CULMINE – Svima koje vole pobunu kao divlji grm čitav svoj život i
duboko iz korijena.

U “naše” zatvorske ćelije, možda uz neizbježno kašnjenje, dobivamo
vijesti, tekstove i komunikeje akcija… Vesele nas: te su rečenice naša
životna limfa, otvaraju crvene i zlatne tople prostore u svijetu
pokornosti.

Dokazuju da solidarnost nije isprazna riječ; dokazuju da je
destruktivan poriv za oslobođenjem nužno snažniji od svake nade za
promjenom.

Razne, različite akcije šire se kao oluja pobune čitavim svijetom: od
Argentine do Rusije, od Španjolske do Čilea, od Meksika do Grčke!

Ove rečenice su rasprostrte – a žig cenzure nas samo podsjeća da uvijek
postoji spreman kavez za svakog tko odbije postojeći poredak – i uz njih
naše srce brže kuca, dok čitamo riječi solidarnosti i suučesništva svih
pojedinaca koje su različite države/diktature otele… A mi smo samo par
pojedinaca koja je bezvremenska Inkvizicija ovdje zatvorila.

S ovih nekoliko riječi želimo vam reći da smo dobro i da ciljamo na
mjesec, kojeg ne možemo vidjeti, ali možemo ipak slušati.

Ovim kratkim tekstom želimo izraziti našu bliskost sa svima koji su
naoružali vlastitu subverzivnu maštu posvećujući direktne akcije
Culminu, anarhističkom blogu koji je zabravljen 13. juna 2012.

Našom snažnom solidarnošću želimo obuhvatiti sve gorde zatvorenike u
borbi, na ovom planetu, i šaljemo veliki pobunjenički zagrljaj
anarhistima prakse koji su nam izrazili svoju solidarnost sa svakim
mogućim sredstvom i na mnogim stranama svijeta.

13. decembar 2012.

Elisa, anarhistička zatvorenica. Zatvor Rebibbia, Rim
Stefano, anarho-individualistički zatvorenik. Zatvor San Michele,
Alessandria

Izvor: Contra Info