Već se dvije godine vodi istraga o “kleveti protiv javnog službenika” i “poticanja na počinjenje kaznenog djela, bez učinka”, zbog letka “Noćni korespondenti[1]: agenti rata protiv siromašnih“, objavljenog krajem 2010. najprije na web-siteu Inymedia, a zatim i na drugima, kao što su Non Fides i Retour à Belleville.
Međutim, letak je nadasve masovno distribuiran u brojnim kvartovima sjevero-ističnog Pariza.
Tijekom istrage smo često dobivali pozive (najprije putem obične pošte, onda preporučene, a zatim nas je na mobitel zvala i sudska policija), koje smo sve redom ignorirali, ali i nama bliske osobe je policija pozivala i ispitivala.
Budući da smo odbili surađivati s policijom, krenuli su s pretresima. Najprije je pretresen Danov dom, 15. maja 2012., a zatim i Olivierov, 22. januara 2013., zaplijenili su nam kompjuter, USB memorije i jedan vanjski hard disk. Do tada nismo još bili pod istragom, ali sada nas sutkinja Maïa Escrive poziva na “prvo pojavljivanje zbog pokretanja istražnog postupka”.
Oliviera se tuži za objavljivanje letka na web-siteu Non Fides, a Dana osim za objavljivanja na Non Fides i na Retour à Belleville i za autorstvo članka.
Radi se o ustaljenom ceremonijalu na kojem odbijamo učestvovati iz više razloga:
– Nadasve zato što su ova sutkinja i njene oružane snage, BRDP, uvijek zajedno prisutni pri svakom obliku klevete protiv nekog bijednog VIP-a ili notornog rasista, pri čemu se neprestano nameće pitanje “slobode govora”. No, da razjasnimo stvar: budući da smo anarhisti ne zanima nas pitanje slobode govora, zato što nama slobodu ne dodjeljuje vlast, u obliku prava. Niti poimamo slobodu kao liberali i buržoazija, kao nešto što se može spajati, cjenkati i dijeliti u beskonačnost. Ukratko, mi uopće ne uzimamo u obzir mogućnost da raspravljamo sa sucem o nekakvom pravu na pisanje i objavljivanje.
– Zatim, dobro znamo kako bi se odvilo ispitivanje: pitanja postavljena samo “pro forma” na koja mi ne bi ionako odgovorili. Sucu, kao i policajcima, možemo odgovoriti samo jedno: “Nemam ništa za reći”.
– A zatim i zato što znamo da je ovaj slučaj samo još jedna izlika policije i sudstva za naše šikaniranje, nakon što su nas 2011. strpali u zatvor na par mjeseci zbog neke druge priče, nakon što smo tri godine bili neprestano podvrgnuti sudskoj kontroli, zato što se, u teoriji, ne bi smjeli viđati, ne bi smjeli napuštati Francusku, i zato što bi se, u teoriji, trebali svakog tjedna potpisivati na policijskoj postaji i platiti 4.000 eura otkupnine državi. Svim navedenim mjerama (koje su pogodile nas kao i mnoge drugove prije nas, i kao na desetine tisuće osoba posvuda) je u cilju naše slamanje, izolirajući nas jedno od drugoga i izolirajući nas od pokreta, i da prekinu dinamike borbe.
I sve se to odvija dok se očekuje početak suđenja za “uništenje ili oštećenje požarom, eksplozivom ili kakvim općeopasnim sredstvom”, “uništenje i oštećenje tuđe stvari” (sa svim popratnim odbijanjem fotografije, otisaka prstiju, DNK-a), koji obuhvaća, sveukupno, desetak osoba iz Pariza, aktivnih u borbi protiv protjerivanja imigranata.
– Na koncu, za nas bi bilo zaista ponižavajuće ponizno otrčati, mašući repom, u kućicu “Palače pravde”, svaki put kad zazvižde.
Iz svih tih razloga nećemo se 13. marta pojaviti na Pariškom sudu; ili se barem nećemo samovoljno pojaviti.
Ovi redovi ne žele prouzročiti indignaciju, ni plakati nad represijom “naših slobodnih medija”, niti okretati na nekoga reflektore.
Onaj skromni letak, baš nas briga tko ga je napisao, ostavljamo u zadatak bijednim ubojicama na vlasti, bili oni u odjelu i kravati, mantiji, odori ili uniformi: Ali mi se slažemo s njegovim sadržajem i sa njegovim širenjem. Isto tako podržavamo, počevši od sebe, svako širenje poziva na pobunu protiv odnosa moći na kojima počiva ovaj svijet, zato što odbijamo da prepustimo društveni rat onima koji ga vode protiv nas.
Živjela anarhija.
06. mart 2013.,
Olivier i Dan
[1] “Noćni korespondenti” su građanska policija, održavaju društveni mir nadzirući i šikanirajući siromašne te prijavljuju kršenje zakona; ohrabruju stanovnike da prijavljuju susjede koji glasno puštaju muziku ili se sakupljaju na javnim mjestima.
[2] BRDP se predstavlja kao “predziđe antiterorističkih jedinica” (citirajući policiju), specijalizirana za represiju klevete