Nemačka: Ukratko o sabotažama u okviru Destrojke

burntoutcar

Februar 2015.

Bremen: U noći između 24. i 25. februara, izgorelo je servisno vozilo nemačke armije u Hemštrase (Hemmstrasse) u naselju Findorf (Findorff).

“(…) Bundesver je instrument zaštite bogatstva nekolicine. Ratovi se vode u cilju obezbeđivanja resursa za već postojeću nadmoć, izvoza autoritarnog kapitalističkog sistema i uspostavljanja tog sistema zarad njegove koristi. Već dugo, Nemačka ponovo vodi ratove ili pruža materijalnu podršku.

Svesno je prihvaćeno da se sredstva za život mnogih ljudi uništavaju eksploatacijom prirodnih resursa, prodajom zemlje i obaveznom zavisnošću od neoliberalnog svetskog tržišta.

Da ta politika bez skrupula funkcioniše preko mrtvih tela posebno postaje vidljivo na evropskim granicama. Većini ljudi koji pokušavaju da dođu u Evropu odbija se legalni ulazak zbog toga što nemaju papire ili imaju pogrešne papire. Tako oni postaju ilegalni, što policiji, graničarima i vojsci u Evropi služi kao izgovor za pokretanje lova na njih, na kopnenim granicama i na moru. Za mnoge, to znači pritvor do deportacije ili smrt.

Za strastvene ustaničke trenutke 18. marta u Frankfurtu!
Za militantni antirasizam!
Rat počinje ovde – hajde da ga ovde i zaustavimo!
– Autonomne grupe”

Berlin: Tokom noći 24. februara “u naselju Krojcberg, četiri bankomata su ili razbijena ili postala neupotrebljiva zbog poliuretanske pene. Ovo nije prva akcija protiv banaka u Berlinu kao poziv na Destrojku (Destroika) i radujemo se novim akcijama! (…)

Dođi u Frankfurt 18. marta! Ujutru na blokadu, u 17h na velike demonstracije!”

Frankfurt: “(…) u noći između 18. i 19. februara, napali smo Dojče Anington (Deutsche Annington) u naselju Sahsenhauzen (Sachsenhausen). Tri vozila su izgorela, a staklo na zadnjoj strani zgrade kompleksa polupano je. Druga oštećenja su namerno izbegnuta. (…)

Dojče Anington veoma mnogo profitira na sektoru iznajmljivanja nekadašnjeg društvenog i jeftinog stambenog tržišta. Između 2001. i njihovog prvog izlaska na berzu 2010., kupili su i povećali cene više od 210,000 kuća koje su ranije pripadale britanskim oružanim snagama, različitim stambenim udruženjima radnika/ca na železnici, velikim kompanijama RWE (elektroprivredna kompanija) i E.ON (najveći snadbevač strujom), ali takođe i udruženjima socijalnog stanovanja. (…)

Naša akcija, tako, predstavlja i znak solidarnosti sa brojnim stanarskim inicijativama i borbama radne snage. (…)

Identifikovali smo još jednu potencijalnu metu koja ide zajedno sa bankama i kompanijama za osiguranje.”

Odlomke prikupio Le Chat Noir Emeutier

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *