Kontakt

Kako biste doprineli svojim prevodima, redigovanjem-korekcijama tekstova i/ili originalnim materijalom za objavljivanje, poput novosti sa ulica, izveštajima sa akcija, saopštenjima i izjavama o preuzimanju odgovornosti, tekstovima zatvorenih ili progonjenih drugova i drugarica, pozivima i najavama, pamfletima i lecima, tekstovima i člancima (osvrti, mišljenja...) i tako dalje, pišite na contrainfo(at)espiv.net

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Leave a Reply

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>