracija panduri su, u drugim grčkim gradovima, priveli mnogo demonstranata.

Većina ljudi će, u znak sećanja na smrt 15-godišnjeg Aleksandrosa, izaći na ulice širom Grčke tek kasnije večeras.

Join the Resistance – Fall in Love: ZAF 2012, jedno lično viđenje

Da li je moglo biti bolje? Nije. Da li je moglo proći bez murije i liberala u zelenoj majci? Moglo je. Ali, opet nam nisu mogli ništa.

Sa ovogodišnjim Zafom sigurno smo zakoračili u novu dimenziju. Ako tome dodamo nešto stariji ASK, kao drugi (ili prvi) zamajac tog ciklusa zbivanja na godišnjem nivou, jasno je da sada imamo pouzdan oslonac za razne lude stvari koje su tek pred nama.

Najavljeni program ostvaren je u celini, bez propusta, a na neke vrhunce osvrnuću se malo kasnije. Relja (“Istorija anarhizma u Srbiji”) i Vanda Perović (“Slobodne žene Španije – Mujeres Libres”) održali su svoje prezentacije na engleskom, pošto je u tom trenutku, prvog dana, stranih gostiju bilo više nego nas odavde. Oba izlaganja su podstakla niz pitanja, pri čemu se oko Vande, posle zvaničnog dela, okupio ceo buket dredova, uglavnom stranog porekla, željnih razgovora. I ostalo je išlo po planu. Ali, bili smo slobodni da pratimo ono što nas zanima i preskačemo ono što nas ne zanima, da bismo se posvetili onome što je sama suština svakog takvog okupljanja: druženju sa starim i novim prijateljima, kovanju novih paklenih planova (svašta je na pomolu), žestokim i urnebesnim debatama s nogu. A imali smo i žurku, do zore.

Continue reading Join the Resistance – Fall in Love: ZAF 2012, jedno lično viđenje

Zrenjaninski antifašistički festival 2012!

Peti Zrenjaninski antifašistički festival (ZAF) održaće se 5. i 6. oktobra 2012. u Kulturnom centru Zrenjanina.

ZAF vidimo pre svega kao dobru priliku za utvrđivanje lokalnih i jačanje balkanskih antiautoritarnih veza. Iako je festival u velikoj meri orijentisan na Balkan, sa sajamskim delom koji je proistekao iz Balkanskog anarhističkog sajma knjiga, ZAF je otvoren za sve antiautoritarce zainteresovane za saradnju na osnovama solidarnosti i uzajamne pomoći.

U subotu 6. oktobra, drugog dana festivala u okviru ZAF-a održaće se anarhistički sajam knjiga.

Continue reading Zrenjaninski antifašistički festival 2012!

Solun: Dva teksta povodom pokušaja isključenja struje skvotu Delta

Od kraja jula, skvot Delta se nalazi pod represivnim akcijama Javnog elektroenergetskog preduzeća (DEI) koje pokušava da tom prostoru iseče dotok struje. To preduzeće je “Zeleno svetlo” za akciju dobilo od Tehničkog instituta u Solunu (ATEI) koji je pravni vlasnik zgrade (zgrada je skvotirana već pet godina).

U skvotu je smešten niz autonomnih političkih projekata koji deluju agresivno ka postojećem sistemu eksploatacije i pokušavaju da doprinesu individualnom i društvenom oslobođenju. CopyRiot je samoorganizovana štamparska infrastrukura za antagonistički pokret koja ima za cilj širenje subverzivnog diskursa svim raspoloživim sredstvima.

Jasno je da svaki napad na skvot Delta – bez obzira od koga dolazi (DEI – ATEI – država) predstavlja napad na sve aktivne infrastrukture uključene u skvot i sve one koji se bore. Dakle, naša solidarnost sa skvotom Delta je više nego očigledna. Borićemo se protiv svakoga ko nastupa agresivno prema skvotu i našim borbama.

DALJE RUKE OD SKVOTA DELTA

CopyRiot – samoorganizovani poduhvat iz skvota Delta
copyriot[at]riseup.net
Solun, avgust 2012.
__

Želja države da suzbije skvotove i samoupravne prostore – koji se posmatraju kao pretnja i opasnost za sam njen opstanak – sada se i ispunjava akcijom Javnog elektroenergetskog preduzeća i njegovom namerom da prekine napajanje strujom u skvotu Delta.

Nije slučajno ni to što se ovaj represivni udar u Solunu dešava nakon nedavne invazije pandura na anarhističko svratište Nadir i skvot Orfanotrofio naročito jer nije bilo značajnijih reakcija nakon te operacije. Drugim rečima, suočavamo se sa ciljanim napadima na anarhistički pokret i naporima da se on suzbije, naročito tokom leta, iz očiglednih razloga.

Osim toga, Javno elektroenergetsko preduzeće se usuđuje prodavati robu koja je od suštinskog značaja za opstanak ljudi i spremno je učiniti sve kako bi osiguralo cenu. Pošto je reč o državnom preduzeću, ono sigurno zna da je vrednost skvotovog duga za struju zanemarljiva u odnosu na cenu državne dezorganizacije, kojoj svaki skvot primarno teži. Zato što skvotovi, takođe, pružaju prostor kolektivima koji kroz samoupravljanje vode zgrade koje su neki vlasnici ili državne institucije ostavili sablasno pustim, pretvaraju ih u baze kontrainformacija i, istovremeno, aktivnih dela usmerenih ka uništavanju svih oblika vlasti, pa samim tim i države.

Dakle, na osnovu toga što “cilj opravdava sredstva”, država je odlučila da prekine snadbevanje električnom energijom, u iluziji da će tim potezom prekinuti i delovanje skvota.

ŠTO NAS VIŠE NAPADAJU, NAŠ BES SVE VIŠE RASTE
Dalje ruke od svih skvotova

Nezavisni srednjoškolci – samonikli kolektiv iz skvota Delta.
anexma[at]gmail.com
Solun, avgust 2012.

Montreal: Bučne demonstracije u znak solidarnosti sa uhapšenim drugaricama

Sreda, 16. maj 2012. oko 21:30h. Oko stotinu ljudi se pojavilo ispred centra za pritvor žena Tangaj u Montrealu, u kom su utamničene tri mlade žene optužene za bacanje jedne dimne bombe koja je prošlog četvrtka paralizovala montrealski metro. Smradovi iz pokrajinske policije su se već nalazili na mestu dešavanja.

Na demonstracije je pozvano “…kako bismo napravili malo buke i razbili izolaciju koju stvaraju zatvorski zidovi, i pokazali našim drugaricama kako nisu same. Ovo su takođe demonstracije protiv političke i policijske represije koja traje još od početka štrajka, protiv optužbi protiv naših drugova, i u znak solidarnosti sa svima koji se nalaze iza rešetaka.”

Continue reading Montreal: Bučne demonstracije u znak solidarnosti sa uhapšenim drugaricama

Bitka za Viktorijavil – sukobi tokom sastanka Liberalne partije (foto/video)

(4. maj 2012.) Na hiljade demonstranata se pojavilo u gradu Viktorijavil kako bi izrazilo nezadovoljstvo različitim vladinim planovima (“Plan sever” (Plan nord), istraživanja gasa iz škriljaca, povećanje školarina).

Čarest (nap. Žan Čarest, premijer Kvebeka) je sa svojom bandom – ili kako vole da se nazivaju, velikom liberalnom “familijom” – pobegao u Viktorijavil, ali su ih brzo sustigli. Na hiljade ljudi iz svih krajeva pokrajine okupilo se u Viktorijavilu tokom prvog dana zasedanja Generalnog saveta Liberalne partije Kvebeka koje je trebalo da se održi u Montrealu ali je u poslednjem trenutku premešteno u Viktorijavil zbog straha od nemira.
Continue reading Bitka za Viktorijavil – sukobi tokom sastanka Liberalne partije (foto/video)