U noći 2. decembra 2014., potvrđeno je da je zahtjev anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa – koji je ušao u 25. dan štrajka glađu – odbijen po drugi put. Konkretno, on je podnio žalbu povodom odbijanja specijalnog sudije Eftihisa Nikopulosa da mu odobri obrazovna odsustva, čiju je odluku sa radošću potvrdio i odbor zatvora Koridalos. Žalbu Nikosa Romanosa je u pirejskom sudu odbio nadležni pravosudni savjet.
Nikos Romanos je 3. decembra 2014., iz bolnice, objavio otvoreno pismo navodeći da će se boriti do samog kraja. Drug je odbacio predlog o učenju na daljinu ili, još gore, putem video konferencije unutar zatvorskih zidina, ostajući uporan u svom zahtjevu za daškom slobode.
Suprotno tvrdnjama koje je iznio ministar pravde Haralambos Atanasiju, koji je bez oklevanja kroz mas-medije proširio vijest da anarhističkog štrajkača glađu hrane tečnom dijetom (!), Nikos Romanos je bio veoma jasan da je izričito odbio ma kakvu infuziju (prema izjavi doktorke Pantelije Vergopulu, Nikos pije samo zašećerenu vodu).
Slijede kraći odlomci iz teksta Nikosa Romanosa naslovljenog “24 dana plesa sa smrću“:
Što se mene tiče nastavljam dalje, ne ostavljajući ikakvu mogućnost da ustuknem i odgovaram sa BORBA DO POBJEDE ILI BORBA DO SMRTI.
U svakom slučaju, ukoliko me država svojim stavom ubije, gospodin Atanasiju i njegovi saradnici ostaće upamćeni u istoriji kao banda ubica, podstrekača u mučenju i ubijanju političkog zatvorenika. Nadajmo se samo da će se naći oni slobodni duhovi koji će na svoj način suditi o pravednosti njihovog pravosudnog sistema.
Na kraju želim poslati svoje saučesništvo i prijateljstvo svima onima koji su stali uz mene sa sredstvima koja su im bila na raspolaganju.
Konačno, nekoliko riječi i za Janisa, koji je takođe hospitalizovan, Andreasa, Dimitrisa i još nekoliko moje braće i sestara.
Borba može, takođe, dovesti do gubitaka; krećući se putevima koji vode ka dostojanstvenom životu, potrebno je smrt uzeti za ruku, rizikujući gubitak svega kako bismo sve dobili. Iznova i iznova, borba se nastavlja golim rukama, stisnutim pesnicama, protiv noža.
Sve za sve!
Dok god živimo i dišemo, živjela anarhija!
Na ulice gnijeva 6. decembra!
Mislima ću lutati poznatim ulicama.
Vrijedi živjeti za san, čak i ukoliko ćeš izogrjeti u njegovoj vatri.
Kako to često kažemo: Snage.