Tag Archives: novembar

Atena (Grčka): Izjava anarhista A.D.Bourzoukosa na početku suđenja za dvostruku pljačku Velventos-Kozani

attack-1024x648

Prisutan sam ovdje – ispred vas – ne da bih moljakao vašu milost, tražio oprost ili pravedno suđenje. Sistem kojemu vi služite je izobličio riječi i značenja kao pravedno i pogrešno, oduzeo im značenje. Ne prihvaćam da me ikoji stražar buržoaske pravde, nijedan rob autoriteta, sudi i osudi. Nalazim se danas ovdje, u ovom teatru simbolizma, da vas podsjetim kako će uvijek postojati odlučne osobe, osobe koje se bore i nisu podčinjene vašoj prividnoj svemoći. Nalazim se ovdje kao anarhist, i kao vaš neprijatelj, da bih izokrenuo pojmove borbe, da bih izašao iz obrambenog stava kojeg mi vi želite nametnuti, da bih krenuo u napad. Da bih istaknuo granicu između dva svijeta. Jedan sačinjen od izrabljivanja, ugnjetavanja i autoriteta kojeg vi predstavljate, a drugi od borbe, solidarnosti, revolucije čiji sam ja dio.

Još jedna borba u vječitom ratu revolucionara protiv premoći. I kao u svakoj borbi mi nismo sami, imamo uz sebe, mentalno i fizički, drugove, borce, osobe koji sačinjavaju svijet borbi. Ja sam ovdje zbog mene, zbog svih drugova koji su bili u mojoj situaciji prije mene, ali i zbog onih koji će se naći u budućnosti. Nadodajući jedan trenutak borbe kolektivnoj memoriji.

Možda, dakle, za sada sam ovdje i vi ćete odlučiti koliko godina ćete mi prepisati, godine koje su za vas samo jedan puki broj pridodan tisućama drugih koje tako lako dodjeljujete – vidite, tako je “etička” težina laganija i nudi vam noću miran san. Možda, dakle, za sada su uloge ovako podijeljene, ali budite sigurni da će stići trenutak – ako ne za vas, za one koji će nastaviti vaš prljavi posao – kada ćemo ispuniti morama vaše snove. Kada će glasovi tisuću ustanika odjekivati, narušuvajući vašu prividnu mirnoću. I tada uloge neće više ništa značiti, vaš autoritet i vaša moć će pasti, i vaši će vam izbori uzvratiti. Možda će taj dan kasno stići, vrlo vjerojatno ni neću živjeti tako dugo da bih ga vidio. Ali bez obzira, dok god mi zrak bude stizao u pluća i krv u vene neću se prestati boriti za to. Za revoluciju, za slobodu.

ŽIVJELA ANARHIJA

Andreas-Dimitris Bourzoukos

Izvori: Tameio, Act For Freedom

Zatvor Ferrara (Italija), odjel visoke sigurnosti (AS2): Nove vijesti o cenzuri Alfredu i Nicoli

RadioAzione-controinformazione-300x279

22. novembra je istražna sutkinja đenovskog suda, Giacalone, na zahtjev javnog tužiteljstva, produžila na dodatna 3 mjeseca cenzuru Alfredovoj i Nicolinoj pošti. Od produženja do produženja pošta im je praktički pod cenzurom od trenutka hapšenja.

Podsjetimo da cenzura implicira, osim neprijatni žig plave tinte koji blati pisma prijatelja i drugova, i sustavno usporavanje i arbitrarnu zapljenu pošte, kako osobnih pisama tako i tekstova, letaka, članaka s interneta, novina itd. Dakle, nije toliko problem u stalnom nadzoru napisanog ili pak rečenog tokom razgovora (efektivan nadzor mada nije uvijek deklariran), nego u spriječavanju komunikacije između vanjskog i unutarnjeg.

Ovo posljednje produženje je kao obično odraz osvete države, zabrinute zbog solidarnosti koja je pružena drugovima.

Ovo je odlomak naloga, primjer represivnih strategija, jasniji od tisuću razmatranja na marginama:

“istraga i dalje zahtjeva nastavak, mada je u međuvremenu izrečena presuda po skraćenom postupku, u cilju individualizacije eventualnih sudionika u krivičnim djelima protiv kojih se vodi postupak i zbog potrebe spriječavanja krivičnih djela iste vrste:

– u vezi toga treba istaknuti da su tokom suđenja okrivljeni, putem dva teksta, u zapisniku, preuzeli odgovornost za počinjeni atentat te izjavili da pripadaju FAI-FRI “Nukleusu Olga”, pod čijim je imenom izvršeno ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucelare; te da su dva anarhista preuzimanjem odgovornosti stekli brojne podrške u najradikalnijem dijelu pokreta, naklonjenom direktnoj akciji te pobudili rasprave i razmatranja;

– nakon počinjenog izbora dvojca zatvorenika se nastoje istaknuti kako unutar nacionalnog anarhističkog pokreta (kao što dokazuje prepiska sa […] […], također i s Grcima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, čiji je član Olga Ikonomidu (zatvorenica kojoj je posvećen atentat); posebnom je pažnjom kontrolirano pismo koje je Cospito poslao […], upućeno u stvari zatvorenim članovima anarhističke ćelije u Grčkoj i drugim pripadnicima (kao što je vidljivo iz samog početka “Draga braćo i sestre ZVĆ), u kojem se očekuju rasprave koje bi ojačale novi akcijski anarhizam, definiran “Nova Anarhija”, i kojem pripadaju oblici nasilne borbe, kao što je djelo za koje su dvojca optuženih preuzeli odgovornost (pogledaj primjedbu političke policije DIGOS iz Genove, 21.11.13., uz priloženi navedeni tekst);

– smatra se dakle da je mjera nadzora, koju je zatražio javni tužitelj, osnovana i opravdana zato što korespondencija optuženih predstavlja važan element istrage, jer bi na temelju dosadašnjih činjenica mogla poslužiti u otkrivanju jednog neodređenog kriminalnog projekta, kojeg podržavaju optuženi putem tekstova, prepiske, kruženja informacija.”

U navedenom nalogu upire se prst na tri očigledne i jasne prepiske – s jednim anarhističkim drugom dugogodišnjim zatvorenikom, cijenjenim i poznatim – bez granica – zbog brojnih i stalnih prijevoda na međunarodnom nivou, te zbog nikada ukroćene pobunjeničke tenzije – s rođakom jedne grčke anarhističke zatvorenice, na kojeg vjerojatno glasi poštanski pretinac namijenjen vanjskoj komunikaciji, a osim toga spominje se i jedan tekst objavljen već mjesecima na informativnim kanalima pokreta – te s osobom koja piše ove redove i koja osim što dolazi u posjete u zatvor, nalazi se pod istragom po čl.270bis [terorističko udruživanje] s Alfredom i Nicolom… A i u ovom slučaju mislim da je suvišno naglasiti da pošto smo anarhisti… ponekad pišemo i o anarhiji!

No, potrebno je naglasiti, što je već više puta ponovljeno, da su vijesti o represivnim dinamikama potrebne kako bi informirale o pokušajima kidanja solidarnih mreža i zabetonirale vlastita uvjerenja o onima koji posjeduju sredstva za kontrolu… i naravno, pozvale da i dalje šaljete informativne materijale, novine itd.

Anna

za informacije: nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Adresa:
Nicola Gai, Alfredo Cospito
C.C.Ferrara
Via Arginone 327 – 44122 Ferrara – Italija

Izvor: RadioAzione

Atena (Grčka): Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na internet-kafe

internet

U utorak navečer, 26. novembra 2013., napali smo Palladium internet-kafe u ulici Solomou, u četvrti Exarchia. Uništili smo interijer, razbili ekrane i prozore, zapalili server, uz zaštitne mjere da bi izbjegli moguće nezgode. Zatim smo svi zajedno, koordinirano, otišli, u potpunoj sigurnosti, kako bi izbjegli neželjeni susret s psima motorizirane policijske jedinice DELTA.

Nekoliko događaja u vezi ovog internet-kafea stiglo je do naših ušiju, uključujući i činjenicu da je bio jedan od najomiljenijih pandurskih mjesta u centru Atene, što je potvrdio čak i sam vlasnik tokom napada.

Svaki miroljubivi građanin koji dobrovoljno navlači na sebe policijsku uniformu, svatko tko želi da ga panduri tapšaju po ramenima zbog njegovih “usluga”, svatko kome su bijeda i pokornost prodrle u sve dijelove osobnosti, trebao bi držati na umu da ništa ne prolazi bez odgovora. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da pružimo uhodama ono što zaslužuju: ostvarit ćemo njihove najgore noćne more, dobit će odgovor na svojevoljnu pokornost. Oni posjeduju ime, adresu, vlasnici su lokala, i vrlo dobro ih znamo. Njihova logika je opasna; njihovi ideali su oronuli, i svjesno su preuzeli pokornu ulogu informatora. Ako misle da ćemo im dozvoliti da obavljaju svoj zadatak bez snošenja posljedica, onda se gadno varaju. Neka osobe kao što je vlasnik Palladium internet-kafea znaju da će nam stalno biti na meti, zato što ćemo i dalje iskazivati našu averziju prema dobronamjernim informatorima i svim drugim suradnicima policije. Dugujemo to našim drugovima u zatvoru, onima koji su nas rano napustili i nisu ispunili svoje ustaničke vizije, onima koji su bili “loše sreće” zahvaljujući zagovornicima svojevoljnog pokoravanja, kao i onima koji se i dalje bore za nered i dekonstrukciju društvenog mira.

Posvećujemo ovaj napad četvorici drugova uhapšenih u Nea Filadelfiji (Argyris Ntalios, Fivos Harisis, Grigoris Sarafoudis, Yannis Naxakis).

Snage šestorici anarhista protiv kojih se vodi sudski postupak za slučaj Velventos (Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis, Nikos Romanos, Yannis Michailidis, Argyris Ntalios, Fivos Harisis) i onima koji nastavljaju svoju borbu i u zatvoru.

Anarhisti

 

Atina, Grčka: Tekst Kostasa Gurnasa zatvorenog člana “Revolucionarne borbe”

pesnica

Solidarnost sa Spirosom Stratulisom

Nekada je dovoljno pogledati nekoga u oči i videti da li je “ok”. Naročito u zatvoru gde se broj iskrenih pogleda može prebrojati. Spiros Stratulis je otelotvorenje strasti za slobodom.

On štrajkuje glađu od 11.11.2013. jer mu je nakon 21 godine u zatvoru-jami pakla, zbog montirane optužnice u poznatom slučaju o solunskim sastajalištima, uskraćeno pravo na redovni dopust koji je počeo da dobijati tek pre godinu dana.

Spiros se odavno nalazi na meti tužilaštva zbog svog strastvenog borbenog stava unutar zatvora. Ovi metodi pokazuju osvetoljubivost mehanizama moći koji ga žele kao doživotnog zatvorenika. Ne ostavljajmo borca Spirosa Stratulisa kao taoca u rukama policijsko-sudskih mehanizama.

Kostas Gurnas,
zatvor Koridalos

Izvor: Act For Freedom

Grčki zatvori: Anarhistički zatvorenik Rami Sirjanos započeo štrajk glađu u znak solidarnosti sa Spirosom Stratulisom

handfire

Dana 11. novembra 2013. brat Spiros Stratulis započeo je štrajk glađu zahtevajući okončanje krivičnog gonjenja u slučaju poznatim kao “Kriminalna organizacija Solunska sastajališta”

Mogao bih u ovom trenutku pisati o tome ko je Spiros, mogao bih pisati o njegovim borbenim danima tokom dve decenije zatočeništva, o njegovom nesavladivom duhu, integritetu i humanosti uprkos svim pokušajima brutalizacije u demokratskim zatvorskim ćelijama, ali sve to bi obuhvatilo samo fragmente razloga zašto tog čoveka zovem drugom i bratom. Da bih bio u stanju da prenesem suštinu razloga trebalo bi pronaći reči kojima bih se mogao konkretnije izraziti o periodu od više od godinu dana koji smo u bliskom odnosu proveli zajedno u zatvoru u Larisi; reči koje bi mogle ilustrovati koncentrisano iskustvo kada sa drugim čovekom provodiš 24 sata dnevno, kada deliš svaki trenutak, svaku radost, svku tugu, svaku teškoću, svaku nadu; misli, brige i snove. Takođe bih trebao biti u mogućnosti da pronađem reči kojima bih mogao koncizno izraziti jedinstveni značaj situacije kada, unutar personalizovanog zatvorskog prostor-vremena, možeš reći: nisam sam.

Dana 11. novembra Spiros je započeo štrajk glađu. Danas, 21. novembra, deseti je dan njegove borbe.

Od danas i ja započinjem štrajk glađu kao čin solidarnosti prema Spirosu; kao čin koji ne odražava ništa manje od onoga što taj čovek stvarno zaslužuje, i odgovara iskustvima koja smo delili i koja nastavljamo da delimo iako smo sada zatvoreni u različitim mestima.

Jer solidarnost je nazvati drugog čoveka drugom, i u tom smislu reći: zajedno kroz dobra vremena, zajedno kroz borbu, zajedno kroz teška vremena, do kraja.

Brate, drži se, budi hrabar i idi napred…

Do pobede.

Rami Sirjanos
zatvor Domokos

Vekše, Švedska: Napadnuta policijska stanica u znak solidarnosti sa uhapšenim antifašistima

1988-1024x817

U ranim jutarnjim časovima 19. novembra, panduri nacionalnih specijalnih jedinica i SÄPO (~ ekvivalent MI5,FBI) organizovali su raciju pod nazivom “Operacija Eskil”. Mete su bile grupe antifašista u različitim delovima srednje Švedske. Neki ljudi su uhapšeni, optuženi za napade na naciste, a panduri tvrde da su u nekoliko kuća u kojima je izvršen pretres pronašli mnogo oružja i materijal za izradu zapaljivih naprava.

Iako ne delimo socijalističke stavove sa antifašistima, delimo zajedničkog neprijatelja, a neprijatelj našeg neprijatelja je prijatelj.

Kao odgovor na pandurski napad na naše saborce, odlučili smo da napadnemo pandure. U večernjim satima 19. novembra razbili smo stakla na ulazu u policijsku stanicu u gradu Vekše na jugu Švedske.

Skromna akcija, ali i obećanje onoga što sledi kada napadaju naše drugove.

Neki anarhisti sa strašću za mržnju prema policiji

Izvor: 325

Čile: Tekst drugova Antizatvorskog Kolektiva “Vuelo de Justicia”

lynx
Kada se režanje velikih mačaka zaista začuje, granice nestanu a planina širi jeku čitavom zemljom.

U nedjelju 17. novembra drugovi Monica Caballero i Francisco Solar zadržani su u španjolskom zatvoru, pod optužbom za pripadanje terorističkoj grupi, za teroristički masakr i zavjeru za počinjanje terorističkih masakra.

Ovdje u Čileu, u jednom kontekstu gdje demokratsko-građansko slavlje dostiže svoj vrhunac, nije izostala mentalna dijareja raznih vlasti koje vide u gore navedenim događajima potvrdu vlastitih nesigurnosti i strahova; činom samo-potvrđivanja željeli su dokazati da njihova vlada nije uopće bila u krivu, za razliku od onoga što su svi govorili: govorili su o krivcima, o “sudskoj vlasti koja treba preuzeti odgovornost što je teroriste odriješila krivnje”, o koordinaciji informativnih službi, da su uvijek bili u pravu: “oni su bili, oni jesu”; slaveći pad drugova u kandže njihovih bližnjih u Španjolskoj, slaveći što ih je Španjolska zatvorila iza rešetaka.

Ali ne slave samo moćni, već i štampa koja štiti njihove interese, ona također učestvuje u slavlju, i tako dobro obavlja svoj zadatak da se s njom zadovoljni slažu moralni i pravedni građani, potvrđujući svoju podčinjenost i sramotnu bijedu. Oni slave i uživaju, aplaudiraju, čestitaju. Čak ni ne šapuću da bi sačuvali obraz, toliko je izravna njihova provokacija. Što imaju da slave? Misle da su naši drugovi pognuli glavu pred njihovim mjerilima pravde i moći, i da su zato poraženi? Ili pak misle da će njihovo hapšenje i zatvaranje poslužiti kao primjer svima onima koji vjeruju da su na putu potrage za slobodom?

Projekt Feniks, čin 8., može poslužiti kao dobar odgovor na ovo posljednje pitanje. Prosvjedi solidarnosti. Lančani napadi na bankarske šaltere u protekla dva tjedna u znak solidarnosti sa drugim drugovima u zatvoru. Antiautoritarne biblioteke koje kolektiviziraju revolucionarnu ideju, koje nam omogućuju da razvijemo naša iskustva; pisana propaganda, solidarna djela, svaki posjet drugovima u zatvoru ili pismo i paket koji dobiju.

Sva djela koja nas u praksi udaljuju od inercije, straha i neaktivnosti koje nam žele nametnuti. Zato jer dobro znamo da nas njihove bijedne riječi ne iznenađuju i da koliko god to htjeli neće ipak uspjeti ušutkati naše urlike podrške i bratstva; tisuće kilometara može nas razdvajati od naših drugova, ali mi ipak znamo da su nepokorivi, a oni dobro znaju da nisu sami.

U svakodnevnom životu svih antiautoritarnih, svih boraca, svih revolucionara, suočavanje licem u lice sa moći predstavlja uvijek jednu realnu mogućnost; kada netko odluči da se bori, odluči i tko će biti njegov neprijatelj, i koliko god golem bio ovaj potonji neće nikada moći izbrisati uvjerenja i vrijednosti koje su temelj naših akcija.

U prošlosti smo izgubili dobre drugove, dali su život za borbu koja i nama pripada, vidjeli smo kako ih hapse i udaljavaju od njihovih milih, bili smo svjedoci pokušaja da nas okrive nastojeći uliti u nas nesigurnost.

Ali kada naspram napada policije, presuda i zatvora naši drugovi ostanu vjerni svojim uvjerenjima, kada njihove vrijednosti i ideje ostanu netaknuti, kada se ne povuku sa započetog i izgrađenog puta, kada ne uzmiču pred moći koja kroči naprijed, mada se sudbina našalila s njima, kada se osvrnemo i vidimo da su na našoj strani, da se i dalje bore, onda još više osjetimo udarac koji nam je policija nanijela; ali optužujuća ruka, zidovi koji izoliraju, moć čitave jedne države nisu dovoljan razlog, i nikada neće biti, da se odreknemo naših veza sa bilo kojim drugom koliko god bio optužen. Zato jer ono što nas povezuje nisu telefonski pozivi, slanje novca, jedan paket, područje koje smo zajedno posjetili ili sudski proces, ono što nas povezuje je uvjerenje da možemo izmijeniti ovu postojeću stvarnost, da se možemo boriti protiv svakog tko gospodari i izrabljuje nas, da smo sposobni izokrenuti vrijednosti koje su nam nametnute, sposobni donijeti odluku da živimo naš život slobodno, i sve to ne ostavljajući naše drugove same.

Ponavljamo poziv na širenje veza solidarnosti, koji su uputili procesuirani za “Slučaj Bombas” prije nekoliko dana, zato što smatramo da nije samo njihov zadatak govoriti i štiti drugove od političkih i medijskih kampanja.

Ove riječi dolaze iz buntovnog i divljeg srca, u trenucima kada nas žele ušutkati.

Zato što naše prijateljstvo, naše bratstvo i solidarna djela ne slijede njihovu logiku. Monica, Franciso, nećemo mirovati sve do vašeg oslobođenja.

Srušimo zidove svih zatvora!
Međunarodna solidarnost sa drugovima zatvorenim u madridskom zatvoru!

“Treba djelovati, svakodnevno, sa nama srodnima, kako bi uništili društvo-zatvor i svaki pokušaj reformiranja odbojnog sistema smrti. Solidarnost ne bi nikada smjela biti prazna riječ, već svakodnevna akcija sukoba sa moći i stalna podrška braći i sestrama, taocima u ovom ratu protiv smrti.”

– Mauricio Morales Duarte

Antizatvorski Kolektiv “Vuelo de Justicia”
Kontakt: vuelodejusticia[at]riseup[dot]net

Grčka: Prikaz solidarnog prosvjeda pred zatvorom u Larissi, u znak solidarnosti sa štrajkašem glađu Spirosom Stratoulisom

larissa-prison

larissa-mens-prison

banner-larissa-prison
Protiv neprijatelja slobode

larissa-prison-soli-gathering-for-s.stratoulis

soli-gathering-at-larissa-prison
Solidarnost sa S.Stratoulisom, u štrajku glađu od 11.11.

U srijedu 20. novembra 2013., u 18 sati, okupilo se oko 200 solidarnih drugova iza zatvora Larissa, gdje smo uspjeli ostvariti vizualni kontakt sa ćelijom druga Spirosa Stratoulisa.

Spirosu je ovo 11. dan štrajka glađu, kojeg je započeo 11. novembra zbog pravosudnog postupka, tražeći smjesta prestanak osvete i neosnovanog progona koji se vode protiv njega, a konkretiziraju se u odbijanju pogodnosti izlazaka (usprkos činjenici da su mu prije regularno dozvoljavane pogodnosti izlaska) te njegovog prava na otpuštanje uz jamčevinu.

Zadržali smo se sat i po ispred zatvora, uzvikivali parole i bacali petarde, u namjeri da Spirosu Stratoulisu pošaljemo snažnu poruku solidarnosti i podrške. Uspjeli smo, mada samo na tren, razbiti zidove koji nas razdvajaju i pridružiti naše glasove glasovima zatvorenih boraca i drugih zatvorenika.

Pošto smo imali i razglas pročitali smo tekst solidarnosti sa Spirosom. Okupljanje su podržali drugovi iz gradova Solun, Volos, Karditsa, Kozani, Xanthi i Larissa.

STRAST ZA SLOBODOM JE JAČA OD SVIH ZATVORA
NITKO NEĆE BITI OSTAVLJEN SAM U RUKAMA DRŽAVE

Grčka: Tekst solidarnosti – mreža anarhističkih zatvorenika

web

Dana 2. jula 2012. 25 osoba iz različita dijelova Soluna je pritvoreno te optuženo za pripadanje kriminalnoj organizaciji i za još brdo drugihteških kaznenih djela.

Zadržani su u pritvoru u stanicama GADTH-a (centralno sjedište solunske policije) sve do saslušanja, nakon čega su pušteni na slobodu. Za vrijeme pritvora je otkriveno da je brdo optužnica izgrađeno samo na telefonskim prisluškivanjima koja su, nakon policijske konstrukcije, postala temelj za počinjanje navodnih protuzakonitih djela i organizirano sudjelovanje optuženih u njima.

Unatoč svim pojedinostima, koje se odnose na unutrašnjost anarhističkog/antiautoritarnog pokreta, ovaj slučaj poprima i eksperimentalnu dimenziju u represivnom mehanizmu. Bio je to prvi slučaj da su anarhisti progonjeni na temelju telefonskih poziva kao jedinih dokaza. Ova taktika, koja se bazira na namjernoj nejasnoći člana 187 krivičnog zakona, poznatog i kao “Antiteroristički zakon”, je često korištena u slučajevima nebitnim za anarhistički pokret.

Korištena je u namjeri stvaranja presedana, u kojem se pojedinci i situacije (često međusobno nepovezani) grupiraju u kriminalne organizacije, kako bi se pojednostavio represivni zadatak. U ovom specifičnom slučaju radi se o malim implikacijama za većinu optuženih, ali ne za sve.

10. aprila 2013. drug Spiros Stratoulis dobio je poziv, iz zatvorske službe u Larissi, da se pojavi pred javnim tužiteljem 23. aprila, optužen za gore navedeni slučaj, u okvirima drugostupanjskog sudskog poziva pojedincima koji se pojavljuju u optužnici. Tokom navedenog postupka drug nije otpušten te se od tada nalazi u pritvoru, čekajući suđenje.

Situacija Spirosa Stratoulisa je specifičan slučaj, od posebne je važnosti u prvom redu zbog posljedica ovog pritvora. Budući da se već nalazi u zatvoru, odnosno da je kazneni postupak protiv njega u tijeku, postavlja ga u poziciju pravnog zatočeništva, mada često dobiva pogodnosti izlaska, negirano mu je otpuštanje uz jamčevinu. Što praktički znači da će ostati u zatvoru još tri i po godine, sve dok ne odsluži maksimalnu presudu koja postoji, odnosno 25 godina.

Istovremeno pravno zatočeništvo druga je veoma značajna iz još jednog vrlo bitnog razloga. Njegova implikacija u ovaj specifičan slučaj je očigledan izraz osvete represivnog mehanizma protiv onih koji se ne žele pokoriti njihovim zatvorima. Činjenica da Spirosa nisu uspjeli “korigirati” ni nakon što je proveo 22 godine zatvoren u njihovim demokratskim ćelijama, period koji je proveo boreći se i snoseći posljedice tih borbi, dovoljno je da ga pretvori u metu represivnog mehanizma i neprekidnog sumnjivca različitih pandurskih službi.

Zato je 11. novembra drug Spiros Stratoulis započeo štrajk glađu tražeći prekid ovog osvetničkog progonjenja.

Solidarni smo s njegovom borbom i ostat ćemo uz njega do pobjede.

Neka nijedan drug ne ostane sam u rukama države.
Neka se smjesta prekine ovo progonjenje.

Mreža anarhističkih zatvorenika – Domokos – Koridallos – Krf

Izvor: Act For Freedom

Atina: Solidarnost sa petoro drugova uhapšenim u Barseloni – Monika i Francisko u istražnom pritvoru

5-barna-13nov1-1024x740

Dana 18. novembra neki članovi Contra Info okačili su transparent na Trgu Eskarhija u centru Atine u znak solidarnosti sa 5 drugova/drugarica koji su uhapšeni u Barseloni 13. novembra 2013. i na osnovu anti-terorističkog zakona optuženi za direktne akcije za koje je odgovornost preuzela grupa “Ustanički komando Mateo Moral“. Na transparentu piše: “Sloboda za 5 drugova uhapšenim 13/11 u Barseloni: Rosio, Valerija, Monika, Francisko, Herardo – solidarnost i akcija preko granica!”

Drugovi su prebačeni iz Barselone u Madrid gde su još četiri dana držani u izolaciji. Konačno, u nedelju 17. novembra izvedeni su pred sudiju u Madridu.

Španska država trenutno svih 5 anarhista drži kao taoce: Rosio June, Valerija Đakomoni i Herardo Formoso su pušteni ali uz restriktivne uslove i protiv njih će biti podignuta optužnica a oduzeti su im i pasoši, dok su Monika Kabaljero i Francisko Solar zadržani u pritvoru bez prava na kauciju.

Iz kontra-informacionog rova šaljemo svu našu snagu progonjenim drugovima i pozivamo na umnožavanje faktičkih gestova solidarnosti. Suočeni sa policijskom, međudržavnom i medijskom represijom, nismo voljni uzmaći niti za pedalj.

Zapalimo zatvore! Zapalimo granice!

Grčka: Dostojanstveni zatvorenik Spiros Stratulis štrajkuje glađu od 11. novembra 2013.

Na posteru piše:

Solidarnost sa Spirosom Stratulisom zatvorenikom koji se više od dve decenije bori u grčkim taminicama i koji od 11. novembra 2013. štrajkuje glađu  zahtevajući potpuno oslobađanje od fabrikovane optužnice za navodno članstvo u fiktivnoj kriminalnoj organizaciji (Solun 2012.), kao i trenutno ponovno dobijanje dozvole za izlaske iz zatvora.

“Drastično ću odgovoriti na osvetu države koja pokušava da slomi one koji pružaju otpor, protiv njenog monopola da odlučuje o našim životima i da ih pljačka kao i protiv indiferentnosti svake marionete, prema životu, slobodi i dostojanstvu”
– Spiros Stratulis, zatvoren u zatvoru u Larisi.

Španjolska: Nove vijesti o drugovima uhapšenim u Barceloni

el-pilar

Dana 2. oktobra 2013. anarhistička grupa “Ustanički Komando Mateo Morral” postavila je eksplozivnu napravu u zloglasni ckrveni spomenik baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Ova  katedrala je jedan od najznačajnijih hramova Moći i jedan od glavnih simbola, i mjesta susreta, fašizma. Akcija nije imala namjeru povrijediti vjernike ili turiste; grupa je prije napada obavijestila dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

13. novembra 2013. policija je u antiterorističkoj akciji sprovedenoj u Barceloni uhapsila petero osoba (iz Čilea, Argentine i Italije), optuženih za akciju koju je izvela grupa “Ustanički Komando Mateo Morral”. Među uhapšenima su i Monica Caballero i Francisco Solar, čileanski anarhisti, koji su već su bili progonjeni i u pritvoru zbog “Slučaja Bombe” (Caso Bombas) – sudskog fijaska čileanske države, za koji su razriješeni svih optužbi 2012.

Svih petoro uhapšenih drugova/drugarica trebalo je da se pojave pred sudijom u Madridu 15. novembra 2013., ali im je policija produžila izolacioni pritvor do nedelje 17. novembra 2013.

 

guerra-a-la-calle

Plakat kaže:

“Solidarnost i Akcija s uhapšenima u Barceloni.
Nijedna država, nijedna granica neće nikada moći zaustaviti društveni rat.
Neka se udaljenosti smanje djelima solidarnosti.
Neka se napadi na Moć umnožavaju dan za danom.
Monica i Francisco smjesta slobodni!
Neka se zatvorenici rata ponovno vrate na ulice!”


Slijedi izjava o solidarnosti s Monicom i Franciscom sa sajta Material Anarquista (via RadioAzione):

Drugovi, vijest se ažurira i hitno je njeno širenje. U ovom trenutku, kao web-site, naglašavamo da nas ne zanima da li su drugovi krivi ili nevini, zanima nas samo da naša braća i naše sestre budu “slobodni” na ulicama, nevažno je s kojeg su područja planete, solidarnost je bezgranična. Trenutno smo u stanju pružiti samo informacije sakupljene iz različitih buržoazijskih medija i informacije solidarnih pojedinaca koje molimo za suradnju u ažuriranju ovog slučaja.

Nešto prije 03:00 sata, 13. novembra, doznajemo da je petero anarhista, koji su živjeli u jednom stanu u barcelonskom kvartu Carmel, optuženo za eksplozivni napad na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi, 2. oktobra. Informacije koje dolaze iz Ureda za Opće Informiranje, navode kao optužene, odnosno autore ovog djela, petero osoba: Francisco Javier Solar Dominguez i Monica Andrea Caballero Sepùlveda (čileanski anarhisti), Valeria Giacomoni (Italija), koja nije živjela u navedenom stanu, ali bi po istragama bila osoba koje je dovela u Španjolsku Monicu Caballero, Gerarda Damiàna Formosa (Argentina) i Rocio Yune Mira Pèreza (Čile).

Španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da uhapšeni pripadaju “vrlo dobro organiziranoj grupi i krajnje opasnoj, sa snažnim međunarodnim vezama” (…) te da su “dobro poznati kriminalnoj povijesti Čilea (…). Činjenica da su uhapšeni drugovi stranci potvrđuje policijske sumnje koja već mjesecima tvrdi da Španjolska postaje utočište za ustaničke anarhiste.

Drugovi Monica Caballero i Francisco de Solar su optuženi za postavljanje bombe, a identificirani su putem snimki na dan eksplozije, pokraj bazilike, gdje su stigli s dva ruksaka na leđima, “vrlo oprezno kako ne bi bili primjećeni”. Zatim su mjesto napustili prije eksplozije.

Eksploziv postavljen u baziliku Pilar u Saragozi izazvao je snažnu eksploziju u središnjoj dvorani crkve, ali nije uzrokovao ranjene mada je bila otvorena posjetiteljima. Oboje su stigli do bazilike koristeći javni prijevoz.

Odgovornost za napad je preuzeo “Ustanički Komando Mateo Morral”, ista anarhistička grupa koja je preuzela odgovornost i za napad na madridsku katedralu Almudena u februaru 2013., ali u kojoj naprava nije eksplodirala. Počinioci su ubrzo nakon napada na baziliku preuzeli odgovornost putem izjave koja naglašava da nisu imali “nikakve namjere raniti vjernike i turiste”, te su zato deset minuta prije napada obavijestili dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

No, po istrazi istražitelja napad u Saragozi ne može biti izravno povezan s istim osobama koje su napale katedralu Almudena u Madridu, 7. februara. Međutim, sumnja se temelji na činjenici da je za oba napada odgovornost preuzeo Ustanički Komando Mateo Morral, a i same bombe imaju “slične karakteristike”, te zato tvrde da je samo “stvar vremena” kada će biti optuženi i za napad u Madridu.

Po riječima policije, 4. februara (prije napada) španjolska policija je kontaktirala čileanski INTERPOL, tražeći potvrdu Franciscovog i Monicinog identiteta. Tako je 8. novembra španjolska policija obavijestila čilanskog ministra unutrašnjih poslova o dolasku osumnjičenih.

Naspram ove vijesti ne možemo ostati indiferentni na napad španjolskih, čileanskih vlasti, i svih njihovih lakeja. Ni Nevini ni Krivi, mi smo samo njihovi neprijatelji i solidarni u svim oblicima s progonjenim drugovima diljem planete. Sasvim je očigledno da je objavljen društveni rat, ne možemo zaželjeti ni trenutak mira vlastima te pozivamo na solidarnost i na napad, u svim njegovim oblicima, od tinte do bodeža, ništa nije tuđe u ovom ratu.

Nesavladiv pozdrav našoj braći i sestrama uhapšenih u Španjolskoj 13. novembra, volimo našu braću i sestre ratnike i mrzimo naše neprijatelje.

Varšava, Poljska: Dođite na marš protiv nacionalizma!

antifa_poljska

(tekst poziva na antinacionalističke demonstracije u Varšavi 15.11.2013. )

Na dan nacionalne nezavisnosti 11. novembra 2013. fašističke milicije su brutalno napale naše domove. Došli su dobro pripremljeni: sa čekićima, kleštima za armaturu i štanglama u rukama; presekli su katanac na našoj kapiji, provaljivali vrata, razbijali prozore, spalili dva automobila i ranili naše prijatelje. To nije bio spontano organizovan napad. Šta više, to je bio napad izveden uz saglasnost policije: iako je policija okružila ceo naš blok, 30 minuta je samo stajala i intervenisala je tek kada fašistička milicija nije imala šta da baca na nas. Jasno je da su napad omogućili organizatori demonstracija koje su marširale ulicama u to vreme: “Nacionalno-radikalni blok” (Obóz Narodowo-Radykalny) i “Svepoljska omladina” (Młodzież Wszechpolską) koji su zajedno stvorili “Nacionalni pokret” (Ruch Narodowy). Privatno obezbeđenje demonstracija –  “Straža nezavisnosti”, pustilo je miliciju šupljoglavaca (boneheads) na nas, a onda ih sakrila među demonstrantima kada su bili gotovi. Svi oni koji uzvikuju slogane ili koračaju sa “Nacionalno-radikalnim blokom” i “Svepoljskom omladinom” odgovorni su za njihovo nasilje.

Uprkos besnom napadu, uspešno smo pola sata branili i sebe i svoje domove. Napadačima nismo pružili zadovoljstvo koje su tražili. U potpunosti smo pružili otpor sopstvenim sredstvima jer smo unapred znali da ne računamo na podršku vlasti. Mi ovde živimo i tu ćemo i ostati!

“Budite spremni” – često čujemo od naših prijatelja imigranata koji žive sa nama. Oni su već iskusili nacionalističko nasilje kada su prošle godine zapaljene njihove kuće u gradu Bjalistoku. Ti napadi su se takođe odvijali pred očima policije, tužilaštva i lokalnih vlasti.

“Budite spremni” – često su nam govorili stanari koji svakog utorka održavaju pravnu kliniku za zaštitu stanarskih prava u skvotu Syrena. Oni su deo Udruženja stanara iz Varšave čiji je suosnivač bila Jolanta Brzeska koju su milicije građevinskog preduzimača uhodile, napadale i na kraju živu spalili. I ona je, kao i mi, stanovala nekoliko stotina metara od policijske stanice.

“Budite spremni” – često su nas podsećali radnici i članovi samoniklog sindikata “Radnička Inicijativa” (Inicjatywy Pracowniczej): Avaj, nasilje protiv radnika se javlja uz punu saglasnost vlasti!

Bili smo spremni zbog toga što smo znali da je fašistima cilj da nestanemo. Ali smo takođe bili spremni jer se mi, eksploatisani, deportovani, iseljeni, ili kako kažu – nakaze, pederi, ilegalci, već dugo vremena sami branimo. Zašto?

Fašisti napadaju beskućnike, ali su vlasti te koje izbacuju ljude na ulicu ili ih šalju da žive u plastičnim kontejnerima. Fašisti love imigrantske porodice, ali su vlasti te koje ih marginalizuju, drže ilegalnim, grade zatvorene centre za pritvor i organizuju kolektivne deportacije. Fašisti ubijaju “crnje”, spaljuju džamije, skrnave jevrejska groblja, ali su vlasti te koje finansiraju bacanje bombi na Irak i Avganistan. U ovom sistemu fašističke milicije samo izvršavaju ono što vlasti iniciraju. Fizički napadi na imigrante, stanare, radnike i skvotere predstavljaju stvarni deo sistema koji samo još uvek nije upisan u zakon.

Naše svakodnevne borbe imaju za cilj da promene ovaj represivni sistem: blokiramo iseljenja, pridružujemo se radničkim štrajkovima, podržavamo štrajkove glađu imigranata, protestvujemo protiv rata, borimo se protiv privatizacije i korporativnih projekata bušenja (nap. prev. projekti kojima se uništava priroda i životna sredina). Rušimo barijere i umesto njih sadimo bašte i gradimo inkluzivne zajednice.

Kada mediji predstavljaju ove napade kao “sukob dva ekstrema”, oni pričaju gluposti i čine uslugu ugnjetačima. I, iznad svega, oni zamagljuju stvarne ekstreme: razliku između 99% nas koji pokušavamo da sastavimo kraj sa krajem kako bi preživeli u ovoj zemlji, i vlasti koje nas nemilosrdno eksploatišu.

Nećemo apelovati na vlasti za bilo šta; bolju opremu ili kurseve ljudskih prava za policiju, više kamera za nadzor na ulicama, legalizaciju jedne stvari ili zakonsku zabranu druge. Zabrana nacionalističkih demonstracija od strane vlasti značila bi pobedu logike ugnjetača. Umesto zabrane pokrivanja lica na ulici vlasti bi trebalo da skinu sopstvenu masku: neka demaskirani odgovore zašto stvaraju siromaštvo umesto da sprečavaju njegove uzroke.

Ovaj poziv upućujemo svim ljudima: Budite spremni jer naši domovi nisu prvi niti će biti poslednji (nap. prev. koji su napadnuti): Doći će i po tebe! Istorija nam zabranjuje da budemo pasivni, ne dozvoli da te strah obuzme, ne čekaj da bude prekasno – IZAĐI NA ULICU, NEKA SE ČUJE TVOJ BES!

Kolektyw Syrena
Kolektyw Przychodnia
13. novembar 2013., Varšava, Poljska

Španjolska: Solidarnost s petoro anarhista uhapšenih u Barceloni zbog napada na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi

leaping-deers
13. novembra u 2:45 ujutro u Barceloni, Nacionalna Policija je upala u domove četvero anarhista, dok je jednog uhapsila pokraj kuće, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, 2. oktobra, u baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Svi [Francisco Javier Solar Dominguez, Monica Andrea Caballero Sepùlveda, Rocio Yune Mira Pèrez – Čile, Valeria Giacomoni – Italija, Gerardo Damiàn Formoso – Argentina; nap.prev.] su zadržani u zatvoru na temelju antiterorističkog zakona i idućih će dana biti ispitani u Madridu, na specijalnom sudu Audiencia Nacional, gdje će sudac Eloy de Valasco preuzeti predmet.

Već od prvih jutarnjih sati pokrenut je medijski aparat. Nacionalna Policija je dostavila slike hapšenja i pretresa. Automatski su objavljeni i identiteti uhapšenih. Ministar unutarnjih poslova, Fernandez Dias, nastupa trijumfalno u svim medijima, ponosan na hapšenja i na pobjedu zakona španjolske države, koja želi zadržati unutar zidina zatvora naše drugove/arice, pokušavajući dovršiti osvetu koju čileanska država nije uspjela dovršiti logikom pravde i prava.

Pravni i medijski aparat već mjesecima priprema teren za represivni napad na sve one koje smatra najopasnijima unutar društvenih pokreta.

Na taj se način anarhisti prikazuju kao jedini odgovorni za iskazivanje bijesa na prosvjedima, u pokušaju da se ograniči bijes koji ponekad izlazi iz okvira.

Nakon što je kontekst izgrađen, ponovo se igraju iste karte: famozni “anarhistički trokut” je dao mnogo materijala galicijskoj štampi, kao i eksplozivna naprava koja je navodno postavljena u filijale jedne talijanske banke u Barceloni i Valenciji. Ponovno se spominju teorije zavjere, omiljene štampi i mnogim čitateljima. Prije nekoliko mjeseci izvršen je pretres sjedišta CNT-a u Sabadellu, gdje je uhapšeno petoro anarhista, na temelju hipotetskih komunikeja na internetu i posjedovanja zapaljivog materijala. Otpušteni su nakon što su proveli 4 mjeseca u zatvoru pod režimom visoke sigurnosti (FIES-3), ali optužbe nisu povučene. Ova posljednja uhićenja u Barceloni sasvim jasno pokazuju koliko je snažna volja za napad na anarhistički pokret.

Ne zanima nas suditi da li su naši/e drugovi/arice krivi ili nevini, zato što je to jezik moći, jezik demokracije. Nećemo ući u igru tišine, žrtvi i poraza. Jako nam je žao što se naši/e drugovi/arice nalaze u ovoj situaciji, ali mi znamo da ćemo se, prije ili poslije, kada se naša misao i djelovanje konkretiziraju, sukobiti s najbitnijim dijelom sistema.

Protiv suradnje između država, solidarnost bez granica našim drugovima/aricama.

Srušimo zidove države!
Pozdrav i Anarhija!
Želimo ih među nama!

Izvor: Indymedia Barcelona

Genova (Italija): Osuđeni Alfredo i Nicola

prison-gate

Genova, 12. novembra
Jutros je donesena prvostupanjska presuda, po skraćenom postupku, Nicoli Gaiu i Alfredu Cospitu, za ranjavanje Adinolfija. Za navedeno su djelo oba druga preuzela odgovornost u sudnici, na prvom ročištu 30. oktobra. Drugovi nisu prisustvovali ovom drugom i završnom ročištu. Presuda glasi:

– 10 godina i 8 mjeseci za Alfreda
– 9 godina i 4 mjeseca za Nicolu

zbog atentata u terorističke svrhe, član 280, uz dodatne zabrane (zabrane povoljnosti, kućnog pritvora itd. zbog terorističkih ciljeva).

Procjena naknade štete koju je zatražila stranka (Talijanska Republika, poduzeće Ansaldo Nucleare i sam Adinolfi) odgođena je za eventualni parnični postupak. Istražna sutkinja Giacalone se pokazala u potpunosti podčinjena teoriji tužiteljstva po kojima postoji teroristički čin u svrhu rušenja demokratskog poretka, pošto je napadom na Adinolfija, izvršnog direktora Ansaldo Nucleare, pogođena i Finmeccanica, državno poduzeće, sa svjetskim interesima u proizvodnji sistema kontrole i obrane.

Znajući sasvim dobro gdje zaista leže pravi proizvođači indiskriminiranog užasa i smrti, snažan solidarni zagrljaj Nicoli i Alfredu, i svima koji se ne povinuju logici užasa koja je svojstvena moći.

Adresa drugova:

Nicola Gai – Alfredo Cospito
C.C.Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara – Italija

nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Varšava, Poljska: Saopštenje skvota Przychodnia povodom fašističkog napada 11. novembra 2013.

Poštovanje i divljenje braniocima skvota Przychodnia u Varšavi.
Poštovanje i divljenje braniocima skvota Przychodnia u Varšavi. Solidarnost širom sveta.

Dana 11. oktobra 2013., oko 15:45, učesnici tzv. “Marša nezavisnosti” izveli su planirani napad na socijalni centar Przychodnia. Samo zahvaljujući sopstvenoj odlučnosti i hladnokrvnosti uspeli smo da se odupremo nacionalističkoj agresiji. Nekoliko ljudi je povređeno, ali ničiji život nije ugrožen.

Neofašisti su bili spremni da  to komentarišu u medijima i odmah su obavestili da su ljudi iz skvota napali njihov marš bacajući kamenice u njihovom pravcu sa krova zgrade. To je očigledno bilo nemoguće jer je kraj ulice Skorupki, u kojoj se zgrada nalazi, udaljen nekih 200 metara od ulice Marszałkowska, duž koje su nacionalisti marširali.

Kao što možemo videti na nekoliko video snimaka [npr.  i, ii], paravojna formacija zvana “Straža marša nezavisnosti” – čija je uloga bila da obezbedi skup – omogućila je prolaz grupi od nekoliko stotina ljudi, naoružanih i spremnih za napad. Učesnici “Marša nezavisnosti” su sa bakljama, flašama i kamenicama u rukama, poleteli ka socijalnom centru Przychodnia. Nacionalisti su jedan automobil zapalili, drugi demolirali, a oštetili su i zgradu pokušavajući da u nju uđu, ali na svu sreću uspeli smo da odbijemo napad. To je bilo moguće samo zato što smo pazili na krov (već neko vreme smo suočeni sa istom pretnjom) i brzo reagovali gaseći baklje koje su padale u unutrašnjost zgrade.

Napominjemo, iako su policijski odredi bili stacionirani nekoliko stotina metara od nas, prošlo je 20 minuta od bilo kakve njihove intervencije. Da smo slušali policiju i ignorisali opasnost, skvot bi bio spaljen.

Gebelsovska propaganda “Nacionalnog pokreta” (Ruch Narodowy) tradicionalno pokušava prikazati napad kao akt huliganizma uprkos činjenici da su zvanično imenovani čuvari marša pustili napadače da napuste marš, a kasnije im pomogli i da pobegnu. U ovom trenutku se pripremamo za još jedan napad.

Antifašistički pozdravi,
kolektiv Przychodnia
(11.11.2013.)

 

 

Portugalija: Preminuo drug Antonio Fereira de Žezus

antonio-638x1024

Sa velikim žaljenjem obaveštavamo da je u sredu, 6. novembra, preminuo naš drug Antonio Fereira de Žezus (António Ferreira de Jesus). Pobunjenik, slobodar i višedecenijski borac unutar zatvora, Antonio je nedavno  napunio 73 godine, a van zatvora je bio samo poslednjih godinu i po dana. Bio je bolestan već neko vreme, ali je još uvek nejasno od čega je bolovao.

Nije umro u bolnici već u u kući u kojoj je i živeo pošto nije želeo da ode negde gde bi se osećao kao u zatvoru.

Onima koji su mu bili bliski je jasno da je njegovo zdravstveno stanje bilo direktna posledica višedecenijskog utamničenja, represalija sa kojima se borbeni zatvorenici suočavaju, kao i teškoća da se prilagodi životu na “slobodi”  koja je došla prekasno.

Sahrana će se održati u ponedeljak 11. novembra u 14h, u gradu Portimao, Portugalija.

Antonio će za nas uvek ostati primer otpora i odlučnosti uprkos najsurovijim uslovima nametnutim od strane države.

Sada može imati pravu slobodu.

Zdravlje i Anarhija!

Antoniovi drugovi

Trento, Italija: Zapaljena vozila Telekoma u znak solidarnosti sa zatvorenicima i optuženima

auto-incendiateTelekom, Vind (Wind) [tel. kompanije] itd. + sudije + panduri + prisluškivanje telefona = hapšenja, mučenja, državna ubistva, zatvor.

S radošću smo zapalili automobile Telekoma u znak solidarnosti sa Alfredom, Nikolom, Serđom, decom 15. oktobra i onima koji se bore unutar i izvan zatvora.

PROTIV SISTEMA ZATVORA, ZA AKCIJU!
ŽIVELA ANARHIJA!

Izvor: InformaAzione