8. aprila 2014., na zahtjev same javne tužiteljice, drugovima/aricama pod istragom u takozvanoj “Operaciji Odlučnost” ukinute su (za neke od optuženih nakon gotovo godinu dana) sve sigurnosne mjere (obaveza javljanja dva put dnevno u policijsku stanicu, obaveza boravišta i zabrana napuštanja zemlje).
Zagrljaj napokon slobodnim drugovima/aricama!
Za anarhiju!
Danas 20. decembra 2013. drug Sergio Maria Stefani otpušten je iz zatvora jer je istekao rok nakon 18 mjeseci pritvora u vezi takozvane “Operacije Odlučnost”, bio je posljednji optuženi koji se još nalazio u zatvoru. I on, kao drugi drugovi otpušteni proteklih mjeseci, ima obavezu prebivališta i javljanja.
Telekom, Vind (Wind) [tel. kompanije] itd. + sudije + panduri + prisluškivanje telefona = hapšenja, mučenja, državna ubistva, zatvor.
S radošću smo zapalili automobile Telekoma u znak solidarnosti sa Alfredom, Nikolom, Serđom, decom 15. oktobra i onima koji se bore unutar i izvan zatvora.
PROTIV SISTEMA ZATVORA, ZA AKCIJU!
ŽIVELA ANARHIJA!
Izvor: InformaAzione
Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.
Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.
I DIO
Sud u Genovi je (istražni sudac Baldini na ljetnoj zamjeni istražnog suca Giacalonea), u okviru k.z. 280 [teroristički atentat] protiv Nicole i Alfreda zbog ranjavanja Adinolfija, odredio cenzuru pošte u trajanju od 6 mjeseci Sergiu i Stefanu, koji se nalaze u zatvoreni u Ferrari zbog operacije Ardire [Odlučnost]. Čitajući nalog dolazi se do zaključka da je izdan pod izlikom kako bi se spriječilo Alfredovo i Nicolino moguće zaobilaženje cenzure (budući da je njihova pošta posljednjih mjeseci pod stalnom kontrolom) uz pomoć drugova iz istog zatvorskog odjela, “pošto bi ista [pošta] mogla sadržavati napomene o budućim krivičnim djelima”, što se temelji na činjenici da internetom kruže tekstovi u sjećanje na Mauricia Moralesa čiji su autori Sergio, Nicola i Alfredo, kojima su “ponovno iskazali prihvaćanje subverzivnih namjera anarhističkih struja”. Ako zaobiđemo arhaične tonove, razlozi su vrlo eksplicitni, odnosno tehnike koje danas sudstvo i zatvorska uprava koristi protiv svih onih koji su odlučili da ne pognu glavu.
II DIO
Doznajemo danas da je Nikola pod istragom za pokušaj poticanja na zločin (čl.56 i 414) zbog sadržaja jednog teksta (koji nije nikada stigao na odredište pošto je Sergiu tekst zadržala cenzura – činjenica na koju se pozivaju u prethodnoj vijesti) o borbi protiv zatvora, i gdje se kao primjer navodi atentat na vozilo direktora atenskog zatvora Koridallos. Genovsko tužilaštvo je izjavilo da će navedeno pismo dostaviti na ročište 30. oktobra, a u međuvremeno je proslijedilo predmet bolonjskom tužilaštvu (koje je teritorijalno kompetentnije od Ferrare). S obzirom na cenzurne namjere istražnog suca pobrinut ćemo se da što prije i u cijelosti bude objavljen tekst našeg druga.
Continue reading Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari
Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).
Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.
Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.
Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.
Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):
Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma
Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara
Prije godinu dana karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice), vođeni generalom Genzerom, upali si u brojne domove ovog poluotoka, pokrečući najveću represivnu operaciju posljednjih godina protiv anarhista. Istraga ROS-a, koju je potvrdilo Tužilaštvo iz grada Perugia, to jest javna tužiteljica Manuala Comodi, okončala se hapšenjem 10 osoba, i drugih pod istragom, po članku 270bis (subverzivno udruživanje u cilju terorizma, i međunarodnog) te 280 i 280bis (atentat u cilju terorizma i s eskplozivnim napravama).
Od tada je sloboda tih mladića i djevojaka, drugova i prijatelja, izbrisana represalijom države, nakon nekoliko napada na osobe i strukture moći, koja želi zastrašiti i spriječiti glasove nezadovoljstva u trenucima kada je trpljenje podjarmljenih na vrhuncu. I kada Comodi i vrhovi ROS-a žele kroz to graditi svoje karijere.
Danas se na sudu ovdje u Perugi odvija prvi čin tragikomedije nazvane “Operacija Odlučnost”, koja se pompozno reklamira kao intervencija koja je “dekapitirala vrhove Neformalne Anarhističke Federacije”. Sve bi to bilo zaista smiješno kad Alessandro, Sergio, Stefano, Peppe i Elisa ne bi bili još u zatvoru, a Paola i Giulia u kućnom pritvoru.
Sve je očitije nasilje države i kapitalizma, koje ih predstavlja, koje nas tjera na neprihvatljive živote, koje sije strah na radnim mjestima i u nehumanosti poreza i nepodnošljivih cijena, samo da bi i dalje napajala povlastice nekolicine na teret mnogih, koji ne mogu to više izdržati. Nasilje koje tuče i siluje svojom policijom i zatvara u zatvore. Država koja napada svakog tko joj se usprotivi, koristeći pendreke i zakone na raspolaganju. Neovisno o nevinosti ili krivnji naših drugova, oni su pod istragom zato jer se tužitelji pozivaju na zločin o udruživanju, već uobičajen za gušenje pobunjenika, koji se može koristi u nedostatku dokaza manipulirajući riječi, djela ili ideje funkcionalne pri izgradnji tužbe. Zato, dakle, izvjesiti transparent, biti administrator web sajta ili jednostavno raspravljati o stavovima o svijetu, se pretvara u nit vodilju koja povezuje pojedince, mada se čak ni dobro ne poznaju, u udruženje subverzivnog karaktera. A još i dodatno obilježavajući kao “terorizam” sve što se opire terorizmu i nasilju države, kako bi se omalovažio i obespravio opravdani bijes.
Pobuna postaje životni i nužni uvjet ako ne želimo podleći, ako želimo štiti našu čast, našu slobodu i naše potrebe.
SOLIDARNI S ALESSANDROM, PAOLOM, GIULIJOM I BENEDETTOM, KOJIMA SE SUDI DANAS NA SUDU U PERUGI.
SOLIDARNI SA STEFANOM, SERGIOM, PEPPEOM I ELISOM, KOJI SE JOŠ NALAZE U ZATVORU DRŽAVE I ZA KOJE TRAŽE JOŠ ŠEST MJESECI PRITVORA DA BI DOVRŠILI ISTRAGU.
Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info i Informa-Azione.
Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:
“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.
Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!
Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!
Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma
Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara
25. maj 2013. – Sergio, Nicola i Alfredo, iz zatvora u Ferrari, na poziv čileanskih drugova sa bloga Publicacion Refractario , napisali su tekst u sjećanje na četiri godine smrti anarhista Mauricia Moralesa Duartea, poginulog u akciji 22. maja 2009. dok se pripremao da napadne školu za zatvorske stražare. Jasna i podržana, glavom i srcem, revolucionarna tenzija koja je prije četiri godine vodila korake čileanskog druga, isto tako bistro i ovo sjećanje koje, u spomen na gubitak, prelazi granice ibaca svjetlo na stare i nove kartografije pobune, individualne i kolektivne, umjesto močvarnih bezdana rezignacije.
nidieunimaitres[at]gmail[dot]com
Prije četiri godine umro je Mauri, dok je bez oklijevanja slijedio put borbe koji je izabrao. Nakon munje eksplozije, koja je na žalost pogodila njega umjesto neprijatelja kojem je bila namijenjena, slijedio je grom koji je uzdrmao duhove svih nas, njegove braće i sestara diljem svijeta, nadahnutih istom željom za uništenjem postojećeg. Radost koju se uvijek osjeti pri otkrivanju srodnog srca, prigušila je spoznaja da to srce neće nikada više pumpati krv i bijes. Mauri nije prvi koji je poginuo zato što je izabrao da nikada ne odvaja misao od djela, a na žalost nije bio ni posljednji, ali suze nisu nikako najbolji način za održavanje sjećanja. Kroz sve ove godine Mauri nije ostavljen da trune u grobu, nastavio je živjeti i boriti se u svakom napadu, bio on njemu posvećen ili ne. Kao što se požar širi dok ima goriva, tako njegova radost neće utrnuti dok god budemo napadali neprijatelja, a djela su kisik koji treba širiti požar, prije nego što ga previše riječi obuzda, pretvori u plamičak, i na koncu ugasi.
Continue reading Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa
29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.
14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.
Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.
S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.
Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.
“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”
Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy
Doznajemo da je Paola, uhapšena prilikom represivne operacije protiv anarhističko pokreta, nazvane Ardire, puštena iz zatvora i da je u kućnom pritvoru sa svim mogućim ograničenjima (zabranjene posjete, telefon, internet itd.).
Ostalih šestoro drugova ostaje u zatvoreno i čekaju na suđenje u okviru istog slučaja (Katia Di Stefano je iz pritvora puštena u decembru).
SLOBODA ZA SVE!
Danas 18. februara prekidam štrajk glađu zato što sam dobio vijest da ću u martu vidjeti Annu, mada ne vjerujem obećanjima mojeg zakletog neprijatelja. Sergio nastavlja. U znak solidarnosti razbio sam neprovidni panel na zatvorskom prozoru. Zahvaljujem čileanskoj braći i sestrama iz Celula Antiautoritaria Insurrecional Panagiotis Argirou Fai/ Fri, talijanskoj braći i sestrama iz Cospirazione delle Cellule di Fuoco Fai/Fri, koji su me podržali djelima i riječima. Solidarni zagrljaj Marcu Camenishu i Gabrielu Pombo da Silvi.
Od utorka 29. januara drugovi Alfredo Cospito i Sergio M. Stefani, zatvorenici sekcije AS2 [visoka sigurnost] zatvora u Alessandriji [pod istragom za napad na Adinolfija], započeli su štrajk glađu dok im ne odobre posjet pojedinih partnerica. Podsjećamo da Alfredu nije nikada dozvoljen, od dana uhićenja 14. septembra, razgovor s djevojkom pošto se protiv oboje vodi ista istraga. Sergiju su bile dozvoljene posjete, ali budući da je i njegova djevojka bila zatvorena zbog iste istrage, nisu se vidjeli do njenog oslobođenja 21. prosinca. Od tada se uspio izboriti za tri posjete, dok istraga nije prešla s okružnog suda Perugia u Milano, koja je zabranila posjete partnerice. Ovo što slijedi je kratka poruka kojom su željeli obznaniti svoj čin:
“Gospodarski svijet, tehno-industrijsko društvo i sama civilizacija počivaju na temeljima koji nisu sačinjeni od pojedinaca, prirodno različitih i nepredvidivih, nego od mase koju su homogenizirali odgoj, moral i zakon. Zbog toga svi iskreni i duboki odnosi postaju sumnjivi, a veze afiniteta sinonim za “kriminialno” udruženje, dok se solidarnost svodi na puko izvršenje naredbi. No, mi ne želimo naše želje svesti na realizam, ne želimo pripitomiti naše strasti. Živimo naš život bez posrednika, nezadovoljni, što je na našim licima iscrtalo osmijeh radosti koji nas nikada ne napušta. Zato ne možemo dozvoliti da itko prekine naše veze i započinjemo ovaj štrajk glađu, uživajući u budućem zagrljaju naših djevojaka.”
“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.
Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.
Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?
Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.
Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!
NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!
POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!
Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom
U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:
Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.
Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.
Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.
(kraj saopštenja, potpisi)
Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu
Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.
Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).
Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).
Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije