Ujutro 14. februara, u 07:30, policija i DIGOS [politička policija], uz impozantnu pomoć šefa antikriminalnog odsjeka u Trentu, Annu Mariju Ceci, upadaju u domove nekoliko anarhista i slobodara u gradovima Trento, Rovereto, Treviso i Bologna, u potrazi za vrlo opasnim tekstom objavljenim na isto tako opasnom plakatu, na ulicama Trenta prošlog decembra.
Na navedenom se plakatu pojavio isti tekst koji je dijeljen u obliku letka u vezi konferencije održane na odsjeku za Sociologiju, 28. oktobra 2010. Toga je dana nekoliko antimilitarista prekinulo, dimnim bombama i crvenom bojom, predavanje o sigurnosti i o ulozi Italije u “mirovnim misijama”, na kojem su sudjelovali prof.Toniatti, bivši dekan Pravnog fakulteta, i nekoliko vojnih oficira. Zbog te je akcije naš drugar Luca uhićen.
Od tada su se na njega okanili u više navrata: od trenutno hapšenja do “obične” obaveze boravišta, zatim ponovno od kućnog pritvora do zatvora, sve popraćeno
zastrašivanjima, među kojima treba spomenuti prijetnje batinama u policijskoj stanici u Trstu.
Izgleda da netko ne može podnijeti malo crvene boje na svojem čistom odjelu, mada mu nimalo smeta kada se isti uprlja krvlju brojnih ratova u tijeku, u kojima ova gospoda aktivno sudjeluju.
No, vratimo se pretresu.
Čini se da traženi plakat sadrži tešku prijetnju, zločin za koji kazna zatvorom seže do godinu dana.
“Malo boje je najmanje”: to je rečenica koja plaši profesora Toniattija.
Međutim, jedinu prijetnju koju mi vidimo odnosi se na same predavače i na sve one koji surađuju s ratnim mehanizmima, koji prijete osobama nastanjenim na područjima pogođenim ratnim sukobima.
Jedina prijetnja koju vidimo vrši se na osobama koje su primorane bježati pred strahotama rata.
Jedinu prijetnju koji vidimo je ona koja visi nad glavama osoba koje su pobjegle iz ratnih područja bez potrebnih dokumenata i zbog toga riskiraju da budu zatvorene do godinu i po u jednom od brojnih centara za azilante, širom Europe, ili čak da budu poslani natrag i prije nego što stignu.
I snage reda bi, sa svoje strane, željele biti prijetnja, kada se pojavljuju u domovima nekih drugova u potrazi za… plakatom!
U redu, činjenica da nas osobe koji žive od rata smatraju prijetnjom predstavlja nam zadovoljstvo i razlog da i dalje, tvrdoglavi kao magarci, budemo prijetnja gospodarima rata i njihovim lakejima.
Anarhisti iz Trenta i Rovereta