Prije tjedan dana ispunili smo ljepilom lokote Bloomingfoodsa, eko-kapitalističke zadruge. Učinili smo to iz solidarnosti s Amelie, Carlosom i Fallonom, troje drugara koje meksička država drži u zatočeništvu, i sa zatvorenicima zatvora Westville koji trenutno vode štrajk glađu protiv još jednog napada na njihovo dostojanstvo, ovaj put u obliku loše prehrane.
Kao anarhisti mi ne pripadamo naciji, ali moramo također djelovati na naše neposredne uvjete. Bloomingtonom se šire malena, šik-eko-poduzeća kao što je Bloomingtonfoods, koji kamufliraju pravu narav kapitalizma i izrabljivanja putem “zadružnih” oblika i “ekološki svjesnih” proizvoda. Usporedo sa širenjem ovog odvratnog yuppie biznisa širi se i produbljuje represija i nadzor kroz pojačanje policijskih snaga i povećanje broja nadzornih videokamera u centru grada. I sve se to poduzima da bi se eliminirali beskućnici, vandali, siromašni i svi oni koji svojim djelima ili samim svojim postojanjem ugrožavaju gentrifikaciju ovog grada.
Naše je djelo samo manji čin sabotaže ovih mehanizama nadzora i izrabljivanja, malena gesta ljubavi prema onima koji se izvan našeg malenog pakla bore protiv svojeg vlastitog inferna. Mada ne gajimo iluzije da ovakva djela, sama po sebi, mogu uništiti ovaj bijedni svijet, ipak odbijamo čekati. Dok se svakodnevno borimo na tisuće drugih načina, uzimamo si vremena za usavršavanje naših taktika, eksperimentiramo sa mogućnostima i izgrađujemo našu hrabrost. Mete su svuda oko nas. Sredstva su vrlo pristupačna. Trebaš jedino samog sebe da bi djelovao.