Tag Archives: mart

Italija: Poziv na solidarnost s anarhistom Sergiom, uhićenim tijekom operacije “Ardire” [Odlučnost], Giulia Marziale puštena iz pritvora

bath

Sergio se bori, mi se borimo!

Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.

Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.

Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.

Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it

Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.

SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!

Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Nekoliko solidarnih

izvor

***

Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku

Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!

Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.

Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Grčka: tekst anarhokomunista Tasosa Teofiloua iz zatvora Domokos

Ovaj je tekst napisan 24 sata prije magičnog bijega iz zatvora Trikala 22.03.2013.*

Vjerojatno postoji određeni interes za osvrt na posljednja dva pokušaja bijega iz zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj, jedan helikopterom iz zatvora u Trikali, drugi jednim malim “blefom” iz zatvora u Malandrinosu.

U prvom slučaju policija nije oklijevala, kako bi konsolidirala nultu stopu tolerancije, dovesti u opasnost na desetine osoba, samo da bi spriječila bijeg, čin koji predstavlja prekršaj a ne zločin…

U drugom smo slučaju vidjeli što može postići zatvorenik kad prikaže jedan običan radio kao daljinski upravljač bombe (!), kada mehanizmi primjene zakona znaju da se ne šali sa svojom slobodom. Mada na koncu nije uspio pobjeći, ipak je 24 sata držao na nogama čitav zatvor, s jednim jedinim oružjem: svojom odlučnošću.

Međutim, značenje ova dva slučaja leži u drugačijem poimanju bijega, u njegovoj promjeni na individualnom nivou zatvorenika. Sve do kraja devedesetih godina pobuna i bijeg su bila dva gotovo uzajamna pojma. Pobuna je obično proizlazila iz pokušaja masovnog bijega. Zatvorenici jednog zatvora nastojali su zajedno pobjeći. Neki su uspjeli, druge su panduri ranili tijekom bijega, dok su se ostali vratili nazad i zapalili zatvor. Razloge ove promjene trebamo tražiti s jedne strane u modernoj tehnologiji i u arhitekturi represije, a s druge u neviđenom individualizmu modernih zatvorenika.

Moderni su zatvori izgrađeni tako da postignu najveću moguću kontrolu, koristeći oba načina, fizički i elektronski. Telekamere na svakom uglu, savršeno naciljane ruke bez ikakvog prirodnog elementa. Vrata koja se otvaraju samo elektronski, iz kontrolne sobe. Čak ni krov – bitan detalj – primarno sklonište pobunjenih zatvorenika, nije dostupan na bilo koji način.

S druge pak strane promjena sastava zatvorenika, kroz posljednje desetljeće, dovela je do određenih izmjena u samoj percepciji zatvorenika. Populacija zatvorenika se više ne sastoji ni od zločinaca žednih krvi ni od romantičnih razbojnika. Danas je sačinjavanju useljenici iz Afrike i Azije, koji u većini slučajeva ne znaju, ne samo jezik, nego ni zašto su u zatvoru. Sačinjavaju je narkomani koji bi trebali biti u bolnici. Sačinjavaju je sitni uplašeni prijestupnici i dužnici, novi trend grčkih zatvora. Sačinjavaju je “kumovi” i kriminalci noćnog života, koji u zamjenu za male usluge održavaju ravnotežu u grčkim zatvorima, između korupcije i socijalnog mira.

Odnosi među zatvorenicima su lažni, ogavno licemjerni i diplomatski. Igra dominacije koja koči razvoj povjerljivih odnosa, koja smanjuje borbenost, za koju je potrebna solidarnost. Zatvorenici, podijeljeni po nacijama i plemenima, po velikim i malim kaznama za različita počinjena djela, po vlastitim različitostima koje proizlaze nadasve iz droge i malih osobnih interesa, uništavaju svaku borbenu zajednicu koja bi se mogla stvoriti. Na koncu, tko želi afirmirati svoju slobodu treba pokušati sam ili s nekoliko prijatelja. Čini se da je kolektivno rješenje zastarjeli romanticizam koji pripada devedesetima.

A zašto je sve to važno?

Zato što zatvor nije ogledalo društva. To je prije prostor u kojem se koncentriraju njegove funkcije, njegove vrijednosti, njegova tradicija, njegova etika, njegovi problemi. Promatrajući i analizirajući ono što se  događa unutra, sposobni smo interpretirati društvenu inerciju vani.

Helikopteri za bijeg su spektakularni i opravdani, ali ljepši je oganj pobune. Ne smijemo prestati iskazivati poštovanje svima koji su uspjeli pobjeći, kao i onima koji su pokušali, ali ne smijemo ni zaboraviti da naš cilj nije samo letjeti iznad zidova, nego plesati na njihovim ruševinama.

A. Teofilou.
21.03.2013.
sekcija E1 zatvora Domokos

* Dana 22. marta 2013.  desilo se uspešno bekstvo 11 zatvorenika iz zatvora Trikala (njih devetoro se još uvek nalazi u bekstvu, dok je policija dvojicu begunaca uhvatila nedaleko od zatvora).

 

Grčka: Anarhista Vangelis Kucibelas osuđen na 15 godina zatvora

flame

Suđenje anarhisti Vangelisu Kucibelasu počelo je 6. marta 2013. pred mešovitim krivičnim sudom u Larisi. Drug se nalazio u pritvoru gotovo godinu dana, optužen za niz napada paljevinom koje su se desili u gradu Trikala tokom marta i aprila 2012.

Tokom prvog dana suđenja, advokat odbrane je demantovao ranije izjave doušnika Jorgosa Zafirisa koji je svedočio na sudu. Doušnik je priznao da ga je policija naterala da potpiše lažnu izjavu jer je bio uhapšen zbog droge, a panduri su mu rekli da se tako može izvući. Sud je zapretio da će tražiti da se on pritvori zbog krivokletstva, ali se to nije desilo.

Narednog dana, 7. marta, Vangelis je objasnio sudu da postoje čvrsti dokazi da se nalazio drugde (u blizini perfekture) u vreme jedne od paljevina, i da nije bio ni blizu mesta napada, ali su sudije odgovorile da je očigledno da se nalazio  u zgradi perfekture gde je navodno pokušavao da postavi drugu zapaljivu napravu! Vangelis je govorio o političkom značaju tih napada paljevinom (bez obzira ko ih je izveo), sa osvrtom na vladajući politički sistem kao i uspon nacističke partije “Zlatna zora”.

Pored toga, Vangelis je tražio da bude prebačen u drugi zatvor jer je, kako je rekao na kraju svoje izjave, “Trikala zatvor prepun droge; ne mogu više da izdržim.”

Sudije suda u Larisi su donele pogubnu odluku u ovom slučaju bez prihvatanja bilo kakvih olakšavajućih okolnosti. Vangelis je osuđen na 15 godina zatvora, sa pravom žalbe, i kaznu od 300E. Tužilac je na početku zatražio kaznu od 27 godina zatvora, ali je posle pauze u postupku, kazna “smanjena” na 15 godina.

Vangelisovi prijatelji koji su ga faktički podržavali sve vreme, poželeli su mu da ima snage i izdrži u nadi da će ranije izaći iz zatvora i uzviknuli: “strast za slobodom je snažnija od svih zatvora!”.

“Sinergija anarhističkih organizacija Divlja sloboda i Podstrekači socijalnih eksplozija” je nedavno, 13. januara 2013., posvetila uspešan napad zapaljivom napravom na šoping centar u predgrađu Marusi u Atini, Vangelisu Kucibelasu i drugim drugovima anarhistima koji se nalaze u bekstvu ili u zatvoru. Neka se akcije solidarnosti šire i greju srca svih talaca društvenog rata!

Trenutna adresa:

Evangelos Koutsibelas
Krinitsa, Trikala – Mpalkoura Trikalon 42100
4th wing, Trikala prison, Greece

Atina: Preuzeta odgovornost za napad na policijsku stanicu Akropolj u znak sećanja na Lambrosa Fundasa

acropoleos_molotovs
“Svi ljudi sanjaju, ali nejednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim kutcima svojih umova, bude se danju kako bi otkrili da je sve to bila samo gola taština; ali oni koji sanjaju danju opasni su ljudi, jer oni svoje snove mogu sanjati otvorenih očiju i ostvariti ih… “

(T.E. Lorens)

I tako, inspirisani snovima o BESU, ali iznad svega SEĆANJEM, u ranim jutarnjim časovima 10. marta 2013. godine napali smo policijsku stanicu Akropolj, uhvativši bez garda gomilu pandura iz tog kraja.

Razloga je mnogo, ali gubitak Lambrosa Fundasa veći je od svih.

Prošle su već tri godine od te noći 10. marta kada je Lambros Fundas, meso od mesa anarhističkog pokreta i član “Revolucionarne borbe”, pao tokom oružanog sukoba sa svinjama iz grčke policije u naselju Dafni u Atini.

Njegov život i smrt su primer koji nijedan borac za slobodu nikada neće moći zaboraviti. Ne možemo dopustiti da prolivamo suze za našim mrtvim drugovima, ali imamo odgovornost da učimo iz vere, posvećenosti i doslednosti njihove borbe. Nosimo odgovornost da svim sredstivma odajemo počast sećanju na Lambrosa Fundasa, razmišljajući o putanji njegovog političkog puta, akcijama, pa samim tim i njegovom životu.

Neka ruke posegnu i podignu njegov pištolj. Mi, kao još jedan a svakako ne i naš poslednji oproštaj sa njim, kažemo:

Lambros, revolucionari će nastaviti da uzgajaju cvet koji je tog jutra procvetao u naselju Dafni, sve do POBEDE…

LAMBROS FUNDAS!

sve se nastavlja…

izvor

Italija – Alfredo Cospito: pismo Vatrenim Ćelijama

caminoDragi drugovi, draga drugarice, Vaše me pismo ispunilo radošću i snagom. Imao bih mnogo toga da kažem, ali napisat ću samo nešto. Drugovi/arice u zatvoru mogu pridonijeti analizom i pružati dodatne alate drugovima/aricama koji su vani. Osim pobune i nepomirljivosti u zatvorima, borba se nastavlja, a vi nam dajete primjer vašim otporom. Komunikacija se može odvijati samo kroz djelovanje, ne smijemo dozvoliti da nas zastupaju rječiti profesionalci, od životne je važnosti da vijesti i ideje putuju svijetom, ali trebamo svakim sredstvom izbjeći birokratizaciju jednog procesa koji treba ostati odvojen od stručnjaka informacije. Projektualnost treba biti zajednički proizvod djelovanja drugova/arica vani i analize drugova/arica zatvorenika.

Javna tribina o kontrainformaciji koja će se održati u Solunu je vrlo važna, uvjeren sam da ćete u vašoj intervenciji navesti i ovu moju primjedbu. Što ne znači, naravno, da “kontrainformacija”, web sajtovi i blogovi, nisu važni, ali to je nešto drugo. Ne smijemo brkati kontrainformacijsku praksu s direktnom akcijom. Najveću težinu zauzima dosljednost u riječima sestara i braće u ratu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” se sve vrti oko “skupštine”, koja postaje vježbaonica autoritarizma, humus iz kojeg izrastaju vođe i vodiči čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti čine sve kako bi ugušili već u začetku novo koje napreduje. Novo koje napreduje je konkretizacija neformalne organizacije, mada neki insurekcionalisti uporno tu organizaciju uvijaju u beskorisne teoretske apstrakcije, u političke računice, u stalna posredovanja u potrazi za građanskom podrškom, koja zapravo izobličuje svako revolucionarno značenje. Moć odlučivanja koju anarhistički vođe posjeduju zbog svoje karizme unutar skupštine, rasplinut će se kroz govor akcije, a grupa afiniteta i individualno djelovanje će ponovno zadobiti na snazi. “Realistima”  anarhizma preostaje samo kontrastiranje novoga potičući sve više “socijalne borbe”, u potrazi za “narodnom potporom”, koju mogu zadobiti samo progresivnim poricanjem svega što je anarhističko i istinski insurekcionističko. Zahvaljujući Vašim tekstovima pojmovi kao što su nihilizam i anti-socijalni anarhizam šire se svuda. Dug put je pred nama, ali smjer je ispravan. Vaša me hrabrost ispunjava ponosom. Iz zatvora ove ćelije, Olga, moj te osmjeh pozdravlja. Moje tijelo je vaše tijelo, moja krv je vaša krv.

Uvijek za anarhiju.

Alfredo Cospito

izvor

Neki od postera i tekst letka sa ulica Barselone tokom generalnog štrajka

Tekst anarhističkog postera koji je lepljen pre štrajka

Šta je generalni štrajk?

To je prekid normalnog funkcionisanja sistema. To je blokiranje protoka ljudi i robe. To je sabotiranje zupčanika potrebnih za funkcionisanje sistema. To je napad na one koji su odgovorni za naše ugnjetavanje. To je suprotstavljanje braniocima i lažnim kritičarima trenutne paradigme. To su borbe u našem svakodnevnom okruženju (naselju, radnom mestu, školi, itd.). To je izlazak na ulice i deljenje onog malo što je preostalo: besa, hleba i snova. To je upotreba čitavog arsenala koji nam je istorija potlačenih stavila na raspolaganje.

Generalni štrajk može biti samo divlji, sve ostalo je (samo)parodija. Videćemo se na ulicama 29. marta!

Continue reading Neki od postera i tekst letka sa ulica Barselone tokom generalnog štrajka

Španija: Demonstracije generalnog štrajka od 29. marta

Širom Španije protesti i demonstracije prvog generalnog štrajka od 2010. godine su počeli u ranim jutarnjim satima u četvrtak 29. marta. Protestna okupljanja pre demonstracija su održana u gotovo svim većim gradovima (procenjuje se da je održano 111 protesta širom zemlje) sa ciljem ukazivanja na katastrofalne posledice koje podrazumeva nova “reforma tržišta rada”, širenja mobilizacija širom zemlje, sprečavanja štrajkbrehera da sabotiraju štrajk i da se, kroz direktnu akciju i blokade, zatvore preduzeća, radnje i radna mesta za koja se očekivalo da će ostati otvoreni, uprkos štrajku, pa čak i da se odseku glavne ulice u gradovima. Ulog je bio dvojak: paralizovati linije i proizvodnje i potrošnje. Zato su štrajkači pozivali ljude da blokiraju sve usluge i (onima koji imaju posao) da ne idu na posao, ali i takođe da ne kupuju ništa, i da telekomunikacije, struju itd. koriste što je manje moguće.

Iako je “reforma rada” izglasana u parlamentu još početkom februara 2012., usvajanje opšteg državnog budžeta će se desiti u petak 30. marta, što znači da će vlada pokušati da, pored ostalog, nametne još više direktnih i indirektnih poreza i smanji socijalna davanja smanjenjem javnih fondova (pri čemu će nove mere najviše pogoditi obrazovanje i zdravstvenu zaštitu). Zakonodavne svireposti, usred stalnog pojačavanja napada na radne ljude Španije, duboko utiču na nezaposlene i naknade za nezaposlene kao i propisane beneficije za penzionisanje i penzionere.

Continue reading Španija: Demonstracije generalnog štrajka od 29. marta

Varšava: Skvot Elba ostaje!

U petak 16. marta 2012. skvot Elba je napadnut od strane plaćenika jedne privatne kompanije uz asistenciju poljske policije. Projekat-skvot Elba je osnovan 2004. godine. Finska kompanija Stora Enso (vlasnik objekta) je bila svesna postojanja i aktivnosti koje su se dešavale i Elbi i, nakon protesta od pre dve godine, prisustvo skvotera na tom području je bilo prihvaćeno. Niko od korisnika zgrade nije bio obavešten od zakazanom datumu izbacivanja, tako da je upad bio potpuno iznenađenje za ljude koji su živeli u skvotu koji je najveći i najstariji aktivni socijalni i kulturni centar u Varšavi.


Continue reading Varšava: Skvot Elba ostaje!

Patras, Grčka: Antifašistička direktna akcija

Danas, 15. marta 2012., ubrzo nakon 13h, velika grupa anarhista i antifašista je upala u lokalne kancelarije neo-nacističke partije Chrissi Avgi/Zlatna zora, locirane u ulici Germanu, u centru Patrasa. Ovo fašističko gnezdo, koje je tek otvoreno u ponedeljak, 12. marta, u potpunosti je uništeno. Takođe, antifašistički slogani su ispisani na većini zidova zgrade koja je bila predviđena za neo-nacističke batinaše, dok je njihov materijal mržnje zapaljen i bačen na ulicu. Drugovi su demonstracijama napustili mesto dešavanja.

Mržnja i bes prema svakom rasisti

izvor

Iraklion, Krit: Antifašistička akcija protiv neonacista

Dolaze sa džepnim noževima, dolaze sa noževima; fašisti polomićemo vam noge i ruke

Saopštenje antifašista povodom incidenta-pokušaja neonacističkih batinaša iz “Zlatne zore” da se pojave na lokalnoj stanici “Kriti TV”

U petak 2. marta, oko 15h, grupa drugova je napala članove Zlatne zore u industrijskom području Irakliona, nakon što su dobili informaciju da se šljam tamo okupio. Još početkom nedelje smo bili svesni njihovog prisustva u gradu. Fašisti su bili na “Kriti TV” zbog govora koji je glavešina kritskog ogranka neonacističke partije trebao da održi. Nakon kraćeg sukoba, nacisti su pobegli i sakrili se u restoran koji se nalazi unutar TV stanice, odakle su nas siledžije gledale kako razbijamo vrata prodavnice u pokušaju da provalimo u zgradu i, takođe, kako uništavamo njihove privatne automobile. Reakcije hitlerovaca su bile pretnje sa bezbedne udaljenosti, dok su telefonom pozivali pandure i  postavljali predmete kako bi blokirali vrata.

Pokušaj pojavljivanja zlatnozoraša u prostorijama “Kriti TV” je usledio nakon njihovog provokativnog prisustva u selu Vianos, pre oko dve nedelje, kada su članovi ove legalne – kako oni tvrde – partije napali imigranta i pretili mu pištoljem.

Nakon ovog poslednjeg incidenta, moramo da pojasnimo

/fašistima:
Kao što ste mogli shvatiti i u junu, vaše javno ili ne-javno prisustvo u Iraklionu neće biti tolerisano, ni sada, niti bilo kada. Dobićete odgovarajući odgovor na svaki pokušaj da stupite nogom u ovaj grad.

/masovnim medijima uopšte, a posebno “Kriti TV”

Dajući glas Hitlerovim potomcima – i tako ih priznajući kao još jedan, iako ekstreman, ali moralno legitiman politički koncept – automatski ste nagradili fašizam. Od sada, svako preuzima odgovornost za svoje poteze. Od sada, svako preuzima odgovornost  za svoje poteze.

/zajednici Iraklion

Kako živimo u eri  u kojoj će sve vrste cveća cvetati  i zbog toga što neko krije otrovno trnje,  proterivanje čak i pojedinačnih fašista iz škola, igrališta i naselja stvar je svih onih koji ne dele Hitlerove vizije za čovečanstvo.

Glavnu odgovornost za činjenicu da rat protiv fašizma traje toliko dugo snose oni koji fašizmu povremeno nude mir.

Antifašisti iz Irakliona

izvor

Korunja, Galicija: Direktna akcija u znak solidarnosti sa borbama zatvorenika

U zoru 1. marta, nekoliko fontana u Korunji je obojeno u crveno u znak solidarnosti sa preko 50 zatvorenika koji se bore protiv torture i zlostavljanja u španskim zatvorima. Pored toga, ispisivali smo slogane ZATVOR = TORTURA, kako bi razbili zidove koji sakrivaju ove savremene centre za istrebljenje i koje stalnu zloupotrebu vlasti čine nevidljivom.

Continue reading Korunja, Galicija: Direktna akcija u znak solidarnosti sa borbama zatvorenika

Atina: Plakat skvota Vila Amalija sa pozivom na protestne demonstracije u subotu, 3. marta 2012.

U vreme kada se siromašne nazivaju  “prosjacima”, a bogate  “filantropima”…u vreme opšte krize, dok totalitarizam maršira, kada se centar Atine pretvara u policijsku državu i rekonstruiše, a ljudi koji se bore i dolaze iz nižih društvenih slojeva se žigošu kao kriminalci,  kada su imigranti meta društvenog ubrzanja fašizma i rasističkih pogroma…U ovim vremenima su skvotovi, kao još jedno od uzvišenja socijalnog otpora i borbe protiv varvarstva, ugroženi državnom represijom….

SKVOTIRAJMO PRAZNE KUĆE – HAJDE DA UZMEMO ŽIVOTE U NAŠE RUKE

Solidarnost sa skvotom Lela Karajani 37
i okupiranom opštinskom tržnicom Kipseli

Dalje ruke od skvotova, svih samoorganizovanih prostora
i borbi koje se vode bez tutorstva

Demonstracije: subota, 3. mart 2012. 12h
Okupljanje je ispred okupirane tržnice Kipseli (ulica Fokinos Negri 42)