Tag Archives: operazione ardire

Italija: Operacija Odlučnost – Stefano i Elisa slobodni

free

Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.

Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.

SLOBODA ZA SERĐA!

Italija: Operacija “Odlučnost” – Otpušteni iz zatvora Alessandro i Giuseppe, a Paola i Giulia iz kućnog pritvora

ardire-prisoners-662x1024

Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).

Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.

Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.

Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.

Fond solidarnosti Araknide.

Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Perugia – Italija: Kronika sudskog postupka

prigione

Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).

Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.

Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.

Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.

Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.

Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.

Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.

Italija: Letak o operaciji “Odlučnost”

9_d527e097b2

Prije godinu dana karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice), vođeni generalom Genzerom, upali si u brojne domove ovog poluotoka, pokrečući najveću represivnu operaciju posljednjih godina protiv anarhista. Istraga ROS-a, koju je potvrdilo Tužilaštvo iz grada Perugia, to jest javna tužiteljica Manuala Comodi, okončala se hapšenjem 10 osoba, i drugih pod istragom, po članku 270bis (subverzivno udruživanje u cilju terorizma, i međunarodnog) te 280 i 280bis (atentat u cilju terorizma i s eskplozivnim napravama).

Od tada je sloboda tih mladića i djevojaka, drugova i prijatelja, izbrisana represalijom države, nakon nekoliko napada na osobe i strukture moći, koja želi zastrašiti i spriječiti glasove nezadovoljstva u trenucima kada je trpljenje podjarmljenih na vrhuncu. I kada Comodi i vrhovi ROS-a žele kroz to graditi svoje karijere.

Danas se na sudu ovdje u Perugi odvija prvi čin tragikomedije nazvane “Operacija Odlučnost”, koja se pompozno reklamira kao intervencija koja je “dekapitirala vrhove Neformalne Anarhističke Federacije”. Sve bi to bilo zaista smiješno kad Alessandro, Sergio, Stefano, Peppe i Elisa ne bi bili još u zatvoru, a Paola i Giulia u kućnom pritvoru.

Sve je očitije nasilje države i kapitalizma, koje ih predstavlja, koje nas tjera na neprihvatljive živote, koje sije strah na radnim mjestima i u nehumanosti poreza i nepodnošljivih cijena, samo da bi i dalje napajala povlastice nekolicine na teret mnogih, koji ne mogu to više izdržati. Nasilje koje tuče i siluje svojom policijom i zatvara u zatvore. Država koja napada svakog tko joj se usprotivi, koristeći pendreke i zakone na raspolaganju. Neovisno o nevinosti ili krivnji naših drugova, oni su pod istragom zato jer se tužitelji pozivaju na zločin o udruživanju, već uobičajen za gušenje pobunjenika, koji se može koristi u nedostatku dokaza manipulirajući riječi, djela ili ideje funkcionalne pri izgradnji tužbe. Zato, dakle, izvjesiti transparent, biti administrator web sajta ili jednostavno raspravljati o stavovima o svijetu, se pretvara u nit vodilju koja povezuje pojedince, mada se čak ni dobro ne poznaju, u udruženje subverzivnog karaktera. A još i dodatno obilježavajući kao “terorizam” sve što se opire terorizmu i nasilju države, kako bi se omalovažio i obespravio opravdani bijes.

Pobuna postaje životni i nužni uvjet ako ne želimo podleći, ako želimo štiti našu čast, našu slobodu i naše potrebe.

SOLIDARNI S ALESSANDROM, PAOLOM, GIULIJOM I BENEDETTOM, KOJIMA SE SUDI DANAS NA SUDU U PERUGI.

SOLIDARNI SA STEFANOM, SERGIOM, PEPPEOM I ELISOM, KOJI SE JOŠ NALAZE U ZATVORU DRŽAVE I ZA KOJE TRAŽE JOŠ ŠEST MJESECI PRITVORA DA BI DOVRŠILI ISTRAGU.

Italija – Operacija “Odlučnost”: Hitno oslobođenje 5 anarhističkih zatvorenika

sticker-hr3

Operacije “Ardire” [Odlučnost], Italija – Tužilaštvo u Milanu traži dodatno produženje pritvora

circus

Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info  i Informa-Azione.

Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:

“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu  RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.

Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!

Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!

SMRT DRŽAVI I NJENIM SLUGAMA!
ZA DIREKTNU AKCIJU

SOLIDARNOST I SUUČESNIŠTVO S DRUGOVIMA U ZATVORIMA DILJEM SVIJETA!

RadioAzione


Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

 

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Italija: Komunikej bloga Culmine čileanskim anarhistima

cropped-culmine-e1361633190594

Kao što se desilo vama s takozvanim “Slučajem Bombas” isto se sada dešava nama s operacijom “Ardire” [“Odlučnost”]. Ovih dana saznajemo da smo, između ostalih, i pod istragom zbog navodnog “financiranja čileanskih anarhista”.

Istina je da smo, svojevremeno, stavili na raspolaganje naš tekući račun, kao oblik konkretne solidarnost s drugovima pod napadom čileanske države.  Učinili smo to javnim komunikejom i učinili bi to, bez dvojbi, ponovno. Neće nikada uspjeti zaustaviti konkretnu solidarnost među anarhistima/cama, ni rešetkama ni zatvorskim odjelima visokog nadzora.

Snažan pobunjenički zagrljaj,
Elisa i Stefano, 14.02.2013.

Elisa di Bernardo, c/c Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, 00156 Roma, Italia

Stefano Gabriele Fosco, Via Casale 50/A, 15122 San Michele (AL), Italia

Suočavanje sa još jednom represivnom operacijom italijanske države

“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.

Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.

Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?

Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.

Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!

NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!

POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!

Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom

Solidarnost sa drugovima pogođenim policijskom operacijom „Ardire“ (Operacija „Odlučnost“)

U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:

Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.

Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.

Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.

(kraj saopštenja, potpisi)

Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu

Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.

Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).

Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).

Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije