Tag Archives: represija

Atena (Grčka), 20.01.2014.: Izjava anarhista Andreasa Dimitrisa Bourzoukosa u vezu optužbe za pljačku Velventos-Kozani

w-copy-e1390503361359
Negiram optužbu koju mi pripisuje jedan sud po logici buržoaskog prava. U mojem svijetu pljačka banke predstavlja trenutak borbe, konkretno djelo otpora naspram diktature novca i profita. Za vas je ovo djelo zločin, kao i moje anarhističke ideje i projekt jednog života oslobođenog od autoriteta, što vi poistovjećujete s terorizmom.

Jedine teroristi koje ja vidim ovdje nalaze se ispred mene, to ste vi, koji vašim kriminalnim spokojstvom osuđujete osobe na neprekidnu torturu zatvora. Vi ste dio represivnog mehanizma koji na temelju politike – eliminirati unutarnjeg neprijatelja – pogađa nemilosrdno, često “napuhavajući” optužnice ili čak konstruirajući optužnice u cijelosti, uvijek po uputama antiterorističkog odjela. Podsjećam vas, stoga, da sam neprijatelj svega onog što vi želite održati netaknuto, da sam neprijatelj svijeta podčinjenosti i podaništva kojeg vi želite nametnuti.

Po vama terorist, po meni i po mnogim drugovima anarhist.

I kao anarhist jedino značenje pravde koje bih mogao prihvatiti bila pravda odozdo, pravda koja će izbljuvati etiku kapitalizma, u kojoj riječi i značenja kao pravda, autoritet, izrabljivanje, bog, država, zakon neće više imati smisla.

Opasan sam za vašu demokraciju, i to je jedina optužba koju u biti priznajem.

Iako pokušavate istinu zakamuflirati sudskim procesima, vašoj je represiji primarni cilj eliminirati svaki oblik otpora i konkretne negacije vaših zakona i vaših vrijednosti.

Dok god budu postojale osobe kao što ste vi, postojat će i oni koji se svim sredstvima bore da bi svrgnuli vas i uništili sistem kojem služite.

Andreas Dimitris Bourzoukos

Izvor

Torino (Italija): Vijesti o četvero uhapšenih drugova, tijekom represivne operacije protiv No-TAV otpora

terrorismo-tav-480x330

9.12.2014. uhapšeni su Chiara, Claudio, Mattia i Niccolò, tijekom represivne operacije usmjerene protiv No-TAV otpora [nap.prev., “Treni ad Alta Velocità” – superbrzi vlakovi] i zadržani u torinskom zatvoru.

“Istražni razlozi”.  To su hermetički motivi, koji sve obrazlažu bez da išta obrazlože, zbog kojih su javni tužitelji Rinaudo i Paladino naložili zabranu posjeta uhapšenim drugovima i drugarici. Uostalom, tužilaštvo, sve do završetka preliminarnih istraga, može dozvoljavati i zabranjivati posjete kako god želi bez navede određeni razlog. Zato, osim što se ne zna zašto su zabranjene, ne zna se ni do kada će zabrana trajati, koja de facto u potpunosti izolira četvero uhapšenih od vanjskog svijeta.

U međuvremenu, 21. januara, u blindiranoj Palači Pravde, koju su čuvale interventne jedinice i policajci u civilu – izvana kao i unutra, s posebnom pažnjom na zahode – javni tužitelji ponovno su četvero drugova podvrgnuli ispitivanju, ali su kao i u prethodnim navratima odbili odgovarati. I prije nego je saslušanje završeno, online izdanje torinskih dnevnih novina “La Stampa” objavilo je odluku tužilaštva da zatraži odmah pravomoćnu i izvršnu presudu, odnosno da se preskoči preliminarno ročište, kako bi sudska rasprava mogla započeti već u kasno proljeće ili najkrajnje početkom ljeta. Isti dnevnik nas je izvjestio i da je čitavo popodne torinski željeznički kolodvor Porta Nuova bio pod opsadom interventne i političke policije, mobilizirane bi spriječi moguće akcije solidarnosti sa drugovima. Izgleda da je poveći broj specijalaca ispunio atrij kolodvora s brojnim policajcima u civilu, nonšalantnog stava sa radio-uređajem u džepu. Dok je u zgradi suda posebna pažnja bila posvećena zahodima sudaca i javnih tužitelja, na kolodvoru su specijalno nadgledani kolosijeci vlakova Frecciarossa i FrecciaClub, odnosno VIP-čekaonice bogatih uobičajenih klijenata superbrzih vlakova.

Razočarenje uzaludnim očekivanjem intervencije na kolodvoru se vjerojatno pretvorilo u prodiku nekom istražitelju, kada su doznali da je netko, daleko od Palače Prave i kolosjeka Porta Nuove, kontejnerima, transparentima i kablovima blokirao veliki kružni tok na trgu Baldissera [jedno od glavnih gradskih čvorišta, nap.prev.]. Nekoliko grafita na okolnim panelima objasnilo je da je naspram blokade posjeta, odlukom javnih tužitelja, netko odlučio da krene blokirati sve, započevši upravo od ovog važnog prometnog čvorišta.

Izgleda da je na nekim mjestima promet ostao usporen i par sati nakon što se nekoliko solidarnih uputilo prema torinskom zatvoru Vallette, kako bi pozdravilo drugove, prije mogućeg premještanja. Kao i obično petarde i uzvici su malo razbili večernju tišinu, najprije pokraj ženskog odijela gdje se nalazi Chiara, a zatim ispred bloka D gdje su zatvoreni Claudio, Mattia i Nico. Nakon pola sata, kada je grupa već bila na odlasku, užurbano je stiglo nekoliko blindiranih vozila i nekoliko automobila političke policije. Pripadnici interventne policije su izašli iz vozila i pratili solidarne duž ulica četvrti, dok ih nisu zaustavili kraj tramvajske stanice. Nakon što su ih okružili, blokirajući tramvajske tračnice policajcima i vozilima, snage reda su ih i identificirale. Nakon sat i po su napokon pušteni te se tako završio jedan dugački dan, kada je netko odluci tužiteljstva da blokira posjete, odabrao odgovoriti blokirajući jedan manji dio grada.

izvor: Machorka

Italija: Operacija Odlučnost – Nekoliko napomena o preliminarnom ročištu

pravda

17. januara održano je preliminarno ročište za Operaciju Odlučnost. Nasuprot svakog očekivanja, javna tužiteljica Comodi zatražila je “obustavu postupka” u vezi optužbe za terorističko udruženje (po čl.270bis). Sudac je prihvatio zahtjev te je protiv troje drugova na snazi ostala samo optužba za počinjena specifična djela (nanošenje štete).

Osim što su, dakako, svi s olakšanjem odahnuli pri pomisli da su ostavili iza sebe duge godine suđenja sa svim mogućim posljedicama, ipak ostaje – nakon večernje proslave – gorčina, bijes i duboki osjećaj frustracije vidjevši kako ljudski životi mogu biti izmijenjeni, izmanipulirani, zatvoreni, bačeni u ralje površnosti onih koji žive na teret drugih, a da pri tom nikada ne plate danak, da se nikada ne suoče s odgovornošću za svoja djela.

“Gospođa” javna tužiteljica je rekla kako zaista nije htjela trošiti novac poreznih obveznika za vođenje još jednog “cirkusa” (njezin citat), koje bi zatim drugi suci – unatoč njenim naporima – urušili.

Cirkus. Cirkus koji je neke koštao godinu dana života, a neke još i više. Da, baš cirkus, cirkus, teatar groteske, bijede, površnosti, najlicemjernije, najpakosnije, najprljavije, najniže strane jedne žene koja je pristala na svaki zahtjev, želju, prohtjev svojih “specijalnih jedinica karabinjera” – pravi lutkari u čitavoj priči – često nemajući ni pojma što uopće radi.

Lako se danas smijati. Ali se teško riješiti tog ružnog osjećaja da u svakom trenutku mogu učiniti od tvog života ono što im se čini najprikladnijim za njihove političke programe, za njihovo održavanje reda, izgradnju karijera, za usmjeravanje pažnje glava većine, koje baš i ne razmišljaju.

I tako te proglase teroristom.

Zatvore te kao najgoreg neprijatelja i najveću opasnost za društvo.

Dodijele ti ulogu i način djelovanja koje u biti oduvijek pripadaju onima koji posjeduju moć oružja, policije, vojske, glasanja, vlasti, štampe, sudstva.

Koji posjeduju moć da raspolažu životima ljudi, da odluče kako se na nekom području ne može više živjeti kako se oduvijek živjelo jer tuda moraju proći monstruozne tračnice za super brze vlakove.

Koji posjeduju moć da izmijene smisao riječi i smisao pravde (one istinske, ona što razlikuje između pravednog i nepravednog, a ne one zapisane u člancima), moć koja, tisućama ruka, jednom uništava, drugom kažnjava i zatvara a trećom ocrnjuje i mijenja smisao stvarnosti. Moć koja dozvoljava da se jednom razbijenom izlogu dodijeli veća vrijednost nego ljudskom životu, koja štiti onog tko ubija osobe u zatvoru, koja ti nadzire život sve do gaća, koja nekažnjivo izmjenjuje, narušava, kida živote, koja stalnim ratom protiv onih koji su pod njenom kontrolom ne dozvoljava nikakav odgovor, nikakvo protivljenje.

I tako su danas teroristi postali drugarica i drugovi uhapšeni u Torinu [nap.prev., 9. prosinca 2013. uhapšene su četiri osobe, Chiara, Nico, Mattia, Claudio, pod optužbom za subverzivno udruženje u svrhu terorizma, aktivni u borbi protiv izgradnje pruge za superbrze vlakove]. Danas su na njih zalijepili etiketu. Neprikladni, nesnosni, neupravljivi, tvrdoglavi, kao svi oni koji se ne žele predati u borbi protiv superbrzih vlakova, i koji to čine svim sredstvima potrebnim za borbu, za zaštitu zemlje i života.

Danas su se neki riješili, zato jer je tako odlučeno, etikete terorizma. Drugi je sada nose. Solidarnost i bliskost. Što se tiče ovog posljednjeg suđenja, u nadi da se jednom zauvijek okončaju deliriji antiterorističkih jedinica karabinjera i javnih tužitelja, možemo samo spustiti tužan zastor, nadajući se da će pokriti smrad truleži kojeg ispuštaju i kojeg će ispuštati još dugo.

Izvor: InformaAzione

Perugia (Italija): “Operacija Odlučnost”, propala optužba za terorističko udruženje

nonsense-e1390001898582
17. januara 2014. održano je preliminarno ročište za slučaj “Operacija Odlučnost”, za dio postupka koje vodi tužiteljstvo u gradu Perugia. Optužba za terorističko udruženje (po čl.270bis) je arhivirana, na zahtjev same tužiteljice Manuele Comodi. Ostaju optužbe protiv drugova za neka druga specifična djela (grafiti itd.), ali uz otežavajuću okolnost za terorizam.

Solidarnost sa svim optuženim drugovima/aricama!

Meksiko: Anarhista Gustavo Rodrigez kidnapovan, ispitivan, pretučen i deportovan u SAD

Pre nekoliko sati drug Gustavo, kome se od 29. decembra 2013. izgubio svaki trag, kontaktirao je svoje bližnje. On je ukratko objasnio da su ga federalni agenti priveli i podvrgli surovom ispitivanju. Gustavo je prokomentarisao da je pretučen, a nakon nekoliko sati i deportovan u SAD jer ga nisu mogli optužiti ni za šta.

Prema inicijalnom obaveštenju drugova iz Meksika, Gustavo Rodrigez je nestao kasno uveče 29. decembra 2013., tokom poslednjeg dana Međunarodnog anarhističkog simpozijuma. Gustavo Rodrigez je 54-godišnji anarhista koji je napisao brojne članke o društvenoj politici fokusirajući se uglavnom na anarhizam, a dao je i značajan doprinost razvoju ustaničke anarhističke perspektive. Njegov poslednji rad je kompilacija za knjigu “Neka noć bude osvetljena – postanak, razvoj i uspon neformalnih anarhističkih tendencija u Meksiku” koja je nedavno objavljena u okviru edicije “Crna internacionala”. Neformalnom anarhističkom simpozijumu se pridružio na poziv, kao učesnik u prezentaciji sa temom “Anarhizam, ustanak i društveni rat”.

Solidarnost sa Gustavom!
Sloboda za sve!

Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

bannerculmine2

1 – Aversión: Poslednjih godina, iz razloga kojima se ovde nećemo baviti, a koji uglavnom imaju veze sa pravcem kojim ide sistem, ali koji utiču na načine na koje se povezujemo jedni s drugima, blogovi i veb sajtovi preuzeli su zadatak koji su ranije obavljale štampane publikacije. Kako ovo, po vašem mišljenju, utiče na borbu i njeno viđenje?

Culmine: Uvereni smo da prolazimo kroz novu eru anarhizma. Blogovi i veb sajtovi omogućavaju brzo širenje saopštenja i tekstova celom planetom, a omogućavaju i razmenu ideja i predloga između drugova koji verovatno nikada neće biti u prilici da se sretnu uživo. To je prava revolucija u odnosima između anarhista. Svesni smo ograničenja ovakvog načina povezivanja uzimajući u obzir činjnicu da oruđe koje koristimo nije neutralano, da njime upravlja i da ga kontroliše neprijatelj, kao i činjenicu da su rizici veliki, što pokazuje i Culmine, koji se nije odlučio za anonimnost. Anarhistički blog Culmine zatvoren je 12. juna 2012. godine zbog rada na kontra-informacijama.

Pitanje borbe i njenog viđenja je poprilično složeno. Pođimo od toga da danas – 2013 – internet koriste svi pokreti: politički, ekološki, kulturni, pa čak i anti-tehnološki pokreti (ovaj paradoks zaslužuje opširnije sagledavanje, ali ne ovde). Takođe, i unutar anarhizma, sve grupe svih tendencija su povezane sa vebom. Međutim, socijalne mreže poput tvitera i fejsbuka u skorije vreme proizvele su više štetnih efekata. U svakom slučaju, mi nikada nismo mislili da bi blogovi trebalo da zamene  kontra-informacije u štampanoj formi.

Continue reading Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

Grčka: Sloboda za Vukove Sjevera

sloboda_za_vukove_severa

U noći 11. jula panduri su upali anarhistički skvot Nadir, otuđili uređaje, nanijeli štetu i uhitili jednog druga. Istovremeno je druga grupa uniformiranih razbojnika uhapsila još jednog druga na području
Stavroupoli, Solun.

Nećemo govoriti o “nepravednom progonu”, o “klimi terora protiv onih koji se bore”, niti o “novom totalitarizmu” i sličnim stvarima. Zato što znamo da ništa od navedenog nije novo. Radi se samo o jednoj slici jednog dugog rata između dva nespojiva svijeta: s jedne strane stoji odvratni svijet Autoriteta, pripitomljene mase i društvene kloake, a s druge pobunjeni anarhisti, nepokorni borci Negativnog, oni koji se ne klanjaju ni pred kim.

Nećemo govoriti ni o drugima. Oni koji se danas potajno osjećaju zadovoljni i smireni. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za tako nešto. No, trebaju ipak znati da će doći trenutak kada će se govoriti o tome.

Govorit ćemo o našoj braći. Za sve one kojima je mrzak komoditet političke borbe unutar sistema i kreću, s osmjehom na usnama, u sukob. Za sve one koji učestvuju u anarhističkoj borbi i u stalnom ustanku, koristeći sve oblike sredstava i sa različitih pozicija.

Govorit ćemo o drugovima iz mreže FAI/FRI, o borcima ALF-a i ELF-a, o ponosnim ilegalistima, o pljačkašima banaka i onim borcima, mada smo možda različiti po idejama, s kojima se osjećamo bliski iza uličnih barikada i rovova.

Govorit ćemo o ljubavi i solidarnosti između drugova. O neupitnoj i beskompromisnoj solidarnosti, stvorenoj u vatri a ne u humanističkim jadikovkama demokrata svih boja.

Za nas nije bitno da li su naši drugovi, uhapšeni u četvrtak, zaista počinili za ono što ih optužuju. Zato što znamo da taj put ne započinje oružanom borbom, niti završava, a možda nikada i ne krene. Radi se o putu svijesti koji smo svi mi davno izabrali…

SOLIDARNOST DVOJCI UHAPŠENIH DRUGOVA I DRUGOVIMA IZ NADIRA

SLOBODA SVIM ANARHISTIČKIM RATNIM ZATVORENICIMA I SVIM NEPOKAJANIM
POBUNJENICIMA

DUG ŽIVOT CRNOJ INTERNACIONALI!

NI KORAKA NAZAD!
BIJES I SVJESNOST!

Anarhistički projekt A-politiko
Anarhistički prevodilački/izdavački projekt Erevos
Anarho-nihilistički projekt Parabellum
Front Anarho-Nihilističke Svjesnosti za širenje Negativnog

na engleskom 325

Solun: Izjava skvota Nadir

izjava_skvota_nadir

“Prema kraju ove noći, potištenost nije dozvoljena. Više ništa ne riskiram.” Paul Eluard

Svake minute, svakog sata koji prolazi, historijsko zlo koje predstavlja država napada društvo koje stenje i polako, pasivno umire pod njenom čizmom.

Ipak, plamenovi bijesa i otpora ne prestaju uništavati sveopći mrak, a divlji glasovi bijesa i svijesti ne prestaju stvarati košmare spokojnom i sve siromašnijem narodu, pozivajući na široki front otpora i oslobođenja, na potrebu revolucije.

Takva predstraža otpora i neumornog angažmana protiv Negativnog postoji već godinama, NADIR, sa svojom nespojivom borbom na dva fronta, s jedne strane protiv države i autoriteta, a s druge protiv riformizma i svih oblika kapitulacija “anarhističkog pokreta” koji “pleše” u ritmu državnog tempa i agende, funkcionirajući kao produžena ruka “Demokracije”.

Zato su napadi s obije ove strane oštri i konstantni, ali, naravno, umjesto da nas zaplaše još nas više potiču, budući da smo živjeli i dokazali našim životima i djelima da “ono što je zaista posebno je poginuti na bojištu”. Jučer su specijalne jedinice ove operetske države, EKAM i ološ iz antiterorizma, još jednom upali u ovaj prostor revolucionarne kulture i egzemplarne anarhističke akcije te kidnapirali jednog našeg druga, dok su drugog oteli dok se vraćao kući. Naravno, njihov osvetnički bijesni napad nije ništa ostavio nedodirnuto, lomeći i uništavajući sve, čak i sanitariju!!!

Ne želimo više ništa reći o ovom slučaju koji je još u razvoju. Dokazali smo da nismo kao oni koji “pričaju i špekuliraju na sastancima mrljajući papire”…

Nastavit ćemo nepokolebljivo među ruševinama, mrljajući sivilo spokojnih umova i defetizam, dimom društvene borbe i naših duša, jer ne prepoznajemo se u ničemu drugom osim u ovoj borbi.

Ni koraka nazad,
Držeći uvijek visoko naše crne zastave…

SOLIDARNOST ANARHISTIČKOJ IDEJI NADIRA, SKVOTU I NJEGOVIM LJUDIMA.
SOLIDARNOST I SLOBODA DVOJCI UHIĆENIH BORACA.
DUG ŽIVOT “FAI” I “ZAVJERI VATRENIH ĆELIJA” I SVIM DRUŠTVENIM BORCIMA KOJI PRELAZE TANKU CRVENU LINIJU I SUDJELUJU U NOVOJ URBANOJ GERILI I NJENIM RAZLIČITIM AKCIJAMA.DO KRAJA I DALJE…

Anarhistički Skvot Nadir
& Nepokorni drugovi i solidarci

izvor: 325

Solun: Pretres skvota Nadir, uhapšena dva anarhista

panduri_sudije_politicari_nemate_razloga_da_mirno_spavate
U noći 11. jula 2013., tijekom šire policijske operacije, uhapšena su dva anarhista. Policija je izvršila pretres anarhističkog skvota Nadir i kampusa u Solunu. Istovremeno se odvila i orkestrirana medijska operacija uobičajenih policijskih prijatelja, novinara. List “Vima” objavio je detalje i fotografije drugova.

U petak popodne policija je dala jedno bijedno saopćenje za javnost.

Pripisane su teške optužbe bez ikakve povezanosti sa zaplijenjenim “dokazima”. Postoji optužba za “posjedovanje eksploziva” mada eksploziv nije pronađen. Dodatno, u svojem deliriju gluposti, panduri su u svoje saopćenje uvrstili i akciju u indonezijskom hotelu u Jakarti. Očito je da ispitiju naše granice, granice svih društvenih slojeva, natežući uže dok ne naiđu na otpor.

Priča se ponavlja: panduri hapse drugove, više ili manje poznate, uz teške optužbe za terorizam i – kao idiom – anarhiju, optužbe koje nisu popraćene nikakvim dokazima, zatim su te osobe, njihovi prijatelji i obitelj izloženi javnosti, da bi na koncu te osobe, nakon godina zatvora, bile pozvane da na sudu dokažu kako nisu slonovi, kako nisu počinili za ono što ih optužuju.

Nažalost, totalitarizam koji obavija sva polja, iracionalno i arbitrarno, nastoji postati pravilo. A pravilo se slijedi iz navike, apatije, indiferencije.

Uhapšeni u Solunu premješteni su atensku GADA (policijsko sjedište), pošto njihove optužbe uključuju i sudjelovanje u terorističkoj organizaciji, a žele ih povezati specifično sa CCF, što znači da će ih ubrzo ispitati netko tko istražuje slučaj.

Ubrzo nakon incidenata u Skouriesu, hapšenja, premlaćivanja, zatvaranja i sukoba, sukoba nastavnika u ministarstvu obrazovanja, napada siledžija DELTA pandura tijekom intervencija za K.Sakkasa, i koordiniranog napada pandura i neonacista na socijalni centar “Synergio” u Ilioupoliju, država vrišti “ja jesam i bit ću ovdje”.

Ministar pandura i opresije, Dendias, odmah nakon pandurskog saopćenja o hapšenjima u Solunu, podsjeća da je diptih: opresija i “nacionalno jedinstvo”.

Nijedan talac u rukama države!

Solidarnost sa svima koji su se pobunili!

Držite se čvrsto, s vama smo!

izvori: Indimedija Atina, Act for Freedom

Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

att

Moje razmatranja o odlučnoj bitki štrajka glađu ne znače nužno da bih i ja izabrao ovo specifično sredstvo. I neću izjaviti da li se slažem ili ne sa dotičnim sredstvom, kao što nema ispravnog ni pogrešnog u takvim situacijama, i sve se stalno dovodi u pitanje i preispituje.

 Štrajk glađu – kontradikcija u borbenom položaju

Štrajk glađu je posljednje sredstvo borbe revolucionarnog pojedinca. U povijesti se njime koristio široki politički spektar boraca, zatočenih zbog subverzivnih akcija, pretežno protiv demokratskih režima.

Od smrtonosnih štrajka glađu Rote Armee Fraktion (RAF) i smrti boraca IRA-e i ETA-e, sve do uspješnih štrajka glađu anarhističkih drugova kao što su Christophoros Marinos i Kostas Kalaremas, članova Revolucionarne Borbe i Zavjere Vatrenih Ćelija. Zajednička točka može biti minimalna kao i nepostojeća, ali odluka ostaje ista, “borim se do kraja”.

Takva je odluka uspjela stvoriti specifičnu ucjenu državi. Ucjenu koja je, koliko god paradoksno zvučala, stekla važnu pregovaračku snagu zbog smrti štrajkaša glađu.

Naravno, kada govorimo o pregovaračkoj snazi priznajemo postojanje ravnoteže unutar revolucionarnog rata, kojeg oblikuju socijalni, politički i ekonomski uvjeti određenog razdoblja, i polarizaciju koja postoji između državnika i revolucionara. Što ne znači da ih poštujemo, jer naš je cilj napasti ih i uništiti. S druge strane niti znači da ih nećemo tražiti, pronaći i iskoristiti u našu korist.

Štrajkaš glađu je upravo takav slučaj, u kojem se humana fasada demokracije koristi za realizaciju zahtjeva borca. Borba se vodi protiv političke reprezentacije sistema, demokracije; radi se o eksplozivnoj napravi koju je borac odlučio postaviti u svoje tijelo i napasti direktno temelje demokratske kohezije, uz obavijest da će u slučaju neispunjenja zahtjeva uslijediti eksplozija koja će izazvati lančanu reakciju unutar demokracije. Continue reading Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

img_7918-e1372092228427

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. Moje se raspoloženje mijenja brzinom svjetlosti, neprekidno se penje i silazi i teško mi je pronaći čvrstu točku za koju bi se mogao pridržati. Muka mi je od onog što se desilo u Nea Filadelfiji*, novi zaključci koji izlaze na površinu me ranjavaju, shvatiti što se zaista dogodilo me ubija. I vraćam se na to kada slušam svakodnevne dosadne i beskrajne rasprave, procjenjujući mjesece, godine, optužnice i sve ostale bitne stvari. Mi jako dobro znamo zašto smo ovdje, razlog definitivno ne leži u uobičajenim kaznenim djelima, kao što znamo da od sada nadalje vrijeme neće nužno teći s nama, odbrojavajući do izlaska.

Tog aprilskog popodneva, jedna jedina naša jebena greška bila je i više nego dovoljna da nas zarobe i ostave ovdje u vlastitim gorčinama. U roku od jednog trenutka kozmos se destabilizirao, kazaljke sata vraćene su unazad i tok je iznenada krenuo u suprotnom smjeru. Jedno jedino jebeno zavjereničko pravilo toga dana se nije slijedilo – u nizu drugih slijeđenih – i to je bilo više nego dovoljno da nas panduri antiterorističke jedinice uhvate. U jednom – dozvolite mi izraz – neočekivanom trenutku ta nas je kopilad savladala. Četiri osobe, grupa anarhista, ćelija u Koridallosu. Brojna hapšenja koja su se proteklih godina odvila pred nama bila su dovoljna da nas zabrinu, ali ipak nedovoljna da bi shvatili potrebnu kiruršku preciznost i disciplinu naših kretanja, koje bi zajamčile našu sigurnost. U takvim slučajevima je zaista potrebno rigorozno organizirati napad i sigurnost, naravno ja ne govorim o nikakvim popustima ovom prvom. Gledali smo hapšenja, vidjeli smo kako brojne optužbe protiv osoba niču niotkuda, vrlo smo dobro znali o diskretnoj i indiskretnoj prismotri, ali ipak loš trenutak je stigao. Dozvolite da budem posljednji gubitnik kojeg su uhvatili, bit će mi drago, prihvatit ću to kao čast da mogu napisati epilog jedne veoma duge priče. Zato vi, drugovi, koji ste vani, dok zavjerenički kujete vaše planove, pogledajte se međusobno i recite: “Bit ćemo bolji od njih. Dostigli su nemoguće, mi ćemo se usuditi nezamislivo!” I to vam obećanje može zajamčiti kartu za nebo… Continue reading Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

Atena: Pismo anarhista G.Sarafoudisa iz zatvora Koridallos

snage_zatvorenim_anarhistima
Snage zatvorenim anarhistima

Nesumnjivo je i sasvim očito da je u ovoj post-kriznoj povijesnoj situaciji u toku ekonomski rat. Rat koji se nedvojbeno vodi od vrha prema dnu, budući da su posljednjih desetljeća “proleteri” stalno potpisivali ugovore “socijalnog mira”, razdirući svoju kolektivnu svijest i živeći u snu konzumerizma i proizvedenog blagostanja! Međutim, sada gospodarska elita, u suradnji sa pravosudnom i političkom vlašću, skida masku “prava na rad” i pokazuje svoje pravo, zastrašujuće, lice “povlastica je biti rob u suvremenim radnim logorima”! Zato, nemojmo se zavaravati, ovaj ekonomski rat mi možemo i moramo pretvoriti u društveni rat, čiji cilj neće biti sterilni zahtjevi za “radnička prava” nego uništenje današnjeg značenja rada i svake strukture moći. U ovom ratu državni mehanizam vidi rastuće nezadovoljstvo i želi pokoriti svaki oblik otpora, kroz strah, koristeći sva sredstva na raspolaganju: propagandu terorom i gospodarskom nesigurnošću, neviđeno nasilno ugnjetavanje, proizvoljne zakone i izmjene ustava donesene bez ikakvog političkog troška, ali s jasnim političkim namjerama.

“Nitko se ne može nastaviti sakrivati iza rutine vlastitog života, moramo se riješiti naših limita i barijera te krenuti u napad.” Continue reading Atena: Pismo anarhista G.Sarafoudisa iz zatvora Koridallos

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Grčka: Tekst anarhista Tasosa Theofiloua uoči suđenja [1]

theofilou-e1370911168343

1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.

U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.

U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.

Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.

Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.

2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.

Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.

Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.

Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros.  Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.

Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.

3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.

Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.

Tasos Theofilou

Izvor: Act For Freedom, Contra Info

[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.

[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.

Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

filospinato

Dobio sam iz Njemačke (19.4.13.)

“(…)
Nastojat ću napraviti sažetak onoga što se desilo Gabrielu. Prošlog je tjedna odveden pred “Audiencia Nacional” [Nacionalni vrhovni sud] u Madridu. Zato je premješten u španjolski zatvor, činjenica koja nije bila poznata dok nije odveden pred sud.

Kao što znamo talijansko pravoduđe je izdalo europski nalog za uhićenje povezan s “Operacijom Ardire” [Odlučnost], zbog koje je pod istragom.

Talijansko pravosuđe traži njegov premještaj u talijanski zatvor; ne znamo da li samo zbog ispitivanja ili ga pak žele duže zadržati. Prvo ročište na sudu je otkazano jer se advokat nije pojavio, zbog čega smo zadobili na vremenu. Sutra novo ročište, 16. aprila, na kojem će Gabriela informirati o europskom nalogu i da li ga želi osporiti.

Continue reading Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

RadioAzione (Italija): Pronađeni presječeni telefonski kablovi telefonske i ADSL linije

Teseo_Labirinto

Jučer popodne [9. maja] dok sam pokušavao raditi na blogu RadioAzione primijetio sam izostanak adsl veze. Ni telefon nije funkcionirao. No, ništa neuobičajeno budući da je i to jedna od mana tehnologije (jedna od mnogih, premda je ona sama po sebi velika mana). Nazvao sam operatera s kojim imam ugovor o telefonu i adsl-u, ali po njima je sve bilo ok. Nakon što sam im više puta ponovio da nije uopće ok, jutros su poslali servisera. Nakon kontrole telefonske centrale u ulici (na koju su spojeni svi stanovnici kvarta) serviser je otkrio jedan presječen telefonski kabel… ne odvojen… presječen…

Vrata centrale nisu čak ni bila nasilno otvorena…

Među stotinama korisnika, trebali su presjeći kabel baš ove veze? Da je netko želio ošteti telefonsku centralu ne bi presjekao samo jedan kabel, nego bi presjekao sve ili barem većinu njih. Da ju je netko htio oštetiti bio bi forsirao vrata centrale, ne bi ključem otvarao.

Mislim da se nije radilo ni o nezgodi ni o slučajnosti, s obzirom na atmosferu u gradu u posljednje vrijeme. U međuvremenu smo pronašli i “Arijadninu nit”*, ali pisana i radio kontrainformacija idu dalje, u nadi da će se i dalje slaviti, kao što je to bilo prethodne godine kada su umrli tužitelj Pier Luigi Vigna [dugogodišnji progonitelj anarhista] i Antonio Manganelli, glavni ravnatelj policije, bivši načelnik Policijske uprave Napoli ili bolje reći bivši načelnik onih koji su najvjerojatnije presjekli kabel RadioAzione…podsjećajući ih da će ih naš smijeh pokopati!

RadioAzione

* Minos (talijanska pravda), vidjevši da je u opasnosti život njegovog Androgeusa (Države-Kapitala), odluči zatvoriti Minotaura (čudovište polučovjek polupandur) u labirint. Minos je zato svake godine, iz osvete, odlučio slati desetak anarhista u labirint da nahrani minotaura. Ali, Arijadna (solidarnost) poklonila je svakom od njih klupko vune kojim će im pomoći da izađz iz labirinta. Minotaur je u više navrata pokušao presjeći tu nit, ali bezuspješno…Kraj priče je svima poznat…

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

police-rat2

Ovo je poziv anarhistima cijelog svijeta, molimo drugove/arice da prekinu svaki prijateljski odnos s OARS, Anarhističkom Organizacijom za Socijalnu Revoluciju (La Paz, Bolivija).

Razlog je jednostavan: potkazivači su i otvoreno opravdavaju potkazivanje kao dio svoje “društvene revolucije”. Nakon što su uhapšeni 29. maja 2012., četiri člana OARS-a odali su druge anarhiste. Dvojca anarhista koje su odali nalaze se još, nakon devet mjeseci, u zatvoru, dok je jedna anarhistkinja u kućnom pritvoru (ova treća zatvorenica je nagrađena kućnim pritvorom nakon što je i ona sam odala druge). Optuženi su za terorizam i pokušaj ubojstva. Jedini dokaz protiv njih troje je svjedočenje članova OARS-a (i dodatno svjedočenje treće zatvorenice koja je nakon mjesec dana odala druge, pošto je OARS tvrdio da je teroristkinja).

Nakon što su pušteni odajući imena drugih anarhista, članovi OARS-a opravdali su svoja djela, a sama organizacija je objavila komunikej koji koristi istu retoriku terorizma kao i vlada, u kojem se distanciraju od svakog oblika ilegalne prakse. Njihove su izjave objavljene na Anarkismo.net, praxislibertaria.wordpress.com i anarquiacochabamba.blogspot.com.

Continue reading Poziv na izolaciju grupe “građanskog anarhizma” OARS (Bolivija)

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740

Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

"Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija"
“Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija”

Naši dani prolaze, naše noći ne.

Trčimo ka našem bekstvu, dok se oko nas odvija čitava potera. Iza nas je predodređeni život, izrezbaren rukama vladara sa ciljem da internalizujemo pokornost kao objektivno stanje, da moralno legitimiše sisteme zakona i pravila, da individuu izjednači sa statističkom logikom brojeva. Ispred nas, svet naših „utopijskih“ fantazija osvojen samo nasiljem. Jedan život, jedna šansa i odlučni izbori.

Zagledajte se u prazninu između oblaka i skočite, jer pad nikada nije bio sigurniji izbor.

U petak 1.2.2013., zajedno sa grupom drugova izveli smo dvostruku pljačku, ATE banke i pošte, u Velventu, Kozani. Smatramo da je analiza operativnog dela pljačke, do izvesne mere, od određene važnosti. Prvenstveno da bismo ukazali na sve aspekte ovog napada, izbore koje smo napravili, greške koje smo napravili kao i razloge koji su nas do njih doveli:

Continue reading Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

Non-Fides.fr (Francuska) – “Ništa za reći”: Zato što odbijamo sudjelovati u našoj represiji

WildBirds
Već se dvije godine vodi istraga o “kleveti protiv javnog službenika” i “poticanja na počinjenje kaznenog djela, bez učinka”, zbog letka “Noćni korespondenti[1]: agenti rata protiv siromašnih“, objavljenog krajem 2010. najprije na web-siteu Inymedia, a zatim i na drugima, kao što su Non Fides  i Retour à Belleville.

Međutim, letak je nadasve masovno distribuiran u brojnim kvartovima sjevero-ističnog Pariza.

Tijekom istrage smo često dobivali pozive (najprije putem obične pošte, onda preporučene, a zatim nas je na mobitel zvala i sudska policija), koje smo sve redom ignorirali, ali i nama bliske osobe je policija pozivala i ispitivala.

Budući da smo odbili surađivati s policijom, krenuli su s pretresima. Najprije je pretresen Danov dom, 15. maja 2012., a zatim i Olivierov, 22. januara 2013., zaplijenili su nam kompjuter, USB memorije i jedan vanjski hard disk. Do tada nismo još bili pod istragom, ali sada nas sutkinja Maïa Escrive poziva na “prvo pojavljivanje zbog pokretanja istražnog postupka”.

Oliviera se tuži za objavljivanje letka na web-siteu Non Fides, a Dana osim za objavljivanja na Non Fides i na Retour à Belleville i za autorstvo članka.

Continue reading Non-Fides.fr (Francuska) – “Ništa za reći”: Zato što odbijamo sudjelovati u našoj represiji

Italija: Tekući račun za potporu Alfredu i Nicoli

Odlučili smo, drugovi i prijatelji, da otvorimo tekući račun za skupljanje priloga, od različitih grupa i pojedinaca, u znak solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Možete, ako želite, u opis plaćanja navesti izravno za drugove ili za troškove suđenja.

IBAN IT10 T076 0101 0000 0101 0767 885, primatelj Paolo Perona

Nicola Gai i Alfredo Cospito su uhapšeni 14. septembra 2012., optuženi za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, djelo koje je počinio nukelus Olga/FAI FRI 7. maja 2012. Nicola i Alfredo se trenutno nalaze u pritvoru u zatvoru San Michele Alessandria, pod režimom AS2 visokog nadzora, i bit će suđeni po čl. 280 [talijanskog krivičnog zakona], to jest atentat u svrhu terorizma, po optužbi javnih tužioca Silvija Franza i Nicola Piacentea, a do danas nije još određen dan suđenja.

Za informacije i kontakte: nidieunimaitres@gmail.com

izvor

Italija: Alfredo Cospito – pretres u zatvoru i nova istraga

Ujutro 19. februara Alfreda Cospita, zatvorenika u Alessandriji, posjetila je grupica pripadnika ROS-a [specijalne antiterorističke jedinice karabinjera] iz Genove, i obavijestila ga o istrazi koju je protiv njega pokrenuo sud iz Genove, javni tužioc Federico Manotti, članak 280 [teroristički atentat na demokraciju] zbog napada dinamitom u Parmi 24.10.2005., odnosno eksplozivne naprave kraj zgrade RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera], za koji je preuzela odgovornost Federazione Anarchica Informale/Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini. Alfredo odbija dati uzorak DNK, zbog čega je njegova ćelija pretresena te zaplijenjene četkica za zube i žilete. Znamo da Alfredo ismijava ovu, samo jednu u nizu od osveta države nad svima koji se ne pokoravaju. Znamo i da sami policajci javno priznaju kako posjeduju banku DNK subverzivnih elemenata, i da su stoga ovi testovi čista provokacija. Onome tko izvana promatra situaciju nameće se spontano nekoliko pitanja. Zašto sud u Genovi tek 2013. istražuje djelo počinjeno u Parmi prije 7 godina? Zašto baš sada kad se istraga o ranjavanju Adinolfija, što se tiče Alfreda i Nicole, privodi kraju?

Continue reading Italija: Alfredo Cospito – pretres u zatvoru i nova istraga

Italija: Štrajk glađu – Alfredo Cospito i Sergio M. Stefani

ztvr

Od utorka 29. januara drugovi Alfredo Cospito i Sergio M. Stefani, zatvorenici sekcije AS2 [visoka sigurnost] zatvora u Alessandriji [pod istragom za napad na Adinolfija], započeli su štrajk glađu dok im ne odobre posjet pojedinih partnerica. Podsjećamo da Alfredu nije nikada dozvoljen, od dana uhićenja 14. septembra, razgovor s djevojkom pošto se protiv oboje vodi ista istraga. Sergiju su bile dozvoljene posjete, ali budući da je i njegova djevojka bila zatvorena zbog iste istrage, nisu se vidjeli do njenog oslobođenja 21. prosinca. Od tada se uspio izboriti za tri posjete, dok istraga nije prešla s okružnog suda Perugia u Milano, koja je zabranila posjete partnerice. Ovo što slijedi je kratka poruka kojom su željeli obznaniti svoj čin:

“Gospodarski svijet, tehno-industrijsko društvo i sama civilizacija počivaju na temeljima koji nisu sačinjeni od pojedinaca, prirodno različitih i nepredvidivih, nego od mase koju su homogenizirali odgoj, moral i zakon. Zbog toga svi iskreni i duboki odnosi postaju sumnjivi, a veze afiniteta sinonim za “kriminialno” udruženje, dok se solidarnost svodi na puko izvršenje naredbi. No, mi ne želimo naše želje svesti na realizam, ne želimo pripitomiti naše strasti. Živimo naš život bez posrednika, nezadovoljni, što je na našim licima iscrtalo osmijeh radosti koji nas nikada ne napušta. Zato ne možemo dozvoliti da itko prekine naše veze i započinjemo ovaj štrajk glađu, uživajući u budućem zagrljaju naših djevojaka.”

izvor

Još jedna represija nad web-siteom Non-Fides.fr

non-fides

U utorak, 22. januara u 16:45, BRDP je pokucala na vrata Oliviera i najavila: “pretres!”. Ovaj put se Olivier našao na meti zato što je na njegovo ime registriran web-site Non-Fides.fr. Još jednom policija traži autora članka “Correspondants de nuit: des agents de proximité de la guerre aux pauvres” (“Noćni dopisnici: agenti rata protiv siromašnih”), objavljenog najprije 6. listopada 2010. na Indymedia Nantes, a kasnije i na drugim siteovima (uključujući i Non-Fides). Tekst je distribuiran u Bellevilleu i u sjeveroistočnom Parizu, zbog čega se gradska vlast i petoro noćnih korespondenata[1] žalilo zbog “klevete” i “poticanja na počinjenje kaznenog djela, bez učinka”. Od tada su obavljena brojna ispitivanja kao i pretraga stana u kojem živi anarhist Dan.

Iza ove malene anegdotske istrage, mada policajci znaju da neće postići mnogo u smislu represije, stoje “specijalne jedinice” (DCRI[2], SAT[3] itd.), a iza ovih tužilac, kako bi držali “pod pritiskom” osobe pod istragom zbog sabirnih centara za imigrante i sabotaža bankomata[4], a istovremeno ažurirali podatke krađom računala, USB memorije itd. Podrazumijeva se da nikakvo vrpoljenje državnih represivnih snaga neće zaustaviti našu pobunu.

Bez straha i pomirbe, živio društveni rat.

Neki anarhisti

***
Napomena.: BRDP se predstavlja kao “predziđe antiterorističkih jedinica” (citirajući policiju), specijalizirana za represiju klevete, uključujući i prijetnju, što su i već pokazali u svojoj istrazi u tekstu “Analyse d’un dossier d’instruction antiterroriste” (“Analiza dosijea o antiterorističkoj istrazi”), u kojem ispituju druga osumnjičenog za održavanje bloga “Même pas peur“, a zatim Oliviera i Camilleu, u januaru 2011., nakon što ih je uhitila antiteroristička policija

[1] “Noćni korespondenti” su građanska policija, održavaju društveni mir nadzirući i šikanirajući siromašne te prijavljuju kršenje zakona; ohrabruju stanovnike da prijavljuju susjede koji glasno puštaju muziku ili se sakupljaju na javnim mjestima.

[2] Središnja uprava za unutarnju obavještajnu agenciju.

[3] Antiteroristička jedinica.

[4] Akcije sabotaže bankomata između 2008. i 2009. godine u znak solidarnosti sa pobunom koja je 2008. spalila do temelja najveći sabirni centar za imigrante Vincennes u Parizu. Oko stotinjak bankomata je razbijeno, zapaljeno, eksplodiralo ili zaliveno kiselinom. Antiteroristička jedinica je uhitila brojne anarhiste i druge revolucionarne drugove pod optužbom za sudjelovanje, uključujući Oliviera i Dana.

izvor