CH – 4. Update neoslobođenje (društvo bez rizika):
Premisa: još je u postupku žalba (5. mart 2013.) drugostupanjskom sudu na 2. odbijanje (5.2.2013.) pri prvostupanjskom (uprava za zatvorski sustav Züricha) mojeg uvjetnog otpusta. U ovom drugom odbijanju Uprava za zatvorski sustav ZH [u daljnjem UZZS ZH] traži od Lenzburga izjašnjavanje, u decembru 2013., glede mojeg uvjetnog otpusta.
22. mart 2013.: potvrđujući svoje prethodne usmene izjave – i postojanje, barem, određenih proturječnosti unutar represivnih aparata – uprava Lenzburga je poslala, prijevremeno, nadležnom UZZS ZH izvještaj o ponašanju sa zahtjevom za premještaj na ljeto 2013. u zatvor “otvorenog” tipa. Upravitelji Lenzburga i ZH žurno organiziraju sastanak 28. marta 2013. UZZS ZH je izričito odbio zahtjev Lenzburga zbog “visokorizične opasnosti” za koju ne bi mogli preuzeti odgovornost. Njihovi uvjeti za “ublažavanje izvršenja” ostaju i dalje isti: da se odreknem i prihvatim psihijatrizaciju revolucionarne/radikalne borbe te njene oružane borbe i “pojma o svijetu”. Dakako, susreli su se s još jednim mojim odlučno odbijanjem. Slijedilo je izvješće Lenzburga u kojem se traži da se, pod ovim uvjetima, ne nastavi izvršavanje moje kazne nakon ljeta 2013. Što praktični znači moj neminovni premještaj u anihilacijski logor Pöschwies, Regendorf, Zürich.
+ UKRATKO (društvo rizika):
Jučer je federalna vladala javno objavila da namjerava dodijeliti multinacionalnim kompanijama koncesiju za eksploataciju i trgovanje osnovnim sirovinama sa sjedištem u Švicarskoj (Glencore/Xstrata itd.) – koje globalno posjeduju većinski dio ovog prljavog smrtonosnog biznisa, koji se iz Švicarske može voditi, u biti, bez “pravilnika” i poreza – dobrovoljno “etičko” poboljšanje njihovih sve više javno spornih globalnih postupaka eksploatacije i trgovanja…
Danas federalni sud izdaje dozvolu visokorizičnom četrdesetogodišnjem nuklearnom reaktoru starudiji u Mühlebergu (kanton Bern), vrlo prijepornom nakon Fukushime, za neograničen rad te na taj način izokreće odredbu federalnog upravnog suda, od marta 2012., koji je za 2013. naložio privremeno zatvaranje stare nuklearne centrale starudije zbog opasnosti, sve do “otklanjanja” njenih sigurnosnih nedostataka…
Marco Camenisch, logor Lenzburg, Švicarska, 28. marta 2013.
Update 4 1/2…
Uvjetovanim refleksom i infantilnom upornošću ciriški političko-psihijatrijski vod švicarske totalitarne atomske države, u svojem zapisniku sa “sastanka (okruglog stola), 28. marta 2013.” predmet zahtjev uprave zatvora Lenzburg za “ublažavanje izvršenja” [1], reagira, uz uobičajene evergreene tipa “velika opasnost bijega”, “nedovoljna suradnja s državnim organima” itd., s još glupljim dodacima da bi zadovoljio “Osnovne uvjete za ublažavanje izvršenja”.
“Osnovni uvjeti – važni u odnosu na rizik koji proizlazi iz vrlo teške pravne prognoze kao i iz praćenja problema slučaja – za izvršni napredak”, bili bi i, čujte čujte ali neka vas ništa ne iznenadi, “Elaboracija njegovih problematičnih područja (kronična predispozicija za nasilje; poimanje svijeta koji podržava delinkvenciju) kroz terapiju, kako bi se poboljšala njegova pravna prognoza” i “Eksplicitno distanciranje od društvenih kontakata koji opravdavaju nasilje”. [2]
“Došlo” se do takvih zaključaka “tijekom unutarnjeg sastanka Upravne službe za uvjetni otpust i izvršenje s upraviteljem odsjeka za vrednovanje sudske psihologije”. “Mada MC danas negira osobnu upotrebu nasilja, ipak podržava “oružanu borbu” kroz treća lica. Uzevši u obzir njegove teške zločine počinjene u prošlosti, kao i njegovu prokriminalnu društvenu sredinu, mora se pretpostaviti da postoji visoka mogućnost recidivizma u odnosu na teška nasilna djela, koje je MC počinio u prošlosti (napadi dinamitom, upotreba nasilja pri prijetnji uhićenjem)”.
“Osim toga, inteligentan je [3] i ima široku mrežu društvenih odnosa [4] u zemlji i inozemstvu [5], koja je vrlo angažirana za njega [6] i smatra ga važnom ličnošću (“liderom”) [7] u borbi protiv kapitalizma. Jasno je da bi mu dio njegove sredine, kritične prema državi, pomoglo u slučaju bijega iz, po njima [8] neopravdane, kazne…”
A ispod iz “Razgovora s klijentom”: (…) govori o svojem političkom stajalištu, ali ne želi zauzeti stav o sadržaju današnjeg sastanka, pozivajući se na ono što je već rekao, i čemu ostaje vjeran.
Pokrenut će se postupak za preseljenje u “otvoreno” izvršenje kazne, za koju ću vrlo rado odustati od “pravnog saslušanja”.[9] Navedeni političko-psihijatrijski vod će izdati nalog (dakako, odbijanje!) koji je, za razliku od “zapisnika sastanka”, pravno valjan.
U “Razgovoru s klijentom”, odgovornoj za slučaj i njezinom upravitelju odsjeka skrenuo sam pažnju na “određenu problematiku – dok ne budem oslobođen – za njihov sistem” koji moj slučaj predstavlja, na što mi je optimistično i prezrivo odgovoreno da ja, podrazumijevajući pod time i moje društvene kontakte koji opravdavaju nasilje i moju prokriminalnu društvenu sredinu, nisam za “njih” nikakav problem. A još jedan od njihovih neodređenih argumenata bio je: Izrabljivanje će zauvijek postojati. Egzemplarno za kroničnu patologiju moći, odnosno, između ostalog, za akutnu šizofreniju kriminalnih umova, kao što je to njihov slučaj, jednog ogavnog totalitarnog tehnoznanstvenog režima sa svojim kriminalnim fašističkim “poimanjem svijeta”, koji da bi preživio mora zatajiti i najminimalniju ispravnu spoznaju povijesne i aktualne
stvarnosti! Npr. očite korijene nasilja:
Dok postoji izrabljivanje biti će i borbe! Bez slobode i jednakosti nema mira!
Ili, kao u Sartreovom izrazu kronične raspoloživosti za nasilje: “… da je nasilje, u kojem se god obliku manifestovalo, znak neuspjeha. Ali to je neizbježan neuspjeh jer živimo u svijetu nasilja. I premda je točno da je pribjegavanje nasilju i dalje nasilje koje riskira da se time perpetuira, istina je i da je to jedini način da ga se prekine.”!
Lenzburg, 13. aprila 2013.
[1] To jest o unutarnjim proturječjima represije.
[2] Odnosno od svih, npr., od simpatizera teologije oslobođenja, od osoba koje su odslužile vojsku, od djece koja se igraju lopova i policajaca, itd.!
[3] Kao što to ponovno dokazuje i ovdje implicitno izjavljuje političko-psihijatrijski vod: glupost je dužnost, a inteligencija opasni faktor za sistem!
[4] Zasigurno opasnu! Samo se uz egocentrizmom i društvenu izolaciju može vladati!
[5] Isto vrijedi i za nacionalizam!
[6] Ali solidarnost je opasnost br.1!
[7] Za birokrate, što znači za korisne specijalizirane idiote, kao što je to slučaj ovog voda, tehno-znanstvenog kapitalizma, i najosnovnije akademsko poznavanje socijal-revolucionarne teorije i prakse (o anarhiji da ne govorimo!) predstavlja, dakako, preveliki intelektualni izazov…
[8] A da…, samo po njima?
[9] Zbog potpune objektivne beskorisnoti i trajne mučnine koju svaki put izaziva.