Tag Archives: Zavera vatrenih ćelija

Štrajk glađu: Zavera vatrenih ćelija – Ukoliko ne umremo jedni za druge, već smo mrtvi

zvc

(saopštenje koje sledi objavljeno je 12. marta 2015. )

Dana 3. marta “pravda” je odlučila da u pretkrivični pritvor pošalje majku drugova Hristosa i Gerasimosa Cakalosa, kao i Gerasimosovu devojku, pod optužbom za pridruživanje i učešće u terorističkoj organizaciji.

Iza očigledne besmislenosti optužbe skriva se morbidna osvetoljubivost anti-terorističke jedinice i sudskih vlasti koji žele da emocionalno ucene dvojicu drugova, ali i sve nas. To nije samo osveta koja preti da postane neizmerljiva, već i pokušaj da anuliraju naše samo biće. U suštini, oni od nas zahtevaju bezuslovnu predaju, tiho primirje i oproštaj sa dostojanstvom, inače će se u zatvorima demokratije uvek naći neke “gostoljubive” ćelije za našu rodbinu.

Nećemo im učiniti uslugu. Rat protiv vlasti je postojano iskovan u nama i poput krvi teče našim venama. Neprijateljima slobode, sudijama i pandurima, nećemo predati niti ćemo se povući i za jedan jedini milimetar.

Suočavamo se sa najvulgarnijom emotivnom opsadom. Sudska mafija je naše voljene – koji nemaju nikakve političke srodnosti sa nama, već samo biološku i emotivnu – kidnapovala i drži ih kao taoce. U ovom konkretnom slučaju, sveštenstvo pravde poništava čak i apsurdnost sopstvenih zvaničnih pravila pošto, po pitanju mere pretkrivičnog pritvora, njihov “sveti” zakon predviđa da će se “pretkrivični pritvor primenjivati samo u slučajevima kada postoji sumnja da će okrivljeni pobeći ili počiniti slična dela”.

Ko, čak i među našim neprijateljima, zaista smatra da za našu rodbinu postoji “sumnja da će pobeći” ili “počiniti slična dela” – dela koja zapravo nisu ni počinili? Očigledno niko…

Ova priča o trenutnim pojavama nije samo delić nečije lične istorije ili emocionalno nabijena digresija od iskustava proživljenih u Zaveri vatrenih ćelija.

Naprotiv, ove pojave su deo opšte represivne strategije koju koordinišu arhijereji sudija, pandura i novinara.

Na prva vrata su zakucali još u zoru…

U subotu je obelodanjena policijska operacija pod kodnim nazivom “Mlekar” (gr. Γαλατάς), kako bi se ušlo u trag begunki – članici Revolucionarne Borbe, Poli Rupi (gr. Πόλας Ρούπα), dok je štampa izveštavala o mogućem pretresu roditeljskog doma člana Revolucionarne borbe, Nikosa Maziotisa. Takođe, istog dana, policija i javni tužilac su, nakon “anonimnog telefonskog poziva o postojanju oružja i eksploziva”, upadali i vršili pretrese domova anarhista.

Iako je epilog pretresa, u zvaničnim tariguzima, bio sveden na tri reči “ništa nije pronađeno”, našli smo se, zapravo, u predvorju policijskog i pravosudnog despotizma.

Unutar tog polja konfuzije, u kojem se mešaju tuga i bes, paralelno sa našim štrajkom za oslobođanje naše rodbine, odvija se štrajk glađu protiv zatvora tipa C, teror-zakona (gr. τρομονόμο), zakona 187, zakona o kapuljačama, fašističke policijske manipulacije uzimanja DNK, kao i za oslobođanje Savasa Ksirosa. Taj štrajk je odavno organizovan i najavljen i ima našu punu političku saglasnost. Na naš štrajk glađu smo se odlučili na prečac, kao refleks na zarobljeništvo koje je nametnuto našoj rodbini.

Ova dva štrajka glađu su, međutim, direkno povezana jer se susreću i međusobno dopunjuju. Konkretno, štrajk glađu za oslobođenje naše rodbine predstavlja materijalnu i fizičku posledicu sprovođenja teror-zakona čije je ukidanje postavljeno kao zahtev drugog štrajka glađu političkih zatvorenika.

U našem konkretnom slučaju izneli smo puštanje rodbine kao kulminirajući i lični referentni okvir jer se pretnja stalne nadogradnje teror-zakona pretvorila iz slike budućnosti u današnju fašističku stvarnost koja nama bliske osobe drži zarobljenim.

Zbog toga nema srednjeg puta. Ili će naša rodbina biti puštena iz zatvora ili će biti prvih mrtvih štrajkača glađu u Evropi za poslednjih 40 godna, sa levičarskom vladom u pozadini.

Još jednom želimo da razjasnimo da ne tražimo ništa za sebe. Mi smo preuzeli punu političku odgovornost za celokupan plan našeg bekstva iz zatvora Koridalos, javno smo izneli samokritiku naših “propusta” i bez kajanja održavamo našu volju za slobodom i anarhijom koje će doći samo kroz naše sopstvene ruke, a ne pasivnim čekanjem na zakone.

Ono što zahtevamo jeste oslobađanje naše rodbine koju je vlast kidnapovala.

Bilo bi to emocionalno i samoubistvo savesti ukoliko bismo pokušali da naše političke osobine prelijemo na ovaj slučaj. Koliko god da mrzimo logiku viktimizacije, bili bismo slepi da ne prepoznamo da su, u ovom slučaju, naše rođake žrtveni jarci – trofeji tužilaštva zbog naših izbora.

Zbog toga, kada govorimo o našoj rodbini, ne oslobađamo u potpunosti grubost naših reči jer nemamo nameru da igramo političke igre na leđima naših ljudi. Štaviše, ni njihova pravna odbrana nema bilo kakve veze sa Zaverom vatrenih ćelija. Uvek ćemo biti uz njih, kao što su i one stajale uz nas, bez ukrštanja naših političkih izbora.

Jedina sigurna stvar jeste da grubost i apsolutnost sopstvenih izbora čuvamo odlukom o štrajku glađu do smrti. Nastavljamo dalje sa sigurnošću i spremnošću onih koji rizikuju sve za trijumf nepokorenog i slobodnog života.

Možda će biti potrebna naša krv da bi sloboda proklijala. Ali, tako je kako je…

Umiremo onako kako smo izabrali da živimo, dostojanstveno ne kapitulirajući ni pred smrću.

Jer, istinska sloboda postoji samo u borbi za slobodu.

NIKADA NE ZABORAVLJAMO – NIKADA NE OPRAŠTAMO

ŠTRAJK GLAĐU DO SMRTI ZA PUŠTANJE NAŠE RODBINE

SOLIDARNOST I POBEDA ZA BORBE SVIH ŠTRAJKAČA GLAĐU

1. Za ukidanje anti-terorističkog zakona A’ (član 187)
2. Za ukidanje anti-terorističkog zakona B’ (član 187a)
3. Za ukidanje zakona o kapuljačama
4. Za ukidanje zakona o zatvorima tipa C
5. Za oslobađanje Savasa Ksirosa iz medicinskih razloga
6. Za ukidanje odredbe o prisilnom uzimanju DNK (i generalno, policijske manipulacije pravljenja krivaca kroz DNK)

Zavera vatrenih ćelija – FAI/IRF
Ćelija utamničenih članova

Atina: Spiros Mandilas i Andreas Cavdaridis pušteni iz zatvora

barka-1024x599

Spiros Mandilas i Andreas Cavdaridis pušteni su iz zatvora 12. januara 2015. zbog isteka maksimalnog (18 meseci) mogućeg pritvora u pretkrivičnom postupku.

Ova dvojica anarhista uhapšeni su 11. jula 2013. u Solunu, a potom – pod optužbom za terorizam – poslati u prektkrivični pritvor u zatvor Koridalos (Atina). Cavdaridis je preuzeo odgovornot sa slanje paketa-bombe (kao FAI-IRF ćelija pod imenom Komando Maurisio Morales) Dimitrisu Horijanopulosu bivšem komandantu policijske antiterorističke jedinice, dok je Mandilas (učesnik Nadira, nekadašnjeg skvota u Solunu) odbacio sve optužbe protiv njega. Ovim drugovima se, zajedno sa desetoro zatvorenih članova Zavere vatrenih ćelija, sudi od 4. juna 2014. u specijalnoj sudnici ženskog zatvora Koridalos. Andreas Cavdaridis i Sipros Mandilas su optuženi za navodno učešće u ZVĆ, pokušaj ubistva bivšeg komandanta antiterorističke jedinice, te pokušaj eksplozije i posedovanja eksploziva (u vezi sa slučajem slanja paketa, akcije koja je u Grčkoj preduzeta u kontekstu “Projekta feniks”).

 

Grčka: “Ratno saopštenje” anarhističkih zatvorenika/ca Zavere vatrenih ćelija

Napomena Contra Info:

Početkom januara 2014., osuđeni član marksističko-lenjinističke organizacije 17. novembar (17N) Hristodulos Ksiros nije se dobrovoljno, sa odsustva, vratio u zatvor. Grčka policija je raspisala ogromnu nagradu za njegovu glavu i pokrenula niz pretresa domova drugova i drugarica u Atini i Solunu.

Nakon godinu dana, 3. januara 2015., Hristodulos Ksiros je uočen i ponovo uhvaćen u blizini Anavisosa (Atika) bez opiranja hapšenju. Pripadnici policijskih anti-terorističkih jedinica izvršili su opsežan pretres njegove “sigurne kuće” u kojoj su pronašli vatreno oružje, eksploziv i neke druge stvari, uključujući i falsifikovanu ličnu kartu sa fotografijom mlade žene čije je pravo ime Angeliki. Iste noći, agenti državne bezbednosti i pripadnici specijalne antiterorističke policijske jedinice EKAM izvršili su pretres prvog krila muškog zatvora Koridalos, a malo kasnije dva zatvorena člana Zavere vatrenih ćelija, Gerasimos Cakalos i Hristos Cakalos, kao i još dva zatvorena druga optužena za navodno učešće u istoj revolucionarnoj organizaciji – Andreas Cavadaridis (koji je peuzeo odogovrnost za slanje zapaljivog paketa FAI-FRI ćelije “Komando Maurisio Morales”) i Spiros Mandilas – odvojeni su od opšte (zatvorske) populacije i prebačeni u tamničke ćelije ženskog zatvora Koridalos. Moral četvorice zatvorenika je visok.

Usred predizbornog perioda, državni mehanizmi su pokrenuli medijsku pomamu, u potrazi za osobama koje bi mogle biti povezane sa Hristodulosom Ksirosom i/ili zatvorenicima ZVĆ. Panduri su takođe izvršili pretres u nekoliko drugih gradova u Grčkoj i objavili sliku žene sa lažne lične karte. Šta više, policija je tvrdila da je pronašla beleške koje ukazuju da je planiran napad na zatvor Koridalos u Atini sa ciljem da se pomogne bekstvo članova/ca ZVĆ. Kao odgovor na policijske izveštaje o “sprečavanju terorističkog napada” koji se odnosi na ovaj slučaj bekstva iz zatvora, deset zatvorenih članova/ca ZVĆ javno je poslalo svoju snagu i solidarnost neimenovanim osobama traženim u vezi sa planom bekstva Zavere vatrenih ćelija.

Sledi poslednje otvoreno pismo drugova/arica Zavere vatrenih ćelija iz zatvora Koridalos.

h-1024x576

RATNO SAOPŠTENJE

“Prvo sam mu pucao u usta da bih ga zaustavio da priča sranja;
potom sam mu pucao u ruku da bih ga zaustavio da piše sranja”
Žak Mesrin o kidnapovanju francuskog novinara

Prljavi rat i novinarska vulgarnost nemaju kraja kada je reč o slučaju nameravanog bekstva iz zatvora Zavere vatrenih ćelija. Za metu su uzeli drugaricu Angeliki emocionalno ucenjujući njene roditelje i šireći podle laži o njenoj tobožnjoj umešanosti kao intimne prijateljice jednog od uhapšenih.

Angeliki je intimna prijateljica pobune, anarhije, slobode.

Borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost kada bi bilo više ljudi poput Angeliki.

OLOŠU DRUKARE NOVINARI – OSVETIĆEMO SE.

SOLIDARNOST I SNAGA svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima za kojima tragaju u okviru istog slučaja.

Ćelije će uvek biti uz vas….

Zavera vatrenih ćelija –  Zatvorenička ćelija

Olga Ikonomidu, Jorgos Polidoros, Mihalis Nikolopulos, Jorgos Nikolopulos, Gerasimos Cakalos, Hristos Cakalos, Haris Hadžimihelakis, Damjano Bolano, Teofilos Mavropulos, Panajotis Argiru

Izvor:  Asirmatista

Grčka: Transferi zatvorenika u zatvor maksimalne sigurnosti u Domokosu

boy-evacuees-1939

Član Revolucionarne borbe, anarhista Nikos Maziotis, već četiri dana je zatočen u petom krilu novog zatvora tipa C u Domokosu.

Dana 2. januara 2015., još dvojica zatvorenika koji su osuđeni kao pripadnici oružanih revolucionarnih organizacija, anarhista Kostas Gurnas (Revolucionarna borba) i Dimitris Kufontinas (17. novembar), prebačeni su iz tamničkih ćelija ženskog zatvora Koridalos u objekat visoke bezbednosti u Domokosu. Istog jutra, anarhistički zatvorenici Janis Naksakis i Grigoris Sarafudis, obojica osuđeni zbog oružane pljačke u Pirgetosu (prefektura Larisa) kao i za – navodno – učešće u oružanoj revolucionarnoj organizaciji (“Zavera vatrenih ćelija”), takođe su odvedeni iz muškog zatvora u Koridalosu u zatvor tipa C u Domokosu. Sarafudis je prebačen iako je, za sada, i saoptuženi u slučaju oružane pljačke u Filotasu (prefektura Florina)  zajedno sa ostalim drugovima čije suđenje se nastavlja ovog januara u specijalnom sudu zatvora Koridalos.

Od novogodišnje večeri do danas još nekoliko drugih zatvorenika prebačeno je u zatvor maksimalne bezbednosti u Domokosu.

Atena (Grčka): Osuđen anarho-komunist Tasos Theofilou

Dana 7. februara 2014. anarho-komunist Tasos Theofilou osuđen je na 25 godina zatvora, premda je od početka negirao sve optužbe. Tročlani sud u Ateni donio je većinsku presudu (umjesto jednoglasne).

Tasos Theofilou oslobođen je teških optužbi za “osnivanje terorističke organizacije i pripadanje istoj” (odnosno za njegovo navodno pripadanje grupi urbane gerile, Zavjera Vatrenih Ćelija), za posjedovanje eksploziva i naprava (te su optužbe odbačene nakon što su suci utvrdili da nije nikada bio član ZVĆ), za krivotvorenje pet osobnih iskaznica, za korištenje vatrenog oružja i dva pokušaja ubojstva.

No ipak, ustanovljena mu je krivica za dvije optužbe: sudjelovanje u pljački, pokrivenog lica i suučesništvo u hotimičnom ubojstvu počinjenog pri svijesti. Utvrđena mu je krivica i za tri kaznena djela: nošenje vatrenog oružja, opetovano krivotvorenje (optužba se odnosi na vozilo pljačkaša) i primanje prihoda stečenih kaznenim djelom (vozilo za bijeg pljačkaša).

Drugim riječima, sud je odlučio da je Theofilou (mada nije član ZVĆ ili neke druge organizacije) sudjelovao u pljački banke na otoku Parosu u augustu 2012., ali da nije onaj tko je ubio Dimitrisa Michasa (građanina koji je pokušao zaustaviti pljačkaše u bijegu). Po riječima jednog od njegovih advokata radi se o odluci donešenoj na temelju jedne jedine indicije (diskutabilan uzorak DNK pronađen na šeširu koji je vjerojatno ispao jednom od pljačkaša). Barem je zahtjev za doživotnim zatvorom odbačen jer nije osuđen za teško ubojstvo…

Mnogi činjenice i dokazi iznešeni na sudu išli su u korist oslobađajuće presude (na primjer nijedan od očevidaca nije prepoznao Theofiloua tokom suđenja). Usprkos tome, kao što se već desilo u slučaju anarhističkog zatvorenika Babisa Tsilianidisa, i u ovom je procesu optuženik ocijenjen krivim isključivo na temelju DNK, koji je navodno pronađen na jednom pokretnom predmetu.

Prvostupanjski sud je naložio: 16 godina za pomaganje pri teškom ubojstvu, 15 godina za počinjenu pljačku, tri godine za krivotvorenje, dvije godine za nošenje vatrenog oružja (plus kazna od 5.000 eura) i dvije godine za primanje prihoda stečenog kaznenim dijelom; sveukupno 38 godina. Skupna presuda je 25 godina zatvora. Drug ima pravo na žalbu protiv ove presude, ali žalba ne odgađa istu, to jest mora ostati u zatvoru sve do idućeg suđenja pri žalbenom sudu (ali u međuvremenu može zatražiti prekid zatvorske kazne).

POTPUNO OSLOBAĐANJE I NEPOSREDAN OTPUST DRUGA TASOSA THEOFILOUA

Švicarska: Izjava Marca Camenischa povodom štrajka glađu

Štrajk glađu, od 30.12.13 barem do 26.01.14. i odbijanje prisilnog rada od 06.01.14 barem do 26.01.12.: to je moj doprinos otporu i borbi za potpuno oslobođenje u čitavom svijetu, unutar i izvan zidova, protiv represije, klasne pravde, zatvora, mučenja, izolacije, seksizma, rasizma, ksenofobije, protiv imperijalističkog rata, protiv uništenja života na zemlji.

Uništenje koje u povijesti zemlje, izumiranjem vrsta, nije bilo nikada tako blizu katastrofe od doba nestanka dinosaura (pad meteorita?). No, danas je uzrokuje patrijarhalna tehnoindustrijska civilizacija premoći, ugnjetavanje ubitačnog izrabljivanja globalnog kapitala i njegovih država.

To je moj doprinos zajedničko revolucionarnoj solidarnosti, za oslobođenje svih revolucionarnih zatvorenika/ca i svih zatvorenika/ca. To je solidarni pozdrav svima koji se bore za potpuno oslobođenje. To je doprinos borbi i poziv na borbu protiv samita ubojica koji vladaju svijetom i njihovih lakeja, WEF u DAVOSU (21.01.-24.01.), na kojem se okupljaju, bančeći u raskoši, da bi bolje pregovarali i u Davosu svoje unutarnje kontradikcije, imperijalističku podjelu svijeta, imperijalistički rat unutar i izvan svojih država, kako bi nastavili i unaprijedili pljačkanje društva, naroda, “izvora” i čitavog planeta, na ekonomskom, političkom i vojnom nivou.

To je moj doprinos i pozdrav godišnjem susretu (21.01.-26.01.14.) drugova, koji dolaze iz Turske, protiv imperijalizma, represije, mučenja, izolacije, odjela F-Typ [odjeli visoke sigurnosti u turskim zatvorima, u kojima se izdržava kazna za pripadanje oružanim organizacijama, organiziranom kriminalu i doživotna robija; nap.prev.] uz bogati program i koncert sastava Grup Yorum.

Razlog dužeg trajanja, uz dodatak prisilnog rada, ove mobilizacije je slijedeći događaj koji mada “sekundarni” ipak je sastavni dio represije, kojeg zbog detaljnijeg objašnjenja iznosim ovdje na kraju:

30.12.13 naređeno mi je uzimanje urina “zbog sumnje na konzumiranje kanabisa”. Budući da se radi o proizvoljnom šikaniranju i ponižavanju, ali i o političkoj provokaciji, iz principa se odbijam podvrgnuti takvom despotskom zdravstvenom pregledu.

Zato su me od 30.12.13. do 04.01.14. stavili u kaznenu ćeliju, i budući da odbijanjem automatski se test smatra pozitivnim, tokom ovog gomilanja povreda i suspenzija prava, odmah su mi oduzeli i računalo (na šest mjeseci), Sve po unutarnjem pravilniku koji, naravno, definira računalo kao “potrošačku elektroniku” (“…za razonodu”). Koji je, naprotiv, za mnoge zatvorenike/ce, a i za mene… osnovno sredstvo arhiviranja i rada, pod “360°”, za sve moje odnose te za osobni i politički doprinos. Iznenadna krađa računala znači ogroman gubitak i rad na reorganizaciji i konverzaciji, za zatvorenika/cu i njegove/zine odnose znači započeti praktički od nule.

Solidarnost i ljubav Andiju! Za Gabriela, Monicu i Francisca!

Solidarnost i ljubav zatvorenicima ZVĆ-a u Grčkoj, Nicoli i Alfredu, Ćelijama FAI/FRI i svim ćelijama, svim pojedincima, grupama i narodima koji se bore širom svijeta!

Za potpuno oslobođenje!

Marco Camenisch
Lenzburg, CH
06.01.2014

adresa: Marco Camenisch, Justizvollzugsanstalt Lenzburg, Postfach 75, 5600 Lenzburg, Švicarska

Izvor: RadioAzione

Grčka: Riječi solidarnosti Zavjere Vatrenih Ćelija sa Monicom i Franciscom


Bog je mrtav

U kontekstu poziva na međunarodnu solidarnost sa Franciscom Solarom i Monicom Cabballerom, koje je španjolska država optužila za postavljanje naprave u jednu crkvu, željeli bi podijeliti par razmatranja, bez određenog redoslijeda, u vezi tiranije bogova.

“Nikada više dobri, nikada više osrednjih vjernika u osrednjeg boga, štamparsku grešku ljudskog bića. Čekamo uskrsnuće živih…”
(Odlomak izjave ZVĆ-a za postavljanje četiri zapaljive naprave u četiri crkve, aprila 2009.).

Crkve podignute kao strašila da bi zastrašila život. Sve što je lijepo, strastveno, buntovno i neistraženo osuđuje se kao grijeh. Život je ispunjen zabranama, a servilnost je pohvalna. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da religija ubija život.

Bog kojeg su izgradili je vječni diktator. Nadzire svaki trenutak našeg života da bi nam kasnije nemilosrdno sudio. Ni naše nam tajne ne pripadaju. Njegova je ljubav naoružana prijetnjama vječne kazne, uperenima protiv onih koji se usuđuju dovesti u pitanje njegove zapovijedi. Dobro je što postoje crkve zato što nas podsjećaju da je njihov bog oholi fašist. Svećenici su klerici-oficiri božje diktature. Trivijalniji i krući od njihovog istog boga. Škrci, varalice, licemjeri i pedofili…

Surađuju s političarima, s poduzetnicima i vojskom, blagosivljaju ih svojim zlatnim raspelima u raskošnim odajama. Dobro je da postoje crkve zato što otkrivaju ružnoću njihovih slavitelja mise.

Vjernici su krdo bez vlastite volje, koji se ritmički križaju pod budnim okom boga. Što su križevi veći, to su licemjerniji. Masa vjernika je kao mnoštvo robova u areni antičkog Rima. “Zdravo bože, osuđeni te pozdravljaju…”. Skrušeni i uz grižnju savjesti, odbijaju sve što je različito, svaki prijestup i svako zadovoljstvo koje se ne klanja pred njihovim ikonama. Dobro je da postoje crkve zato što dokazuju da se najveća carstva temelje na vjeri svojih podanika.

Kršćanstvo je doktrina smrti. Obećava laž vječnog života kako bi obezvrijedilo sadašnjost, sada i ovdje. Život koji živimo je samo dokaz vjere. Neukusna dosjetka boga da bi nas iskušao… “Voli tvojeg bližnjeg”, kaže pismo, dok popovi vole moć i bogatstvo. Religija je unosan biznis. Nekada su postojali Križarski ratovi, danas crkva posjeduje poduzeća, banke, televizijske stanice, štampu, zemlju i nekretnine. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da sloboda mora preskočiti ruševine i razvaline njihovih hramova.

Za Monicu i Francisca nas vežu solidarnost i anarhistički afinitet jači od bilo kojeg boga. Postoje i pisma. Pisma koja su izašla iz čileanskih i grčkih zatvora. Neka su stigla na odredište, a neka su izgubljena i nikada pročitana (u našem slučaju). Tako je više manje započeo naš kontakt s Monicom, s drugovima/aricama iz “slučaja bombas” u Čileu i sa brojnim drugim sestrama i braćom od akcije, zatvorenicima Moći. Zato, sve što je rečeno i sve što nije nikada napisano u ovom ili onom pismu, i dalje vrijedi.

Sve do oslobođenja svakog/e od nas.

“Gledaju se međusobno. Riječi su bile nepotrebne. Osim toga, odakle bi trebale doći riječi koje dosižu vrh slobode? Vrijeme je zamrznuto, to su bili njegovi trenuci. Bijeg je bio isplaniran već mjesec dana. Sve tjeskobe, brige, nedaće koje ti pripremi sudbina, radosti, strepnje i snove, sada se treba prepustiti trima minutama koliko će trajati napad. Pogledao je spremište streljiva. Petnaest metaka – petnaest udisaja slobode. I još jedan… njegov dah kada je čuo vlastiti glas koji kaže “Idemo… sloboda ili smrt…”

SNAGE I SOLIDARNOSTI NAŠEM BRATU FRANCISCU SOLARU I NAŠOJ SESTRI MONICI CABALLERO
CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA/ICA OD AKCIJE SE ŠIRI
STVARAMO 10, 100, 1000 ĆELIJA NAPADA

Zavjera Vatrenih Ćelija FAI/FRI
Ćelija članova zatvorenika/ca

P.S. U srijedu jutro 11. decembra 2013. druga Sebastiana Oversluija Seguela ubili su metci jednog zaštitara tokom pokušaja pljačke banke. Kasnije je policija uhapsila dva druga, Alfonsa Alviala Sancheza i Hermesa Gonzaleza Henriqueza. Pljačka banke za anarhiste od akcije je egzistencijalna i ustanička akcija kojom odbijaju prisilu i moralnost nadničarskog ropstva, kojeg nameću gospodari.

SLOBODA ZA ZATVORENIKE ALFONSA I HERMESA
OSVETIMO DRUGA SEBASTIANA

na grčkom, na španjolskom

Genova, Italija: Suđenje Alfredu i Nicoli

Jutros se na sudu u Genovi održalo prvo ročište sudskog procesa, po skraćenom postupku, protiv Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Dva druga su uhićena 14 septembra 2012. i optuženi za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012.

Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za napad na Adinolfija dok su pokušavali pročitati tekst o preuzimanju odgovornosti, pošto ih je sudac udaljio iz sudnice.

Koliko je poznato, ovo je prvi put da drugovi anarhisti preuzimaju odgovornost za ovakvo djelo. Uvijek su anarhisti koristili pojmove koji kojima su više ispunjavali usta nego rušili zidove: sada se napokon nešto desilo. Osoba odgovorna za zagađenje planeta postala je meta i upucana je. Odgovornost su preuzela dva anarhistička druga. Da vidimo da li ćemo zbrajajući riječi, pojedince i činjenice, dobiti rezultate.

Na koncu je tužilaštvo, Nicola Piacente i Silvio Franz, zatražilo da Alfredo Cospito bude osuđen na 12 godina, a Nicola Gai na 10 godina.

Suđenje će biti nastavljeno 12. novembra 2013, kada će biti donijeta i presuda.

Solidarnost sa Alfredom i Nicolom!

Alfredov tekst o preuzimanju odgovornosti, Nicolin tekst (oba teksta na italijanskom)

Izvor

Grčka: “Želim drugove, ne masu”, tekst solidarnosti sa Nicolom Gaiom i Alfredom Cospitom

neofelis_nebulosa1

Italija, 30. oktobar, započinje suđenje protiv naša dva brata, Alfreda Cospita i Nicola Gaia, optuženih za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare. Ćelija Olga FAI/FRI preuzela je odgovornost za napad.

Poznajem osobe… osobe tihe i govorljive,
plašljive i hrabre, skrušene i bahate…

Osobe koje žive poslušno, kao ovce, i druge
koje se podmuklo skrivaju, kao hijene.

Poznajem osobe koje snivaju bez mašte
i druge koje žive bez snova… osobe čije su oči
naviknute da gledaju dolje i čije su uši
naviknute da primaju zapovijedi “probudi se”, “radi”,
“plati”, “kupuj”, “vjeruj”, “udovolji”…

Osobe koje su dio usamljene mase, koje strpljivo čekaju
na pragu života… vječno sutra,
bolje dane, optimističnu budućnost, odgovore na svoje molitve…

Čekaju da povjeruju svakom mogućem spasitelju
i svakom prodavatelju ideja, koji će im obećati bolji život.

Ali oni koji čekaju da će živjeti u nekom boljem sutra,
već su danas mrtvi.

Poznajem osobe, ali samo su neke moji drugovi.
Spora Smrt ili Ustanak sada i ovdje…

Postoje dva puta koja stoje ispred nas.
Mi smo odabrali da budemo tamo, gdje se hrabri osmjeljuju.

Zrak je čišći, a masa, koja se klanja lažnim idolima,
ne nagrđuje našu estetiku.

Lijepo je gledati dolje s Vrha planine Jedinog,
premda masa u tajnosti priželjkuje da padneš u bezdan
kako se ona ne bi sramila svoje niskosti.

Naše riječi danas režu kao oštrica
i naša djela pale mostove prošlosti…
Ustrajnošću i voljom, sve dok ubijemo autoritet.

Za Alfreda i Nicolu.
Za Anarhiste od Akcije.

Članovi Zavjere Vatrenih Ćelija:
Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Damiano Bolano, Panagiotis Argirou,
Giorgos Polidoros, Theofilos Mavropoulos, Haris Hatzimichelakis, član FAI/FRI Andreas Tsavdaridis i anarhonihilist Spyros Mandylas

original na grčkom jeziku

GRČKA: Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za paket-bombu protiv tužioca Mokkasa

CCF-e1381180670754

Projekt Feniks: Čin Šesti

“Napasti suce”

Još se jednom susrećemo u vatri, sa starim i novim drugovima, odlučnim da uruše policijske ideje o završnom poglavlju jedne završene priče.Zavjera Vatrenih Ćelija je beskrajna priča. To je unutarnji plamen koji gori u nama, to je Feniks koji se rađa iz svojeg pepela ponovno iponovno… To je Plamen Negacije i Nihilizma koji urla: “Ne mogu stati,ne mogu izgorjeti, nitko me ne može ugasiti…”

Oko prije mjesec dana naša dva brata, Andres i Spyros, uhapšeni su u Solunu, optuženi za slanje eksplozivnog paketa bivšem komandantu antiterorističke jedinice. Riječi su suvišne. Braćo, sjetite se da će sunce nastaviti i dalje izlaziti za sve nas kojima je jedina domovina Nova Anarhija. Feniks je rođen iz vlastitog pepela, nastavlja ismijavati tišinu kukavica, opskrbljujući Prometejevom vatrom vječne ustanike.

Zato, slanje paket-bombe inkvizitoru Mokkasu je prvi minimalni i refleksivni odgovor: za nas jedini izlaz je zapalit reformističke teze obrane i krenuti prvi u napad.

Osim toga, Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, to jest desetoro braće i sestra ZVĆ koji su zatvoreni u dvostrukom, trostrukom i četverostrukom pritvoru preko 36 mjeseci (mada je granica 18), i kojima se sudi za različita djela, sada su optuženi i za poticanje.

Dimitris Mokkas je jedini odgovorni za slučajeve “terorizma” na u Grčkoj. Odnosno, isključivo za našu organizaciju. Karijera ovog bijednika se ne razlikuje mnogo od bilo kojeg drugog sudskog službenika. Čovječuljci bez duše koji postaju sudski službenici kako bi zadovoljili vlastite komplekse. Ovaj klaun je za razliku od drugih crva apelacionog suda samo bolje ljubio dube svojim nadređenima. Njegova želja za izgradnjom karijera se ispunila. Sada je odgovoran za masu naloga za pojavljivanje pred sudom, ispitivanja i pritvore, uvijek s osvetničkim osmjehom na licu. Vrhunac njegovog lakrdijaštva i kukavičluka bio je produženje pritvora našem drugu iz ZVĆ, Gerasimosu Tsakalosu, samo nekoliko sati prije okončanja, dok je drug bio u krevetu, u 23. danu štrajka glađu.

Zbog svega toga odlučili smo mu poslati naš osvetnički poklon. Naravno, nije poslan u stakleni toranj apelacionog suda gdje na svom stolu, navikom sudskog službenika, potpisuje jebene sudske spise protiv naše braće i sestara. Poslali smo mu paket na kućnu adresu, gdje se osjeća sigurnim. Znamo da se svo smeće kao što je Mokkas, nakon što je odradilo svoju svetu dužnost zatvaranja na desetine osoba, vraća u svoje topli dom, izigravajući dobrog muža i brižljivog oca. I tako, slijedili smo metu, pronašli njegovu kuću i odlučili mu poslati paket na adresu. To je rezultat naše istrage, potpisane Zavjera Vatrenih ćelija.

Činjenica je da su besramna djela počinjena posljednjih godina u tom sektoru. Farsa suđenja, okončana presudama na desetljeća zatvora bez ikakvih dokaza. Kontinuirani pritvor koji lišava slobode svakoga koga policija smatra određenim problemom. I ne govorimo samo o oružanim gerilcima. Radi se o taktici zasnovanoj na antiterorističkim zakonima koja se sada primjenjuje otvoreno na različite slučajeve. A za sve to odgovorni su i svi oni koji nakon otpuštanja iz zatvora zaboravljaju velike riječi osvete protiv sudaca i tužitelja. I zato su zatvori također puni osoba koje usprkos činjenici što smatraju da su sudske odluke pogrešne, ipak ne pretvaraju to svoje nezadovoljstvo u bijes, a bijes u djelo.

Neka ovaj napad postane poziv na takva osvjetnička djela, upućen svima onima koji su, unutar i izvan zatvorskih zidova, iskusili ogavnost sudstva. Ništa nije nedostižno. Ima na stotine sudskih službenika. Ne skrivaju se svi, nije ih teško sresti. Napadnimo ih svim raspoloživim sredstvima. Od premlaćivanja i požara do bomba i smaknuća. Samo će tada shvatiti da se radi o ratu. A ako ne shvate, mi ćemo se sigurno osjećati bolje znajući da smo se osvetili tim inkvizitorima pravde. Što se tiče svih onih koji se nalaze unutar zidova, jedini vrijedan stav prema tim gnusobama je prezir ove farse zvane suđenje. Nadasve kada se radi o zatvorenicima revolucionarima i specijalnim suđenjima za terorizam.

Ovim napadom želimo poslati naše prijateljstvo i poštovanje našoj zatvorenoj braći i sestrama u Latinskoj Americi. Ponosnim drugovima kao što su Freddy Fuentevilla, Marcelo Villaroel e Juan Aliste Vega, optuženi za Slučaj Security. Ova tri druga su sudjelovala u oružanoj borbi protiv čileanske države u osamdesetima i devedesetima. Sada se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku banke i ubojstvo policajca tijekom pucnjave.

Posvećujemo ga i nepokajanom drugu Jose Miguel Sanchez Jimenezu. Urbanom gerilcu koji je nastavio svoju borbu i nakon pada čileanske diktature jer, kao što sam piše, “ne vjerujem u njihovu demokraciju”.

I anarhistu veganu Braulio Arturo Duran Gonzalezu, u meksičkom zatvoru, optuženom za napade na bankomate.

Hansu Niemeyeru, optuženom za subverzivnu akciju i napade na simbole moći. Čileanska država mu je odredila kućni pritvor. Bez oklijevanja, Hans je pobjegao. Nažalost, prije nekoliko mjeseci ponovno je uhapšen i zatvoren.

Zatim našem bratu Henry Zagarrundu, kojeg bolivijska država optužuje za napade FAI-Bolivije i drži zatvorenog u specijalnom režimu kućnog pritvora.

Istovremeno šaljemo najtoplije pozdrave našoj nedavno otpuštenoj braći Mario Lopezu, Ivanu i Carli. I naravno veliki zagrljaj našoj dragoj prijateljici i drugarici Felicity Ann Ryder, u ilegali zbog naloga za uhićenju u Meksiku.

Crna Internacionala Anarhista Prakse, putem FAI-FRI, nalazi se svugdje. U zatvorenim anarhistima, u traženim anarhistima, u anarhistima borcima na ulicama.

Zato želimo da naš glas i naš plamen putuju sve do druge strane planete, sve do daleke Indonezije, jačajući djela naše braće i naših sestara, tamošnjih ćelija FAI. Nedavno su ćelije FAI-Indonezije, osim napada protiv sistema, izvršile i kontroinformacijsku kampanju o policijskom ubojstvu četiri zatvorenika. Četiri mladića su bila optužena za ubojstvo jednog policajca specijalnih jedinica tokom tučnjave u baru. Ubrzo nakon hapšenja, tijekom racije u zatvoru ubijena su četiri zatvorenika u ćelijama, kalašnjikovima.

Drugovi u Indoneziji nisu sami… Svi zajedno, anarho-individualisti, nihilisti, kaotičari, susrećemo se tamo gdje nova anarhija postaje praksa. Želimo se sresti kroz naše akcije i eksperimentirati širenjem Neformalne Anarhističke Federacije FAI. Izigrati policijsku kontrolu, postati opasniji, podržati međunarodnu anarhističku solidarnost i napasti za nju. Zato – baš kao plamen koji nas ujedinjuje – dijelimo istu radost za anarhističke napade kao i istu tugu zbog zarobljeništva ili smrti jednog druga.

Prije kraja, želimo posvetiti nekoliko riječi svima onima u kojima jeka napada budi želju za djelovanjem. Zato šaljemo gerilski znak vatre drugovima iz anarhističkog svratišta Nadir u Solunu, koji su se ponovno našli na meti opresije. Nasuprot “pokretu” kojim se neprestano širi kuga reformizma i komunizma da bi u potpunosti njime zavladala, anarhističko svratište Nadir, sa svim svojim mogućim kontradikcijama, ostaje neugodan podsjetnik koji kaže da “anarhija nije proizvod za prodaju na ideološkim policama supermarketa “veterana” “pokreta”, nego ustaničko nasilje na ulicama…”

Na koncu, znamo da su se naši drugovi u Indoneziji prije nekoliko mjeseci suočili s gubitkom. Njihov, i naš, brat Ryo izboden je na smrt u jednom sukobu. Njihov gubitak je i naš gubitak. Zato smo odlučili nazvati ćeliju Zavjera koja je poslala paket-bombu inkvizitoru, “Ryo” ćelija, u znak časti i sjećanja na ubijenog druga…

Danas se Zavjera Vatrenih Ćelija ponovno rodila iz pepela, promičući Feniks Projekt. Nove ćelije Zavjere su spremne ući u novu anarhističku urbanu gerilu. A svi oni anarhistički reformisti koji nas klevetaju govoreći da naše metode sve više naliče na mafiju, odgovaramo da je to zato što oni počinju podsjećati na ljevičarske hipije…

MI STVARAMO ĆELIJE FAI-IRF SVUGDJE  ZA ŠIRENJE NOVE ANARHISTIČKE URBANE GERILE

SNAGE i SOLIDARNOSTI ANARHISTIČKOM SVRATIŠTU NADIR

SNAGE i SOLIDARNOSTI novim nihilistima, anarhistima Prakse, kaotičarima Negacije, oružanim manjinama anarho-individualista…

ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA – FAI/FRI RYO Ćelija

Grčka: Nove istrage protiv drugova članova Zavjere Vatrenih Ćelija

social

Polovicom jula 2013. su desetorica članova ZVĆ-FAI/FRI (Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos) pozvana da svjedoče pred sucima, zbog oputžbe da su “potaknuli” 4 napada “Projekta Feniks”.

“Projekt Feniks” je kampanja gerilskih napada, započeta Zavjerom Vatrenih Ćeliji s eksplozijom osobnog vozila direktorice zatvora Koridallos, nakon koje su uslijedile još 3 akcije počinjene od strane FAI/FRI u Grčkoj i Indoneziji. Članovi ZVĆ se nisu pojavili na ispitivanju, prezirući zakone i demokratsko pravo na svjedočenje. Stoga im je određen još jedan period pritvora.

Treba nadodati da su, u okviru kampanje “Projekt Feniks”, izvršena još dva napada, od kojih je jednog izveo nukleus FAI/FRI Indonezija, a drugi su počinile ZVĆ u Grčkoj (slanje paketa-bombe tužiocu D.Mokkasu, zaduženom za neke slučajeve vezane za ZVĆ).

Solidarni s Crnom Internacionalom

Solun: Izjava skvota Nadir

izjava_skvota_nadir

“Prema kraju ove noći, potištenost nije dozvoljena. Više ništa ne riskiram.” Paul Eluard

Svake minute, svakog sata koji prolazi, historijsko zlo koje predstavlja država napada društvo koje stenje i polako, pasivno umire pod njenom čizmom.

Ipak, plamenovi bijesa i otpora ne prestaju uništavati sveopći mrak, a divlji glasovi bijesa i svijesti ne prestaju stvarati košmare spokojnom i sve siromašnijem narodu, pozivajući na široki front otpora i oslobođenja, na potrebu revolucije.

Takva predstraža otpora i neumornog angažmana protiv Negativnog postoji već godinama, NADIR, sa svojom nespojivom borbom na dva fronta, s jedne strane protiv države i autoriteta, a s druge protiv riformizma i svih oblika kapitulacija “anarhističkog pokreta” koji “pleše” u ritmu državnog tempa i agende, funkcionirajući kao produžena ruka “Demokracije”.

Zato su napadi s obije ove strane oštri i konstantni, ali, naravno, umjesto da nas zaplaše još nas više potiču, budući da smo živjeli i dokazali našim životima i djelima da “ono što je zaista posebno je poginuti na bojištu”. Jučer su specijalne jedinice ove operetske države, EKAM i ološ iz antiterorizma, još jednom upali u ovaj prostor revolucionarne kulture i egzemplarne anarhističke akcije te kidnapirali jednog našeg druga, dok su drugog oteli dok se vraćao kući. Naravno, njihov osvetnički bijesni napad nije ništa ostavio nedodirnuto, lomeći i uništavajući sve, čak i sanitariju!!!

Ne želimo više ništa reći o ovom slučaju koji je još u razvoju. Dokazali smo da nismo kao oni koji “pričaju i špekuliraju na sastancima mrljajući papire”…

Nastavit ćemo nepokolebljivo među ruševinama, mrljajući sivilo spokojnih umova i defetizam, dimom društvene borbe i naših duša, jer ne prepoznajemo se u ničemu drugom osim u ovoj borbi.

Ni koraka nazad,
Držeći uvijek visoko naše crne zastave…

SOLIDARNOST ANARHISTIČKOJ IDEJI NADIRA, SKVOTU I NJEGOVIM LJUDIMA.
SOLIDARNOST I SLOBODA DVOJCI UHIĆENIH BORACA.
DUG ŽIVOT “FAI” I “ZAVJERI VATRENIH ĆELIJA” I SVIM DRUŠTVENIM BORCIMA KOJI PRELAZE TANKU CRVENU LINIJU I SUDJELUJU U NOVOJ URBANOJ GERILI I NJENIM RAZLIČITIM AKCIJAMA.DO KRAJA I DALJE…

Anarhistički Skvot Nadir
& Nepokorni drugovi i solidarci

izvor: 325

Grčka-FAI: Preuzimanje odgovornosti za slanje paketa-bombe zapovjedniku antiterorističke jedinice

adorable-e1373681887858

PROJEKT FENIKS

ČIN IV

“Budite gordi i ponosni na vaše djelo, zato što samo se samo iz neposluha i pobune rađa blistava zraka ljudske ljepote!” Zdravo vama, anarhisti djelom! Zdravo vama, ljudi braćo!
Renzo Novatore

Neki su pomislili da smo podigli bijelu zastavu. Neki su pomislili da smo zaboravili na našu zatvorenu braću i zaglibili u društvenom blatu, uz dvonožno krdo. Gospodari, panduri, pravosuđe, novinari, političari, društvo i nedostojni “anarhisti” birokrati su pomislili da su nas se riješili.

Za sve njih Projekt Feniks je šaka u stomak. Šaka u stomak zato što je nova anarhistička urbana gerila prisutna i uništava želje svih tih glista koje se nadaju okončanju naših akcija. Stare se grupe ponovno aktiviraju a nove se stvaraju, uz obećanje za raspirivanje košmara vlastima i njihovim podanicima.

Drug G.Tsakalos se nalazi u pritvoru već 30 mjeseci, mada je krajnja granica 18 mjeseci. Ne zanimaju nas ustavni zakoni. Mi želimo katarzu institucija, ali se borimo za njihovo uništenje. Znamo da je zakon oružje u rukama moći, kao što znamo da naše desetoro braće neće biti otpušteno putem pravosudnih procedura. Vjerujemo da je moć skup vrijednosti, u čijem se središtu nalazi građanin-čovjek iz mase, koji leži u društvenom blatu mase, gdje svi zaboravljaju svoje ime i svoje odgovornosti. No, i u toj gadosti neki posjeduju ime i prezime. Jedan od njih je Dimitris Chorianopoulos.

Tijekom njegove dužnosti, bivšeg narednika antiterostičke jedinice, izvršena je operacija protiv R.O. ZVĆ. Chorianopoulos je samo otpadak sustava sigurnosti, i to što su ga povukli ne znači da smo ga zaboravili. Isto vrijedi i za ostale bijednike iz njegove službe. Za koje dobro znamo da zauzimaju važno mjestu na popisu ciljeva FAI/FRI. Preuzimamo odgovornost za slanje paketa-bombe ovom bijedniku, koji je na žalost lokaliziran.

Posvećujemo naš napad NEPOKAJANIM I PONOSNIM članovima ZVĆ, kao i svim zatvorenim anarhistima prakse, gdjegod se nalazili. Naša LJUBAV i POŠTOVANJE svim Anarho-individualistima, Nihilistima, Ikonoklastima koji su otkrili izvor života tokom napada.

NIKOM SE NE KLANJAMO!

P.S. Izjavili su da je paket aktiviran nakon pada u jednom poštanskom uredu. Paket koji smo poslali bio je potpuno siguran za svakog tko ne predstavlja našu metu. Mehanizam se aktivira SAMO pri otvaranju paketa, a ne zbog pada ili vibracija. Ne znamo što se desilo. Jedina sigurna stvar je da je paket otvoren.

NEFORMALNA ANARHISTIČKA FEDERACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT
KOMANDA MAURICIO MORALES

izvor: Indimedija Atina

Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

nafplio-prison-riot
FENIKS PROJEKT – ČIN DRUGI

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI) – Međunarodna Osvetnička Zavjera preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave i za eksploziju vozila poznatog zatvorskog stražara, Argirisa Gelbourasa, zatvora Nafplio. Navedeni napad je dio “Feniks Projekta”, započetog eksplozijom vozila direktorice zatvora Koridallos, koju je podmetnula Zavjera Vatrenih Ćelija.

Nismo nasumice izabrali napad na zatvorskog stražara. Argiris Gelbouras (poznat i pod nadimkom Rex) je dugo vremena bio pas stražar vjeran autoritetu. Jedan je od odgovornih za brojna premlaćivanja zatvorenika u zatvorima, a istovremeno je i dobar prijatelj pandura u civilu iz policijske stanice u Nafpliju. Često koristi zatvorenike-lakeje da bi zaplašio ili pogodio druge zatvorenike koji traže svoja “prava” ili ne pripadaju njegovom krugu utjecaja unutar zatvora. Ako zatvorski stražari budu i dalje insistirali na “značajnom ponašanju” te iskaljivali svoje komplekse i frustracije na zatvorenicima, posjetit ćemo ih s još gorim namjerama. Ništa neće proći bez odgovora. Neprijatelji slobode posjeduju imena i adrese.

Ovim napadom želimo istovremeno otkloniti veo tišine koji obavija mučenja i bijedne uvjete života zatvorenika u zatvorima u Nafpliju (i ne samo). Zatvori u Nafpliju su grobovi od cementa u koje je “zakopano” oko 600 zatvorenika (mada je zgrada “propisana” za 300). U ćelijama za 2-3 osobe boravi 6-7 zatvorenika, od kojih polovica spava na podu. Continue reading Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Continue reading Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

Grčka: Tekst anarhista u zatvoru, Panagiotis Argirou

Kao što znate početkom januara 2013. doživio sam tešku ozljedu glave nakon jedne nezgode. Nakon čega su uslijedile dvije operacije glave i tri mjeseca u različitim bolnicama. Naravno, već neko vrijeme sam izvan opasnosti i oporavljam se, čekajući konačni operacijski zahvat na lubanji. Vratio sam se među moje drugove te moju braću i sestru iz Zavjere Vatrenih Ćelija, i već se samo zbog toga osjećam bolje.

Postepeno dobivam sliku o interesu iskazanom tijekom mojeg boravka u bolnici, i osjećam potrebu da zahvalim svima koji su bili uz mene na različite načine, od donacije krvi (zaista jako potrebne) do sakupljanja novca za pokrivanje liječničkih troškova.

Posebno mjesto u mojem srcu ipak zauzimaju drugovi Međunarodne Zavjere za Osvetu-FAI/IRF koji su u Indoneziji spalili privatno vozilo, i za compas Ustaničke Antiautoritarne Ćelije-FAI/FRI koji su napali zapaljivim napravama zgradu čileanskog nacionalnog udruženja zatvorskih službenika, a prije toga i objekt koji pripada Čileanskoj Žandarmeriji, zbog velike časti koju su mi iskazali dajući moje ime ćelijama direktne akcije koje su preuzele odgovornost za ove anarhističke napade protiv dominacije. Braćo i sestre, znajte da ste mi u mislima i da su me ovi napadi duboko dirnuli. Neka vatra Pobune i Anarhije uvijek grije vaša srca i vaše ruke naoružane protiv neprijatelja slobode.

Na koncu, želio bih zahvaliti svim grupama direktne akcije u Grčkoj i svijetu, koje su izrazile interes za moje stanje i poželjele mi brzi oporavak.

Sretan sam što vidim da je kroz sve ovo vrijeme projekt FAI/IRF ostao dinamičan i aktivan. Nadam se da će se, u budućnosti, njen intenzitet silno povećati i njeno širenje prouzročiti strah među vladarima čitavog svijeta.

ŽIVJELA FAI/IRF
ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE

Panagiotis Argirou
Član Zavjere Vatrenih Ćelija

Atina: Anarhista Kostas Sakas u štrajku glađu od 4. juna 2013.

Prisoner in prison cell

Anarhista Kostas Sakas je stupio u štrajk glađu 4. juna 2013. godine protestujući protiv produženja pritvora u pretkrivičnom postupku i zahtevajući trenutno puštanje iz zatvora.

Drugovi su pozvali na političku diskusiju, koja će se održati 4. juna 2013. u 18h na atinskoj Politehničkoj školi (zgrada Gini), u susret organizovanju akcija solidarnosti za štrajkača glađu Kostasa Sakasa. Tom prilikom će biti uspostavljena i telefonska veza sa Kostasom koji će govoriti direktno iz zatvora Koridalos.

Kostas je anarhistički zatvorenik koji se trenutno suočava sa dva suđenja koja se vode protiv R.O. ZVĆ iako je negirao svoje učešće u toj urbano-gerilskoj grupi od trenutka kada je uhapšen (decembar 2010.). Ovaj drug se nalazi u pritvoru – gde čeka na suđenje – već 30 meseci. Država mu je nedavno produžila pritvor za još šest meseci (i istu meru primenila protiv anarhiste Gerasimosa Cakalosa koji je priznao učešće u R.O. ZVĆ).

Solun (Grčka): Benefit koncert za drugove Zavera Vatrenih Ćelija

Koncert za financijsku podršku ZVĆ druga Panagiotisa Argiroua, koji će se ubrzo morati podvrgnuti još jednoj operaciji.

Subota, 25. maj 2013 u 22:00, Asteroskopeio, Solun

Anarhističko svratište Nadir

nadir_benefit-gig-728x1024

Contra Info napomena:  Podsjećamo na tešku ozljedu i hospitalizaciju zatvorenog anarhista Panagiotisa Argiroua (vidi ovdje).

Član ZVĆ (Conspiracy of Cells of Fire) će ubrzo trebati da se podvrgne još jednoj specijalnoj operaciji i liječničkom tretmanu. Zato je potrebna široko prikupljanje pomoći u narednom razdoblju. Pozivamo sve  anarhiste na solidarnost diljem svijeta da pomognu našem drugu pokriti liječničke troškove. Anarhisti koji žele poslati financijsku potporu mogu kontaktirati i Grupu solidarnosti sa Revolucionarnom Organizacijom ZVĆ, u Ateni, na sal.spf[at]gmail.com

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Atina: Novo suđenje protiv anarhističke revolucionarne organizacije “Zavera vatrenih ćelija”

after-ccf-bombingDana 5. aprila 2013. počinje još jedan preki sud unutar ženskog zatvora u Koridalosu u slučaju “Zavere vatrenih ćelija” (podsećamo da je u tok već treće suđenje ZVĆ povodom slanja zapaljivih paketa).

Ovaj novi postupak se bavi 250 bombaških i napada paljevinom ove organizacije (pored ostalih, napadi na kancelarije Zlatne zore, Upravni sud u Atini i zatvore u Koridalosu).

Ukupno 18 drugova i drugarica će ovog puta izaći pred sud: njih devetoro koji su priznali učešće u R.O. ZVĆ, kao i Teofilos Mavropulos, Janis Mihailidis, Dimitris Politis, Konstantina Karakacani, Panajotis Masuras, Stela Antoniju, Aleksandros Mitrusijas, Kostas Sakas i Jorgos Karajanidis.

Naša podrška svim drugovima je bespogovorna, a naše prisustvo u sudu je potrebno.

Sastanak za organizovanje skupa solidarnosti kod zatvorske sudnice Koridalos desiće se u utorak 26. marta 2013. u 19h, u Politehničkoj školi u Atini.

Skupština solidarnosti sa R.O. ZVĆ
i svima koji su gonjeni u okviru istog slučaja

Italija – Alfredo Cospito: pismo Vatrenim Ćelijama

caminoDragi drugovi, draga drugarice, Vaše me pismo ispunilo radošću i snagom. Imao bih mnogo toga da kažem, ali napisat ću samo nešto. Drugovi/arice u zatvoru mogu pridonijeti analizom i pružati dodatne alate drugovima/aricama koji su vani. Osim pobune i nepomirljivosti u zatvorima, borba se nastavlja, a vi nam dajete primjer vašim otporom. Komunikacija se može odvijati samo kroz djelovanje, ne smijemo dozvoliti da nas zastupaju rječiti profesionalci, od životne je važnosti da vijesti i ideje putuju svijetom, ali trebamo svakim sredstvom izbjeći birokratizaciju jednog procesa koji treba ostati odvojen od stručnjaka informacije. Projektualnost treba biti zajednički proizvod djelovanja drugova/arica vani i analize drugova/arica zatvorenika.

Javna tribina o kontrainformaciji koja će se održati u Solunu je vrlo važna, uvjeren sam da ćete u vašoj intervenciji navesti i ovu moju primjedbu. Što ne znači, naravno, da “kontrainformacija”, web sajtovi i blogovi, nisu važni, ali to je nešto drugo. Ne smijemo brkati kontrainformacijsku praksu s direktnom akcijom. Najveću težinu zauzima dosljednost u riječima sestara i braće u ratu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” se sve vrti oko “skupštine”, koja postaje vježbaonica autoritarizma, humus iz kojeg izrastaju vođe i vodiči čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti čine sve kako bi ugušili već u začetku novo koje napreduje. Novo koje napreduje je konkretizacija neformalne organizacije, mada neki insurekcionalisti uporno tu organizaciju uvijaju u beskorisne teoretske apstrakcije, u političke računice, u stalna posredovanja u potrazi za građanskom podrškom, koja zapravo izobličuje svako revolucionarno značenje. Moć odlučivanja koju anarhistički vođe posjeduju zbog svoje karizme unutar skupštine, rasplinut će se kroz govor akcije, a grupa afiniteta i individualno djelovanje će ponovno zadobiti na snazi. “Realistima”  anarhizma preostaje samo kontrastiranje novoga potičući sve više “socijalne borbe”, u potrazi za “narodnom potporom”, koju mogu zadobiti samo progresivnim poricanjem svega što je anarhističko i istinski insurekcionističko. Zahvaljujući Vašim tekstovima pojmovi kao što su nihilizam i anti-socijalni anarhizam šire se svuda. Dug put je pred nama, ali smjer je ispravan. Vaša me hrabrost ispunjava ponosom. Iz zatvora ove ćelije, Olga, moj te osmjeh pozdravlja. Moje tijelo je vaše tijelo, moja krv je vaša krv.

Uvijek za anarhiju.

Alfredo Cospito

izvor

Grčka: Uhapšeni anarhisti Dimitris Politis i Janis Mihailidis

Prema izveštaju objavljenom na Indimedija Atina, policija je uhapsila drugove Janisa Mihailidisa i Dimitrisa Politisa kao i još dve osobe.

Nalozi za hapšenje ove dvojice drugova izdati su zbog navodnog učešća u anarhističkoj revolucionarnoj organizaciji Zavera vatrenih ćelija (Conspiracy of Cells of Fire). U kominikeu objavljenom krajem decembra 2012. drugovi su negirali da su članovi ZVĆ.

Hapšenja su izvršena u jutarnjim časovima 1. februara 2013., a panduri sada pokušavaju povezati uhapšene sa dve oružane pljačke banke koje su se desile na širem području Kozanija (severna Grčka).

Panduri su teško pretukli svu četvoricu talaca. Na korporativnom video snimku iz zgrade suda u Kozaniiju čuje se kako drugovi uzvikuju:

“Živela anarhija!”

“Živela anarhija! Panduri, sudije, političari, nemate razloga da spavate mirno. Izgubili smo bitku ali ne i rat! Odjebite!”

Snaga drugovima koje je država kidnapovala!

Suočavanje sa još jednom represivnom operacijom italijanske države

“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.

Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.

Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?

Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.

Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!

NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!

POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!

Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom

Solidarnost sa drugovima pogođenim policijskom operacijom „Ardire“ (Operacija „Odlučnost“)

U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:

Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.

Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.

Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.

(kraj saopštenja, potpisi)

Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu

Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.

Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).

Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).

Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije