Originalno saopštenje je objavljeno 11. marta 2015.:
Prošlo je već 14 dana otkako smo spalili automat za karte u vlasništvu kompanije VGF (nem. Verkehrsgesellschaft Frankfurt am Main – VGF, Saobraćajno preduzeće Frankfurt na Majni) u Bokenhajmu i učinili ga neupotrebljivim.
Kompanija VGF je krajem godine, u dogovoru sa kompanijom Dojče Ban (nem. Deutsche Bahn), još jednom povećala cene karata u RMV (nem. Rhein-Main-Verkehrsverbund – RMV, Saobraćajno udruženje Rajna-Majna) mreži javnog prevoza. Sve manje i manje ljudi može priuštiti javni prevoz: veliki broj pritvorenih u nemačkim federalnim zatvorima čine ljudi koji nisu mogli priuštiti cene koje su preskupe. Ukoliko ih uhvate, čak i zbog toga neki/e će morati provesti vreme u zatvoru. U društvu u kojem su kontradikcije iz dana u dan sve očiglednije, naš pristup vidimo kao praktičan doprinos otporu. Posebni pozdavi pogođenima u “Operaciji Pandora” (nap. prev. u Španiji) koji/e su optiženi/e zbog navodnog delovanja protiv automatizovanih (keš) mašina.
Dođite 18. marta u Frankfurt, mašina za prodaju karata ovde ima na sve strane!
U noći između 28. i 29. januara 2015., Destrojka (Destroika) je udarila u Berlinu, a dva vozila zatvorske industrije pretvorena su u olupine. Ovim ubodima, ograničićemo fleksibilnost takvih kompanija. Napadnut je kombi u vlasništvu kompanije Vizag (Wisag) u Lihtenbergu, kao i još jedan kompanije Sodekso (Sodexo) u naselju Moabit.
Kompanija Vizag pruža, pored tlačiteljskog sektora usluga čišćenja, bezbednosno osoblje za usluge prevoza kao na primer Berlinskom saobraćajnom preduzeću (BVG, Berliner Verkehrsbetriebe) i odgovorna je, zajedno sa kontrolorima – kako onim u civilu tako i uniformisanim, za punjenje berlinskih zatvora ljudima koji ne žele da plaćaju javni prevoz.
Kompanija Sodekso, nakon privatizacije britanskog pravosudnog sistema, trenuto vodi, pod sopstvenom odgovornošću, pet zatvora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pored toga, Sodekso se nalazi na crnoj listi u Belgiji zbog svoje umešanosti u deportacione zatvore, pored usluga upravljanja objektima koje pruža deportacionim lagerima u Nemačkoj. Kompanija je u vlasništvu Zehnacker grupe koja se predstavlja na sledeći način: “Kao partneri oružanih snaga, pratimo ih u svim operativnim područjima kako u zemlji tako i u inostranstvu. Naša misija je briga o boljem životu kako trupa tako i njihove komande. Pod nadzorom Ministarstva pravde, Sodekso planira i donosi rešenja koja doprinose neometanom funkcionisanju kazneno-popravnih ustanova. U svim našim aktivnostima poštujemo svoje vrednosti i etičke principe. Naš rad u ovoj oblasti predstavlja još jedan dokaz snažne posvećenosti društvu”.
Sloboda za zatvorenike/ce “Operacije Pandora”, kao i sve ostale zatvorenike/ce!
(Muslim H., poreklom sa Kosova, imao je 28 godina kada ga je 24. maja 2014. u zatvoru Landšut ubilo 8 stražara u znak osvete zbog uspešnog otpora deportaciji u Mađarsku.)
U sredu 19. marta 2014., na stanici lisabonskog metroa Kampo Grande (Campo Grande) održan je skup pod sloganom “Otvori oči i bori se protiv kapitalističke prevare! Želimo besplatan javni prevoz za sve”.
Mnogo ljudi se odazvalo na inicijalni poziv lisabonske grupe AIT-SP (Međunarodno udruženje radnika i radnica – Portugalska sekcija) što je rezultat besa koji izazvala zajednička kampanja Metroa i kompanije Karis (javno preduzeće odgovorno za gradski prevoz osim metroa) kojom se apeluje na putnike da cinkare sve one koji ne plaćaju kartu i voze se besplatno, što svakodnevno dovodi do toga da je sve više ljudi isključeno iz prava na mobilnost samo zato jer nemaju novca da plate vozne karte čije cene stalno rastu. Glavni slogan protesta predstavlja odgovor na slogan koji je korišćen u kampanji i koji ljude poziva da “otvore oči i bore se protiv švercovanja”.
Tokom dvočasovnog okupljanja, ni stotine letaka nije bilo dovoljno za mnoge užurbane prolaznike. I pored toga, mnogi od njih su se zaustavili i iskazali svoju podršku intervenciji. Akciji se pridružio i bend “Ritmovi otpora” (Ritmos de Resistência) koji je podigao duh onima koji su bili prisutni i privukao još više ljudi na protest. Konačno, svi smo se složili/e da želimo što više ovakvih akcija u korist istinski javnog prevoza za sve.
Zahvaljujemo se svima onima koji su učestvali u intervenciji.
Rio de Janeiro, 17. juna: Prosvjednici uzvraćaju pandurima malo nasilja koji oni svakodnevno dijele drugima
Na koncu, brazilske metropole proživljavaju trenutke koji već dugo vremena nedostaju. Od početka juna na stotine tisuća prosvjednika sišlo je na ulice brojnih gradova u kontekstu borbe protiv povećanja cijena javnog prijevoza, ali i protiv pogubnih posljedica Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016.
Prosvjedi nisu buknuli iznenada, oni su rezultat borbi gotovo čitavog jednog desetljeća, započevši od masovnih prosvjeda studentskog pokreta protiv povećanja cijena autobusnog prijevoza u Salvadoru (Bahía) u augustu i septembru 2003. [http://youtu.be/K4vK_w4_OEQ], a zatim iz istog razloga u Florianópolisu juna 2004.
Međutim, ove pobune XXI stoljeća imaju i povijesnu pozadinu, kad je krajem XIX stoljeća izbila narodna pobuna u Rio de Janeiru 1879. i 1880. (“Revuelta de Vintém) dok su još magarci vukli tramvaj, zatim kasnije Pobuna plovila 22. maja 1959. kada je narod zapalio strukture vodenog prijevoza u gradu Niterói, države Rio de Janeiro, te studentski štrajk jeseni 1979. u San Luisu (Maranhao) kojim su studenti uspjeli spusti cijene studentskog prijevoza za pedeset posto.
Ovogodišnje prosvjede je od samog početka obilježila policijska represija i malo pomalo, mjesec za mjesecom, su oni postajali sve brojniji i intenzivniji, sve do eksplozije proteklih tjedana.
U gradu Goiânia (glavnom gradu države Goiás) su se u maju odvila 4 prosvjedna marša protiv podizanja cijena javnog prijevoza, od kojih je 28. bio najintezivniji, kako zbog nivoa policijske represije tako i zbog odgovora prosvjednika uništavanjem i paljenjem autobusa.
Prosvjed 6. juna u São Paolu
Prosvjed 7. juna u São Paolu
Prosvjed 11. juna u São Paolu
Prosvjed 13. juna u São Paolu
U São Paolu se prvi prosvjedni marš održao 6. juna, kada je na tisuće prosvjednika barikadama blokiralo promet glavnih avenija i sukobilo se s pandurima koji su koristili suzavce i gumene metke za razbijanje prosvjeda. Nemiri su nastavljeni 7., 11. i 13., obilježeni policijskom represijom, masovnim uhićenjima, stotinama ranjenih, ali i aktivnim otporom prosvjednika koji su se sukobili direktno s psima Moći. No, prosvjedi koji su održani u São Paolu i u Rio de Janeiru (a i u drugim gradovima, kao što su Brasilia, Porto Alegre, Bello Horizonte itd.) 17. juna, ipak su bili najmasovniji i najborbeniji do sada.
Prosvjed 17. juna u São Paolu
U Rio de Janeiru pobunjenici su napali Zakonodavno Vijeće bacajući kamenice, molotove i druge različite predmete, primoravajući snage reda na povlačenje unutar zgrade, nakon čega su zapaljena ulazna vrata. U jednom trenutku, tokom sukoba u Rio de Janeiru, svinje Vojne Policije su upotrijebile i vatreno oružje protiv prosvjednika.
I tako se u Brazilu zapalio fitilj: “ljubavi je došao kraj, Brazil postaje kao Turska”, kao što su uzvikivali neki prosvjednici. Zanemarivši svaku analizu i retoriku, najvažnije je poticati plamen i širiti ustanak protiv svake ikone Moći sve intenzivnije. Pozivamo sve drugove anarhiste koji osobno sudjeluju u brazilskim pobunama da doprinesu vijestima s ulice, i predlažemo međunarodnu kampanju nereda i direktnih akcija protiv Svjetskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara.
Da naša braća i sestre koje se bore na ulicama Brazila ne ostanu sami!
