Tag Archives: zatvori

Atena (Grčka): Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013.

Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013. Danas počinje teatar sjena koji vi nazivate suđenjem. Više je i nego očito da se radi o suđenju na kojem se sude revolucionarni anarhisti koji su odbacili sistem i njegove komoditete da bi prešli u napad na istog. Zato su stvorili na desetine “specijalnih državnih udara” kako bi se suočili s nama. Specijalni zatvori, specijalni premještaji, specijalni antiteroristički zakoni, specijalna “zaštita” policije. Svi su ti primjeri tajna priznanja sakrivena iza fleksibilnosti i dvostrukih priča koje nam nudi sistem, ali su u biti toliko kukavični da pokrivaju čitavu parodiju još smiješnijim argumentima, ne želeći priznati ono što je očito.

Činjenicu da smo u ratu, da smo neprijatelji i da nas dijeli jedna divizorna linija. Revolucija i Kontrarevolucija.

Ah, nismo toliko naivni da vjerujemo kako vi obožavate vašu “specijalnu” ulogu zbog neke svete dužnosti. Presude koje ćete nam dodijeliti su politički diktat vaši šefova političara, kojima vi vjerno služite da bi se penjali ovom mafijaškom gerarhijom i dospjeli do viših položaja koje toliko priželjkujete.

Vi ste ordinarni “stručnjaci” koji su oni izabrali u ime svojih interesa, u ovom rđavom dobu. Danas su došli ovdje impozantni i svečani, kao što zahtijevaju ovakvi “specijalni” trenuci. Jer ne radi se samo o donošenju pravde i zaštiti zakona, budući da će vas vaši nadređeni političari zasigurno nagraditi.

Što se nas tiče, barem ćemo biti te sreće da nas se osudi službeno. Zato što, za razliku od tisuća zatvorenika i obitelji koje sa strepnjom očekuju što ćete izgovoriti, vaše presude mogu ovisiti o raznim kriterijima.

Vama je bitno da li je jelovnik sudske kantine ukusan, da li je promet gust kada idete na posao ili da li ste prethodnu noć zadovoljeni. No, dobro, ne treba generalizirati, znamo da postoje iznimke.

Znamo da kada će na red stići oni koji su bogati i sposobni ući u vašu sredinu, da će njihovi slučajevi biti milostivo suđeni i vrata slobode će im se širom otvoriti. To je smisao za pravdu koji vi posjedujete.

I tako je donešena pravda. Danas možete mirno spavati. Horde duhova živih mrtvaca koje ste pogubili vašim presudama neće vas noćas proganjati.

Poštovana gospodo suci, vaša pravda ima odvratni miris smrti. Vi ste grobari koji određuju koliko će formaldehida koristiti kako bi nas održavali u stalnom izvanrednom stanju, održavali živima kao muzejske predmete, u zemljama zamrznutog vremena. Prisutni u preživljavanju, odsutni iz stvarnog života.

Mi se ne sakrivamo iza naših prstiju, mi se pobrinemo da naše namjere budu vrlo jasne. Mi smo anarhistički urbani gerilci, neprijatelji ekonomije, demokracije, policije, vojske, buržoaske pravde, zatvora, zakona, tehnološke znanosti. Svega onoga što porobljuje i pokorava slobodu pojedinca.

Da! za nas su banke noseći stupovi ekonomske diktature i uvijek će biti meta naših napada, da li putem eksproprijacije bogatstva kako bi ojačali strukture anarhističke borbe ili kako bi ih uništili tokom jednog prosvjeda, ili dignuli u zrak gerilskim napadom.

Vama je pak krajnji cilj ovog suđenja zaštita banaka i egzemplarna kazna za one koji su izabrali da se naoružaju i napadnu ih. Ukratko, vi ste najbolji dokaz koliko su razni moćnici koji upravljaju postojećim međusobno povezani, samo u cilju da i dalje nastave vladati.

No sada je, budući da govorimo neposredno, stigao trenutak za skidanje vaših maski. Imate hrabrosti da nas osudite kao pljačkaše. Ali upravo ste vi i sav vaš čopor oni koji isisavate godine i godine života ljudima, u ime potčinjenog društva. Zato ako postoje krivci onda ste to vi. I vihor pitanja bez odgovora kovitla se kao sjekira nad vašim glavama.

Koliko ste obitelji upropastili vašim presudama? Koliko ste opresije i boli prouzročili institucijama koje štitite tako strastveno? Koliko ste “samoubojstava” zatvorenika/ca u vašim zatvorima prouzročili? Koliko je osoba osuđeno na sporu smrt u zatvoru?

Koliko ste godina života ukrali tokom vašeg života? 5000, 10000 ili 20000?

Je li istina da kada se vratite u prividnu sigurnost vaših domova kao dobri roditelji ispirete krv sa sebe? Da ne spominjemo količinu novaca koju su dobili baruni vaše mafije u zamjenu za povoljniji postupak. Bolje osnovati neku “neovisnu” komisiju koja će zatim objaviti rezultate vaših istraga. K tome, i na vašem poslu, kao i na drugima, korupcija je sinonim za poštenje.

Zato smatramo da je potrebno reći koliku vrijednost imaju za nas vaši životi. Dok svakodnevno poništavate vrijednost života, kako našeg tako i tisuće drugih, mi smatramo da vi nemate uopće pravo živjeti. Možete biti sigurni da kad mi bili u snažnijem položaju, vi bi bili progonjeni i uhvaćeni. I čim bi vas našli smjesta bi vas zgazili u potpunosti.

Zato osvetite se, na vaš način, bez oklijevanja, za naše uvrede i prijetnje. Budite uvjereni da ćemo prvom prilikom i mi učiniti isto vama.

Maske su pale, gospodo suci, i nemamo ih namjere vratiti da bi sakrili. Sretno s vašim novim spektaklom i njegovom kazališnom družinom. Mi napuštamo suđenje i odbacujemo, svim našim prezirom, pravo da nam oprostite i tražite olakotne okolnosti. Ako imate potrebu da sudite, sudite naše prazne stolice. Ali dobro im sudite, sa svim vašim osjećajem za pravdu. To je jedino što nam možete učiniti.

Zato što anarhiju nosimo u našim glavama i nikada joj nećete uspjeti suditi, koliko god se trudili da nas pokopate, koliko god zatvora izgradili da nas zatvorite, koliko god godina zatvora nam dodijelili i koliko god antiterorističkih zakona bude doneseno da bi vaši teatarski spektakli bili još rigorozniji.

Naša će anarhija opet svaki put pobjeći da bi se sjedinila sa slobodnim duhovima, da bi se izgradili slobodni odnosi, pronašli novi suučesnici, da bi vas pronašli i napali. Sve dok se ne oslobodimo od vas. To je anarhija koju nosimo u sebi.

Ako ste iskreni prema sebi samima, napustite ovaj teatar sudskog procesa i ta vaša lakrdijaštva te nas unaprijed osudite.

Ni koraka nazad!
Sve za Slobodu!
Živjela Anarhija!

Giannis Michailidis i Nikos Romanos

Grčka: Riječi solidarnosti Zavjere Vatrenih Ćelija sa Monicom i Franciscom


Bog je mrtav

U kontekstu poziva na međunarodnu solidarnost sa Franciscom Solarom i Monicom Cabballerom, koje je španjolska država optužila za postavljanje naprave u jednu crkvu, željeli bi podijeliti par razmatranja, bez određenog redoslijeda, u vezi tiranije bogova.

“Nikada više dobri, nikada više osrednjih vjernika u osrednjeg boga, štamparsku grešku ljudskog bića. Čekamo uskrsnuće živih…”
(Odlomak izjave ZVĆ-a za postavljanje četiri zapaljive naprave u četiri crkve, aprila 2009.).

Crkve podignute kao strašila da bi zastrašila život. Sve što je lijepo, strastveno, buntovno i neistraženo osuđuje se kao grijeh. Život je ispunjen zabranama, a servilnost je pohvalna. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da religija ubija život.

Bog kojeg su izgradili je vječni diktator. Nadzire svaki trenutak našeg života da bi nam kasnije nemilosrdno sudio. Ni naše nam tajne ne pripadaju. Njegova je ljubav naoružana prijetnjama vječne kazne, uperenima protiv onih koji se usuđuju dovesti u pitanje njegove zapovijedi. Dobro je što postoje crkve zato što nas podsjećaju da je njihov bog oholi fašist. Svećenici su klerici-oficiri božje diktature. Trivijalniji i krući od njihovog istog boga. Škrci, varalice, licemjeri i pedofili…

Surađuju s političarima, s poduzetnicima i vojskom, blagosivljaju ih svojim zlatnim raspelima u raskošnim odajama. Dobro je da postoje crkve zato što otkrivaju ružnoću njihovih slavitelja mise.

Vjernici su krdo bez vlastite volje, koji se ritmički križaju pod budnim okom boga. Što su križevi veći, to su licemjerniji. Masa vjernika je kao mnoštvo robova u areni antičkog Rima. “Zdravo bože, osuđeni te pozdravljaju…”. Skrušeni i uz grižnju savjesti, odbijaju sve što je različito, svaki prijestup i svako zadovoljstvo koje se ne klanja pred njihovim ikonama. Dobro je da postoje crkve zato što dokazuju da se najveća carstva temelje na vjeri svojih podanika.

Kršćanstvo je doktrina smrti. Obećava laž vječnog života kako bi obezvrijedilo sadašnjost, sada i ovdje. Život koji živimo je samo dokaz vjere. Neukusna dosjetka boga da bi nas iskušao… “Voli tvojeg bližnjeg”, kaže pismo, dok popovi vole moć i bogatstvo. Religija je unosan biznis. Nekada su postojali Križarski ratovi, danas crkva posjeduje poduzeća, banke, televizijske stanice, štampu, zemlju i nekretnine. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da sloboda mora preskočiti ruševine i razvaline njihovih hramova.

Za Monicu i Francisca nas vežu solidarnost i anarhistički afinitet jači od bilo kojeg boga. Postoje i pisma. Pisma koja su izašla iz čileanskih i grčkih zatvora. Neka su stigla na odredište, a neka su izgubljena i nikada pročitana (u našem slučaju). Tako je više manje započeo naš kontakt s Monicom, s drugovima/aricama iz “slučaja bombas” u Čileu i sa brojnim drugim sestrama i braćom od akcije, zatvorenicima Moći. Zato, sve što je rečeno i sve što nije nikada napisano u ovom ili onom pismu, i dalje vrijedi.

Sve do oslobođenja svakog/e od nas.

“Gledaju se međusobno. Riječi su bile nepotrebne. Osim toga, odakle bi trebale doći riječi koje dosižu vrh slobode? Vrijeme je zamrznuto, to su bili njegovi trenuci. Bijeg je bio isplaniran već mjesec dana. Sve tjeskobe, brige, nedaće koje ti pripremi sudbina, radosti, strepnje i snove, sada se treba prepustiti trima minutama koliko će trajati napad. Pogledao je spremište streljiva. Petnaest metaka – petnaest udisaja slobode. I još jedan… njegov dah kada je čuo vlastiti glas koji kaže “Idemo… sloboda ili smrt…”

SNAGE I SOLIDARNOSTI NAŠEM BRATU FRANCISCU SOLARU I NAŠOJ SESTRI MONICI CABALLERO
CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA/ICA OD AKCIJE SE ŠIRI
STVARAMO 10, 100, 1000 ĆELIJA NAPADA

Zavjera Vatrenih Ćelija FAI/FRI
Ćelija članova zatvorenika/ca

P.S. U srijedu jutro 11. decembra 2013. druga Sebastiana Oversluija Seguela ubili su metci jednog zaštitara tokom pokušaja pljačke banke. Kasnije je policija uhapsila dva druga, Alfonsa Alviala Sancheza i Hermesa Gonzaleza Henriqueza. Pljačka banke za anarhiste od akcije je egzistencijalna i ustanička akcija kojom odbijaju prisilu i moralnost nadničarskog ropstva, kojeg nameću gospodari.

SLOBODA ZA ZATVORENIKE ALFONSA I HERMESA
OSVETIMO DRUGA SEBASTIANA

na grčkom, na španjolskom

Atena: Vijesti o zdravstvenom stanju druga P.Argiroua

11.7.2013. drug P.Argirou podvrgnut je prvoj transplantacijskoj operaciji na glavi.

Operacija je bila uspješna i 20.7. drug se vratio u Koridallos u izvrsnom stanju.

Drugovi

Izvor: Act for Freedom

Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

nafplio-prison-riot
FENIKS PROJEKT – ČIN DRUGI

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI) – Međunarodna Osvetnička Zavjera preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave i za eksploziju vozila poznatog zatvorskog stražara, Argirisa Gelbourasa, zatvora Nafplio. Navedeni napad je dio “Feniks Projekta”, započetog eksplozijom vozila direktorice zatvora Koridallos, koju je podmetnula Zavjera Vatrenih Ćelija.

Nismo nasumice izabrali napad na zatvorskog stražara. Argiris Gelbouras (poznat i pod nadimkom Rex) je dugo vremena bio pas stražar vjeran autoritetu. Jedan je od odgovornih za brojna premlaćivanja zatvorenika u zatvorima, a istovremeno je i dobar prijatelj pandura u civilu iz policijske stanice u Nafpliju. Često koristi zatvorenike-lakeje da bi zaplašio ili pogodio druge zatvorenike koji traže svoja “prava” ili ne pripadaju njegovom krugu utjecaja unutar zatvora. Ako zatvorski stražari budu i dalje insistirali na “značajnom ponašanju” te iskaljivali svoje komplekse i frustracije na zatvorenicima, posjetit ćemo ih s još gorim namjerama. Ništa neće proći bez odgovora. Neprijatelji slobode posjeduju imena i adrese.

Ovim napadom želimo istovremeno otkloniti veo tišine koji obavija mučenja i bijedne uvjete života zatvorenika u zatvorima u Nafpliju (i ne samo). Zatvori u Nafpliju su grobovi od cementa u koje je “zakopano” oko 600 zatvorenika (mada je zgrada “propisana” za 300). U ćelijama za 2-3 osobe boravi 6-7 zatvorenika, od kojih polovica spava na podu. Continue reading Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

filospinato

Dobio sam iz Njemačke (19.4.13.)

“(…)
Nastojat ću napraviti sažetak onoga što se desilo Gabrielu. Prošlog je tjedna odveden pred “Audiencia Nacional” [Nacionalni vrhovni sud] u Madridu. Zato je premješten u španjolski zatvor, činjenica koja nije bila poznata dok nije odveden pred sud.

Kao što znamo talijansko pravoduđe je izdalo europski nalog za uhićenje povezan s “Operacijom Ardire” [Odlučnost], zbog koje je pod istragom.

Talijansko pravosuđe traži njegov premještaj u talijanski zatvor; ne znamo da li samo zbog ispitivanja ili ga pak žele duže zadržati. Prvo ročište na sudu je otkazano jer se advokat nije pojavio, zbog čega smo zadobili na vremenu. Sutra novo ročište, 16. aprila, na kojem će Gabriela informirati o europskom nalogu i da li ga želi osporiti.

Continue reading Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740

Bučne demonstracije u novogodišnjoj noći, u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv zatvora

Vankuver

Dana 31. decembra 2012. grupa od oko desetak anarhista okupila se ispred Vaspitno-popravnog doma u Bernabiju povodom godišnjih bučnih demonstracija solidarnosti sa zatvorenicima. Bučne demonstracije se dešavaju širom sveta 31. decembra, kada oni na ulicama viču i prave buku kako bi podsetili one koji su zaključani unutar represivnih zatvorskih zidina da nisu zaboravljeni i da sistemi koji ih tlače nisu neuzdrmani. To je tradicija koju su uglavnom usvojili anarhisti koji vide nepravdu ne samo zatvorskog sistema već svih sistema ugnjetavanja koji nam se nameću protiv naše volje. Ne postoji vera u reforme i, iako se može činiti kao nemoguća misija, borimo se za demontiranje zatvorsko-industrijskog kompleksa koji bogate kupa u parama, a siromašne zatvara.

Continue reading Bučne demonstracije u novogodišnjoj noći, u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv zatvora

Drugovi uhapšeni 12. februara 2012. u Atini biće pušteni uz kauciju

Kako prenosi sajt Act for Freedom, talac socijalnog rata, drug Vangelis Kailoglu je – putem telefonskog poziva – javio da će svi uhapšeni tokom incidenata koji su se desili 12. februara 2012. u Atini uskoro biti pušteni na slobodu uz kauciju. Vangelis i još trojica drugova se nalaze u tamnicama grčke države već šest meseci.

SPALIMO SVE ZATVORE!
SOCIJALNI RAT DOK NE PADNE I POSLEDNJI GOSPODAR!

Beograd: Baneri protiv represije

U sklopu poziva Contra Info na propagandne akcije protiv represije postavili smo tri banera u širem centru Beograda. U danu (8.8.2012.) kada smo izveli akciju dešavala se i fudbalska utakmica, tako da je područje u kom smo postavili banere bilo preplavljeno policijskim snagama što je akciji dalo i dodatnu simboličnu notu.

Stop društvu prinude i kontrole
državnim, komunalnim i privatnim kerovima
i uterivačima dugova
Banke pljačkaju
države ih štite i plaćaju
(A) slobodari

Solidarnost sa zatvorenim anarhistima
Sloboda za sve zatvorenike

Ni sluge ni gospodari
Anarhisti/Slobodari

Suočavanje sa još jednom represivnom operacijom italijanske države

“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.

Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.

Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?

Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.

Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!

NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!

POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!

Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom

Solidarnost sa drugovima pogođenim policijskom operacijom „Ardire“ (Operacija „Odlučnost“)

U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:

Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.

Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.

Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.

(kraj saopštenja, potpisi)

Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu

Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.

Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).

Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).

Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Montreal: Bučne demonstracije u znak solidarnosti sa uhapšenim drugaricama

Sreda, 16. maj 2012. oko 21:30h. Oko stotinu ljudi se pojavilo ispred centra za pritvor žena Tangaj u Montrealu, u kom su utamničene tri mlade žene optužene za bacanje jedne dimne bombe koja je prošlog četvrtka paralizovala montrealski metro. Smradovi iz pokrajinske policije su se već nalazili na mestu dešavanja.

Na demonstracije je pozvano “…kako bismo napravili malo buke i razbili izolaciju koju stvaraju zatvorski zidovi, i pokazali našim drugaricama kako nisu same. Ovo su takođe demonstracije protiv političke i policijske represije koja traje još od početka štrajka, protiv optužbi protiv naših drugova, i u znak solidarnosti sa svima koji se nalaze iza rešetaka.”

Continue reading Montreal: Bučne demonstracije u znak solidarnosti sa uhapšenim drugaricama

Zatvor zvani Honduras

U večernjim satima u utorak, 14. februara, u gradu Komajagva izgoreo je kazneno-popravni zavod, uz fatalne posledice za više od 355 ugljenisanih zatvorenika. Ovo je treći put za manje od deset godina da zastrašujući požari odnose živote na stotine zatvorenika; mnogi od njih su bili zatočeni bez ikakvih presuda ili su jednostavno dovedeni pred vlasti jer su bili tetovirani.

Požari u zatvorima koji se nalaze u gradovima Ceiba i San Pedro Sula, tokom mandata nacionaliste Rikarda Madura, nisu poslužili kao lekcija o čudnom upravljanju pravosuđem i zatvorima u Hondurasu. Još jednom se istorija ponavlja, ali je sada još sumornija, sa izjavama navodnih begunaca koje su procurele, koji su pričali o planiranom bekstvu u dosluhu sa zatvorskim vlastima, i indicijama suseda zatvorskih farmi, koji su osetili snažan miris benzina koji je dolazio iz zatvorskog objekta. Nasilje u kome se zemlja našla nije bez podloge. Male elite moćnika su saučesnici u sekvestraciji Hondurasa, jasno uz uobičajenu podršku stranih zemalja čiji se interesi vrte oko pljačke takozvanih prirodnih i ljudskih resursa.

Državni udar iz 2009. je poslužio kao katalizator za poniženja koje je pretrpeo narod Hondurasa. Nažalost, izbori nametnuti od strane američke imperije i nekih zemalja EU su legitimizovali pučiste i naslednike režima koji su poslužili procesu defenestracije demokratije.

Postojeće truljenje u organima državne bezbednosti, krađa arsenala oružja, trgovina oružjem iz SAD, militarizacija narko kartela, nekontrolisane bande (“maras”, deca neoliberalizma) deo su ovog koktela nasilja koji uništava ljude u Hondurasu.

Ukoliko bi glasine o umešanosti zatvorskih vlasti u izazivanju ove nesreće bile potvrđene (pored gnusnog nemara nedopuštanja vatrogascima da uđu na lice mesta i neotključavanja zatvorskih ćelija), događaji u Komajagvi će dokazati masakr sa predumišljajem, kamenujući tako već preminuli pravosudni sistem ove banana republike.

Čitava zemlja je u potpunosti skrhana ovim masakrom. U međuvremenu, sadašnja administracija ne skida svoj večiti osmeh, i pripovedačkim stilom Džordža Orvela i njegovog ministarstva istine, namerava da prikrije honduras (šp. dubine) u koje smo uronjeni, u oblastima ljudskih prava i ekonomske krize koji utiču na zemlju.

U ovoj zemlji smo svi zatočenici male grupe manijaka od kojih su neki specijalizovani za represije, a drugi za zastrašivanje. Politička laboratorija koja je postala takozvani trougao smrti (Gvatemala, El Salvador i Honduras) je pomogla američkoj imperiji da stvori ratnu zonu, u kojoj se nesigurnost koristi za medijske dezinformacije kako bi se ljudima usadila u glavu navodna potreba za tiranskom vladom koja bi iskorenila nasilje.

Takav primer je izabrani predsednik Gvatemale, Oto Perez, koji je poznatiji kao krvnik naroda Iksil. Gubitak istorijskog sećanja ljudi je ozbiljan pokazatelj nemogućnosti da rešimo naše probleme i toga kako su neke frakcije na korak od zahteva za stranom intervencijom.

Nasilje koje traje nije bez podloge već je deo scenarija dobro pripremljenog i dirigovanog sa velikih udaljenosti, i makabričnim ciljem potpaljivanja požara u Hondurasu i produžavanjem dominacije.

La Ceiba, Atlántida, 20. februar 2012.
Organización Fraternal Negra Hondureña, OFRANEH

Izvori: 1, 2

Grčka: Prvi dan protestnih mobilizcija širom zemlje – Da bi se oslobodili duga, moramo uništiti postojeće

10.02.2012.

SLOBODA ĆE CVETATI IZ RUŠEVINA SVAKE VLASTI (A)

23.58 U Atini skvoteri Pravnog fakulteta odbacili svaki koncept institucionalnog priznanja univerzitetskog azila i pozvali na širenje sličnih mesta otpora širom Grčke. “Iako smo pre samo godinu dana, tokom slučaja 300 radnika-imigranata, doživeli brutalnu opsadu i izbačeni, u ovim časovima se ta ista zgrada još uvek javno održava i brani”. Drugovi sa slobodnog radija 98FM prenose subverzivne radio talase iz unutrašnjosti okupiranog Pravnog fakulteta šireći tako agitaciju. Naredni dani će biti dugački, u isto vreme puni i nade i očaja. Danas na ulice jebene metropole nije izašlo mnogo ljudi. Sutra, i u danima koji slede, ili ćemo biti određeniji ili ćemo “čekati Godoa” – ne samo ovde, ne samo sada, već širom sveta.

Međunarodna solidarnost će se još jednom pokazati kao ključ za nastavak naše borbe.

20.45 U Iraklionu na Kritu održane večernje demonstracije sa velikim brojem učesnika (procenjeno na oko 15,000!). Do sukoba sa policijom je došlo kada su demosntranti marširali ka trgu Elefterias. Demonstracije su sada završene.

Šefovi korporativnih medija su naredili svojim lakejima da plasiraju informacije o tome kako će se glasanje o novom sporazumu desiti u ponedeljak (a ne u nedelju), kao i vesti o ostavkama članova vlade. Bez obzira na to kakva će biti njihova “istina”, narodne mobilizacije će se nastaviti.

20.00 Drugovi na okupiranom Pravnom fakultetu su od advokata dobili informacije u vezi onih koji su do sada uhapšeni: u Atini je danas uhapšeno 7 ljudi (pored na desetine drugih koji su privedeni i kasnije pušteni), a tokom jučerašnjeg protesta policija je uhapsila nekoliko osoba – od toga su dve osobe maloletne (jedna ima 15 godina) i žestoko ih pretukla (slomljena rebra itd.). Oni će verovatno biti optuženi za krivična dela i po “zakonu o kapuljačama” (engl. “hoodie-law”, kukulonomos), a pred sudiju će biti izvedeni, sutra, 11. februara.

15.05 Potvrđena informacija da je policija, ranije tokom dana, na Sintagmi teško povredila najmanje jednog demonstranta.

Svako ko je stajao ispred zatvorskih zidina i nije ostetio sramotu zbog degradacije ljudske istorije, mora biti ili upravnik (zatvora) ili slepac.”

U međuvremenu, širom Grčke su u toku protestne mobilizacije u muškim i ženskim zatvorima. Nacrt zakona o “pravosuđu”, koji je između ostalog predviđao tzv. dekongestiju grčkih zatvora, nedavno je odbačen u parlamentu. Očekivalo se da će taj zakon imati pozitivne efekte za najmanje 1,500 žena i muškaraca zatočenim u zatvorima, a njegovim usvajanjem mnogi su mogli biti oslobođeni. Trenutno se odvijaju kolektivni protesti zatvorenika zbog zakonodavnih i životnih uslova. U mobilizacije širom zemlje, do sada su se uključili zatvori Grevena, Trikala, Larisa, Koridalos, Nea Alikarnasos – Krit, Krf, Komotini. Unutar ovih prenatrpanih paklenih rupa demokratije, zatvorenici koji učestvuju u protestu ili odbijaju zatvorsku hranu ili tokom podneva nakon šetnje odbijaju da se vrate u ćelije, dok u mnogim zatvorskim objektima tek treba da uslede štrajkovi i obustava rada (u Alikarnasosu i Patri zatvorenici-radnici su već započeli štrajk).Svi zatvorenici koji protestvuju svesno rizikuju ili gubitak opravdanog uslovnog otpusta ili odlazak iz zatvora, i nalaze se pod stalnim pretnjama disciplinskim merama i mučenjem (pored već dramatične nestašice hrane, grejanja, itd.).

Ko god zaboravlja taoce socijalne borbe zaboravlja i samu borbu.

15.00 Demonstracije i protesti su održani u raznim delovima Grčke, na primer, u Solunu, Kozaniju, Volosu, Trikali i ostrvu Skopelos. Perfektura grada Larise je okupirana, kao i perfektura grada Krf. Na Kritu, demonstranti su okupirali skupštinu grada Retimno. U Iraklionu na Kritu oko 50 anarhista je blokiralo supermarket “Ariadni” u znak solidarnosti sa borbom magacinskih radnika tog preduzeća koji se u štrajku nalaze već 15 dana. Isti demonstranti su blokirali i filijalu Alfa banke čiji je deoničar i krupni industrijalista Manesis koji je takođe vlasnik “Grčke železare” u Aspropirgosu u kojoj su radnici ušli u 101. dan svoje borbe i štrajka. Continue reading Grčka: Prvi dan protestnih mobilizcija širom zemlje – Da bi se oslobodili duga, moramo uništiti postojeće

Atina: Doček Nove godine ispred tamnice Koridalos

Solidarno okupljanje ispred zatvora Koridalos, 31. decembra 2011. od 23.00h u gaju u ulici Grigoriu Lambraki

Naši glasovi se neće utišati ili prestati da prolaze kroz zatvorske zidine i rešetke kako bi se spojili sa glasovima onih koji se nalaze u državnim paklenim jamama i koji se bore za dostojanstvo i slobodu. Naši glasovi će se čuti glasnije i glasnije sve dok se ti zidovi ne sruše.

[posteri na grčkom jeziku]

Poziv na novogodišnje bučne demonstracije ispred zatvora i centara za pritvor širom sveta

Poziv na demonstracije solidarnosti u novogodišnjoj noći ispred zatvora Brikston, južni London, Velika Britanija

http://www.youtube.com/watch?v=P9wldLwnN_0
video 2008/9.

http://www.youtube.com/watch?v=YMA3XUjpvmo
video 2010/11.