Tag Archives: zatvor

Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

img_7918-e1372092228427

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. Moje se raspoloženje mijenja brzinom svjetlosti, neprekidno se penje i silazi i teško mi je pronaći čvrstu točku za koju bi se mogao pridržati. Muka mi je od onog što se desilo u Nea Filadelfiji*, novi zaključci koji izlaze na površinu me ranjavaju, shvatiti što se zaista dogodilo me ubija. I vraćam se na to kada slušam svakodnevne dosadne i beskrajne rasprave, procjenjujući mjesece, godine, optužnice i sve ostale bitne stvari. Mi jako dobro znamo zašto smo ovdje, razlog definitivno ne leži u uobičajenim kaznenim djelima, kao što znamo da od sada nadalje vrijeme neće nužno teći s nama, odbrojavajući do izlaska.

Tog aprilskog popodneva, jedna jedina naša jebena greška bila je i više nego dovoljna da nas zarobe i ostave ovdje u vlastitim gorčinama. U roku od jednog trenutka kozmos se destabilizirao, kazaljke sata vraćene su unazad i tok je iznenada krenuo u suprotnom smjeru. Jedno jedino jebeno zavjereničko pravilo toga dana se nije slijedilo – u nizu drugih slijeđenih – i to je bilo više nego dovoljno da nas panduri antiterorističke jedinice uhvate. U jednom – dozvolite mi izraz – neočekivanom trenutku ta nas je kopilad savladala. Četiri osobe, grupa anarhista, ćelija u Koridallosu. Brojna hapšenja koja su se proteklih godina odvila pred nama bila su dovoljna da nas zabrinu, ali ipak nedovoljna da bi shvatili potrebnu kiruršku preciznost i disciplinu naših kretanja, koje bi zajamčile našu sigurnost. U takvim slučajevima je zaista potrebno rigorozno organizirati napad i sigurnost, naravno ja ne govorim o nikakvim popustima ovom prvom. Gledali smo hapšenja, vidjeli smo kako brojne optužbe protiv osoba niču niotkuda, vrlo smo dobro znali o diskretnoj i indiskretnoj prismotri, ali ipak loš trenutak je stigao. Dozvolite da budem posljednji gubitnik kojeg su uhvatili, bit će mi drago, prihvatit ću to kao čast da mogu napisati epilog jedne veoma duge priče. Zato vi, drugovi, koji ste vani, dok zavjerenički kujete vaše planove, pogledajte se međusobno i recite: “Bit ćemo bolji od njih. Dostigli su nemoguće, mi ćemo se usuditi nezamislivo!” I to vam obećanje može zajamčiti kartu za nebo… Continue reading Atena: pismo anarhista u zatvoru, Giannis Naxakis

Italija: Štrajk glađu – Alfredo Cospito i Sergio M. Stefani

ztvr

Od utorka 29. januara drugovi Alfredo Cospito i Sergio M. Stefani, zatvorenici sekcije AS2 [visoka sigurnost] zatvora u Alessandriji [pod istragom za napad na Adinolfija], započeli su štrajk glađu dok im ne odobre posjet pojedinih partnerica. Podsjećamo da Alfredu nije nikada dozvoljen, od dana uhićenja 14. septembra, razgovor s djevojkom pošto se protiv oboje vodi ista istraga. Sergiju su bile dozvoljene posjete, ali budući da je i njegova djevojka bila zatvorena zbog iste istrage, nisu se vidjeli do njenog oslobođenja 21. prosinca. Od tada se uspio izboriti za tri posjete, dok istraga nije prešla s okružnog suda Perugia u Milano, koja je zabranila posjete partnerice. Ovo što slijedi je kratka poruka kojom su željeli obznaniti svoj čin:

“Gospodarski svijet, tehno-industrijsko društvo i sama civilizacija počivaju na temeljima koji nisu sačinjeni od pojedinaca, prirodno različitih i nepredvidivih, nego od mase koju su homogenizirali odgoj, moral i zakon. Zbog toga svi iskreni i duboki odnosi postaju sumnjivi, a veze afiniteta sinonim za “kriminialno” udruženje, dok se solidarnost svodi na puko izvršenje naredbi. No, mi ne želimo naše želje svesti na realizam, ne želimo pripitomiti naše strasti. Živimo naš život bez posrednika, nezadovoljni, što je na našim licima iscrtalo osmijeh radosti koji nas nikada ne napušta. Zato ne možemo dozvoliti da itko prekine naše veze i započinjemo ovaj štrajk glađu, uživajući u budućem zagrljaju naših djevojaka.”

izvor