17. januara održano je preliminarno ročište za Operaciju Odlučnost. Nasuprot svakog očekivanja, javna tužiteljica Comodi zatražila je “obustavu postupka” u vezi optužbe za terorističko udruženje (po čl.270bis). Sudac je prihvatio zahtjev te je protiv troje drugova na snazi ostala samo optužba za počinjena specifična djela (nanošenje štete).
Osim što su, dakako, svi s olakšanjem odahnuli pri pomisli da su ostavili iza sebe duge godine suđenja sa svim mogućim posljedicama, ipak ostaje – nakon večernje proslave – gorčina, bijes i duboki osjećaj frustracije vidjevši kako ljudski životi mogu biti izmijenjeni, izmanipulirani, zatvoreni, bačeni u ralje površnosti onih koji žive na teret drugih, a da pri tom nikada ne plate danak, da se nikada ne suoče s odgovornošću za svoja djela.
“Gospođa” javna tužiteljica je rekla kako zaista nije htjela trošiti novac poreznih obveznika za vođenje još jednog “cirkusa” (njezin citat), koje bi zatim drugi suci – unatoč njenim naporima – urušili.
Cirkus. Cirkus koji je neke koštao godinu dana života, a neke još i više. Da, baš cirkus, cirkus, teatar groteske, bijede, površnosti, najlicemjernije, najpakosnije, najprljavije, najniže strane jedne žene koja je pristala na svaki zahtjev, želju, prohtjev svojih “specijalnih jedinica karabinjera” – pravi lutkari u čitavoj priči – često nemajući ni pojma što uopće radi.
Lako se danas smijati. Ali se teško riješiti tog ružnog osjećaja da u svakom trenutku mogu učiniti od tvog života ono što im se čini najprikladnijim za njihove političke programe, za njihovo održavanje reda, izgradnju karijera, za usmjeravanje pažnje glava većine, koje baš i ne razmišljaju.
I tako te proglase teroristom.
Zatvore te kao najgoreg neprijatelja i najveću opasnost za društvo.
Dodijele ti ulogu i način djelovanja koje u biti oduvijek pripadaju onima koji posjeduju moć oružja, policije, vojske, glasanja, vlasti, štampe, sudstva.
Koji posjeduju moć da raspolažu životima ljudi, da odluče kako se na nekom području ne može više živjeti kako se oduvijek živjelo jer tuda moraju proći monstruozne tračnice za super brze vlakove.
Koji posjeduju moć da izmijene smisao riječi i smisao pravde (one istinske, ona što razlikuje između pravednog i nepravednog, a ne one zapisane u člancima), moć koja, tisućama ruka, jednom uništava, drugom kažnjava i zatvara a trećom ocrnjuje i mijenja smisao stvarnosti. Moć koja dozvoljava da se jednom razbijenom izlogu dodijeli veća vrijednost nego ljudskom životu, koja štiti onog tko ubija osobe u zatvoru, koja ti nadzire život sve do gaća, koja nekažnjivo izmjenjuje, narušava, kida živote, koja stalnim ratom protiv onih koji su pod njenom kontrolom ne dozvoljava nikakav odgovor, nikakvo protivljenje.
I tako su danas teroristi postali drugarica i drugovi uhapšeni u Torinu [nap.prev., 9. prosinca 2013. uhapšene su četiri osobe, Chiara, Nico, Mattia, Claudio, pod optužbom za subverzivno udruženje u svrhu terorizma, aktivni u borbi protiv izgradnje pruge za superbrze vlakove]. Danas su na njih zalijepili etiketu. Neprikladni, nesnosni, neupravljivi, tvrdoglavi, kao svi oni koji se ne žele predati u borbi protiv superbrzih vlakova, i koji to čine svim sredstvima potrebnim za borbu, za zaštitu zemlje i života.
Danas su se neki riješili, zato jer je tako odlučeno, etikete terorizma. Drugi je sada nose. Solidarnost i bliskost. Što se tiče ovog posljednjeg suđenja, u nadi da se jednom zauvijek okončaju deliriji antiterorističkih jedinica karabinjera i javnih tužitelja, možemo samo spustiti tužan zastor, nadajući se da će pokriti smrad truleži kojeg ispuštaju i kojeg će ispuštati još dugo.
Izvor: InformaAzione