Tag Archives: insurekcionizam

Italija – Alfredo Cospito: pismo Vatrenim Ćelijama

caminoDragi drugovi, draga drugarice, Vaše me pismo ispunilo radošću i snagom. Imao bih mnogo toga da kažem, ali napisat ću samo nešto. Drugovi/arice u zatvoru mogu pridonijeti analizom i pružati dodatne alate drugovima/aricama koji su vani. Osim pobune i nepomirljivosti u zatvorima, borba se nastavlja, a vi nam dajete primjer vašim otporom. Komunikacija se može odvijati samo kroz djelovanje, ne smijemo dozvoliti da nas zastupaju rječiti profesionalci, od životne je važnosti da vijesti i ideje putuju svijetom, ali trebamo svakim sredstvom izbjeći birokratizaciju jednog procesa koji treba ostati odvojen od stručnjaka informacije. Projektualnost treba biti zajednički proizvod djelovanja drugova/arica vani i analize drugova/arica zatvorenika.

Javna tribina o kontrainformaciji koja će se održati u Solunu je vrlo važna, uvjeren sam da ćete u vašoj intervenciji navesti i ovu moju primjedbu. Što ne znači, naravno, da “kontrainformacija”, web sajtovi i blogovi, nisu važni, ali to je nešto drugo. Ne smijemo brkati kontrainformacijsku praksu s direktnom akcijom. Najveću težinu zauzima dosljednost u riječima sestara i braće u ratu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” se sve vrti oko “skupštine”, koja postaje vježbaonica autoritarizma, humus iz kojeg izrastaju vođe i vodiči čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti čine sve kako bi ugušili već u začetku novo koje napreduje. Novo koje napreduje je konkretizacija neformalne organizacije, mada neki insurekcionalisti uporno tu organizaciju uvijaju u beskorisne teoretske apstrakcije, u političke računice, u stalna posredovanja u potrazi za građanskom podrškom, koja zapravo izobličuje svako revolucionarno značenje. Moć odlučivanja koju anarhistički vođe posjeduju zbog svoje karizme unutar skupštine, rasplinut će se kroz govor akcije, a grupa afiniteta i individualno djelovanje će ponovno zadobiti na snazi. “Realistima”  anarhizma preostaje samo kontrastiranje novoga potičući sve više “socijalne borbe”, u potrazi za “narodnom potporom”, koju mogu zadobiti samo progresivnim poricanjem svega što je anarhističko i istinski insurekcionističko. Zahvaljujući Vašim tekstovima pojmovi kao što su nihilizam i anti-socijalni anarhizam šire se svuda. Dug put je pred nama, ali smjer je ispravan. Vaša me hrabrost ispunjava ponosom. Iz zatvora ove ćelije, Olga, moj te osmjeh pozdravlja. Moje tijelo je vaše tijelo, moja krv je vaša krv.

Uvijek za anarhiju.

Alfredo Cospito

izvor

Madrid (Španjolska): Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivne naprave u katedrali Almudena

bombazo-1024x675

Božji dom sjeban u Madridu
(četvrtak 7. februara, 13:00 sati)

Dokazali smo da su vaši brlozi ranjivi. Temelji vaše Moći drhtali su pod kilogramima našeg svetog dinamita, u namjeri da naruši vaš sveti socijalni mir koji se uvijek bazirao na ubojstvima i dugogodišnjim izdržavanjima zatvorske kazne. Ovo je osveta. Prekoračili smo granicu straha. Cilj eksplozivnog napada je jasan, napasti burbonsku monarhiju na njenim svetim mjestima. Čitavo njihovo veličanstvo je plod tlačenja, a mi, potlačeni, privest ćemo je kraju ustaničkim revolucionarnim nasiljem. Nećemo pasti u zamku iščekivanja povijesnih uvjeta. Mi smatramo da povoljni uvjeti za napad na Državu, na Kapital i nadasve na trulu kraljevsku fašističku obitelj, postoje. Mi smo odlučni. Mi ne čekamo. Mi djelujemo.

Ne obmanjujemo se pogrešnom idejom da će se uništenje svega što nas tlači odviti kroz djela kao što je ovo. Mi se ne zavaravamo. Mi nismo samozadovoljni. Ovo je propaganda kroz djela, koja postoji već više od stoljeća među buntovnicima i zavjerenicima, kojima je moć mrska. Ovo je poziv na rat bez granica, čitavom našom maštom i energijom kako bi priveli kraju ovaj truli svijet.

Zapalimo zatvore!
Dug život Anarhiji!

Ustanički Komando Mateo Morral

Italija: pismo Stefana Gabriele Fosca i Elise Di Bernardo o solidarnosti izraženoj blogu Culmine

culmine

CULMINE – Svima koje vole pobunu kao divlji grm čitav svoj život i
duboko iz korijena.

U “naše” zatvorske ćelije, možda uz neizbježno kašnjenje, dobivamo
vijesti, tekstove i komunikeje akcija… Vesele nas: te su rečenice naša
životna limfa, otvaraju crvene i zlatne tople prostore u svijetu
pokornosti.

Dokazuju da solidarnost nije isprazna riječ; dokazuju da je
destruktivan poriv za oslobođenjem nužno snažniji od svake nade za
promjenom.

Razne, različite akcije šire se kao oluja pobune čitavim svijetom: od
Argentine do Rusije, od Španjolske do Čilea, od Meksika do Grčke!

Continue reading Italija: pismo Stefana Gabriele Fosca i Elise Di Bernardo o solidarnosti izraženoj blogu Culmine

Grčki zatvori: Anarhista Andrej Mazurek izručen Poljskoj

andrzej-mazurekAnarhista Andrej Mazurek, poslednji zatvorenik iz pobune 2008., izručen Poljskoj

Tekst solidarnosti drugova-zatvorenika u Grčkoj

Dana 7. decembra 2012. godine, odigrao se i poslednji deo krivičnog gonjenja koje je grčka država rezervisala za anarhistu Andreja Mazureka. Andrej je uhapšen u decembru 2008. godine zbog učešća u pobuni. Nakon četiri godine zatočeništva u grčkim zatvorima, grčke i poljske vlasti su pokazale izuzetnu revnost po pitanju odgovarajućih procedura i izručile ga Poljskoj gde će biti zatočen jer je proglašen krivim na osnovu optužbi koje su nastale tek nakon njegovog hapšenja u Atini.

Ove četiri godine koje je drug proveo u zatvoru predstavljaju praktičnu primenu anti-insurekcionističke (anti-ustaničke) doktrine koju je grčka država usvojila nakon eksplozivnog decembra 2008. Vreme koje je Andrej proveo u zatvoru bilo je nesrazmerno kako u pogledu njegove kazne (koja je presudom Apelacionog suda smanjena na osam godina zatvora), tako i u poređenju sa zatvorskim kaznama koje su su nametnute i izrečene drugim učesnicima u neredima. Međutim, ova činjenica takođe otkriva i vatrenu želju vlasti da pošalju jasnu poruku kako unutar tako i van njenih teritorija. Ko može da zaboravi proklamacije iz vladinih i novinarskih septičkih jama o “anarhistima koji dolaze iz Evrope da unište Grčku”, saopštenja koja su izražavala strah ali i želju da se slomi međunarodna solidarnost koja se razvijala.

Istovremeno, priča o krivičnom gonjenju Andreja Mazureka – koja je rezultirala njegovim izručenjem po hitnom postupku – pokazuje transnacionalnu represivnu konzistentnost prema unutrašnjem neprijatelju. U vreme kada stranci mesecima i mesecima ostaju zatvoreni u nekom zatvoru ili centru za pritvor čekajući na deportaciju nakon isteka njihovih kazni, poljske i grčke vlasti su nakon ekspresne procedure uspele da produže Andrejevu robiju. Prvo su mu odbile zahtev za uslovno puštanje – uprkos činjenici da je ispunio uslove za to, a onda su ga mrcvarile nedelju za nedeljom kako bi ispunile sve neophodne korake tako da ne bude pušten iz zatvora čak ni na jedan dan.

Šaljemo mu našu solidarnost i drugarske pozdrave u Poljsku, u kojoj je sada talac, i ponavljamo njegove reči:

“Vidimo se na ulicama da ponovo razbijamo izloge socijalnog mira.”

Ne dozvolimo da bilo koji drug ostane sam u rukama represivnih mehanizama.

Solidarnost sa Andrejom Mazurekom

Zatvorenici grčkih zatvora:

Babis Tsilianidis, Alexandros Mitroussias, Kostas Sakkas, Giorgos Karagiannidis, Akim Markegai, Vasilis Karandreas, Nikos Evangelou, Panagiotis Koutsopoulos, Nikos Sakkas, Kostas Faltsetas, Elias Karadouman, Marinos Mitsopoulos, Dimitris Giotsas, Charalambos Avramidis, Panagiotis Georgakopoulos, Christos Tsonaros, Yannis Gelitsas, Makis Gerakis, Mustafa Ergün, Michalis Ramadanoglou, Michail Tzoumas, Konstantinos Mamoutis, Vangelis Kalamaras, Panagiotis Hadjigeorgiou, Mitev Georgi, Georgiev Rishi, Angelos Kostopoulos, Spyros Stratoulis, Rami Syrianos

Atina: Eksplozivni napad na kancelarije Zlatne zore

golden-dawn-aspropyrgos-offices_boom-1024x682

ΧΡΥΣΗ ΑΥΓΗ  ΕΚΡΗΞΗ ΑΣΠΡΟΠΥΡΓΟΣ

aspropyrgos_against-the-golden-dawn

Preuzeta odgovornost za bombu koja je, u ranim časovima 4. decembra 2012., detonirana u lokalnom sedištu nacionalističke partije u Aspropirgosu:

Antifašistički front/Neformalna anarhistička federacija (FAI) preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave, stvorene u kućnoj radinosti, u regionalnu kancelariju “Zlatne zore” za Zapadnu Atiku, u predgrađu Asropirgos, na 17-om kilometru puta Atina – Korint. Specifične karakteristike te lokacije (područje u kome gotovo da nema saobraćaja, naročito tokom noći) dale su nam svojevrsnu prednost jer nije bilo potrebe za telefonskim upozorenjem – to bi možda podstaklo policajce da deaktiviraju satni mehanizam koji bismo koristili i tako zaštite kancelarije svojih saradnika i prijatelja zlatnozoraša.

Continue reading Atina: Eksplozivni napad na kancelarije Zlatne zore