Anarhista Frančesko Puljizi se od petka 5. jula nalazio u tranzitnom delu zatvora Rebibija u Rimu “čekajući da kerovi iz uprave ili Odelenje za upravu KPZ odluče gde će me staviti”. Dana 18. jula 2013. obelodanjeno je da je drug premešten u jedno od krila zatvora Rebibija.
Ukoliko želiš da mu pošalješ pismo ili poštansku uplatnicu, adresa je:
Francesco Puglisi (Braccio G9 / 2° Piano)
Casa Circondariale di Roma Rebibbia, Via Raffaele Majetti, 70, IT-00156 Roma
25. juna 2013. vijeće sudaca apelacionog suda odbilo je zahtjev Kostas Sakkasa.
Istovremeno kada su suci odobrili produženje pritvora za daljnjih šest mjeseci, liječnik iz opće bolnice Nikaia izjavio da je anarhist štrajkaš glađu izgubio deset kilograma.
Prosvjed za neposredni otpust Kostas Sakkasa zakazan je za subotu 29. juna u 11:30, na atenskom trgu Monastiraki. Plakat solidarnosti kaže: “Dvije i po godine u zatvoru bez suđenja. Drug izvrgava svoje tijelo riziku da bi se odupro modernom totalitarizmu države i kapitala. Njegova borba je borba čitavog pokreta, borba svih potlačenih.”
FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA
i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela
“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai
Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.
Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.
Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…
“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”
Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.
ii. Kronika najavljenog rata
Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.
Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).
Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.
Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.
Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.
Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):
Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma
Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara
Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).
Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.
Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.
Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.
Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.
Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.
Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.
Kao što znate početkom januara 2013. doživio sam tešku ozljedu glave nakon jedne nezgode. Nakon čega su uslijedile dvije operacije glave i tri mjeseca u različitim bolnicama. Naravno, već neko vrijeme sam izvan opasnosti i oporavljam se, čekajući konačni operacijski zahvat na lubanji. Vratio sam se među moje drugove te moju braću i sestru iz Zavjere Vatrenih Ćelija, i već se samo zbog toga osjećam bolje.
Postepeno dobivam sliku o interesu iskazanom tijekom mojeg boravka u bolnici, i osjećam potrebu da zahvalim svima koji su bili uz mene na različite načine, od donacije krvi (zaista jako potrebne) do sakupljanja novca za pokrivanje liječničkih troškova.
Posebno mjesto u mojem srcu ipak zauzimaju drugovi Međunarodne Zavjere za Osvetu-FAI/IRF koji su u Indoneziji spalili privatno vozilo, i za compas Ustaničke Antiautoritarne Ćelije-FAI/FRI koji su napali zapaljivim napravama zgradu čileanskog nacionalnog udruženja zatvorskih službenika, a prije toga i objekt koji pripada Čileanskoj Žandarmeriji, zbog velike časti koju su mi iskazali dajući moje ime ćelijama direktne akcije koje su preuzele odgovornost za ove anarhističke napade protiv dominacije. Braćo i sestre, znajte da ste mi u mislima i da su me ovi napadi duboko dirnuli. Neka vatra Pobune i Anarhije uvijek grije vaša srca i vaše ruke naoružane protiv neprijatelja slobode.
Na koncu, želio bih zahvaliti svim grupama direktne akcije u Grčkoj i svijetu, koje su izrazile interes za moje stanje i poželjele mi brzi oporavak.
Sretan sam što vidim da je kroz sve ovo vrijeme projekt FAI/IRF ostao dinamičan i aktivan. Nadam se da će se, u budućnosti, njen intenzitet silno povećati i njeno širenje prouzročiti strah među vladarima čitavog svijeta.
ŽIVJELA FAI/IRF
ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE
Panagiotis Argirou
Član Zavjere Vatrenih Ćelija
Prije godinu dana karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice), vođeni generalom Genzerom, upali si u brojne domove ovog poluotoka, pokrečući najveću represivnu operaciju posljednjih godina protiv anarhista. Istraga ROS-a, koju je potvrdilo Tužilaštvo iz grada Perugia, to jest javna tužiteljica Manuala Comodi, okončala se hapšenjem 10 osoba, i drugih pod istragom, po članku 270bis (subverzivno udruživanje u cilju terorizma, i međunarodnog) te 280 i 280bis (atentat u cilju terorizma i s eskplozivnim napravama).
Od tada je sloboda tih mladića i djevojaka, drugova i prijatelja, izbrisana represalijom države, nakon nekoliko napada na osobe i strukture moći, koja želi zastrašiti i spriječiti glasove nezadovoljstva u trenucima kada je trpljenje podjarmljenih na vrhuncu. I kada Comodi i vrhovi ROS-a žele kroz to graditi svoje karijere.
Danas se na sudu ovdje u Perugi odvija prvi čin tragikomedije nazvane “Operacija Odlučnost”, koja se pompozno reklamira kao intervencija koja je “dekapitirala vrhove Neformalne Anarhističke Federacije”. Sve bi to bilo zaista smiješno kad Alessandro, Sergio, Stefano, Peppe i Elisa ne bi bili još u zatvoru, a Paola i Giulia u kućnom pritvoru.
Sve je očitije nasilje države i kapitalizma, koje ih predstavlja, koje nas tjera na neprihvatljive živote, koje sije strah na radnim mjestima i u nehumanosti poreza i nepodnošljivih cijena, samo da bi i dalje napajala povlastice nekolicine na teret mnogih, koji ne mogu to više izdržati. Nasilje koje tuče i siluje svojom policijom i zatvara u zatvore. Država koja napada svakog tko joj se usprotivi, koristeći pendreke i zakone na raspolaganju. Neovisno o nevinosti ili krivnji naših drugova, oni su pod istragom zato jer se tužitelji pozivaju na zločin o udruživanju, već uobičajen za gušenje pobunjenika, koji se može koristi u nedostatku dokaza manipulirajući riječi, djela ili ideje funkcionalne pri izgradnji tužbe. Zato, dakle, izvjesiti transparent, biti administrator web sajta ili jednostavno raspravljati o stavovima o svijetu, se pretvara u nit vodilju koja povezuje pojedince, mada se čak ni dobro ne poznaju, u udruženje subverzivnog karaktera. A još i dodatno obilježavajući kao “terorizam” sve što se opire terorizmu i nasilju države, kako bi se omalovažio i obespravio opravdani bijes.
Pobuna postaje životni i nužni uvjet ako ne želimo podleći, ako želimo štiti našu čast, našu slobodu i naše potrebe.
SOLIDARNI S ALESSANDROM, PAOLOM, GIULIJOM I BENEDETTOM, KOJIMA SE SUDI DANAS NA SUDU U PERUGI.
SOLIDARNI SA STEFANOM, SERGIOM, PEPPEOM I ELISOM, KOJI SE JOŠ NALAZE U ZATVORU DRŽAVE I ZA KOJE TRAŽE JOŠ ŠEST MJESECI PRITVORA DA BI DOVRŠILI ISTRAGU.
Doznajemo da je anarhističkog druga Francesca “Jimmy” Puglisija, osuđenog na 14 godina zatvora na suđenju za “devastaciju i pljačku” tokom pobune u Genovi 2001., uhapsila u Barceloni, 5. juna, Policia Nacional.
Lov na čovjeka, koji je pokrenut u suradnji između DIGOS [talijanske političke policije] iz Catanije te francuskih i španjolskih represivnih organa, se izgleda temelji nadasve na telematskim tragovima ostavljenim u bulimijskom trbuhu društva kontrole, čije se opsesivno sakupljanje informacija, naizgled sistematsko i rutinsko, afirmiralo kao osnovni izvor monitoriranja, nadziranja i pogađanja svakog tko se nađe na nišanu vlasti.
Ukratko, država ubija kroz svoje uniforme i svoju politiku, globalni kapitalizam skreće svoje surovo lice i prema mjestima gdje se nekad gozbovalo nad leševima, a ruševine poharanih područja, tehnologija i društvo kontrole su se stopile u jedan jedini organ, nad čijim funkcioniranjem pojedinci i ljudske zajednice nemaju nikakve kontrole, demokracija i njeni rituali su samo puder koji pokriva objektivne užase, da ne bi izgledali tako strašni, i u koja smo uronjeni. Tko se bori i sabotira ovaj svijet, kažnjava se na egzemplaran i “zastrašujući” način, kao simbol upozorenja i represalije. Presude za Genovu 2001., kao i za
Rim 15. oktobra 2011., drugarice i drugovi koje je otela država, širenje i usavršavanje zatvorskog aparata i tehnološkog nadzora, su otvorene rane koje nas podsjećaju na nužnost i važnost borbi i solidarnosti.
Drugovi iz Španjolske javljaju da je odveden u madridski zatvor, vjerojatno Soto Del Real, prije nego što će biti isporučen Italiji.Očekujemo nove vijesti i pozivamo svakog tko ih ima da ih šalje na
informa-a[a]autistici.org
Solidarni s Francescom, Marinom i Albertom! Ne daj se Vincenzo!*
* Presude za “devastaciju i pljačku” tokom sukoba G8 u Genovi 2011.: Francesco je osuđen na 10 godina zatvora, Marina na 12, Alberto na 10, Vincenzo (u bijegu) na 13.
Marina Cugnaschi, CC Bollate, Via Cristina Belgioioso 120, 20021 Milano
Alberto Funaro, CC di Perugia, Strada Pievaiola 252, 06132 Perugia
Anarhista Kostas Sakas je stupio u štrajk glađu 4. juna 2013. godine protestujući protiv produženja pritvora u pretkrivičnom postupku i zahtevajući trenutno puštanje iz zatvora.
Drugovi su pozvali na političku diskusiju, koja će se održati 4. juna 2013. u 18h na atinskoj Politehničkoj školi (zgrada Gini), u susret organizovanju akcija solidarnosti za štrajkača glađu Kostasa Sakasa. Tom prilikom će biti uspostavljena i telefonska veza sa Kostasom koji će govoriti direktno iz zatvora Koridalos.
Kostas je anarhistički zatvorenik koji se trenutno suočava sa dva suđenja koja se vode protiv R.O. ZVĆ iako je negirao svoje učešće u toj urbano-gerilskoj grupi od trenutka kada je uhapšen (decembar 2010.). Ovaj drug se nalazi u pritvoru – gde čeka na suđenje – već 30 meseci. Država mu je nedavno produžila pritvor za još šest meseci (i istu meru primenila protiv anarhiste Gerasimosa Cakalosa koji je priznao učešće u R.O. ZVĆ).
Transparent na ostrvu Lezbos (nasuprot turskoj obali): “Solidarnost sa pobunjenicima u Turskoj”
Prvog juna smo stigli na Taksim oko15h. Nakon sukoba koji su počeli ujutro, policija je bila prinuđena da napusti to područje. Panduri su nestali na nekoliko časova. Tokom dva sata nije bilo policijskog prisustva ni u jednoj oblasti u centralnom delu Istanbula (evropska strana). Ljudi su okupirali Trg Taksim i park Gezi. Broj ljudi je bio ogroman. Čitav park, trg i ulice koje vode ka ovom području bili su prepuni ljudi. Demonstranti su uništili sve građevinske ograde i prepreke koje su zatvarale zapadnu stranu parka. Uklonjene su i neke od prepreka koje je postavila policija i bačene na put koji vodi ka novoizgrađenom podzemnom tunelu. Druge su demonstranti koristili za podizanje barikada. Policijska kućica koja se nalazi u južnom delu parka i gleda na trg je zapaljena, a uništeno je i vozilo za razbijanje demonstracija koje je policija tu ostavila. Na istom mestu je prevrnut i uništen još jedan policijski automobil. Ljudi su bili ispunjeni radošću i slikali su se ispred uništenih vozila i objekta. Severno od parka nalazi se hotel Hajat, a u blizini ulazne bašte hotela jedan policijski automobil je bačen u bazen. Četiri autobusa javnog koja su ostavljena na obližnjoj raskrsnici takođe su oštećena.
[vimeo]http://vimeo.com/67432788[/vimeo]
[vimeo]http://vimeo.com/67480646[/vimeo]
Negde oko 18h saznali smo od drugova da su počeli sukobi u Bešiktašu gde se nalazi kancelarija/kuća Tadžipa Erdogana. Ljudi su napadali iz četiri pravca: Trga Bešiktaš (istok), puta Dolmabahče (zapad), ulice Akaretler (severozapad) i puta Ortabahče (sever). Policija je tamo bila zaglavljena sa četiri vozila za razbijanje demonstracija opremljenim vodenim topovima i oko 150 policajaca na ulazu u ulicu Hajretin Iskelesi. Na svim ovim pravcima podignute su barikade. Nakon nekolko sati, policija je potisnula ljude, tako da su se represivne snage proširile. Nove barikade su podignute u ulici Mumču Baka i putu Sulejmana Sebe kako bi se sprečio ulazak policije u Čarši, bazarsku oblast Bešiktaša u kojoj se ljudi obično druže. Kada su ljudi intenzivirali napade policija je počela upotrebljivati plastične metke. Sukobi su se nastavili iza ponoći negde do 1.30h (2. juna). Policija je tada prekomernom upotrebom gas-bombi rasturila masu, a ljudi su napustili barikade i tražili sklonište u okolnim prodavnicama i barovima ili su se pregrupisavali u unutrašnjim ulicama Bešiktaša.
U isto vreme, ljudi koji su pružali otpor na Taksimu podizali su, toko cele noći, ogromne barikade na putevima i ulicama oko trga i parka Gezi. Ljudi su takođe palili građevinska vozila. Autobusi, automobili, građevinski materijal, prepreke koje je postavila policija, kontejneri itd. sve je korišćeno za pravljenje barikada. Continue reading Turska: Sirove vesti o borbi za park Taksim Gezi i tekućim nemirima
aşizme karşı omuz omuza / rame uz rame protiv fašizma
hükümet istifa / vlada, ostavka
katil Erdoğan / ubica Erdogan
Taksim bizim, İstanbul bizim / Taksim je naš, Istanbul je naš
direne direne kazanacağız / pobedićemo otporom
her yer Taksim, her yer direniş / Taksim je svugde, otpor je posvuda
sık bakalım, sık bakalım, biber gazı sık bakalım, copunu bırak, kaskını çıkar, delikanlı kim bakalım / ispaljuj, ispaljuj, ispaljuj suzavac, baci pendrek, skini šlem tada ćemo videti ko je momče
hepiniz orospu çocuğusunuz / svi ste vi kurvini sinovi [pandurima]
orospu çocuğu Tayyip Erdoğan / kurvin sin Tadžip Erdogan
Još uvek nema zvaničnih potvrda o ubijenima.
U Istanbulu su, 1.06.2013., panduri na neko vreme napustili park Taksim Gezi. Ljudi su se potom okupili i ponovo okupirali park. Ubrzo nakon toga policija je izvršila napad na park kako bi rasterala demonstrante.
Poslednje informacije na turskom jeziku: 1, 2, 3
Poruka drugova sa istanbulskih ulica (oko 17:15 po lokalnom vremenu):
“Uspeli smo. Trg Taksim i park Gezi su okupirani. Policija se povlači; odlaze. U parku Gezi ljudi slave i vesele se. Jedno policijsko vozilo, na kome je ispisano “sikik” (sjeban), prevrnuto je i zapaljeno…”