Tag Archives: Neformalna anarhistička federacija / Međunarodni revolucionarni front (FAI-FRI)

Grčka: Eksplozivni napad na sedište kompanije Majkrosoft u Atini

jam
Preuzimanje odgovornosti – “Borbena anarhija”
Akcioni projekat za međunarodni anarhistički kontranapad
“Uništimo represiju”. Drugi čin.

“Borbena anarhija” preuzima odgovornost za napad na centralne kancelarije kompanije Majkrosoft (engl. Microsoft) u Grčkoj. Drugovi/arice koji/e su učestvovali/e u akciji postavili/e su eksplozivnu napravu sačinjenu od kanistera sa benzinom i baruta i bezbedno se povukli/e, još jednom ismejavajući bezbednosne mere u zgradi. Majkrosoft je muntinacionalni gigant tehno-industrijskog kompleksa, jedna od najmoćnijih kompanija u svom polju i neraskidivo je povezana sa političko-ekonomskim sistemom. Napad na avangardu kapitalističke dominacije, tehno-nauku i njene ubilačke pipke, predstavlja napad na mehanizaciju samog života. Revolucionarni rat je osnova oko koje se gradi pokušaj potpunog oslobođenja naših života od lanaca države, kapitala i njihovog društva, a koja se širi u prostorno-vremenskom kontinuumu sa pobunom potlačenih protiv svojih tlačitelja.

Dana 2. marta 2015., anarhistički i politički zatvorenici otpočeli su štrajk glađu, sa ciljem borbe protiv represivnog okvira države, anti-terorističkih jedinica i sudija. Istovremeno, utamničeni članovi Zavere vatrenih ćelija i anarhistkinja Angeliki Spiropulu najavili su početak štrajka glađu do smrti, zahtevajući trenutno puštanje svoje rodbine koja je osvetnički stavljena u pritvor zahvaljujući mahinacijama političko-sudske mafije. Danas, kada su mnogi naši drugovi hospitalizovani u kritičnom stanju u bolnicama, sa drugom iz ZVĆ Mihalisom Nikolopulosom kome preti trajno fizičko oštećenje uprkos pobedničkom ishodu borbe njegove organizacije, sa “levičarskim” menadžerima vlasti koji su masku humanizma bacili u smeće, anarhistička borba bi trebalo da ubrza svoj kontranapad i natera državu na povlačenje.

Borba naših zarobljenih drugova i nove činjenice na društvenom i političkom polju nakon izbora Sirize trebalo bi procenjivati u smeru revolucionarnog razvoja. Polimorfna iskustva i kolektivni napori predstavljau fokus te procene koja pruža temelj za materijalizaciju naše anti-državne zavere protiv vlasti. Sada je na nama da pokažemo stratešku neophodnost anarhističke urbane gerile sabotiranjem funkcionisanja društvene mašinerije, dizanjem u vazduh zidova apatije i oslobađanjem pobunjeničkih želja.

Tkajući niti između teorije, akcije i cilja, nastavljamo usamljeni hod putevima slobode, sa mislima čvrsto zakucanim na sve naše drugove i drugarice koji/e su zaključani/e u ćelijama demokratije. Tek smo počeli/e. Planiramo sabotaže, uznemiravanja neprijatelja, eksperimente sa metodama i praksom, organizujemo svoj opšti kontranapad na svet vlasti. Naša akcija predstavlja doprinos predlogu drugova/arica češkog FAI/FRI koji/e su zapalili/e policijski automobil i predložili/e stvaranje međunarodnog akcionog projekta “Uništimo represiju”, poput projekta Feniks. Pored toga, ovo je i naš doprinos danima međunarodne solidarnosti sa utamničenim drugovima i drugaricama u Čileu. Drugovi i drugarice, ova eksplozija je bila i za vas.

Snage drugarici Angeliki Spiropulu i zatvorskoj ćeliji Zavere koji/e će uskoro, zbog svoje nepopustljive i pobedničke borbe, ponovo videti svoje voljene slobodne. Dobar oporavak drugovi i drugarice, vaša odlučnost je izvor inspiracije za subverzivne duhove našeg vremena. Neka naša vatra postane ognjište topline za anarhističke štrajkače glađu “Mreže utamničenih boraca” i članu “Revolucionarne borbe” Nikosu Maziotisu koji je prekinuo štrajk pre objavljivanja našeg teksta.

SOLIDARNOST SA SVIM ANARHISTIČKIM ZAROBLJENICIMA I ZAROBLJENICAMA!
SREĆE I SNAGE ONIMA KOJE PRAVOSUDNI SISTEM TRAŽI!
NAORUŽAVAMO SE, ORGANIZUJEMO I PRELAZIMO U NAPAD!
ŽIVELA BORBENA ANARHIJA!

Borbena anarhija
Neformalna anarhistička federacija / Međunarodni revolucionarni front (FAI-IRF)

Olomouc, Češka: Zapaljen policijski automobil u znak solidarnosti sa štrajkačima glađu

1920

U četvrtak 26. marta 2015. izveli smo napad paljevinom na policijski automobil u mestu Olomouc. Napad na represivni aparat je borba za slobodu. Jer tamo gde postoji potreba za represijom, sloboda ne može da cveta. Ne postoji mesto bez represije. Represija je sredstvo države i kapitala. Represija i autoritet su dve strane istog novčića. Represija je globalna. Represija dolazi kako iz državnog (javnog) sektora, tako i privatnog sektora. Ona sarađuje širom sveta. Skoro svako je osetio neki vid represije. Jedini koji za represiju ne znaju jesu oni koji ne žele da žive sopstvene živote. Oni koji saginju svoje glave i dobrovoljno slušaju ono što im se naredi. Oni koji odbijaju postojeći poredak svesni su posledica. Dakle, i oni koji makar samo pokušavaju do svoje neisplaćene plate doći direktnom akcijom, ili ljudi koji učestvuju u divljem štrajku, ili oni koji uništavaju bilborde ili ljudi koji prosto pljačkaju tokom nereda. Raduje nas svaki pobunjenički čin koji nije sputan okvirima legalnosti. Ali samo onda kada ne traži represiju protiv drugih. Jednog dana ljudi napadaju policiju u borbi protiv poreza, drugog dana pozivaju na strožije zakone protiv beskućnika ili neprilagođenih, trećeg dana i sami postaju beskućnici i žele više poreskog novca za socijalna davanja, četvrtog dana pronađu neki posao i ponovo pokušavaju pronaći najbolji način da izbegnu plaćanje poreza. Uslovi u kojima živimo utiču na naše živote, ali ih ne trebamo koristiti kao izgovor. Ono što na kraju odlučuje o našim životima jesu izbori koje pravimo. U svakoj situaciji imamo mogućnost ili da pokleknemo ili da se suprotstavimo onome što nam se ne sviđa.

Mi, anarhisti i anarhistkinje, ne dopuštamo nikome da odlučuje o našim životima. Nemamo ništa drugo do sažaljenje za ljude koji u ovoj svakodnevnoj močvari traže put samo za sebe na uštrb drugih. Savijaju se pred postojećim i pronalaze izgovore u objektivnim uslovima. Mi se, anarhisti i anarhistkinje, borimo za svet bez represije, bez prinude. Zato se protiv svake represije borimo neprekidno, bez obzira na to da li ona udara na mirne studentske demonstracije na drugoj strani sveta ili lopove u našem gradu. Našu solidarnost i iskrenu uzajamnost imaju oni koji se bore za potpuno uništenje represivnog aparata, za anarhiju. Pobunjenici, ustanici, anarhisti, revolucionari, borci…

Trenutno, svoju neprekidnu borbu protiv represije nastavljaju grčki politički zatvorenici u Grčkoj. Mreža utamničenih boraca, Maziotis, Gurnas, članovi ZVĆ i mnogi drugi. Svi oni su odlučili da ne odustaju od svoje borbe i da se suprotstave represiji, čak i u zarobljeništvu. Naš napad je akcija solidarnosti sa njihovom borbom. A samim tim, naš napad je borba za anarhiju. Neka štrajkači glađu pobede u svim borbama. Continue reading Olomouc, Češka: Zapaljen policijski automobil u znak solidarnosti sa štrajkačima glađu

Iraklion: Napad zapaljivom napravom na poresku kancelariju

iraklio-gazakia-eforiagazakia-eforia-iraklio

U ranim jutarnjim časovima 2. aprila, sa mislima prikovanim za drugove i drugarice koji štrajkuju glađu, napali smo poresku kancelariju u Iraklionu (Krit) postavljanjem zapaljive naprave na ulaz u zgradu.

Drugovi i drugarice, možda nas odvajaju kilometri, zidovi i sve vrste državnih kerova, ali osećamo da je vatra koja gori u vama vrelija nego ikada. Ovom vatrom sa naše strane, bacamo se u bitku, vičući – smrt smrti koju prodaju kao život.

Oni koji kažu da nije vreme za napad ili da bi vladi trebalo dati još malo vremena (da pokaže koliko je levičarska) sopstvenim rukama zatežu lance zatočeničkih kreveta.

Svaki dan koji prođe, svaki sat, svaki minut koji prođe presudan je. Imperativ je da naši potezi pobegnu granicama legalnosti.

Da se ulice pretvore u bojna polja.
Da se zaverenička okupljanja pretvore u akte rata.
Da nada postane napad.

Snage svim štrajkačima glađu.
Trenutno ispunjenje svih zahteva.

Neformalna anarhistička federacija / Međunarodni revolucionarni front (FAI/FRI) – ćelija Iraklion

Grčka: “Ratno saopštenje” anarhističkih zatvorenika/ca Zavere vatrenih ćelija

Napomena Contra Info:

Početkom januara 2014., osuđeni član marksističko-lenjinističke organizacije 17. novembar (17N) Hristodulos Ksiros nije se dobrovoljno, sa odsustva, vratio u zatvor. Grčka policija je raspisala ogromnu nagradu za njegovu glavu i pokrenula niz pretresa domova drugova i drugarica u Atini i Solunu.

Nakon godinu dana, 3. januara 2015., Hristodulos Ksiros je uočen i ponovo uhvaćen u blizini Anavisosa (Atika) bez opiranja hapšenju. Pripadnici policijskih anti-terorističkih jedinica izvršili su opsežan pretres njegove “sigurne kuće” u kojoj su pronašli vatreno oružje, eksploziv i neke druge stvari, uključujući i falsifikovanu ličnu kartu sa fotografijom mlade žene čije je pravo ime Angeliki. Iste noći, agenti državne bezbednosti i pripadnici specijalne antiterorističke policijske jedinice EKAM izvršili su pretres prvog krila muškog zatvora Koridalos, a malo kasnije dva zatvorena člana Zavere vatrenih ćelija, Gerasimos Cakalos i Hristos Cakalos, kao i još dva zatvorena druga optužena za navodno učešće u istoj revolucionarnoj organizaciji – Andreas Cavadaridis (koji je peuzeo odogovrnost za slanje zapaljivog paketa FAI-FRI ćelije “Komando Maurisio Morales”) i Spiros Mandilas – odvojeni su od opšte (zatvorske) populacije i prebačeni u tamničke ćelije ženskog zatvora Koridalos. Moral četvorice zatvorenika je visok.

Usred predizbornog perioda, državni mehanizmi su pokrenuli medijsku pomamu, u potrazi za osobama koje bi mogle biti povezane sa Hristodulosom Ksirosom i/ili zatvorenicima ZVĆ. Panduri su takođe izvršili pretres u nekoliko drugih gradova u Grčkoj i objavili sliku žene sa lažne lične karte. Šta više, policija je tvrdila da je pronašla beleške koje ukazuju da je planiran napad na zatvor Koridalos u Atini sa ciljem da se pomogne bekstvo članova/ca ZVĆ. Kao odgovor na policijske izveštaje o “sprečavanju terorističkog napada” koji se odnosi na ovaj slučaj bekstva iz zatvora, deset zatvorenih članova/ca ZVĆ javno je poslalo svoju snagu i solidarnost neimenovanim osobama traženim u vezi sa planom bekstva Zavere vatrenih ćelija.

Sledi poslednje otvoreno pismo drugova/arica Zavere vatrenih ćelija iz zatvora Koridalos.

h-1024x576

RATNO SAOPŠTENJE

“Prvo sam mu pucao u usta da bih ga zaustavio da priča sranja;
potom sam mu pucao u ruku da bih ga zaustavio da piše sranja”
Žak Mesrin o kidnapovanju francuskog novinara

Prljavi rat i novinarska vulgarnost nemaju kraja kada je reč o slučaju nameravanog bekstva iz zatvora Zavere vatrenih ćelija. Za metu su uzeli drugaricu Angeliki emocionalno ucenjujući njene roditelje i šireći podle laži o njenoj tobožnjoj umešanosti kao intimne prijateljice jednog od uhapšenih.

Angeliki je intimna prijateljica pobune, anarhije, slobode.

Borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost kada bi bilo više ljudi poput Angeliki.

OLOŠU DRUKARE NOVINARI – OSVETIĆEMO SE.

SOLIDARNOST I SNAGA svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima za kojima tragaju u okviru istog slučaja.

Ćelije će uvek biti uz vas….

Zavera vatrenih ćelija –  Zatvorenička ćelija

Olga Ikonomidu, Jorgos Polidoros, Mihalis Nikolopulos, Jorgos Nikolopulos, Gerasimos Cakalos, Hristos Cakalos, Haris Hadžimihelakis, Damjano Bolano, Teofilos Mavropulos, Panajotis Argiru

Izvor:  Asirmatista

Buenos Aires: Prijatelji Zemlje/FAI ponovo osvetljavaju grad

que-bien-1024x576

fuego-cabrones-1024x576

Svesni smo stvarnosti u kojoj živimo: ubrzana smrt i beda modernog života utiču i na nas kao individue koje udišu usrani vazduh ovog grada. Uvek pokušavamo biti drugačiji i direktni u našim akcijama u odnosu na hiljade uličnih demonstracija koje se dešavaju u ovom regionu.

Kao anarhisti i anarhistkinje, radimo to što radimo jer verujemo da je to najbolje što možemo učiniti u trenucima u kojima ovde živimo.

U ranim jutarnjim časovima u nedelju 16. marta 2014. izveli smo napad paljevinom na patrolna kola argentinske federalne policije u naselju Rekoleta u Buenos Airesu.

U nedeljnu zoru 9. marta 2014., izveli smo napad paljevinom na automobil Mercedes-Benc u naselju Palermo Buenos Airesa.

Takođe smo zapalili brojne automobile u naseljima Belgrano, Njunez, Vilja Ukrviza i Vilja Devoto tokom februara i marta 2014.

Za uništenje društva zatvora i svih tragova vlasti.

Prijatelji Zemlje / Neformalna anarhistička federacija

Istanbul (Turska): Zapaljen bager (20.02.2014.)

istan

Obasjali smo hladnu i mračnu noć gomilom željeza, rasplamsana vatra mogla se vidjeti na daleko, i osim što nam je ta akcija pružila zadovoljstvo, izvršena je i u svrhu eko-vandalizma, noseći ime koje nitko nikada nije čuo.

U četvrtak, 20. februara, u Poyrazu, ruralnom području anatolijskog dijela Istanbula, napali smo bager, ostavljen da spava pred jarugom iskopane prirode, i sprejem ispisali “ELF-FAI/IRF” na nekoliko mjesto oko gradilišta.

Koristeći jednostavnu zapaljivu napravu s tajmerom, ručne izrade, bager je postao neuporabiv, a poruku koju smo željeli odaslati je bila jasna: “Ako gradite, mi ćemo paliti i uništavati!”.

*Naši razlozi za poduzimanje ove akcije*

Želimo naglasiti da se krajnji napad na diktaturu, koja si pripisuje legitimnost vodeći projekte ekocida kao što je “3. Bosforski Most” i “Istanbulski kanal”, ne smije više oslanjati na liberalno-pacifističke sterotipove tipa “kampanje za podizanje svijesti” i “sudski procesi”. Ove vrste organizacija samo odgađaju ono što je neizbježno i sprečavaju opravdanu eko-obranu od ekološkog uništenja, koje je u tijeku. Nastojeći da od državnog pravnog sistema iznude pozitivan odgovor, koji je u stvari ugovaratelj ekocida, oni pridonose utišavanju bijesa, kanalizirajući ga u izbore i u društvene medije.

Kapitalistička industrijska civilizacija se širi Zemljom mostovima i autoputevima, osigurava se građenjem betonskih šuma, smatrajući prirodu samo sirovinom, širi se svakodnevno sužavajući granice prirode u ime nedostatka energije, i postaje dominantna. Iz tog razloga, postavljajući se protiv društva, uvjerenog da je gradnja, razvoj i ekspanzija vrlina, preuzimamo neku vrstu odgovornosti za eliminaciju svega što je uključeno u taj proces automatizacije, i kao dio globalne borbe za sveopće oslobođenje izabrali smo da izvedemo ovo djelo, stavljajući sami u praksu jednostavne metode paljenja, sabotažu i tehnike direktne akcije.

Posvećujemo ovu noć u kojoj smo požarom obasjali tvrđave premoći, drugovima koji su pali, koji su zatvoreni ili su u bijegu.

Sebastiánu Oversluij Seguelu, kojeg je ubio zaštitar tokom pljačke banke u Santiagu (Čile), 11. decembra 2013.; uhapšenima Alfonsu Alvialu i Hermesu Gonzálezu, i uhapšenoj Tamari Sol Farrías, optuženoj za pucanje na zaštitara u Čileu, 21. januara 2014.

Aliju İsmail Korkmazu, Ethemu Sarısülüku, Abdullahu Cömertu, Medeniju Yıldırımu, Mehmetu Ayvalıtaşu, Ahmetu Atakanu, koje je ubila turska država, i Berkinu Elvanu (15) kojeg je u glavu pogodio tromblon suzavca tokom pobuna u Gezi Parku i nalazi se na intenzivnoj njezi od 15. juna 2013.

Hansu Niemeyeru, iza rešetaka od 30. novembra 2011., optužen za napad na čileansku banku.

Svim prosjednicima u “NO TAV” borbi i Niccu, Claudiju, Chiari i Mattiji, uhapšenim u toku već dvadesetogodišnje borbe protiv superbrze pruge na brdima sjevernozapadne Italije.

Monici Caballero i Franciscu Solaru uhapšenima za napad na katedralu El Pillar u Zaragozi (Španjolska), i čitavom pokretu direktne akcije protiv gradnje crkvi u Španjolskoj.

Fallon Poisson, Amelie Pelletier i Carlosu López Marin uhapšenima za napad na ministarstvo komunikacija i prijevoza, i na koncesionara automobilske kompanije Nissan u Meksiku 5. janura.

Zatvorenim anarhistima i pobunjenicima, za slučajeve Zavjera Vatrenih Ćelija, Revolucionarna Borba, Kozani, u Grčkoj, i svim drugim zatvorenicima diljem svijeta.

Pobunjenicima, anarhistima i crnim blokovima koji aktivno sudjeluju u društvenim eksplozijama u Egiptu, Brazilu, Ukrajini, Bosni i u drugim dijelovima svijeta, i koji uzdižu parole “ustanak, subverzija, anarhija”, koji se bore protiv pandura i napadaju institucije izrabljivača na ulicama Istanbula, Izmira i Ankare.

Eko-ratniku Marcu Camenischu, zatvorenik u Švicarskoj već 21 godinu.

Šaljemo našu solidarnost, ljubav i bijes ćelijama Neformalne Anarhističke Federacije, koje su organizirale neformalne napade i zavjere širom svijeta, Međunarodnom Revolucionarnom Frontu, ITS, svim ćelijama Feniks Projekta, svim ćelijama ELF i ALF, i svim usamljenim vukovima koji se kreću u mračnim noćima, i svim drugovima, pobunjenicima čija smo imena zaboravili dok smo pisali ove riječi.

ELF-FAI/IRF (Oslobodilački Front Zemlje – Neformalna Anarhistička Federacija – Međunarodni Revolucionarni Front)

Bristol (UK): Ćelija FAI preuzima odgovornost za eksplozivni napad protiv multinacionalne kompanije Vinci

nuclear-e1389176122110

Smatramo da će se svatko tko se ozbiljno suočava s današnjom moći prije ili poslije dotaknuti tema znanosti i tehnologije. Očito je kako obije posjeduju sve vitalniju ulogu u postojećem poretku, stvarajući, upravljajući i šireći kontrolu društva i čitave jedne zemlje od koje smo lažno odvojeni. Istražujući razvoj navedene moći na našem području i onih koji ga omogućavaju, stigli smo do Vincija.

U Ujedinjenom Kraljevstvu je velika francuska multinacionalna energetska i građevinska kompanija Vinci realizirala specifične građevine za policiju, ministarstvo obrane i zatvorsku upravu, radila je na autocestama, željeznicama, električnim centralama, naftnim platforma, kamenolomima, nuklearnim centralama i trgovačkim centrima.

Navedena korporacija i njene podružnice su aktivne u čitavom svijetu i na brojnim područjima: građevinarstvo, privatno zaštitarstvo, aerodromi, rudnici urana; ovom šljamu ne predstavlja problem uništavati zemlju i nas koji smo dio nje, gradeći industrijski kavez oko nas, u doslovnom i prenesenom smislu, hraneći se radom svoje radne snage dok šefovi pune svoje džepove i kreću prema drugom ugovoru. Zato smo napali Vinci, ali jedan od naših glavnih razloga za napad je njihova odgovornost u izgradnji novog Biological Life Sciences Centre [Centar za istraživanje života, nap.prev.] na bristolskom sveučilištu. Postavili smo eksploziv u sjedište Vincija, u Vintage biznis-kvartu, na sjeveru Bristola, jučer (6. januara) oko 3:45 ujutro. Postavljen je s namjerom da ošteti strujni krug, prouzroči požar unutra i nanese štete izvana.

Poduzeće koje se nalazi tik do ovg bilo je za nas sekundarni cilj (Whitehead, još jedna građevinska grupa koja radi za Vinci). Struktura od 54 milijarde, Bilogical Life Sciences Centre nudit će kolegije “novoj generaciji biologa” i stručnjaka, ciljajući na bolju suradnju sa sveučilišnim centrom za nanotehnologiju i sa Medicinskom školom genetskog inženjeringa, sa laboratorijima za uzgoj i vivisekciju životinja.

Čitav kapitalistički svijet vidi napredak upravo kroz polja kao što je ovo, temelj novog vala otkrića. I tako je na području oko Bristola i Batha smješten najveći high-tech centar nakon američke Silicon Valley, ova se “revolucija” odvija pred našim vratima, “Bristol postaje uzbudljivo i idealno mjesto za istraživanje kroz nadolazeće godine”. (Riječi profesora Garyja Fostera, zaposlenog na polju genetskih i biotehnoloških modifikacija na bristolskom sveučilištu, podupirući štetnu farmaceutsku industriju kao što je GlaxoSmithKline.)

Sveučilište, na primjer, uzgaja genetski modificirane miševe te zatim morbidno podvrgava ta živuća stvorenja ogromnim neurološkim oštećenjima, i onda prodaje rezultate poduzećima. Jedno od tih glavnih polja je sintetička biologija, štetni postupak koji koristi najnovije tehnologije da bi “nanovo napisala i nanovo izgradila prirodni sistem kako bi mogla pružiti umjetne surogate”. 2012. je na jednom kongresu bristolskog sveučilišta izjavljeno da sintetička biologija “može postati vodeća snaga nacionalnog gospodarstva”, i vlada ju je postavila na vrh istraživačkih prioriteta. Europska Unija je dodijelila 3,3 milijarde bristolskom sveučilištu samo da bi stvorilo “javno mnijenje” promovirajući takve postupke. Logici ove vrste znanosti je primarni cilj pokušati uspostaviti kontrolu apsolutno nad svime.

Svode znanje, koje bi moglo biti dublje stečeno kroz divlje odnose interakcije i međuovisnosti, na odvojeni univerzum opsesivnog mjerenja i objektivizacije, arogantno odvajajući dijelove od cjeline, koja im daje značenje, kao da je sve samo jedna puki stroj za rasklapanje.

Ova znanstvena tradicija je usko povezana sa svjetonazorom koji se pojavio tokom ranog formiranja trgovačkog kapitalizma, koji je nastojao i još uvijek nastoji prilagoditi život profitu, opravdati dominaciju i destrukciju živućeg svijeta, te implementirati mačo uber-racionalistički prezir svega što je krhko i organsko, o čemu sve vrste ovise. Upravo su sada geni biljaka i životinja rastavljeni i optimizirani u laboratorijima kako bi mogli odgovarati produktivnim standardima i stvoriti novo privatno vlasništvo kroz patente. Tamo gdje mi možemo vidjeti jedinstvenost lišća, sjemenja, tijela i umova nas samih i naših bližnjih bića, ova znanost (mada ne nužno i svaki znanstvenik, ali rezultati ostaju isti) vidi samo beživotne predmete koji se mogu rasklopiti, izučavati i žrtvovati na oltaru ekonomske dobiti njihovih blagajnika, koji izvlače korist iz ovog bolesnog i odvratnog društva.

Možemo to nadasve vidjeti u današnjem promoviranju genetski modificirane (G.M.) hrane u VB, od strane medija, industrije i vlade, za koje ovi istraživački instituti igraju važnu ulogu: kao što se napredak u biotehnologiji usjeva odvio zahvaljujući istraživačkom centru Long Ashton kojim je u prošlosti upravljalo upravo bristolsko sveučilište. Znanstvenici kao Gary Foster su vrlo dobro upoznati s opašnošću da G.M. geni “prodru u prirodni svijet” (još jednom, njegov vlastiti svijet), ali izgleda da su novac i prestiž koji proizlaze iz njihovih vještina vrijedniji od naših beznačajnih života. Prije jednog desetljeća prvi val G.M. pokušaja usporen je ovdje, kontinuiranim pritiscima i uništavanjem usjeva; danas se sabotaže nastavljaju, od Nizozemske do Filipina, jer drugi kao i mi ne žele biti suučesnici u ovom razvoju ili njegovi agenti putem vlastite inercije.

Potrebno je napasti novi val takozvanih centara za istraživanje “života” u njihovim korijenima (one koji ih projektiraju, koji ih grade), ne samo kritizirati dobropoznate proizvode njihovih istraživanja: zato što tim institutima čitavo znanje postaje samo još jedna prilika za kontrolu i izrabljivanje, šireći cilj sistema koji se u stvari sastoji od uništenja i artificijalizacije života u čitavoj njegovoj ljepoti. K tomu, biljke i životinje umiru usporedo s intolerancijama i alergijama već pripisanih G.M. organizmima. Uz biotehnološku industriju koja nonšalantno pušta svoja čudovišta nadasve na zemlje Juga, gdje patentirano G.M. sjeme, svake godine iz nova kupovano, vlada usjevima, bit će potrebne generacije da bi njihove posljedice bile vidljive na beskrajno složenim mrežama života koje su se razvijale milijunima godinama. Odnosno, dok civilizirane kulture nisu započele intenzivno ih manipulirati, danas čak i na nano-razinama.

Uz sintetičku biologiju krećemo se munjevitom brzinom prema budućnosti u kojoj su čak oblici života “u prirodi” proizvod laboratorijskih eksperimenata, i ne postoji ništa drugo osim onog što je projektirao antropocentrični sistem znanstvenog totalitarizma. Iz očiglednih razloga, kao što se narod buni protiv zakona i premoći ne samo riječima, mi se bunimo protiv novih tehnika kontrole i identifikacija putem forenzike, biometrike itd., i njihove svakidanje upotrebe u društvenom zatvoru informacijskog doba (mobilni čitači otisaka prstiju, sistemi za prepoznavanje lica, DNK brisevi itd. – ipak nas još nisu zaustavili…). Zato Vinci nije jedini britanski poduhvat na ovom unosnom polju.

Očekuje se buduće širenje na odsjeke znanosti, tehnologije i inženjerstva na Sveučilištu Swansea. Navedeno Sveučilište surađuje sa Whitehead, Vincijevim susjedima u Vantage kvartu, koji su sada također meta naših napada. To će biti rezultat dok god društvo bude ostvarivalo fantazije despotske znanosti, dostižući svoje snove koji su naše more. Što onda reći o “koristima” koje nam ti high-tech instituti žele prodati, utemeljene na masovnom trošenju energije i crpljenju izvora, na autoritetu kaste stručnjaka koja nekako-besprijekorno utječe na našu okolinu, te na pripitomljavanju divljih predjela i na mučenju drugih životinja?

Obećavaju nam napredak u (ljudskom) zdravlju, hrani i tehnologiji, promičući iluziju da znanost može ispraviti svaku štetu prouzrokovanu dominantnim načinom života. Očekuju od nas da zaboravimo koliko bolesti, poremećaja i tumora su izravno uzrokovani istom industrijskom proizvodnjom, globaliziranim masovnim društvom, psiho-fizički nezdravim okolišem i toksičnim radnim mjestima jedne kulture koja na prvo mjesto postavlja laboratorije. Očekuju od nas da zaboravimo kako monokulturna poljoprivreda vodi ka nehranjivoj dijeti manipulirane, kratkoročno energetske/ugodne hrane, na sve veću štetu tla, dok različite divlje biljne i životinjske vrste, s kojima smo bili u suživotu, briše beskrajno širenje i zagađenje sistema. (Vincijeva djela su egzemplarna).

Očekuju od nas da zaboravimo kako napredovanja čitavog tehnološkog sistema proizvode našu ovisnost o njegovim projektantima i fabrikantima, alijenaciju od nas samih, od drugih osoba kao i od čitavog planeta, povečavajući efikasnost u dostizanju ciljeva vladara društva: profita i moći, kroz bijedu i izrabljivanje, vodeći planetarnu ekologiju prema kolapsu. Ukratko, civilizacija je bolest sama po sebi, uključujući njena lažna rješenja za njezine kronične probleme, koji osiromašuju opstanak ljudske i ne-ljudske populacije, neprihvatljivo gaženje naše namjere da živimo slobodno.

Odabirući direktnu akciju naspram očaja, mi objavljujemo naše sudjelovanje u urbanom ratu niskog intenziteta, u njegovom početnom stadiju, diljem Bristola, protiv brojnih lica sistema, kamenjem, bojom ili požarom, te planovima, raspravama i svakodnevnim otporom; netko anonimnim napadom, netko formirajući grupu za jednu akciju, netko prihvačajući otvoreni prijedlog Neformalne Anarhističke Federacije; ne samo na jugo-zapadu, već i u Nottinghamu, Cambridgeu, Londonu i sada u Glasgowu.

Moramo se osloniti na sebe i ne možemo gubiti vrijeme. Trebamo obnoviti našu volju i pronaći afinitet za pobunu, naše metode trebaju uključivati bezkompromisni konflikt bez stanke ili pregovora; i nadasve raskid s ovim bijednim društvenim poretkom, uz široku raznolikost eksperimenata i sa ciljem ispunjenim našom maštom. Uništenje je samo jedna neophodna strana stvaranja (i obrnuto), a ne suprotnost, uvjereni smo u to. Naš ustanak će biti opravdan kao cilj sam po sebi, naspram ovog nametnutog života, ali on nije samo reakcija. Potvrđuje da se već borimo licem u lice i u našim umovima. Omogućava potencijalni prostor za nove i jače odnose, koje biraju pažljivi pojedinci svjesni svih oblika života, kroz slabljenje postojećih snaga. Sve do točke loma kada će štogod uslijedilo biti izvan društvene kontrole i rezona, to jest izvan društva. Oslobođenje ne znači ništa drugo; težiti prema divljem.

Međunarodno i unutarnje bojno polje između anarhije i dominacije uključuje gubitke i uspjehe, neke nama poznate, neke nepoznate. Držeći to na umu započeli smo novu godinu slaveći oslobođenje Braulija Durana (nepokajani eko-anarhist koji je bio zatočen u meksičkom zatvoru) u oktobru, mada unutar šireg društva-zatvora. Kada otkrijemo solidarnost sa zatvorenim drugom kroz njegov stav i riječi, ona se ne umanjuje njegovim “izlaskom”; samo gradi više temelja za nastavak borbe za naše zajedničke ciljeve. Još “unutra”, sjećamo se totalnog osloboditelja Adriana Gonzalesa i anarhističkih razbojnika iz Kozani slučaja, kao i Babisa Tsilianidisa; i Marca Camenischa kojemu je ponovno odbijena uvjetna. Poštovanje Mi’kmaq Ratnicima koji se požarima bore protiv agresora, kanadske države/naftne industrije, u obnovljenoj fazi urođeničke militantnosti, i onima koji konstantno brane Khimki šumu i zemlju Notre-Dames-Des-Landes od Vinčijevih projekata.

Uzdignute šake iznad zatvorskih zidova za Nicola Gaia i Alfreda Cospita, to jest F.A.I./F.R.I. Nukleus Olga, sve dok ćelije ne postanu ruševine a tamničari pepeo.

Tužna napomena, 2012. se završila smrću anarhista Sebastiana Oversluija, koji je ubijen u Santiagu dok je pokušavao kolektivno vratiti nazad dio onoga što banke svakodnevno izvlače iz izrabljivanih. Ni žrtva ni mučenik, mi jednostavno vidimo osobu koja nije htjela pognuti glavu i prihvatiti pravila sistema, i drago nam je da imamo takve osobe među drugovima. Čak i unutar ove besmislene, rezignirane i cinične moderne kulture, svaka akcija zahtjeva reakciju. Kada oni ubiju jednog od boraca, naši neprijatelji moraju za to platiti. Na taj način naša borba ostavlja iza sebe isprazne geste i ne dozvoljava da mrtvi padnu u zaborav. Čađavi uredi neće nadoknaditi prolivenu krv, ali signaliziraju da isti društveni rat nije okončan, i da se iz naše tuge rađa bijes.

Neformalna Anarhistička Federacija (F.A.I.) Ustanici: Sjeverni Bristol

izvor: Act For Freedom

Švicarska: Izjava Marca Camenischa povodom štrajka glađu

Štrajk glađu, od 30.12.13 barem do 26.01.14. i odbijanje prisilnog rada od 06.01.14 barem do 26.01.12.: to je moj doprinos otporu i borbi za potpuno oslobođenje u čitavom svijetu, unutar i izvan zidova, protiv represije, klasne pravde, zatvora, mučenja, izolacije, seksizma, rasizma, ksenofobije, protiv imperijalističkog rata, protiv uništenja života na zemlji.

Uništenje koje u povijesti zemlje, izumiranjem vrsta, nije bilo nikada tako blizu katastrofe od doba nestanka dinosaura (pad meteorita?). No, danas je uzrokuje patrijarhalna tehnoindustrijska civilizacija premoći, ugnjetavanje ubitačnog izrabljivanja globalnog kapitala i njegovih država.

To je moj doprinos zajedničko revolucionarnoj solidarnosti, za oslobođenje svih revolucionarnih zatvorenika/ca i svih zatvorenika/ca. To je solidarni pozdrav svima koji se bore za potpuno oslobođenje. To je doprinos borbi i poziv na borbu protiv samita ubojica koji vladaju svijetom i njihovih lakeja, WEF u DAVOSU (21.01.-24.01.), na kojem se okupljaju, bančeći u raskoši, da bi bolje pregovarali i u Davosu svoje unutarnje kontradikcije, imperijalističku podjelu svijeta, imperijalistički rat unutar i izvan svojih država, kako bi nastavili i unaprijedili pljačkanje društva, naroda, “izvora” i čitavog planeta, na ekonomskom, političkom i vojnom nivou.

To je moj doprinos i pozdrav godišnjem susretu (21.01.-26.01.14.) drugova, koji dolaze iz Turske, protiv imperijalizma, represije, mučenja, izolacije, odjela F-Typ [odjeli visoke sigurnosti u turskim zatvorima, u kojima se izdržava kazna za pripadanje oružanim organizacijama, organiziranom kriminalu i doživotna robija; nap.prev.] uz bogati program i koncert sastava Grup Yorum.

Razlog dužeg trajanja, uz dodatak prisilnog rada, ove mobilizacije je slijedeći događaj koji mada “sekundarni” ipak je sastavni dio represije, kojeg zbog detaljnijeg objašnjenja iznosim ovdje na kraju:

30.12.13 naređeno mi je uzimanje urina “zbog sumnje na konzumiranje kanabisa”. Budući da se radi o proizvoljnom šikaniranju i ponižavanju, ali i o političkoj provokaciji, iz principa se odbijam podvrgnuti takvom despotskom zdravstvenom pregledu.

Zato su me od 30.12.13. do 04.01.14. stavili u kaznenu ćeliju, i budući da odbijanjem automatski se test smatra pozitivnim, tokom ovog gomilanja povreda i suspenzija prava, odmah su mi oduzeli i računalo (na šest mjeseci), Sve po unutarnjem pravilniku koji, naravno, definira računalo kao “potrošačku elektroniku” (“…za razonodu”). Koji je, naprotiv, za mnoge zatvorenike/ce, a i za mene… osnovno sredstvo arhiviranja i rada, pod “360°”, za sve moje odnose te za osobni i politički doprinos. Iznenadna krađa računala znači ogroman gubitak i rad na reorganizaciji i konverzaciji, za zatvorenika/cu i njegove/zine odnose znači započeti praktički od nule.

Solidarnost i ljubav Andiju! Za Gabriela, Monicu i Francisca!

Solidarnost i ljubav zatvorenicima ZVĆ-a u Grčkoj, Nicoli i Alfredu, Ćelijama FAI/FRI i svim ćelijama, svim pojedincima, grupama i narodima koji se bore širom svijeta!

Za potpuno oslobođenje!

Marco Camenisch
Lenzburg, CH
06.01.2014

adresa: Marco Camenisch, Justizvollzugsanstalt Lenzburg, Postfach 75, 5600 Lenzburg, Švicarska

Izvor: RadioAzione

Anoniman: … Želim čuti još

curriculum-12

… Želim čuti još

30. oktobra prisustvovao sam jednom događaju.

Dva anarhista, Alfredo Cospito i Nicola Gai, su na sudu u Genovi preuzeli odgovornost za ranjavanje Roberta Adinolfija, 7. maja 2012.

Radi se o osobi koja promiče i projektira nuklearne centrale diljem čitavog svijeta za poduzeće Ansaldo Nucleare, grupe Finmeccanica.

Stoga, svojom ulogom, gnusni Adinolfi, legitimizira sav biznis Finmeccanike (osim čitave nuklearne energije, i oružje, korupciju, prevare, vojne projekte…), koju mogu ubrojiti među najgora i najsurovija lica kapitalizma.

Vrlo dostojanstven stav Alfreda i Nicole tokom suđenja i njihovo preuzimanje odgovornosti predstavljaju samo još jedan dodatni poticaj (ako je uopće potreban) da nastavimo kročiti stazom napada na društvo, državu i kapital putem direktne akcije, sasvim nasilne, destruktivne, oslobođajuće – ispunjavajuće.

Ovoj braći mogu samo izraziti potpunu i aktivnu solidarnost, suučesništvo i naklonost.

Što još nadodati…!?!

Želim čuti još pucnjeva, još odjeka eksplozija.

10, 100, 1000 Oružanih Akcija!

Živjela Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front!

Solidarnost Zavjeri Vatrenih Ćelija – F.A.I./F.R.I.!
Solidarnost svim nukleusima od akcije F.A.I./F.R.I.!

Pozdrav Gabrielu Pombo da Silvi, Marcu Camenischu i solidarnost svakom tko s radošću potvrđuje revolucionarno nasilje izvan i unutar zatvora.

Izvor: RadioAzione

Italija: Nicola Gai, izjava na ročištu 30. oktobra 2013.

nucleo_olga2

“Nitko me ne može suditi,
Niti ti,
Istina te boli, znam.”
C.Caselli

Samo nekoliko riječi da bih potvrdio nekoliko jednostavnih činjenica prije nego “istina” bude određena u sudnici; u slučaju da pojam “istina” nije jasan, upotrijebio sam ga u ironičnom smislu, zato što ne priznajem nijedan drugi sud osim moje savjesti. Jedine odgovorne osobe za ono što se zbilo u Genovi 7. maja 2012. smo ja i Alfredo. Nitko drugi, od naših prijatelja i drugova, nije bio upoznat s našim planom i njegovom realizacijom. Koliko god se trudili kopati po našim životima i našim odnosima da bi pronašli suučesnike tog “nedjela”, nećete nikada uspjeti dokazati suprotno, zasigurno ćete pokušati, ali u tom će se slučaju raditi samo o lažima i o pokušaju hvatanja nekog drugog neprijatelja postojećeg. Razumijem da osobama koje su posvetile svoj život služeći autoritetu nije lako prihvatiti ideju da dva pojedinca, naoružana samo vlastitom odlučnošću, mogu odlučiti pokušati zaglaviti kotačiće tehno-industrijskog sistema, umjesto da pridonose, disciplinirano, njihovom okretanju, ali stvari stoje upravo tako. Nakon godina provedenih u promatranju sustavnog uništenja prirode i svih aspekata koji život čine vrijednim života, od strane nikad dovoljno opjevanog tehnološkog razvoja. Godine provedene prateći sa zanimanjem, ali uvijek kao gledaoci, iskustva pobunjenika koji i u ovom svijetu naizgled pomirenom nastavljaju dizati glavu da bi afirmirali mogućnost jednog slobodnog i divljeg života. Nakon katastrofe u Fukushimi, kada mi je Alfredo predložio da mu pomognem realizirati akciju protiv inž. Adinolfija, prihvatio sam bez oklijevanja. Napokon sam mogao konkretno izraziti moj otpor prema tehno-industrijskom sistemu, prestati učestvovati u simboličnim manifestacijama koji su prečesto samo manifestacije nemoći. Nitko se, s imalo razuma, ne može obmanjivati da ishod jednog referenduma ili naklapanja nekog gurua green economy može izbrisati, i samo, intrinsično najštetnije aspekte svijeta u kojem smo primorani živjeti. Svima je ispred očiju, svakog tko želi gledati, da Finmeccanica, sa svojim poduzećima, i dalje proizvodi oružje za masovno uništenje; no, to jednostavno čini izvan talijanskih granica, kao da radijacije poštuju te mrske granice. U Rumunjskog (Cernadova, nesretno mjesto, poznato nadasve po brojnim incidentima u centrali), Slovačkoj i Ukrajini, samo da spomenemo nedavne i najizravnije investicije. Ansaldo Nucleare i dalje sije smrt i pridonosi uništenju prirode. Kao što bi trebalo svima biti jasno, s ostalih 190 nuklearnih centrala samo u Europi, problem ne leži u pitanju da li se može desiti još jedan Černobil, nego kada će se desiti. I kao da to nije dovoljno, ne smijemo zaboraviti da takva čudovišta ne ubijaju samo kada su u funkciji, nego i sa svojim otpadom. Ovaj se prenosi gore-dole kroz Europu, bez da itko zna što s njim učiniti. Nuklearni otpad talijanskih centrala, ugašenih već desetljećima, još se dan danas prevozi u Francusku da bi se pohranio na “sigurno”: od njega dobivaju gorivo za napajanje drugih reaktora, a i koju kilu plutonija koji se može koristiti samo za proizvodnju bombi (tek toliko da se podsjetimo da kada govorimo o nuklearnoj energiji nema razlike između civilne i vojne upotrebe), zatim nam ih vraćaju opasne, gotovo, kao i prije. Glede toga, tko zna što će pak učiniti Amerikanci s uranijem ovog ljeta preveznim u SAD, u velikoj tajnosti, iz jednog skladišta nuklearnog otpada u regiji Basilicata). Mogao bih satima pričati o štetama i razaranjima koje je nanijela nuklearna energija, navesti bezbroj primjera, podsjetiti na ono što se zbiva u Fukushimi (gdje se, po riječima nekoga, nijedna žrtva ne može pripisati centrali…), ali ne nalazim se ovdje da bih tražio opravdanja. Nuklearna energija je možda element ovog civiliziranog svijeta putem kojeg besmislenost i monstruoznost tehno-industrijskog sistema može biti svakom jasan, ali trebamo biti svjesni da na oltaru tehnološkog razvoja žrtvujemo svaku zaštitu naše individualne slobode i mogućnosti da živimo život vrijedan života. Sada stoji samo na svakome od nas odluka da li biti poslušan podanik ili pokušati živjeti, sada i ovdje, otpor prema postojećem. Ja sam izabrao, radosno i bez kajanja.

Mi ćemo odavde izaći etiketirani kao teroristi, zabavna je činjenica da vi to možete tvrditi bez da se osjećate smiješno: tako kaže krivični zakon. Ono što pouzdano možemo reći je da riječi više nemaju nikakvog značenja; ako smo mi teroristi, kako bi definirali onoga tko proizvodi oružje, raketne sisteme, dronove, lovce, rekvizite za lov na osobe koje pokušavaju prijeći granicu, nuklearne centrale, tko raspravlja na istom nivou s ubojicama u uniformi i poznatim diktatorima, ukratko, kako bi definirali Finmeccaniku? Naravno, ni vaši upravitelji nisu baš maštoviti, koji su, da bi izbrisali moguće sumnje u realnu ulogu ovog poduzeća, nedavno postavili na glavno mjesto jednog bivšeg policajca, Giannija de Gennara: uzevši u obzir njegovu odgovornost u torturama u Bolzanetu i u masakru škole Diaz tokom G8 2001., budući da je bio šef policije, logički su zaključili da je pravi čovjek na pravom mjestu.

Vrativši se na razlog ove moje izjave želio bih precizirati nekoliko točaka ove “sjajne” operacije koja je dovela do našeg uhićenja. Tko zna koliko čestitanja i tapšanja po ramenima su dobili lukavi goniči koji su uspjeli iskoristiti našu jedinu, fatalnu, grešku, počinjenu iz neiskustva i žurbe da učinimo nešto nakon katastrofe u Fukushimi, u biti, nismo primijetili videokameru koju je postavio revan vlasnik jednog kafića kako bi zaštitio svoje sendviče. Na žalost, za nas, nismo je vidjeli dok smo proučavali put koji vodi od mjesta na kojem smo ostavili motor do stajališta autobusa, kojima smo se, nakon jednog presjedanja, odvezli na periferiju grada u pravcu Arenzana, gdje je bio parkiran moj auto, koji smo koristili za dolazak i odlazak iz Genove. Ako baš želimo biti iskreni, videokamera nije bila jedina počinjena greška, izgubili smo dragocjene trenutke i u momentu kad smo napuštali mjesto akcije, bijesni urlik nadri-vrača atoma: “Prokleti, znam tko vas šalje!” nas je paralizirao. Nije na meni da nagađam značenje te rečenice, trenutak nije dozvoljavao staloženo rasuđivanje, a, još manje, nisam naviknut graditi kule od karata na riječima koje je izgovorila neka druga osoba, ali samostalno sam zaključio da smo gurnuli ruke u brdo govana. Svi drugi elementi koji su opravdali naš pritvor ili su iskrivljeni ili su, jednostavno, lažni. Famozno prisluškivanje o “pištolju”, po kojem ja navodno tvrdim da sam pucao, je nerazumljivo, i nepotrebno je angažirati vještake da bi to dokazali, budući da sam ja vozio motor jednostavno je nemoguće da sam držao i pištolj, i još mi više izgleda logički apsurdno da sam upravo ja to pričao baš osobi koja je sa mnom sudjelovala u akciji, to jest Alfredu. O printeru, zaplijenjenom u kući mojih roditelja, za kojeg su forenzičari tvrdili da je na njemu štampan letak, nemam mnogo za reći, zato što sam kompjuter i printer ja kupio, a zatim smo ih zajedno uništili nakon upotrebe (zanimljivo je da su i sami forenzičari, nakon što je preispitivanje potvrdilo naše uhićenje, primjetili da se vjerojatno ne radi o istom). Što se tiče krađe motora, za koju je otvoren predmet protiv nas i navodnih nepoznatih, stvari su mnogo jednostavnije nego što se ćete se vi truditi da ih rekonstruirate. Kružili smo gradom pokušavajući riješiti problem, pošto nismo imali nikakvih iskustava s tim. Sreća je, kao što znamo, na strani odvažnih, i u pitoresknom mjestašcu Bolzaneto naišli smo na skuter sa ključem, kojeg smo uzeli te se odlučili vratiti nakon par dana s kacigom. Motor je i dalje bio parkiran na istom mjestu, bilo mi je dovoljno sjesti na njega, upaliti ga i odvesti do groblja u mjestu Staglieno, gdje je ostao sve do petnaest dana prije počinjenog djela, kad sam ga premjestio kraj kuće inž.Adinolfija. Izvinjavam se vlasniku što sam se riješio kaciga i drugih stvari koje su bile ispod sjedala i što sam bacio stražnji prtljažnik, zato što su nažalost smetali i zaista ne bi bilo baš pametno da sam ih pokušao vratiti. Još jedan element nad kojim su istražitelji gradili teorije i koji će, bojim se, kao pravi inkvizitori pokušati iskoristiti u budućnosti, je prisluškivanje koje su obavili u društvenom centru u Napulju, u kojem je navodno nekoliko drugova komentiralo letak koji su dobili, prvi u svijetu, putem elektronske pošte. Nemam pojma o čemu su govorili, neću objašnjavati kao je dijalog teško razumjeti, niti ću se sadržati na očiglednoj sličnosti između riječi “Valentino” i “volantino” [talijanski “letak”, nap. prev.], ali dobro znam da je komunikej poslan običnom poštom (ubacili smo pisma tokom presjedanja na autobus pri povratku, u poštanski sandučić, na rivi, kraj luke za trajekte), stoga je jednostavno nemoguće da su ga dobili putem e-maila.

Jako dobro znam da ćete upotrijebiti naš slučaj da bi dali primjer, da će osveta biti drakonska, da ćete sve učiniti kako bi nas izolirali (dovoljno je reći da je naša pošta već više od godinu dana podvrgnuta cenzuri), ali želim vam dati jednu lošu vijest: radi se beskorisnim naporima. Već barem 150 godina suci, i oštriji od vas, pokušavaju izbrisati ideju o mogućem životu bez autoriteta, ali s neznatnim rezultatima. Mogu vam sa sigurnošću zajamčiti da vaše represivne akcije, koliko god širokog spektra bile, koliko god bile indiskriminirajuće, neće nikada uspjeti ništa razgraditi ili iskorijeniti. Ako mislite da ćete, zahvaljujući nama, stići do drugih anarhista koji su odlučili eksperimentirati kaotičnu, spontanu i neformalnu mogućnost FAI, uveliko griješite, i počinit ćete samo još jednu grešku; ni ja ni Alfredo ne poznajemo nikoga tko se odlučio na taj izbor. Vi lovite duh koje neće močiti zatvoriti u tijesne kutijice vaših zakonika. Zato što se on pojavljuje u trenutku u kojem se destruktivne tenzije onih koji ga ožive ujedine da bi djelovali, u trenutku u kojem slobodne žene i muškarci odluče eksperimentirati konkretno anarhiju. Sada, kad je iskustvo Nukleusa Olga završeno, mogu vam samo zajamčiti da sam pronašao nove razloge za jačanje moje mržnje i razloga zbog kojih želim destrukciju postojećeg, sačinjenog od autoriteta, izrabljivanja i uništenja prirode.

Ljubav i suučesništvo sestrama i braći koji svojim akcijama, na svim stranama svijeta, ostvaruju ludi san FAI/FRI.

Ljubav i suučesništvo drugaricama i drugovima koji, anonimno ili ne, i dalje napadaju, u ime mogućeg života bez autoriteta.

Ljubavi i slobode svim anarhističkim zatvorenicima.

Živjela crna internacionala svih kojih se opiru smrtonosnom poretku civilizacije.

Živjela anarhija!

Nicola Gai
Ferrara, septembar 2013.

Izvor: RadioAzione

Italija: Izjava Alfreda Cospita na ročištu 30. oktobra 2013.

nucleo-olga

Iz trbuha Levijatana

“… snove treba ostvariti ovdje u sadašnjosti, a ne u hipotetskoj budućnosti, budući da su nam budućnost uvijek prodavali popovi svih religija ili ideologija, kako bi nas nekažnjivo mogli potkradati. Želimo sadašnjost koja zaslužuje da bude življena, a ne jednostavno žrtvovana mesijanskom iščekivanju budućeg zemaljskog raja. Zato smo željeli konkretno govoriti o anarhiji koju treba ostvariti sada, ne sutra. “Sve i odmah” je opklada, igra u kojoj igramo i u kojoj je ulog naš život, život svih, naša smrt, smrt svih…”

Pierleone Mario Porcu

“Znanost je vječni holokaust prolaznog, kratkotrajnog života, ali realnog, na oltaru vječnih apstrakcija. Ono o čemu govorim je, dakle, pobuna života protiv vladavine znanosti.”

Mihail Bakunjin

“Dok se čovjek šepurio i pravio se bogom, jedna se glupost sručila na njega. Tehnike su uzdignute na najviši rang i jednom postavljen na prijestolje bacile su lance na inteligencije koje su ih stvorile.”

Edgar Allan Poe

“Carstvo utemeljeno na ničemu, u čijem kraljevstvu vladar propada. Ne može podnijeti teret istine. Preporučam ti žešću dozu života. Preporučam ti žešću dozu života!”

Congegno

“Prokleti… znam tko vas šalje!!!”

Roberto Adinolfi

 

Jednog predivnog majskog jutra djelovao sam i u tih par sati potpuno sam uživao u životu. Ostavio sam iza sebe strahove i samoopravdanja, i prkosio sam nepoznatom. U Europi ispunjenoj nuklearnim centralama, jedan od najodgovornijih za nadolazeću nuklearnu katastrofu pao je ničice ispred mene. Želim biti vrlo jasan: nukleus Olga FAI/FRI [Neformalna Anarhistička Organizacija/Međunarodni Revolucionarni Front, nap. prev.] sačinjavamo samo ja i Nicola. Nitko drugi nije sudjelovao, surađivao, planirao ovo djelo; nitko nije bio upoznat s postojanjem našeg projekta. Neću dozvoliti da se moje djelovanje, kako bi se skrenula pažnja s pravog cilja akcije, baci u opsceni apsurdni masmedijski i pravni kazan, sačinjen od “rušenja demokratskog poretka”, “subverzivnog udruženja”, “oružane bande”, “terorizma”; prazne fraze na ustima sudaca i novinara.

Ja sam anarhista, protiv organizacije, zato što sam protiv svakog oblika autoriteta i organizativne konstrikcije. Ja sam nihilist zato što živim moju anarhiju danas, a ne u očekivanju revolucije koja će, ako i dođe, izroditi samo novi autoritet, novu tehnologiju, novu civilizaciju. Živim moju anarhiju s prirodnošću, radošću, zadovoljstvom, bez ikakvog mučeničkog duha, opirući se u potpunosti ovom civiliziranom postojanju, koje mi je nepodnošljivo. Ja sam antidruštven zato što sam uvjeren da društvo postoji samo u znaku podijele između vladajućih i pokorenih. Ne težim ka nikakvoj budućoj socijalističkoj “rajskoj” alkemiji, ne vjerujem u u nijednu društvenu klasu; moja pobuna bez revolucije je individualna, egzistencijalna, totalna, apsolutna, oružana. U meni nema ni traga nadčovjeka, nikakve mrskosti prema ugnjetavanima, “narodu”, pošto sam uvjeren da, kao što kaže jedna istočnjačka izreka: “ne treba mrziti zmiju zato što nema rogove; jednog bi se dana mogla pretvoriti u zmaja!”. Na isti se način rob može pretvoriti u pobunjenika, samo jedan čovjek, samo jedna žena može postati razarajući požar. Svom snagom mrzim moćnike zemlje, bili oni političari, znanstvenici, tehnokrati, vođe naroda, svakojaki lideri, birokrati, vojni i religiozni poglavari.

Poredak koji želim srušiti je civilizacija, koja dan za danom uništava sve ono za što vrijedi živjeti. Država, demokracija, društvene klase, ideologije, religije, policija, vojska, i sam vaš sud, su samo sjene, himere, zupčanici, svi zamjenjivi, jednog megastroja koji sve sadrži. Tehnologija će jednog dana moći i bez nas, pretvorivši nas sve u izgubljene autome, u krajoliku smrti i pustoši. Tog sedmog maja 2012. na jedan moment ubacio sam pijesak među zupčanike ovog megastroja, na trenutak sam živio u potpunosti, praveći razliku. Taj dan moje najbolje oružje nije bio jedan stari Tokaref, već moja duboka, surova mržnja koju osjećam protiv tehno-industrijskog društva. Potpisao sam djelo kao FAI/FRI, zato što sam se zaljubio u ovu lucidnu “ludost” koja je postala konkretna poezija, ponekad povjetarac, ponekad oluja, koja kaotično puše diljem svijeta neustrašiva, nezamisliva, protiv svakog zakona, protiv svake “zdrave pameti”, protiv svake ideologije, protiv svake politike, protiv znanosti i civilizacije, protiv svakog autoriteta, organizacije i hijerarhije. Vizija konkretne anarhije koja ne predviđa postojanje teoretičara, rukovodioca, lidera, činovnika, vojnika, heroja, mučenika, organigrama, militanata, a najmanje gledatelja. Predugo smo vremena stajali i gledali. Anarhija koja ne postaje akcija odbacuje život postajući ideologija, sranje ili nešto malo više, u najboljem slučaju nemoćni ispušni ventil za frustrirane muškarce i žene.

Odlučio sam preći na djela nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi. Naspram tako ogromnih događaja često se osjećamo neadekvatni. Primitivan čovjek se suočavao s opasnostima, znao se zaštiti. Moderan, civiliziran čovjek naspram konstrukcija-konstrikcija tehnologije je bespomoćan. Kao ovce koje traže da ih zaštiti ovčar koji će ih klati, na isti način mi civilizirani se prepuštamo laičkim svećenicima znanosti, onim istima koji nam polako kopaju jamu. Adinolfija smo gledali kako se prepredeno smijulji sa televizijskih ekrana, izigravajući žrtvu. Vidjeli smo ga kako dijeli lekcije u školama protiv “terorizma”. Ali, ja se pitam što je terorizam? Ispaljeni metak, duboka bol, otvorene rana ili neprestana stalna prijetnja polagane smrti koja te iznutra izjeda. Stalni, neprestani teror da će jedna od njegovih nuklearnih centrala izrigati na nas, u svakom momentu, smrt i pustoš. Poduzeća Ansaldo Nucleare i Finmeccanica su veoma odgovorna. Njihovi projekti svuda siju smrt, u posljednje se vrijeme priča o mogućim investicijama za udvostručenje nuklearne centrale Krško u Sloveniji, na dva koraka od Italije, zona pod velikim seizmičkim rizikom. U Cernadovu, Rumunjskoj, od 2000. do danas bilo je raznih incidenata koje su izazvala lakovjerja poduzeća Ansaldo tokom gradnje jedne od svojih centrala. Koliko prekinutih života? Koliko prolivene krvi? Tehnokrati Ansalda i Finmeccanike, lakog osmijeha, “čiste” savjesti, vaš “napredak” smrdi na strvinu, smrt koju sijete svijetom traži osvetu. Postoji mnogo načina na koji se možemo konkretno oduprijeti nuklearnoj energiji, blokirati vlakove koji prevoze nuklearni otpad, sabotirati stupove visokog napona koji prenose električnu energiju koju proizvodi atom. Meni je palo na pamet da napadnem najodgovorniju osobu ove nepogode u Italiji: Roberta Adinolfija, izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare. Nije nam mnogo trebalo da otkrijemo gdje živi, bilo je dovoljno pet zasjeda. Nije potrebna vojna struktura, subverzivno udruženje ili oružana banda za napad, bilo tko, naoružan čvrstom voljom može zamisliti nezamislivo i zatim djelovati. Bio bih sve sam učinio, na žalost trebao sam pomoć oko motora: pitao sam Nicolu, pozvao sam se na njegovo prijateljstvo, nije se povukao. Pištolj sam kupio na crnom tržištu, tristo eura. Nisu potrebne tajne infrastrukture ili ogromni kapital da bi se naoružali. Krenuli smo autom iz Torina noć prije. Sve je teklo glatko, ili gotovo sve, Nicola je vozio, ja sam pogodio točno tamo gdje smo bili odlučili da pogodimo. Precizan pogodak, otrčao sam prema motoru, a zatim neočekivano, Adinolfijev urlik ispunjen bijesom, rečenica koja me imobilizirala, gubeći dragocjene trenutke: “bijednici!… znam tko vas šalje!!!”, u tom sam trenutku bio apsolutno siguran da sam pogodio u centar, potpuno svjestan u kakvo sam đubrište stavio ruke; milijunski interesi, međunarodna financija, politika i vlast, blato i đubrivo. Ovi su “ukradeni” trenuci dozvolili Adinolfiju da pročita registarsku tablicu, koju zbog neiskustva nisam pokrio. Zahvaljujući tim brojevima otkrili su motor, a po motoru telekameru.

Neće nas presuda ovog suda pretvoriti u zle teroriste, kao što neće Adinolfija i Finmeccaniku pretvoriti u dobročinitelje čovječanstva. Kucnuo je čas velikog odbijanja, odbijanje koje se sastoji od mnoštva otpora, od kojih je svaki jedan poseban slučaj; neki su mogući, potrebni, neizvjesni; drugi su spontani, divlji, usamljeni, usklađeni, prodirući ili nasilni. Naš je bio usamljen i nasilan. Da li je vrijedilo? Da! Možda samo zbog radosti koju smo osjetili kad smo doznali za prkosni osmjeh koji je Olga Ikonomidou, hrabra sestre iz Zavjere Vatrenih Ćelija, u samici grčkog zatvora, čuvši vijest o našoj akciji, bacila u lice svojim stražarima. Sretan sam da sam ono što jesam, slobodan čovjek, mada “trenutno” u lancima. Ne mogu se previše žaliti budući da velika većina “ljudi” ima lance duboko usađene u mozak. U mojem sam životu uvijek nastojao napraviti ono što sam smatrao točnim, a ne isplativim. Zlatna sredina mi nije nikada djelovala uvjerljivo. Mnogo sam volio. Mnogo sam mrzio. I baš zato neću se predati vašim rešetkama, uniformama, oružju. Uvijek ću vam biti neobuzdan, ponosan neprijatelj. Nisam sam sam. Anarhisti nisu nikada sami, ponekad osamljeni, ali nikada sami. Tisuću projekata u glavi, nada u srcu koja sve više živi, čvrsta i sve više zajednička; konkretna perspektiva koja izlaže “riziku” da izmjeni lice anarhije u svijetu. Maleni, veliki odroni koji će jednog  dana izazvati kataklizmu, trebat će vremena, nema veze, za sada uživam u potresu koji je u meni izazvala ta želja za radošću i borbom.

Završavam jednim citatom Martina (Marco Camenish), nepokorenog ratnika, duboko zaljubljenog u život, već dvadeset godina u zatvoru, danas u švicarskom, i prisvajam ove njegove riječi:

“… imati hrabrosti zamisliti stvari skroz u dubinu, prekršiti zabranu tehnološke policije “nemogućeg” ili “nezamislivog”, misliti drugo i, dosljedno tome, djelovati drugačije. Samo nas to može izvuči iz mlake otrovne splačine modernosti, u mjestima gdje nas nitko i ništa neće voditi u mjesto bez sigurnosti, u mjesto odgovornosti u prvom licu, za ne-podvrgavanje sa svim svojim posljedicama. Sloboda je teška i opasna, i nema života bez smrti. Iz bojazni od života često se prepuštamo ropstvu uništenja.”

Smrt civilizaciji
Smrt tehnološkom društvu

Dug život Zavjeri Vatrenih Ćelija
Dug život FAI/FRI

Živjela crna internacionala!
Živjela anarhija!!

Alfredo Cospito

Izvor: RadioAzione

Genova, Italija: Suđenje Alfredu i Nicoli

Jutros se na sudu u Genovi održalo prvo ročište sudskog procesa, po skraćenom postupku, protiv Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Dva druga su uhićena 14 septembra 2012. i optuženi za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012.

Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za napad na Adinolfija dok su pokušavali pročitati tekst o preuzimanju odgovornosti, pošto ih je sudac udaljio iz sudnice.

Koliko je poznato, ovo je prvi put da drugovi anarhisti preuzimaju odgovornost za ovakvo djelo. Uvijek su anarhisti koristili pojmove koji kojima su više ispunjavali usta nego rušili zidove: sada se napokon nešto desilo. Osoba odgovorna za zagađenje planeta postala je meta i upucana je. Odgovornost su preuzela dva anarhistička druga. Da vidimo da li ćemo zbrajajući riječi, pojedince i činjenice, dobiti rezultate.

Na koncu je tužilaštvo, Nicola Piacente i Silvio Franz, zatražilo da Alfredo Cospito bude osuđen na 12 godina, a Nicola Gai na 10 godina.

Suđenje će biti nastavljeno 12. novembra 2013, kada će biti donijeta i presuda.

Solidarnost sa Alfredom i Nicolom!

Alfredov tekst o preuzimanju odgovornosti, Nicolin tekst (oba teksta na italijanskom)

Izvor

GRČKA: Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za paket-bombu protiv tužioca Mokkasa

CCF-e1381180670754

Projekt Feniks: Čin Šesti

“Napasti suce”

Još se jednom susrećemo u vatri, sa starim i novim drugovima, odlučnim da uruše policijske ideje o završnom poglavlju jedne završene priče.Zavjera Vatrenih Ćelija je beskrajna priča. To je unutarnji plamen koji gori u nama, to je Feniks koji se rađa iz svojeg pepela ponovno iponovno… To je Plamen Negacije i Nihilizma koji urla: “Ne mogu stati,ne mogu izgorjeti, nitko me ne može ugasiti…”

Oko prije mjesec dana naša dva brata, Andres i Spyros, uhapšeni su u Solunu, optuženi za slanje eksplozivnog paketa bivšem komandantu antiterorističke jedinice. Riječi su suvišne. Braćo, sjetite se da će sunce nastaviti i dalje izlaziti za sve nas kojima je jedina domovina Nova Anarhija. Feniks je rođen iz vlastitog pepela, nastavlja ismijavati tišinu kukavica, opskrbljujući Prometejevom vatrom vječne ustanike.

Zato, slanje paket-bombe inkvizitoru Mokkasu je prvi minimalni i refleksivni odgovor: za nas jedini izlaz je zapalit reformističke teze obrane i krenuti prvi u napad.

Osim toga, Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, to jest desetoro braće i sestra ZVĆ koji su zatvoreni u dvostrukom, trostrukom i četverostrukom pritvoru preko 36 mjeseci (mada je granica 18), i kojima se sudi za različita djela, sada su optuženi i za poticanje.

Dimitris Mokkas je jedini odgovorni za slučajeve “terorizma” na u Grčkoj. Odnosno, isključivo za našu organizaciju. Karijera ovog bijednika se ne razlikuje mnogo od bilo kojeg drugog sudskog službenika. Čovječuljci bez duše koji postaju sudski službenici kako bi zadovoljili vlastite komplekse. Ovaj klaun je za razliku od drugih crva apelacionog suda samo bolje ljubio dube svojim nadređenima. Njegova želja za izgradnjom karijera se ispunila. Sada je odgovoran za masu naloga za pojavljivanje pred sudom, ispitivanja i pritvore, uvijek s osvetničkim osmjehom na licu. Vrhunac njegovog lakrdijaštva i kukavičluka bio je produženje pritvora našem drugu iz ZVĆ, Gerasimosu Tsakalosu, samo nekoliko sati prije okončanja, dok je drug bio u krevetu, u 23. danu štrajka glađu.

Zbog svega toga odlučili smo mu poslati naš osvetnički poklon. Naravno, nije poslan u stakleni toranj apelacionog suda gdje na svom stolu, navikom sudskog službenika, potpisuje jebene sudske spise protiv naše braće i sestara. Poslali smo mu paket na kućnu adresu, gdje se osjeća sigurnim. Znamo da se svo smeće kao što je Mokkas, nakon što je odradilo svoju svetu dužnost zatvaranja na desetine osoba, vraća u svoje topli dom, izigravajući dobrog muža i brižljivog oca. I tako, slijedili smo metu, pronašli njegovu kuću i odlučili mu poslati paket na adresu. To je rezultat naše istrage, potpisane Zavjera Vatrenih ćelija.

Činjenica je da su besramna djela počinjena posljednjih godina u tom sektoru. Farsa suđenja, okončana presudama na desetljeća zatvora bez ikakvih dokaza. Kontinuirani pritvor koji lišava slobode svakoga koga policija smatra određenim problemom. I ne govorimo samo o oružanim gerilcima. Radi se o taktici zasnovanoj na antiterorističkim zakonima koja se sada primjenjuje otvoreno na različite slučajeve. A za sve to odgovorni su i svi oni koji nakon otpuštanja iz zatvora zaboravljaju velike riječi osvete protiv sudaca i tužitelja. I zato su zatvori također puni osoba koje usprkos činjenici što smatraju da su sudske odluke pogrešne, ipak ne pretvaraju to svoje nezadovoljstvo u bijes, a bijes u djelo.

Neka ovaj napad postane poziv na takva osvjetnička djela, upućen svima onima koji su, unutar i izvan zatvorskih zidova, iskusili ogavnost sudstva. Ništa nije nedostižno. Ima na stotine sudskih službenika. Ne skrivaju se svi, nije ih teško sresti. Napadnimo ih svim raspoloživim sredstvima. Od premlaćivanja i požara do bomba i smaknuća. Samo će tada shvatiti da se radi o ratu. A ako ne shvate, mi ćemo se sigurno osjećati bolje znajući da smo se osvetili tim inkvizitorima pravde. Što se tiče svih onih koji se nalaze unutar zidova, jedini vrijedan stav prema tim gnusobama je prezir ove farse zvane suđenje. Nadasve kada se radi o zatvorenicima revolucionarima i specijalnim suđenjima za terorizam.

Ovim napadom želimo poslati naše prijateljstvo i poštovanje našoj zatvorenoj braći i sestrama u Latinskoj Americi. Ponosnim drugovima kao što su Freddy Fuentevilla, Marcelo Villaroel e Juan Aliste Vega, optuženi za Slučaj Security. Ova tri druga su sudjelovala u oružanoj borbi protiv čileanske države u osamdesetima i devedesetima. Sada se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku banke i ubojstvo policajca tijekom pucnjave.

Posvećujemo ga i nepokajanom drugu Jose Miguel Sanchez Jimenezu. Urbanom gerilcu koji je nastavio svoju borbu i nakon pada čileanske diktature jer, kao što sam piše, “ne vjerujem u njihovu demokraciju”.

I anarhistu veganu Braulio Arturo Duran Gonzalezu, u meksičkom zatvoru, optuženom za napade na bankomate.

Hansu Niemeyeru, optuženom za subverzivnu akciju i napade na simbole moći. Čileanska država mu je odredila kućni pritvor. Bez oklijevanja, Hans je pobjegao. Nažalost, prije nekoliko mjeseci ponovno je uhapšen i zatvoren.

Zatim našem bratu Henry Zagarrundu, kojeg bolivijska država optužuje za napade FAI-Bolivije i drži zatvorenog u specijalnom režimu kućnog pritvora.

Istovremeno šaljemo najtoplije pozdrave našoj nedavno otpuštenoj braći Mario Lopezu, Ivanu i Carli. I naravno veliki zagrljaj našoj dragoj prijateljici i drugarici Felicity Ann Ryder, u ilegali zbog naloga za uhićenju u Meksiku.

Crna Internacionala Anarhista Prakse, putem FAI-FRI, nalazi se svugdje. U zatvorenim anarhistima, u traženim anarhistima, u anarhistima borcima na ulicama.

Zato želimo da naš glas i naš plamen putuju sve do druge strane planete, sve do daleke Indonezije, jačajući djela naše braće i naših sestara, tamošnjih ćelija FAI. Nedavno su ćelije FAI-Indonezije, osim napada protiv sistema, izvršile i kontroinformacijsku kampanju o policijskom ubojstvu četiri zatvorenika. Četiri mladića su bila optužena za ubojstvo jednog policajca specijalnih jedinica tokom tučnjave u baru. Ubrzo nakon hapšenja, tijekom racije u zatvoru ubijena su četiri zatvorenika u ćelijama, kalašnjikovima.

Drugovi u Indoneziji nisu sami… Svi zajedno, anarho-individualisti, nihilisti, kaotičari, susrećemo se tamo gdje nova anarhija postaje praksa. Želimo se sresti kroz naše akcije i eksperimentirati širenjem Neformalne Anarhističke Federacije FAI. Izigrati policijsku kontrolu, postati opasniji, podržati međunarodnu anarhističku solidarnost i napasti za nju. Zato – baš kao plamen koji nas ujedinjuje – dijelimo istu radost za anarhističke napade kao i istu tugu zbog zarobljeništva ili smrti jednog druga.

Prije kraja, želimo posvetiti nekoliko riječi svima onima u kojima jeka napada budi želju za djelovanjem. Zato šaljemo gerilski znak vatre drugovima iz anarhističkog svratišta Nadir u Solunu, koji su se ponovno našli na meti opresije. Nasuprot “pokretu” kojim se neprestano širi kuga reformizma i komunizma da bi u potpunosti njime zavladala, anarhističko svratište Nadir, sa svim svojim mogućim kontradikcijama, ostaje neugodan podsjetnik koji kaže da “anarhija nije proizvod za prodaju na ideološkim policama supermarketa “veterana” “pokreta”, nego ustaničko nasilje na ulicama…”

Na koncu, znamo da su se naši drugovi u Indoneziji prije nekoliko mjeseci suočili s gubitkom. Njihov, i naš, brat Ryo izboden je na smrt u jednom sukobu. Njihov gubitak je i naš gubitak. Zato smo odlučili nazvati ćeliju Zavjera koja je poslala paket-bombu inkvizitoru, “Ryo” ćelija, u znak časti i sjećanja na ubijenog druga…

Danas se Zavjera Vatrenih Ćelija ponovno rodila iz pepela, promičući Feniks Projekt. Nove ćelije Zavjere su spremne ući u novu anarhističku urbanu gerilu. A svi oni anarhistički reformisti koji nas klevetaju govoreći da naše metode sve više naliče na mafiju, odgovaramo da je to zato što oni počinju podsjećati na ljevičarske hipije…

MI STVARAMO ĆELIJE FAI-IRF SVUGDJE  ZA ŠIRENJE NOVE ANARHISTIČKE URBANE GERILE

SNAGE i SOLIDARNOSTI ANARHISTIČKOM SVRATIŠTU NADIR

SNAGE i SOLIDARNOSTI novim nihilistima, anarhistima Prakse, kaotičarima Negacije, oružanim manjinama anarho-individualista…

ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA – FAI/FRI RYO Ćelija

Brjansk, Rusija: ELF/FAI preuzima odgovornost za požar u pilani

Machnowist-army
2. oktobra 2013. 2 zapaljive naprave sačinjene od 1,5 litra benzina postavljene su u jednu pilanu koja se nalazi u lovištu Brjansk (zapadna Rusija). Požar je zahvatio i dronjke koje su nesretni drvosječe ostavili upravo na napravi. Obližnji brežuljak nudio je odlično mjesto za uživanje u noćnoj sceni: debeli dim se ubrzo sakupio pod krovom i krečući se u spiralama stvorio dojam noćne magle.

Predlažemo ovu akciju kao naš doprinos projektu Feniks (#7), projekt za oživljavanje djela direktne akcije i anarhističkog otpora nakon represija 2010.-2012. U potpunosti podržavamo naše drugove iz moskovske ćelije ZVĆ i ELF kada govore o potrebi širenja naših napada protiv države i kapitala.

Nekoliko riječi o nedavnoj kritici anonimnih drugova iz Argentine .  Bez ikakvih pomisli da budemo autoreferencijalni ili objavimo neko beskorisno razmetanje hrabrošću:

Unutrašnje rasprave nisu uvijek vrijedne objavljivanja na engleskom jeziku na međunarodnim sajtovima. No, smatramo da niz napada na slične ciljeve ipak i dalje raspiruje raspravu u anarhističkom pokretu, barem na lokalnoj razini (možemo navesti kampanju protiv policije 2008.-2011., o šumama Khimki i Butovsky, nedavne prosvjede protiv rudarskog projekta u Voronezhu). Ponekad stvari nadilaze rasprave.

Slažemo se da je veoma teško koordinirati simultane napade protiv takvih struktura na međunarodnom nivou (kao što su tvornice krzna, pilane, policija, zatvori, vojne mete, industrije, banke, naftna i plinska industrija itd.) zato što zahtjeva mnogo vremena, a mi komuniciramo na jednoj više ili manje javnoj razini ovdje. Dakle, naši neprijatelji mogu biti u prednosti. Bilo bi potrebno raspraviti da li bi trebali riskirati našu slobodu u idućoj akciji da bi vidjeli izjavu o sličnoj akciji na nekom drugom mjestu tek nakon šest mjeseci. Međutim, ne možemo reći da se ipak ne koordiniramo: osvrnimo se na niz napada na energetske i električne strukture u Bjelorusiji, Kanadi i Indoneziji, akcije protiv banaka u Velikoj Britaniji, Rusiji, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, brojne simultane štrajkove glađu koje vode naši drugovi u zatvorima širom svijeta.

Nama je čitava FAI-IRF bitnija zbog osjećaja pripadanja široj zajednici. U prošlosti su prevladavale samo organizacije “socijalnih anarhista”. Sada anarhisti drugih tendencija mogu osjetiti drugarstvo i podršku diljem svijeta. Samo prije nekoliko godina ako si u našoj zemlji želio stupiti u kontakt s anarhistima trebao si proći kroz tradicionalne anarhističke organizacije. A kad bi se nešto desilo desilo odmah bi spominjali policijske provokatore. Danas osobe koje osjećaju isto, koje kreću u pobunu i akciju nisu manje vrijedne od anarhističke teorije, mogu se povezati izvan pacifističkog i reformističkog anarhističkog konteksta. I kada mi čitamo o stotinama spaljenih vozila na jednom kraju svijeta, o bankama u plamenu na drugom i sabotiranim građevinskim strojevima negdje drugdje – tim bolje. Kratko putovanje u prošlost:
sjetimo se ne baš tako davne uzavrele rasprave o FAI akronimu (a još i prije o podršci/distanci ZVĆ). Vjerujemo da je za svaku grupu FAI-FRI uspjeh činjenica da su se stvari izmijenile.

Razumijemo vašu zabrinutost zbog nedostatka bolje koordinacije naših napada, ali predlažemo drugu temu za raspravu: formiranje novih grupa, širenje informacija, protumjere protiv represije. Ako netko želi koordinirati bolje svoje napade, onda treba pažljivije čitati izjave drugih osoba. Boriti se protiv stalne represije nad grupama direktne akcije čitavog svijeta – mi vjerujemo da je to zadatak koji moramo što prije obaviti.

ELF/FAI, Commando Nestor Makhno

izvor

Grčka: Nove istrage protiv drugova članova Zavjere Vatrenih Ćelija

social

Polovicom jula 2013. su desetorica članova ZVĆ-FAI/FRI (Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos) pozvana da svjedoče pred sucima, zbog oputžbe da su “potaknuli” 4 napada “Projekta Feniks”.

“Projekt Feniks” je kampanja gerilskih napada, započeta Zavjerom Vatrenih Ćeliji s eksplozijom osobnog vozila direktorice zatvora Koridallos, nakon koje su uslijedile još 3 akcije počinjene od strane FAI/FRI u Grčkoj i Indoneziji. Članovi ZVĆ se nisu pojavili na ispitivanju, prezirući zakone i demokratsko pravo na svjedočenje. Stoga im je određen još jedan period pritvora.

Treba nadodati da su, u okviru kampanje “Projekt Feniks”, izvršena još dva napada, od kojih je jednog izveo nukleus FAI/FRI Indonezija, a drugi su počinile ZVĆ u Grčkoj (slanje paketa-bombe tužiocu D.Mokkasu, zaduženom za neke slučajeve vezane za ZVĆ).

Solidarni s Crnom Internacionalom

Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

I DIO

Sud u Genovi je (istražni sudac Baldini na ljetnoj zamjeni istražnog suca Giacalonea), u okviru k.z. 280 [teroristički atentat] protiv Nicole i Alfreda zbog ranjavanja Adinolfija, odredio cenzuru pošte u trajanju od 6 mjeseci Sergiu i Stefanu, koji se nalaze u zatvoreni u Ferrari zbog operacije Ardire [Odlučnost]. Čitajući nalog dolazi se do zaključka da je izdan pod izlikom kako bi se spriječilo Alfredovo i Nicolino moguće zaobilaženje cenzure (budući da je njihova pošta posljednjih mjeseci pod stalnom kontrolom) uz pomoć drugova iz istog zatvorskog odjela, “pošto bi ista [pošta] mogla sadržavati napomene o budućim krivičnim djelima”, što se temelji na činjenici da internetom kruže tekstovi u sjećanje na Mauricia Moralesa čiji su autori Sergio, Nicola i Alfredo, kojima su “ponovno iskazali prihvaćanje subverzivnih namjera anarhističkih struja”. Ako zaobiđemo arhaične tonove, razlozi su vrlo eksplicitni, odnosno tehnike koje danas sudstvo i zatvorska uprava koristi protiv svih onih koji su odlučili da ne pognu glavu.

II DIO

Doznajemo danas da je Nikola pod istragom za pokušaj poticanja na zločin (čl.56 i 414) zbog sadržaja jednog teksta (koji nije nikada stigao na odredište pošto je Sergiu tekst zadržala cenzura – činjenica na koju se pozivaju u prethodnoj vijesti) o borbi protiv zatvora, i gdje se kao primjer navodi atentat na vozilo direktora atenskog zatvora Koridallos. Genovsko tužilaštvo je izjavilo da će navedeno pismo dostaviti na ročište 30. oktobra, a u međuvremeno je proslijedilo predmet bolonjskom tužilaštvu (koje je teritorijalno kompetentnije od Ferrare). S obzirom na cenzurne namjere istražnog suca pobrinut ćemo se da što prije i u cijelosti bude objavljen tekst našeg druga.

Continue reading Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

Atena: Vijesti o zdravstvenom stanju druga P.Argiroua

11.7.2013. drug P.Argirou podvrgnut je prvoj transplantacijskoj operaciji na glavi.

Operacija je bila uspješna i 20.7. drug se vratio u Koridallos u izvrsnom stanju.

Drugovi

Izvor: Act for Freedom

Grčka: Novosti o dvojci anarhista uhapšenih u Solunu 11.07.

baner-u-solunu
Nijedan talac u rukama države

17. jula, u 10 ujutro, okupili su se solidarni na Atenskom Apelacionom Sudu gdje su dva uhapšena anarhista dovedena na ispitivanje, koji je izdao nalog za njihov pritvor. Zatim su premješteni u muški zatvor Koridallos. Nakon brojnih antianarhističkih operacija, navedeni su drugovi zadržani u pritvoru zbog višestrukih optužbi za terorizam. Dodatno, svih deset zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija optuženo je za poticanje četiriju direktnih akcija nazvanih “Feniks Projekt” (od kojih su se tri odvila u Grčkoj a jedan u Indoneziji).

 

Grčka: Sloboda za Vukove Sjevera

sloboda_za_vukove_severa

U noći 11. jula panduri su upali anarhistički skvot Nadir, otuđili uređaje, nanijeli štetu i uhitili jednog druga. Istovremeno je druga grupa uniformiranih razbojnika uhapsila još jednog druga na području
Stavroupoli, Solun.

Nećemo govoriti o “nepravednom progonu”, o “klimi terora protiv onih koji se bore”, niti o “novom totalitarizmu” i sličnim stvarima. Zato što znamo da ništa od navedenog nije novo. Radi se samo o jednoj slici jednog dugog rata između dva nespojiva svijeta: s jedne strane stoji odvratni svijet Autoriteta, pripitomljene mase i društvene kloake, a s druge pobunjeni anarhisti, nepokorni borci Negativnog, oni koji se ne klanjaju ni pred kim.

Nećemo govoriti ni o drugima. Oni koji se danas potajno osjećaju zadovoljni i smireni. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za tako nešto. No, trebaju ipak znati da će doći trenutak kada će se govoriti o tome.

Govorit ćemo o našoj braći. Za sve one kojima je mrzak komoditet političke borbe unutar sistema i kreću, s osmjehom na usnama, u sukob. Za sve one koji učestvuju u anarhističkoj borbi i u stalnom ustanku, koristeći sve oblike sredstava i sa različitih pozicija.

Govorit ćemo o drugovima iz mreže FAI/FRI, o borcima ALF-a i ELF-a, o ponosnim ilegalistima, o pljačkašima banaka i onim borcima, mada smo možda različiti po idejama, s kojima se osjećamo bliski iza uličnih barikada i rovova.

Govorit ćemo o ljubavi i solidarnosti između drugova. O neupitnoj i beskompromisnoj solidarnosti, stvorenoj u vatri a ne u humanističkim jadikovkama demokrata svih boja.

Za nas nije bitno da li su naši drugovi, uhapšeni u četvrtak, zaista počinili za ono što ih optužuju. Zato što znamo da taj put ne započinje oružanom borbom, niti završava, a možda nikada i ne krene. Radi se o putu svijesti koji smo svi mi davno izabrali…

SOLIDARNOST DVOJCI UHAPŠENIH DRUGOVA I DRUGOVIMA IZ NADIRA

SLOBODA SVIM ANARHISTIČKIM RATNIM ZATVORENICIMA I SVIM NEPOKAJANIM
POBUNJENICIMA

DUG ŽIVOT CRNOJ INTERNACIONALI!

NI KORAKA NAZAD!
BIJES I SVJESNOST!

Anarhistički projekt A-politiko
Anarhistički prevodilački/izdavački projekt Erevos
Anarho-nihilistički projekt Parabellum
Front Anarho-Nihilističke Svjesnosti za širenje Negativnog

na engleskom 325

Solun: Izjava skvota Nadir

izjava_skvota_nadir

“Prema kraju ove noći, potištenost nije dozvoljena. Više ništa ne riskiram.” Paul Eluard

Svake minute, svakog sata koji prolazi, historijsko zlo koje predstavlja država napada društvo koje stenje i polako, pasivno umire pod njenom čizmom.

Ipak, plamenovi bijesa i otpora ne prestaju uništavati sveopći mrak, a divlji glasovi bijesa i svijesti ne prestaju stvarati košmare spokojnom i sve siromašnijem narodu, pozivajući na široki front otpora i oslobođenja, na potrebu revolucije.

Takva predstraža otpora i neumornog angažmana protiv Negativnog postoji već godinama, NADIR, sa svojom nespojivom borbom na dva fronta, s jedne strane protiv države i autoriteta, a s druge protiv riformizma i svih oblika kapitulacija “anarhističkog pokreta” koji “pleše” u ritmu državnog tempa i agende, funkcionirajući kao produžena ruka “Demokracije”.

Zato su napadi s obije ove strane oštri i konstantni, ali, naravno, umjesto da nas zaplaše još nas više potiču, budući da smo živjeli i dokazali našim životima i djelima da “ono što je zaista posebno je poginuti na bojištu”. Jučer su specijalne jedinice ove operetske države, EKAM i ološ iz antiterorizma, još jednom upali u ovaj prostor revolucionarne kulture i egzemplarne anarhističke akcije te kidnapirali jednog našeg druga, dok su drugog oteli dok se vraćao kući. Naravno, njihov osvetnički bijesni napad nije ništa ostavio nedodirnuto, lomeći i uništavajući sve, čak i sanitariju!!!

Ne želimo više ništa reći o ovom slučaju koji je još u razvoju. Dokazali smo da nismo kao oni koji “pričaju i špekuliraju na sastancima mrljajući papire”…

Nastavit ćemo nepokolebljivo među ruševinama, mrljajući sivilo spokojnih umova i defetizam, dimom društvene borbe i naših duša, jer ne prepoznajemo se u ničemu drugom osim u ovoj borbi.

Ni koraka nazad,
Držeći uvijek visoko naše crne zastave…

SOLIDARNOST ANARHISTIČKOJ IDEJI NADIRA, SKVOTU I NJEGOVIM LJUDIMA.
SOLIDARNOST I SLOBODA DVOJCI UHIĆENIH BORACA.
DUG ŽIVOT “FAI” I “ZAVJERI VATRENIH ĆELIJA” I SVIM DRUŠTVENIM BORCIMA KOJI PRELAZE TANKU CRVENU LINIJU I SUDJELUJU U NOVOJ URBANOJ GERILI I NJENIM RAZLIČITIM AKCIJAMA.DO KRAJA I DALJE…

Anarhistički Skvot Nadir
& Nepokorni drugovi i solidarci

izvor: 325

Grčka: Uhapšeno dvoje drugova – optuženi za sve akcije “Projekta Feniks”

two-wolves-1024x570

Solun, noć 11. jula 2013: dvoje anarhista uhapšeno pod optužbom za terorizam u vezi sa četiri saopštenja kojima je preuzeta odgovornost za PROJEKAT FENIKS, FAI/FRI grupa direktne akcije. Takođe, antiterorističke jedinice su upale i pretresle skvot Nadir.

Tokom ove policijske operacije, jedna osoba je uhapšena u području Stavrupoli, dok je druga uhvaćena unutar anarhističkog svratišta/sastajališta Nadir (nedaleko od kampusa). Ova dvojica drugova se suočavaju sa ozbiljnim optužbama i moguće istražnim zatvorom. Uveče 12. jula prebačeni su u sedište atinske policije. Drugovi se nalaze u dobrom zdravstvenom stanju, a u sredu 17. jula će se pojaviti pred islednikom. Više informacija kako budu pristizale.

Izvori na grčkom jeziku: a, b, c – Informacije na engleskom jeziku: a, b, c

Grčka-FAI: Preuzimanje odgovornosti za slanje paketa-bombe zapovjedniku antiterorističke jedinice

adorable-e1373681887858

PROJEKT FENIKS

ČIN IV

“Budite gordi i ponosni na vaše djelo, zato što samo se samo iz neposluha i pobune rađa blistava zraka ljudske ljepote!” Zdravo vama, anarhisti djelom! Zdravo vama, ljudi braćo!
Renzo Novatore

Neki su pomislili da smo podigli bijelu zastavu. Neki su pomislili da smo zaboravili na našu zatvorenu braću i zaglibili u društvenom blatu, uz dvonožno krdo. Gospodari, panduri, pravosuđe, novinari, političari, društvo i nedostojni “anarhisti” birokrati su pomislili da su nas se riješili.

Za sve njih Projekt Feniks je šaka u stomak. Šaka u stomak zato što je nova anarhistička urbana gerila prisutna i uništava želje svih tih glista koje se nadaju okončanju naših akcija. Stare se grupe ponovno aktiviraju a nove se stvaraju, uz obećanje za raspirivanje košmara vlastima i njihovim podanicima.

Drug G.Tsakalos se nalazi u pritvoru već 30 mjeseci, mada je krajnja granica 18 mjeseci. Ne zanimaju nas ustavni zakoni. Mi želimo katarzu institucija, ali se borimo za njihovo uništenje. Znamo da je zakon oružje u rukama moći, kao što znamo da naše desetoro braće neće biti otpušteno putem pravosudnih procedura. Vjerujemo da je moć skup vrijednosti, u čijem se središtu nalazi građanin-čovjek iz mase, koji leži u društvenom blatu mase, gdje svi zaboravljaju svoje ime i svoje odgovornosti. No, i u toj gadosti neki posjeduju ime i prezime. Jedan od njih je Dimitris Chorianopoulos.

Tijekom njegove dužnosti, bivšeg narednika antiterostičke jedinice, izvršena je operacija protiv R.O. ZVĆ. Chorianopoulos je samo otpadak sustava sigurnosti, i to što su ga povukli ne znači da smo ga zaboravili. Isto vrijedi i za ostale bijednike iz njegove službe. Za koje dobro znamo da zauzimaju važno mjestu na popisu ciljeva FAI/FRI. Preuzimamo odgovornost za slanje paketa-bombe ovom bijedniku, koji je na žalost lokaliziran.

Posvećujemo naš napad NEPOKAJANIM I PONOSNIM članovima ZVĆ, kao i svim zatvorenim anarhistima prakse, gdjegod se nalazili. Naša LJUBAV i POŠTOVANJE svim Anarho-individualistima, Nihilistima, Ikonoklastima koji su otkrili izvor života tokom napada.

NIKOM SE NE KLANJAMO!

P.S. Izjavili su da je paket aktiviran nakon pada u jednom poštanskom uredu. Paket koji smo poslali bio je potpuno siguran za svakog tko ne predstavlja našu metu. Mehanizam se aktivira SAMO pri otvaranju paketa, a ne zbog pada ili vibracija. Ne znamo što se desilo. Jedina sigurna stvar je da je paket otvoren.

NEFORMALNA ANARHISTIČKA FEDERACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT
KOMANDA MAURICIO MORALES

izvor: Indimedija Atina

Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

nafplio-prison-riot
FENIKS PROJEKT – ČIN DRUGI

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI) – Međunarodna Osvetnička Zavjera preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave i za eksploziju vozila poznatog zatvorskog stražara, Argirisa Gelbourasa, zatvora Nafplio. Navedeni napad je dio “Feniks Projekta”, započetog eksplozijom vozila direktorice zatvora Koridallos, koju je podmetnula Zavjera Vatrenih Ćelija.

Nismo nasumice izabrali napad na zatvorskog stražara. Argiris Gelbouras (poznat i pod nadimkom Rex) je dugo vremena bio pas stražar vjeran autoritetu. Jedan je od odgovornih za brojna premlaćivanja zatvorenika u zatvorima, a istovremeno je i dobar prijatelj pandura u civilu iz policijske stanice u Nafpliju. Često koristi zatvorenike-lakeje da bi zaplašio ili pogodio druge zatvorenike koji traže svoja “prava” ili ne pripadaju njegovom krugu utjecaja unutar zatvora. Ako zatvorski stražari budu i dalje insistirali na “značajnom ponašanju” te iskaljivali svoje komplekse i frustracije na zatvorenicima, posjetit ćemo ih s još gorim namjerama. Ništa neće proći bez odgovora. Neprijatelji slobode posjeduju imena i adrese.

Ovim napadom želimo istovremeno otkloniti veo tišine koji obavija mučenja i bijedne uvjete života zatvorenika u zatvorima u Nafpliju (i ne samo). Zatvori u Nafpliju su grobovi od cementa u koje je “zakopano” oko 600 zatvorenika (mada je zgrada “propisana” za 300). U ćelijama za 2-3 osobe boravi 6-7 zatvorenika, od kojih polovica spava na podu. Continue reading Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Continue reading Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

Perugia – Italija: Kronika sudskog postupka

prigione

Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).

Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.

Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.

Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.

Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.

Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.

Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.