24. april 2013. – Zatvaranjem preliminarne istrage, 11. marta 2013., Alfredu i Nicolu čeka suđenja po članku 280bis (atentat s terorističkim ciljem), sa procedurom izvučenog iz predmeta za 270bis [udruživanje zbog terorizma i rušenja demokratskog poretka), zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, koji ostaje otvoren, uz još jednu osobu pod istragom.
Za 280bis još nije određeno preliminarno ročište. Čeka se i da tužilaštvo dostavi nedostajuće prijepise audio nadzora koje bi, nakon što su sudski vještaci tražili dvije odgode, trebali biti predani do 5. juna (izgleda da vještaci ne uspijevaju razumjeti i prepisati napuljski dijalekt… koji je tako jasan djelovao đenovskim istražiteljima kada je trebao poslužiti za podupiranje optužbe, uobičajenim manipulirajućim mehanizmom kojim se interpretira audio nadzor).
U maju ističe i rok za predaju rezultata usporednog vještačenja RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera] nad barutom pronađenim na zaplijenjenim kacigama u Nikolinoj roditeljskoj kući i oružja koje Nicolin otac legalno posjeduje… u istoj kući. Kao što je već naglašeno u prethodnim vijestima, nakon prvog – propalog – pokušaja da se dovedu u vezu navedeni tragovi sa streljivom korištenim pri ranjavanju Adinolfija, đenovski javni tužitelji ponovno kreću u napad, ovog puta ciljajući na 270bis, nespretno teoretizirajući o maštovitim “vježbama gađanja” kojima su se navodno bavili optuženi, mada ne navode ni gdje ni kada (izostavljajući i činjenicu da su kacige zaplijenjene tijekom pretresa bez ikakvoga “forenzičarskog” kriterija, prolazeći kroz prljave ruke pandura, njihove automobile, mjesta na kojima su čuvari nereda zasigurno vrlo prisni s barutom).
Arhivirano je još jedno vještačenje ROS-a [specijalne antiterorističke jedinice karabinjera], nad printerima zaplijenjenim tijekom pretresa domova dvojce anarhista, koji su uspoređeni s letcima komunikeja: ovaj put su vještaci morali priznati da se ne podudaraju ni tinta ni karakteristike štampe, opovrgavajući prvo vještačenje Forenzičarske policije koje se odnosilo na općenite karakteristike štampe svojstvene različitim modelima i markama na tržištu. Arhivirana je i usporedba RIS-a iz Parme između DNK s volana skutera, kojeg su navodno koristili atentatori, i DNK petorice anarhista čiji su domovi pretreseni u septembru i od tada su pod istragom, budući da je i ovo vještačenje imalo negativan ishod. Radi se o još jednom pokušaju da se protiv Alfreda digne optužnica i za dvostruki napad dinamitom protiv… RIS-a iz Parme, davne 2005., za koji je odgovornost preuzela “FAI/Coop artigiana fuoco ed affini” [Neformalna anarhistička federacija/Obrtnička zadruga za oganj i srodnosti]. Nakon dvojbene i neosnovane usporedbe DNK (mješoviti tragovi DNK na omotu naprave otkrivene 2005. ispred kasarne forenzičara bili su, kako priznaju sami panduri, na granici upotrebljivosti u istražne svrhe te da su, po vlastitom priznanju, oni sami njime baratali prije vještačenja), javni tužitelj Federico Manotti je zakazao za 7. maj ispitivanje osumnjičenog Alfreda, u zatvoru u Ferrari… Možda želi pitati osumnjičenog kako i za što ga može optužiti?
Đenovski istražitelj se i u ovom slučaju poziva na članak 280bis, mada je jasno kako je ovaj istražni pokušaj samo plod izvlačenja iz predmeta za 270bis, koji uključuje istragu brojnih drugih anarhista (njih 20-30, kako navodi štampa) i koji navodno pokriva različite napade izvedene pod potpisom Neformalne Anarhističke Federacije započevši od 2003., u regijama Ligurija, Toskana, Emilija Romanja, Lombardija.
Iz medija doznajemo da je đenovsko tužilaštvo preotelo istragu kolegama iz Bolonje, oko atentata na RIS i na Cofferatija [gradonačelnik Bolonje, bivši sindikalni predsjednik], pozivajući se na đenovsku kompetenciju, otvorenu pri Kasacijskom sudu (koji odlučuje teritorijalnu kompetenciju u slučaju kada istragu žele voditi dva tužilaštva), kao jedan jedini predmet koji bi trebao sakupiti što više činjenica. Osim karijerizma i ljubomora između tužilaštva, osim povijesnog sukoba između ROS-a i DIGOS-a [politička policija], prisutna je i potpuna inkongruencija i proturječnost kod upotrebe forenzičarskih analiza i vještačenja, koje su sasvim nepouzdane i služe više kao medijske/optužujuće sugestije nego kao dokazi, kao što je to uobičajeno u prljavom poslu pandura i pravosuđa.
Pod suncem ništa novo, prepoznajemo ih: ustaljeni bijedni kotačići svijeta kojeg treba srušiti.
Solidarnost s drugovima zatvorenim u tamnicama države, talijanske i svake druge.
Za informacije: nidieunimaitres[at]gmail[dot]com
Adresa na koju možete pisati drugovima:
Nicola Gai / Alfredo Cospito
CC Ferrara, Via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija
Solidarni tekući račun (naznačite na opisu uplate ako želite da se iznos uputi izravno drugovima u zatvoru ili da pokrije sudske troškove) IBAN IT10 T076 0101 0000 0101 0767 885, naslovljen na Paolo Perona
***
Italija: kratke Info o nadzornim sustavima (za poboljšanje kvalitete života i borbi… da ne bi gajili sterilne paranoje… Orwell na talijanski način)
Čitajući sudsku dokumentaciju zamjećujemo i neke detaljnije tehničke informacije. Osim tradicionalnih tipova nadzora, kao što su praćenje, vizualna kontrola ili nadgledanje vanjskim kamerama svih kretanja i prostora u kojima se živi i radi, upotreba prisluškivača i satelitsko praćenja automobila, lokaliziranje mobitela, kontrola elektronske pošte i internet prometa itd., primijetili smo, kao što smo već rekli prethodnih mjeseci, i u suštini tri “nove” metode, zahtjev za instalaciju telekamera izravno u domove i za korištenje onih u laptopu (što je ovom prilikom istražni sudac odbio, odobrivši samo audio nadzor), korištenje mikrofona laptopa za prisluškivanje, aktivirajući ga odgovarajućim softverom (u ovom slučaju prisluškivanje nije direktno kao kod tradicionalnih buba, nego tek kroz par dana) i korištenje audio nadzora sa snimačem na baterije u domu i okolici (stručnjaci koji su ponudili nabavu tvrde da ih normalni detektori prisluškivača ne mogu otkriti pošto nisu radiofrekventni, ne znamo da li su informacije istinite ili služe samo za napuhavanje troškova).
Kakogod, potrebno je ipak naglasiti da se stare i nove tehnologije nadzora ne ugrađuju same, a niti trebamo sofisticirane metode ili skupocjene aparate da bi ih primijetili: često sami tehničari koji ih ugrađuju ostavljaju svoje prljave vidljive tragove, razbijene ili oštećene brave, pomaknute predmete i namještaj, “drugi korisnici” prispojeni kod korištenja elektronske pošte, neobjašnjivo usporavanje prenosa podataka pri korištenju interneta, telefoni s pozadinskim šumom koji naliči na stare vinilske ploče, neprijatna prisustva pred kućom ili neuvjerljivi klijenti na radnom mjestu, revni pratioci na obližnjim izletima itd. Ovisi o našoj inteligenciji i našoj želji za životom koliko ćemo biti sposobni izigrati ih bez da opterećujemo naše živote.
nidieunimaitres[at]gmail[dot]com