U nedjelju 28. aprila u zatvoru Quatre Camins održan je prosvjed, kao uvod u suđenje devetorici zatvorskih stražara optuženih za mučenje nekoliko zatvorenika nakon pobune u Quatre Camins 2004. Nakon prosvjeda jedna od sindikalnih organizacija koje brane stražare optužene za torturu, umjesto da se izjasni protiv torture, traži od Glavnog Odsjeka pojačanje represije i snage protiv svakog tko prijavi mučenje.
U pismu objavljenom na njihovoj web sajtu, UGTZatvori [nap. prev. Union General de Trabajadores, jedan od najvećih španjolskih sindikata] su alarmirani zbog prosvjeda, a ne zbog maltretiranja i mučenja. Navedeni sindikat, koji ne primjećuje mučenja koja mu se odvijaju pred nosom u zatvorima te se razmahuje impresivnim vidovnjaštvom, samouvjereno izjavljuje da su osobe koje su organizirale prosvjed pred zatvorom učinile to s namjerom da “izazovu teške incidente”.
Još jednom ovaj “klasni” sindikat dokazuje svu svoju beskorisnost, umjesto da osudi teške političke “krize” neprekidnih pljački oligarhija, podržava impresivnu efikasnost nadzora i represije nad radničkim i ranjivim klasama.
Osim što su CCOO i UGT [nap. prev. Comisiones Obreras jedan od najvećih španjolskih sindikata] odigrali važnu ulogu u čitavoj takozvanoj “krizi” rušenja države “dobrostanja”, aktivno sudjelujući u restrukturaciji i zatvaranju poduzeća, oni su također vršili nadzor u zatvorima u Kataloniji i na ostalim područjima španjolske države. Najprije prekvalificirati i otpustiti radnike, a zatim one koje uđu u zatvor “resocijalizirati” u isti sistem pripitomljavanja socijalnog mira.
Tko bi rekao da su većinski sindikati pobornici sistemskog i svakodnevnog izrabljivanja radnika, umjesto da se bore za radničku klasu? Tko misli suprotno, griješi.
Navedeni sindikati, kao i mnogi drugi, su dobro svjesni izrabljivanja i nemogućnosti zaštite od rada koji se obavlja u zatvorima. Svaki uspjeh na polju rada u zatvoru izboren je zahvaljujući zatvorenicima, a ne sindikatima, koji nisu nikada osudili izrabljivanje u zatvorima. Oni su, naprotiv, osnažili nedostatak radničkih prava, poznavajući financijske potrebe većine zatvorenika, koristeći rad kao dio programa nagrada i kazni. Nijedan od tih sindikata nije se usprotivio smrtnoj kazni, koja se krije iza nove reforme kaznenog zakona, čija je rasprava u tijeku.
Zato nas ne treba iznenaditi kad u svojoj izjavi UGTZatvori pokušava prikazati optužene za mučenje kao žrtve “nepravednih optužbi”, na isti način kao što je pokojna bivša premijerka Margaret Thatcher zahvaljivala genocidu Pinochetu na važnoj borbi protiv komunizma, priznajući mu da je na taj način zadužio nju i moderne demokracije.
Ova stara strategija protu-ustanka protiv “unutarnjeg neprijatelja”, koja prikazuje krvnika kao žrtvu a žrtvu kao krvnika i koja je tim demokracijama donijela brojne i efikasne rezultate, je samo reprodukcija istih shema kapitala i njegovih država, u svojoj definitivnoj ofenzivi protiv svakog oblika otpora.
Zapazili smo i zanimljivu činjenicu kako UGTZatvori može prepoznati “nasilnički profil” u grupama koje se organiziraju protiv mučenja, dok je nesposoban, do granica uvrede, obznaniti mučenike. Kao što se i moglo očekivati, UGTZatvori smatra da se prijavljivanje torture i prosvjedi protiv iste trebaju “srezati u korijenu”, budući da mogu dovesti do “eskalacije nasilja, kako unutar tako i izvan zatvora”. Uz ovakve tvrdnje nije lako predvidjeti što nas očekuje, možemo pretpostaviti da će UGT “motivirati” svoje policajce i stražare za širenje nasilja, koje bi se moglo interpretirati, istom represivnom teorijom, kao “apologija” ili “poticanje”.
Većinski sindikat katalonskih zatvora se žali što odgovorni političari nisu ni “reagirali” niti se “izjasnili”, što ih “zanemaruju”, omogućujući na taj način da svi oni koji su prijavili mučenja “prođu sasvim nekažnjivo”.
Netko bi trebao podsjetiti ove sindikalne činovnike koji pišu te izjave da oni koji “prolaze sasvim nekažnjivo” su mučitelji. I da jedna organizacija koja objavljuje takve izjave, tražeći da se ukinu i najosnovnija prava na prijavu, izražavanje i/ili mišljenje, se ističe kao temeljni dio sistema koji ograničava i amputira slobodu.
Naspram silne sindikalne viktimizacije, trebaju i iskoristiti šansu da skrenu pažnju s tortura te da se požale na “divlje ukidanje prava i teške uvjeta rada”, pošto misle da pogađa samo stražare, aludirajući na “proganjanje” i, pretpostavljamo, na “nepravedne optužbe” ili na zaštitu istih prava koji oni ograničavaju.
Slijedeći upute savršenog “vidovnjaštva”, UGTZatvori se usuđuje predvidjeti “vrlo problematične” inicijative i “konfliktne situacije” u “slijedećim zahtjevima” koje su “već isplanirali nasilnički profili”, to jest osobe koje su prijavile mučenje. I zato traži uvođenje “preventivnih akcija” i “primjerenih zastrašujućih mjera” koje će “osigurati njihovu sigurnost”. Ukratko, nešto u smislu zasluženog aplauza za mučenje, a tko ne aplaudira nek mu se odsjeku ruke u sjećanje na “veliko djelo” Pinocheta.
Na kraju traži “da zatvorski kolektiv jasno i snažno zauzme stav u njihovoj obrani”. No, budući da zatvorene osobe nisu njegovi članovi, pretpostavlja se da su izostavljene iz “zatvorskog kolektiva”. Zato se za njih situacija nastavlja u potpunoj nemoći, a zahtjev će se odnositi na nešto kao legalizacija torture kako bi se izbjegli događaji kao što su ovi u Quatre Camins, gdje su neki zatvorenici podvrgnuti torturi odlučili da prijave svoje uobičajene mučitelje, nešto što se ne bi smjelo nikada desiti u jednoj demokraciji i u jednoj pravnoj državi. Treba još vidjeti da li će UGTZatvori tražiti i potpuno ukidanje torture kako bi mogli neograničeno osloboditi svoje impulse.
O tome se radi, o slobodi a ne o njenom oduzimanju… bilo to “poljupcima” ili “lijepim” tečajevima glume za resocijalizaciju u višestruke oblike pokoravanja.
ZATVOR = MUČENJE
DRŽAVA RUŠENJE
Izjava UGTZatvori, na španjolskom