Anarhistički komunista Tasos Teofilu, koga drže u zatvoru Domokos, izgubio je 20% inicijalne telesne težine nakon 39 dana štrajka glađu.
Danas, 9. aprila 2015., drug je okončao štajk glađu i poslao snagu svojim kolegama učesnicima u Mreži utamničenih boraca (DAK), od kojih osmoro nastavlja štrajk.
Dana 2. marta 2015., u različitim grčkim zatvorima, borbeni zatvorenici pokrenuli su štrajk glađu. Njihovi glavni zahtevi su: ukidanje člana 187. (kriminalna organizacija) i člana 187A (teroristička organizacija) krivičnog zakona Grčke, “zakona o kapuljačama” (prekrivanju lica), pravnog okvira za zatvore tipa C, odredbe o prisilnom uzimanju DNK i trenutno puštanje na slobodu Savasa Ksirosa (gr. Σάββας Ξηρός, osuđen zbog učestvovanja u R.O. 17. novembar) iz zdravstvenih razloga.
Mobilizaciji političkih zatvorenika i kolektivnom štrajku glađu do sada se pridužilo troje urbanih gerilaca zatočenih u krilu E1 zatvora tipa C Domokos: Dimitris Kufodinas (Δημήτρης Κουφοντίνας), Kostas Gurnas (Κώστας Γουρνάς), i član “Revolucionarne borbe” Nikos Maziotis (Νίκος Μαζιώτης), kao i pet učesnika Mreže utamničenih boraca (gr. Δίκτυο Αγωνιστών Κρατουμένων, Δ.Α.Κ.): Antonis Stambulos (Αντώνης Σταμπούλος) zatvoren u zatvoru Larisa, Tasos Teofilu (Τάσος Θεοφίλου) zatvoren u zatvoru Domokos, te Fivos Harisis (Φοίβος Χαρίσης), Argiris Dalios (Αργύρης Ντάλιος) i Jorgos Karajanidis (Γιώργος Καραγιαννίδης) zatvoreni u zatvorima Koridalos. Ostali drugovi/arice koji/e učestvuju u Mreži utamničenih boraca priključiće se štrajku glađu u narednim danima.
Dalje, u krilu E1 zatvora tipa C Domokos, od 27. februara 2015. u štrajku glađu se nalazi Jorgos Sofijanidis (Γιώργος Σοφιανίδης) koji zahteva ukidanje zatvora maksimalne bezbednosti tipa C kao i trenutno premeštanje u zatvor Koridalos kako bi bio u mogućnosti nastaviti svoje studije, a od 2. marta 2015., u štrajk glađu je stupio i Muhamed-Said Elcibah (Μωχάμεντ-Σαΐντ Ελτσιμπάχ).
Snimak sukoba u Eksarhiji, centar Atine, koji su se desili 6. decembra 2014.
Anarhistički zatvorenik Nikos Romanos, trenutno hospitalizovan u kritičnom stanju u Atini, nalazi se u štrajku glađu od 10. novembra 2014. Grčki pravosudni sistem je njegov zahtev za obrazovnim odsustvima – na koja ima pravo od septembra 2014. – u više navrata odbijao.
U znak solidarnosti sa Nikosom Romanosom, 75 zatvorenika krila E, muškog zatvora Koridalos, uzdržavalo se od obroka između 13. i 14. novembra.
Anarhistički zatvorenik Janis Mihailidis, trenutno hospitalizovan u Pireju, nalazi se od 17. novembra u solidarnom štrajku glađu.
Anarhistički zatvorenici Andreas-Dimitros Burzukos i Dimitris Politis, koje drže u zatvoru Koridalos, takođe su, 1. decembra, stupili u solidarni štrajk glađu.
Zatvoreni borac Ilijas Karaduman, koga drže u zatvoru na Krfu, sedmodnevni simbolični štrajk glađu u znak solidarnosti sa Nikosom Romanosom sprovodi između 5. i 11. decembra 2014.
Dve žene zatočene u disciplinskom zatvoru Neapoli u okrugu Lasiti (ostrvo Krit), uzdržavaju se od zatvorske hrane od 4. decembra.
Dana 5. decembra, u različitim muškim zatvorima širom Grčke, zatvorenici u borbi, Spiros Stratulis, Sotiris Georgakopulos, Dimitris Dimitriju, Dimitris Savidis, Jorgos Mojsiadis, Admir Betsani, Joakim Kurkulis, zajedno sa zatvorenim anarhistima Antonisom Stambulosom, Rami Sirjanosom, Tasosom Teofilom, najavili uzdržavanje od zatvorske hrane do ispunjenja zahteva anarhističkog štrajkača glađu Nikosa Romanosa.
Dana 6. decembra, zatvorenik Dimitris Kufontinas član 17N i anarhistički zatvorenik Kostas Gurnas član “Revolucionarne borbe”, obojicu drže u tamnicama ženskog zatvora Koridalos, odbili da uđu u ćelije kao minimalni gest solidarnosti sa Nikosom Romanosom. Većina zatvorenika različitih krila muškog zatvora Koridalos odbila je da uđe u ćelije tokom podneva između 6. i 8. decembra 2014.
Komunisti iz Turske koji su zatočeni u zatvoru u Larisi uzdržavaju se od zatvorske hrane od 9. do 10. decembra 2014.
U međuvremenu, još jedan anarhistički zatvorenik, poznat po inicijalima J.S., nalazi se u štrajku glađu od 3. decembra 2014. Ovaj drug je, trenutno u zatvoru Ajos Stefanos u Patrasu, poslat u pretkrivični pritvor pod optužbom za učešće u nedavnom napadu na policijsku stanicu u mestu Mesolongi. Otpužbe protiv njega zasnivaju se na lažnom svedočenju pandura u civilu. J.S. se bori za trenutno puštanje iz zatvora, protestvujući protiv represije i ljudostraža, protiv policijske države, ministara, bankara i poslovnih ljudi: “Oni su teroristi, oni su pljačkaši”, napisao je u poslednjem otvorenom pismu. Takođe je poslao snagu svim štrajkačima glađu kao i svima onima koji se bore protiv društvenih okova, “društva u kojem se sistem cinkarenja opravdava.”
Snage štrajkačima glađu Nikosu Romanosu, Janisu Mihailidisu, Andreasu-Dimitrisu Burzukosu, Dimitrisu Politisu i Ilijasu Karadumanu.
Momentalno oslobađanje štrajkača glađu J.S.
Solidarnost sa svim zatvorenicima i zatvorenicama koji/e se bore.
U četvrtak 20. februara 2014. iskoristili smo ulični saobraćaj i napali dva ogranka banaka (Helenik postbank i Nacionalna banka) na raskrsnici ulica Cimiski i Pavlosa Melasa, i razbili njhiove staklene fasade i bankomate.
Ovu akciju posvećujemo: Tasosu Teofilu koji je osuđena na 25 godina robije; Aleksandrosu Mitrusijasu i Jorgosu Karajanidisu koji čekaju sudsku odluku u još jednom terorističkom suđenju; i učesnicima/učesnicama Mreže anarhističkih zatvorenika i zatvorenica [ u Grčkoj ].
Drugarski pozdravi Kostasu Sakasu [ koji je u bekstvu od pandura ]…
Organizujmo se i napadnimo državu i kapitalizam svim potrebnim sredstvima.
Dana 7. februara 2014. anarho-komunist Tasos Theofilou osuđen je na 25 godina zatvora, premda je od početka negirao sve optužbe. Tročlani sud u Ateni donio je većinsku presudu (umjesto jednoglasne).
Tasos Theofilou oslobođen je teških optužbi za “osnivanje terorističke organizacije i pripadanje istoj” (odnosno za njegovo navodno pripadanje grupi urbane gerile, Zavjera Vatrenih Ćelija), za posjedovanje eksploziva i naprava (te su optužbe odbačene nakon što su suci utvrdili da nije nikada bio član ZVĆ), za krivotvorenje pet osobnih iskaznica, za korištenje vatrenog oružja i dva pokušaja ubojstva.
No ipak, ustanovljena mu je krivica za dvije optužbe: sudjelovanje u pljački, pokrivenog lica i suučesništvo u hotimičnom ubojstvu počinjenog pri svijesti. Utvrđena mu je krivica i za tri kaznena djela: nošenje vatrenog oružja, opetovano krivotvorenje (optužba se odnosi na vozilo pljačkaša) i primanje prihoda stečenih kaznenim djelom (vozilo za bijeg pljačkaša).
Drugim riječima, sud je odlučio da je Theofilou (mada nije član ZVĆ ili neke druge organizacije) sudjelovao u pljački banke na otoku Parosu u augustu 2012., ali da nije onaj tko je ubio Dimitrisa Michasa (građanina koji je pokušao zaustaviti pljačkaše u bijegu). Po riječima jednog od njegovih advokata radi se o odluci donešenoj na temelju jedne jedine indicije (diskutabilan uzorak DNK pronađen na šeširu koji je vjerojatno ispao jednom od pljačkaša). Barem je zahtjev za doživotnim zatvorom odbačen jer nije osuđen za teško ubojstvo…
Mnogi činjenice i dokazi iznešeni na sudu išli su u korist oslobađajuće presude (na primjer nijedan od očevidaca nije prepoznao Theofiloua tokom suđenja). Usprkos tome, kao što se već desilo u slučaju anarhističkog zatvorenika Babisa Tsilianidisa, i u ovom je procesu optuženik ocijenjen krivim isključivo na temelju DNK, koji je navodno pronađen na jednom pokretnom predmetu.
Prvostupanjski sud je naložio: 16 godina za pomaganje pri teškom ubojstvu, 15 godina za počinjenu pljačku, tri godine za krivotvorenje, dvije godine za nošenje vatrenog oružja (plus kazna od 5.000 eura) i dvije godine za primanje prihoda stečenog kaznenim dijelom; sveukupno 38 godina. Skupna presuda je 25 godina zatvora. Drug ima pravo na žalbu protiv ove presude, ali žalba ne odgađa istu, to jest mora ostati u zatvoru sve do idućeg suđenja pri žalbenom sudu (ali u međuvremenu može zatražiti prekid zatvorske kazne).
Anarhističke demonstracije ispred zatvora Koridalos tokom noći 14. decembra:
[vimeo]http://vimeo.com/81901456[/vimeo]
Na dan 15. decembra 2013., ukupno sedmoro anarhističkih zatvorenika štrajkuje glađu i žeđu u zatvoru Koridalos.
U petak 13. decembra 2013. štrajk glađu i žeđu su započeli anarhistički zatvorenici Fivos Harisis, Argiris Dalios, Janis Mihailidis, Dimitris Politis i Jorgos Karajanidis nakon disciplinskog transfera zbog napada na tamničara*. Babis Cilijanidis se štrajku pridružio 14. decembra, a Grigoris Sarafundis 15. decembra.
Petorica drugova koji su započeli štrajk glađu 13.12.2013. trenutno su izolovani u disciplinskom delu 3. krila zatvora Koridalos, dok su drugovi Janis Naksakis i Babis Cilijanidis prebačeni u 4. krilo, a Grigoris Sarafundis u 5. krilo (on je prvo, 14.12., bio prebačen u 4. krilo).
Sedmoro štrajkača glađu i žeđu zahteva da oni, kao i Janis Naksakis, budu vraćeni u 1. krilo muškog zatvora Koridalos i pozdravljaju tekuću borbu štajkača glađu Spirosa Stratulisa (zatvor u Larisi), Rami Sirjanosa (Domokos), Ergun Mustafe (Malandrino) i Mihalisa Ramadanoglua (Grevena).
Tokom poslednjih sati izraženo je mnogo solidarnih gestova i aktivnosti širom teritorije koju kontroliše grčka država. Pored toga, za 15. decembar su zakazana okupljanja ispred zatvora Dijavata u blizini Soluna, Ajos Stefanos u Patrasu, još jedno protestno okupljanje ispred zatvora Koridalos, kao i kontra-informacione skupštine u Politehičkoj školi u Eksarhiji, Atina i skvotu Evangelismos u Iraklionu na Kritu.
Anarhisti Tasos Teofilu, Aleksandros Mitrusijas, Andreas-Dimitris Burzukos i Stefanos Amilitos (svi zatvoreni u 1. krilu zatvora Koridalos), kao i zatvoreni drug Ilijas Karaduman (zatočen na Krfu)) objavili su otvoreno pismo u znak solidarnosti sa štrajkačima.
Zajedničko saopštenje u znak solidarnosti sa sedmoricom anarhističkih štrajkača u zatvoru Koridalos, objavili su i drugovi Spiros Stratulis, Rami Sirjanos, Ergun Mustafa i Mihalis Ramadanolgu – koji od novembra štrajkuju glađu u četiri različita zatvora podržavajući zahteve Spirosa Stratulisa.
Svaki minut je presudan za sedmoricu drugova koji štrajkuju glađu i žeđu. Zbog toga pozivamo na maksimalno širenje njihove borbe i preko granica (teritorije pod kontrolom grčke države).
****
* Otvoreno pismo petorice anarhističkih zatvorenika
Juče, u četvrtak 12. decembra, dok smo bili zaključani u našim ćelijama, stražar Janis Milonas obraćao nam se na uvredljiv način. Kada smo ga danas pitali za objašnjenje nastavio je da bude svadljiv što je dovelo do toga da dobije mali procenat nasilja koje svakodnevno vrši svojim ključem.
Zatvorska uprava je odlučila, testirajući naše granice i izdržljivost, da razbije našu zajednicu. U ovom trenutku, nas petorica se nalazimo izolovani u disciplinskom delu 3. krila zatvora Koridalos, dok su drugovi Janis Naksakis i Babis Cilijanidis prebačeni u 4. krilo, a drug Grigoris Sarafudis u 5. krilo (ali ne u disciplinske delove).
Odlučni smo da odbranimo našu zajednicu po svaku cenu jer je ona naš vitalni element u trulom zatvorskom svetu. Ne cenjkamo naše dostojanstvo pred bilo kojom kukavičkom slugom pravnog poretka.
Od danas, 13.12. stupamo u štrajk glađu i žeđu zahtevajući povratak, kako naš tako i naših drugova, u 1. krilo zatvora Koridalos.
Odgovorni za ono što se od sada može desiti su čuvari Vasilis Lambrakis, Janis Kontopulos i Nikos Petropulos; direktor zatvora Marija Stefi, advokat Trupi i načelnih socijalnih usluga Vaso Frakatula, koji čine zatvorsko veće.
NI KORAKA UNAZAD
PS Naše misli su sa zarobljenim borcima i štrajkačima glađu Spirosom Stratulisom, Rami Sirjanosom, Ergun Mustafom i Mihalisom Ramadanogluom.
SNAŽNO DO POBEDE
Fivos Harisis, Argiris Dalios, Janis Mihailidis, Dimitris Politis i Jorgos Karajanidis
U ponedeljak 9. decembra 2013. izveli smo koordinisanu sabotažu 12 bankomata u Solunu. Na taj način, izabrali smo da makar i na trenutak poremetimo gladak protok finansijskih transakcija u gradu, istovremeno promovišući nastavak polimorfne borbe u znak solidarnosti sa drugovima koji se gone zbog subverzivnih aktivnosti.
Stojimo uz:
– anarhiste Nikosa Romanosa, Andreasa-Dimitrisa Burzukosa, Janisa Mihailidisa, Dimitrisa Politisa, Fivosa Harisisa i Argirisa Daliosa kojima se trenutno sudi u slučaju dvostruke pljačke u Velventu, Kozani;
– druga Teofilu Tasosa kome se trenutno sudi u slučaju pljačke ogranka Alfa banke na ostrvu Paros
– Spirosa Stratulisa koji štrajkuje glađu od 11. novembra zahtevajući odbacivanje svih optužbi protiv njega u vezi sa slučajem poznatim kao “Kriminalna organizacija Solunska sastajališta” kao i ponovno dobijanje dozvole za izlaske iz zatvora
– Rami Sirjanosa, Mihalisa Ramadanoglua i Ergun Mustafu koji takođe štrajkuju glađu u znak solidarnosti sa Spirosom i njegovom borbom.
1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.
U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.
U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.
Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.
Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.
2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.
Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.
Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.
Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros. Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.
Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.
3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.
Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.
Tasos Theofilou
Izvor: Act For Freedom, Contra Info
[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.
[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.
Ovaj je tekst napisan 24 sata prije magičnog bijega iz zatvora Trikala 22.03.2013.*
Vjerojatno postoji određeni interes za osvrt na posljednja dva pokušaja bijega iz zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj, jedan helikopterom iz zatvora u Trikali, drugi jednim malim “blefom” iz zatvora u Malandrinosu.
U prvom slučaju policija nije oklijevala, kako bi konsolidirala nultu stopu tolerancije, dovesti u opasnost na desetine osoba, samo da bi spriječila bijeg, čin koji predstavlja prekršaj a ne zločin…
U drugom smo slučaju vidjeli što može postići zatvorenik kad prikaže jedan običan radio kao daljinski upravljač bombe (!), kada mehanizmi primjene zakona znaju da se ne šali sa svojom slobodom. Mada na koncu nije uspio pobjeći, ipak je 24 sata držao na nogama čitav zatvor, s jednim jedinim oružjem: svojom odlučnošću.
Međutim, značenje ova dva slučaja leži u drugačijem poimanju bijega, u njegovoj promjeni na individualnom nivou zatvorenika. Sve do kraja devedesetih godina pobuna i bijeg su bila dva gotovo uzajamna pojma. Pobuna je obično proizlazila iz pokušaja masovnog bijega. Zatvorenici jednog zatvora nastojali su zajedno pobjeći. Neki su uspjeli, druge su panduri ranili tijekom bijega, dok su se ostali vratili nazad i zapalili zatvor. Razloge ove promjene trebamo tražiti s jedne strane u modernoj tehnologiji i u arhitekturi represije, a s druge u neviđenom individualizmu modernih zatvorenika.
Moderni su zatvori izgrađeni tako da postignu najveću moguću kontrolu, koristeći oba načina, fizički i elektronski. Telekamere na svakom uglu, savršeno naciljane ruke bez ikakvog prirodnog elementa. Vrata koja se otvaraju samo elektronski, iz kontrolne sobe. Čak ni krov – bitan detalj – primarno sklonište pobunjenih zatvorenika, nije dostupan na bilo koji način.
S druge pak strane promjena sastava zatvorenika, kroz posljednje desetljeće, dovela je do određenih izmjena u samoj percepciji zatvorenika. Populacija zatvorenika se više ne sastoji ni od zločinaca žednih krvi ni od romantičnih razbojnika. Danas je sačinjavanju useljenici iz Afrike i Azije, koji u većini slučajeva ne znaju, ne samo jezik, nego ni zašto su u zatvoru. Sačinjavaju je narkomani koji bi trebali biti u bolnici. Sačinjavaju je sitni uplašeni prijestupnici i dužnici, novi trend grčkih zatvora. Sačinjavaju je “kumovi” i kriminalci noćnog života, koji u zamjenu za male usluge održavaju ravnotežu u grčkim zatvorima, između korupcije i socijalnog mira.
Odnosi među zatvorenicima su lažni, ogavno licemjerni i diplomatski. Igra dominacije koja koči razvoj povjerljivih odnosa, koja smanjuje borbenost, za koju je potrebna solidarnost. Zatvorenici, podijeljeni po nacijama i plemenima, po velikim i malim kaznama za različita počinjena djela, po vlastitim različitostima koje proizlaze nadasve iz droge i malih osobnih interesa, uništavaju svaku borbenu zajednicu koja bi se mogla stvoriti. Na koncu, tko želi afirmirati svoju slobodu treba pokušati sam ili s nekoliko prijatelja. Čini se da je kolektivno rješenje zastarjeli romanticizam koji pripada devedesetima.
A zašto je sve to važno?
Zato što zatvor nije ogledalo društva. To je prije prostor u kojem se koncentriraju njegove funkcije, njegove vrijednosti, njegova tradicija, njegova etika, njegovi problemi. Promatrajući i analizirajući ono što se događa unutra, sposobni smo interpretirati društvenu inerciju vani.
Helikopteri za bijeg su spektakularni i opravdani, ali ljepši je oganj pobune. Ne smijemo prestati iskazivati poštovanje svima koji su uspjeli pobjeći, kao i onima koji su pokušali, ali ne smijemo ni zaboraviti da naš cilj nije samo letjeti iznad zidova, nego plesati na njihovim ruševinama.
A. Teofilou.
21.03.2013.
sekcija E1 zatvora Domokos
* Dana 22. marta 2013. desilo se uspešno bekstvo 11 zatvorenika iz zatvora Trikala (njih devetoro se još uvek nalazi u bekstvu, dok je policija dvojicu begunaca uhvatila nedaleko od zatvora).