Nakon pauze tišine i nekih nedavni događaja (javnih i nejavnih), teroristička grupa ima ponovno nešto da kaže:

“Nije potrebno tražiti pregovore sa sistemom, potrebna je borba na život i smrt protiv njega.” – Theodore John Kaczynski [1]

I

Znanstveni časopis “Nature” objavio je (oktobar 2013.) članak koji kritizira našu treću izjavu [2], napisanu nakon ranjavanja tehno-nerda poduzeća Tec iz Monterreya, u augustu 2011. U navedenom članku “nano-antropolog” (sa Sveučilišta South Caroline) bijedno nastoji “dešifrirati” glavni razlog koji se krije iza našeg napada na stručnjake nanotehnologije.

U tom članku gospodin Toumey tvrdi da se naši napadi na nanotehnologiju temelje samo na pretpostavki Grey Goo [3]. Što je sasvim pogrešno. Grey goo je teorija koja je u početku bila poznata samo u znanstvenim sredinama, da bi tek kasnije privukla pažnju javnosti. Nanotehnolog Eric Drexler bio je prva osoba koja je upotrijebila taj pojam, u svojoj knjizi “Strojevi kreacije”, 1986. Jedan od osnivača Sun Microsystem, Bill Joy, iznio je, 2000., u svom poznatom članku “Zašto nas budućnost ne treba” (kojeg smo citirali u našoj trećoj izjavi), apokaliptičku viziju sive ljige. Tekst je privukao pažnju nekih pseudo kritičara civilizacije, kao što je John Zerzan itd.

2004. (kada je nanotehnologija već bila stvarnost) tema je postala skandalozna, a sam Drexler je javno izjavio kako je grey goo bila samo fiktivna ideja, i kako tehnološki uvjeti nisu bili prikladni (tada) da se katastrofa, koju je predvidio prije nekoliko godina, obistini.

Što se toga tiče, Its izjavljuje sljedeće:

1. Hipotetska prijetnja grey goo NIJE bila glavni razlog naših napada na nanotehnologiju u Meksiku.

2. Od objavljivanja naše treće izjave pa sve do danas neke ideje članova Its su se IZMIJENILE (kao što se vidi od šeste izjave pa sve do ove), a jedna od njih se odnosi baš na tobožnju sivu ljigu.

3. Danas smatramo da je ta teorija jedna obična pretpostavka katastrofe, koju je porodio jedan bolesni um u potrazi za pažnjom javnosti (Drexler).

Ovom izjavom uopće ne očekujemo da će nam tehnolozi pružiti svoju akademsku podršku u odbijanju grey goo teorije (zato što se to naravno neće desiti, kao što neće prihvati terorizam usmjeren na njih same).

Počinili smo direktne napade da bi uništili fizički i psihički, NE samo stručnjake nanotehnologije, već i naučnike biotehnologije, fizike, neurologije, genetskog inženjeringa, znanosti komunikacija, informatike, robotike itd., zato što odbacujemo tehnologiju i civilizaciju, odbacujemo stvarnost koju nam nameću SVIM svojim naprednim znanostima, negiramo život koji nam nameće sistem, jer nam želi umrtviti um, da budemo neizbježno poslušni velikim organizacijama (divovskim industrijama koje ti govore što trebaš jesti, što ne smiješ činiti, što smiješ reći, što trebaš obući, gdje otići itd.), i osobama koje su daleko od naše sredine, kategorički odbijamo njihovu artificijelnost i nadovezujemo se na našu prošlost Ratnika Zemlje, povezujemo se s našim najmračnijim instinktom za preživljavanje, i mada znamo da smo civilizirana ljudska bića, smatramo se ponosnim svjesnim pojedincima, u TOTALNOM ratu protiv svega što predstavlja prijetnju našoj prirodnosti i Divljoj Prirodnosti koja nam je preostala.

“(…) na oltaru tehnološkog razvoja žrtvujemo svaku zaštitu naše individualne slobode i mogućnosti da živimo život vrijedan života. Sada stoji samo na svakome od nas odluka da li biti poslušan podanik ili pokušati živjeti, sada i ovdje, otpor prema postojećem (…)” Nicola Gai [4]

Odlučili smo se samog od početka za napad na nanotehnologiju zbog toga što se značajno razvija, a u budućnosti će eksponencialno napredovati na poljima svjetske ekonomije, te zbog njezine moći NAD Divljom Prirodnošću. Nanotehnologija potiče na hiper-tehnologizaciju i na hiper-artificijalnost nametnute realnosti, što je već samo po sebi preapsurdno za znanstvenike koji se trude da je učine bijednijom i što više mehaničkom.

Kao što je već rekao Albert Einstein: “Svi naši tobožnji tehnološki napretci su kao sjekira u rukama luđaka”.

Toumey je u svojem članku časopisa “Nature” rekao i da u stvari ne znamo ništa o nanotehnologiji te da ju je apsurdno napadati znajući tako malo o njoj. Članovi Its neće raspravljati o svojoj stručnosti ili nestručnosti o nanotehnologiji. Mi kažemo samo da smo sasvim dobro SHVATILI da ova znanost (kao i ostale) predstavlja opasnost za našu individualnost i za prirodni okoliš u kojem se razvijamo. Ne treba biti genij ili posjedovati sveučilišnu diplomu te baviti se znanošću da bi razrušili čitavo ovo smeće tehnološkog napretka.

Krenuvši od samog početka arogantne Toumeyeve kritike, Its je primjetio (kao što je F.C. primjetio prije nekoliko godina) [5] da akademici, sveučilišni profesori, naučnici nisu baš uvijek toliko inteligentni kao što tvrde. Jer kad bi zaista bilo tako Herrera i Acevesa sa Tec-a u Monterreyu ne bi bila ranila eksplozija jedne pošiljke (a vidjelo se da je anonimna) ujutro 8. augusta 2011; kad bi zaista bilo tako sveučilišni profesor Politehničkog fakulteta u Pachuki ne bi bio zadobio nekoliko opeklina nakon što je otvorio pošiljku koja NIJE bila njemu upućena, nego jednoj nanotehnologinji, popodneva 8. decembra 2011; kad bi zaista bilo tako stručnjak biotehnologije Mendez Salinas sa Instituta Bio-Tehnologije (I.B.T.) UNAM-a bio bi primjetio da ga netko prati već tjednima i ne bi bio pogođen hicem koji ga je na licu mjesta usmrtio 8. novembra 2011. [6].

Da su svi ovi tehno-nerdovi imali dovoljno pameti bili bi unaprijed shvatili da postoje osobe koje se oštro opiru obliku u koji pripitomljavaju, mijenjaju te okončavaju život i divlji okoliš, i ne bi se bili oslonili na svakodnevnu rutinu.

Uz ova tri primjera mogli bi navesti i druge mete (kao napade na aktivista Greenpeacea, Olivera, na nanotehnologe Galema Rondera i Sergija A. Aguila [7] sa UNAM-a, 2011. i 2013.), koji mada nisu ranjeni ipak su pokazali nedostatak inteligencije, budući da su sveučilišni profesori.

Na isti način odluka stručnjaka državne, regionalne i/ili nacionalne sigurnosti, kriminologije, balistike, prava itd., da zataška naše napade, nije primjerena inteligentnim osobama s visokim akademskim titulama, zato što te osobe vrlo dobro znaju da svaki put kad prikriju naš napad, mi ćemo u trenu preuzeti odgovornost za brojne akcije (kao i do sada), da bi postigli veći učinak i/ili naglasili laži i zataškivanja vlasti, prikazujući ih kao idiote.

Na kraju, time Its želi još jednom pojasniti da mlake kritike inteligentnih akademskih stručnjaka nas nimalo ne plaše i da će njihovi najmračniji strahovi postati stvarnost prije ili poslije.

II

Dok ćemo i dalje ići putem umjetnog napretka, mentalitet i ponašanje Tehnoindustrijskog Društva će postepeno manipulirati, u sve većoj mjeri, i doći će trenutak kada će se mase ljevičara toliko otuđiti od napada na tehnologiju, na civilizaciju i na na napredak, da će vjerovati kako je ono što ih polako ubija u stvari dobro, i nazivat će luđacima sve koji će proturiječiti njihovim vrijednostima. I mada je to već danas prisutno, Its želi naglasiti da mada nas službeni (i neslužbeni) mediji napadaju, mada omalovažavaju ili prikrivaju naša djela, sve to nas ne zanima; govorili se loše o Its ili sakrivale se informacije, sve to samo znači da smo postali ozbiljna prijetnja [8, 9, 10], a nastavit ćemo i biti (jasno), osim ako Tehnoindustrijski sistem prije ne kolabira (sarkazam), ili nas pak uhvate, mada ova posljednja mogućnost nije baš realna.

III

Od početka smo preuzimali odgovornost za naše atentate, bili oni uspješni ili ne, bili oni dostupni javnosti ili ne. Zašto? Zato jer smo kao individualisti odgovorni za naše akcije, za naše pošiljke, eksplodirale one ili ne, za naše metke, bez obzira da li pogodili metu ili ne, koje će i dalje biti uključene u naše buduće izjave o preuzimanjuno odgovornosti. Stoga, Its preuzima odgovornost za sljedeća djela:

August 2012.: Poslana eskplozivna pošiljka neurolozima Meksičkog Autonomnog Tehnološkog Instituta (I.T.A.M.) u D.F.-u [Mexico City, nap.prev.] nije objavljeno u javnosti, ili su pak vidjeli pošiljku, deaktivirali je i prešutjeli; tipičan potez kada je u pitanju direktan napad u cilju fizičkog ranjavanja tehno-nerdova, koje plaća navedeni institut.

Septembar 2013.: Paket-bomba naslovljen na Alejandru Lagunes Soto, bivšu direktoricu Google Meksika i sadašnju predsjednicu Koordinacije Nacionalne Digitalne Strategije Predsjedništva Republike.

Septembar 2013.: Eksplozivni paket poslan direktoru uprave Federalne Komisije Elektroprivrede (C.F.E.), Guillermu Turrentu Schnasu.

Ova dva posljednja slučaja također nisu objavljena u javnosti. Tada je vlada D.F.-a bila prilično zauzeta smirivanjem prosvjeda nastavnika te sukoba anarhista, koji su iz istih proizašli, zbog čega su ostavljene sa strane akcija takvog tipa. Kriza bi bila postala očitija da su vlasti obznanile te akcije putem medija. U kakvom god obliku, neka se zna da su te pošiljke naše.

IV

I za kraj,  mada smo to već rekli u prethodnim izjavama, u ovim napadima se ne radi o pobjedi ili porazu (jer onaj tko misli da će pobjediti, već je izgubio), radi se o napadu na sistem i na one koji ga podržavaju. Dokazati kroz akcije da se NEĆEMO pokoriti, da NE prihvaćamo njegove vrijednosti te da smo i dalje ljudska bića a ne roboti, da NISU sasvim pripitomili naše ponašanje, i da nećemo biti dio njihovih laži i pregovora, nema dogovora, ne želimo nešto bolje ili nešto manje štetno, želimo sukob, rat do smrti protiv ovog odvratnog sistema.

INDIVIDUALIDADES TENDIENDO A LO SALVAJE

Napomene:

1. Rečenica iz teksta “Udri tamo gdje najviše boli” (2002.)

2. Naslov članka: “Anti-nanoteh nasilje”

3. Grey Goo ili siva ljiga je pretpostavka o katastrofalnim posljedicama nanotehnologije: nano roboti koji se auto-repliciraju, izvan kontrole, u čitavom svijetu i univerzumu. U našoj trećoj izjavi smo već dovoljno govorili o tome.

4. Rečenica iz javne izjave (oktobra 2013.) o preuzimanju odgovornosti, anarhista Gaia i njegovog druga Cospita, za atentat na Roberta Adinolfija (direktora Ansaldo Nucleare) u maju 2012., u Genovi, Italija. O tome smo već pisali u našoj sedmoj izjavi. Ako netko bude rekao da Its citira dvojcu anarhista, naglašavamo da dakako pronalazimo u njihovim riječima i djelima nešto što se podudara s našim idejama, i mada se ne slažemo u potpunosti s njihovim idejama, citiramo ih kao što bi to učinili s anarhistima kao Mario Budas, Galleani, Di Giovanni, Roscigna, Ravachol, između ostalih, da su danas živi.

5. Freedom Club napisao je pismo upućeno informatičkom stručnjaku Davidu Gelernteru (kojeg je teško ranio paket-bomba 1993.): “Osobe s visokim akademskim titulama nisu baš bistre kao što misle. Da si imao mozga bio bi shvatio da ima mnogo osoba koje su u oštrom sukobu s tehno-nerdovima kao što si ti, koji mijenjaju svijet, i ne bi bio tako glup da otvoriš neočekivani paket od nepoznatog pošiljatelja.

6. Što se tiče ovog događaja, i zbog istinitosti naše izjave, neki skeptici su (na trenutak) povjerovali u laži koje je objavila vlast države Morelos (i njeni službeni mediji), rekli su da Its nije počinitelj Mendezovog ubojstva, kojeg je po njima počinila jedna “banda kradljivaca automobila”, kao što je to objavila nacionalna štampa; očito apsurdna izjava, mada, jasno, bolje zvuči verzija o nastavniku ubijenom tokom jedne krađe, nego ubojstvo stručnjaka Biotehnologije s UNAM-a kojeg je počinila teroristička grupa. Potrebno je i nadodati da je u 2011. grupa Its (nedavno oformljena) eksperimentirala s raznim metodama akcije (među onim poznatima, podmetali smo požare vozilima i građevinskim strojevima, poduzećima institucijama u Coahuilu,  Guanajuatu, Veracruz i Državi Meksiko, sve dok se nismo odlučili da se usredotočimo na terorizam, a ne na sabotažu), neke su bile uspješne a neke nisu, najnasilnija ćelija u Morelosu već je bila upoznata s nabavkom i upotrebom vatrenog oružja te je odlučila da prijeđe na, tada, značajniju akciju (ubojstvo Mendez), a odgovornost za djelo je preuzeta na indirektan i/ili simboličan način, dana 8. (kao što je dan napada na Tec u Monterreyu bio također 8., ali u augustu), naveli smo ga i u tekstu poslanom nekim fizičarima s UNAM-a (pročitati 6. izjavu) u novembru iste godine (o tome se može čitati u više intervjua koje je Its dao jednom anarhističkom časopisu u aprilu 2012., ali objavljenom u januaru 2014.), akcija nije postigla željeni efekt te godine jer, logično, nije imala DIREKTNU izjavu, zato smo čekali sve do 2013. da organiziramo još jedan napad u istom institutu. Kao što je ćelija Its u Morelosu napala čileanskog nanotehnologa Sergia Andresa Aguila s I.B.T.-a. Napad je počinjen baš protiv jednog Čileanca jer smo željeli simbolički zahvaliti čileanskom blogu “Liberacion Total” koji je objavio naše tekstove (o tome smo već govorili u sedmoj izjavi). Informacije (potpuno ime, adresa i drugi podaci) poslani su kreativnim ćelijama Its u D.F.-u, koje su, već naviknute na izradu eksplozivnih naprava, poslale paket-bombu, ali zbog greške u električnom mehanizmu naprava nije funkcionirala, no pošiljku je ipak otvorio sam Andres Aguila, da nije došlo do zatajenja radoznalac bi bio imao iste rane (ako ne i veće) kao radoznalac koji je otvorio jedan naš paket u D.F.-u (21. februar 2013.), nekoliko dana nakon onoga što se desilo u Morelosu (11. februar 2013.). I mada ti napadi nisu pistigli željeni rezultat, ipak su otkrili ISTINU o ubojstvu Mendeza, koje je počinila grupa Its. Zanimljivo je da je mjesec dana nakon našeg preuzimanja odgovornosti, glavni osumnjičenik koji je bio u zatvoru optužen za ubojstvo tehnologa i druge optužbe, oslobođen zbog nedostatka dokaza: “Oslobođen navodni ubojica naučnika sa NAUM-a”, Milenio Diario, 19. mart 2013.

Time prekidamo tišinu, i na taj način uništavamo svaku sumnju u vezi naše odgovornosti za atentat,te ponoavljamo, kao individualisti odgovorni smo za naše akcije, tako da vlasti i ciljevi budu sigurni da naše riječi NISU šala, NISU igra, naše riječi su samo posljedica naših akcija.

7. O ovom naučniku, kao dodatna zanimljiva činjenica, u rubrici vijesti časopisa “Nature” objavljena je napomena: “alarm paket-bomba u laboratoriju biotehnologije u Meksiku” (18. februar 2013.); te se navodi (nekoliko dana nakon atentata), na web stranici I.B.T.-a, da je gospodin Aguila od “suradnika” postao “bivši suradnik” instituta; dakle, pitamo se: da li je gospodin Aguila bio toliko inteligentan pa je napustio svoj mrski posao? Ili je samo promijenio institut? U svakom slučaju, znat ćemo prije ili poslije, i kao što dobro znate, ciljat ćemo u vašu glavu, i u glave vaših kolega, možda sutra ili idućih mjeseci, ili godina, ali CILJAT ćemo…

8. “Eksplozivni napad i ubojstvo akademika: odgovorno terorističko krilo anarhista”, Diario 24 Horas, 26. februar 2013.

9. “Anarhistički napadi u Meksiku su brojni, ali rijetki se objavljuju u medijima. Kao što je to slučaj eksplozivne pošiljke ostavljene u poštanskom pretincu, koja je eksplodirala 21. februara ove godine, u rukama jednog uposlenika poštanske službe, kada ga je ilegalno prisvojio. U izjavi iz 22. februara za napad je odgovornost preuzela anarhistička grupa Individualidades Tendiendo a lo Salvaje, jedna od najaktivnijih u Meksiku, čiji napadi protiv “tehno-industrijskog sistema” na akademike i znanstvenike iz centara kao je UNAM ili Tehnološki u Monterreyu. Ova grupa je preuzela odgovornost za ubojstvo u Cuernavaci, 8. novembra 2011. – Ernesta Mendeza Salinasa, stručnjaka biotehnologije na UNAM-u.

“Alarmantno stanje u Europi zbog meksičkih anarhista”, Revista Proceso 1903, 21. april 2013.

10. “Zbog sukoba 2. oktobra, vlada D.F. -a je pokrenula istragu kojom će  započeti identifikacija anarhističkih grupa (…)” “(…) Jedna anarhistička grupa koja je već poznata, zbog svojih izjava o preuzimanju odgovornosti za napade na institucije ili osobe uz korištenje eksploziva, je Individualidades Tendiendo a lo Salvaje (ITS), smatra se i najopasnijom.” “(…) Njihova strategija se temelji na slanju eksplozivnih paketa naučnicima i akademicima, navodi istraga. U februaru ove godine ITS je preuzeo odgovornost za eksplozivni paket u Tlalpanu, a u augustu 2011. za ekpsplozivnu pošiljku profesoru Alejandru Acevesu Lopezu sa Tec Campus Edomex, koji je radio na projektu kreiranja humanoidnog robota (…)”
“Vlada identificira anarhističke grupe”, Reforma diario, 11. oktobar 2013.

Izvor: instinto salvaje