29. novembra 2013. započeti će suđenje za dvostruku pljačku u Velventos-Kozani. Održat će se u ženskom odjelu zatvora Koridallos (a ne kao što je u početku rečeno, na sudu u ulici Loukareos). Sudnica, sveti bordel pravde, je oduvijek bila prostor u kojem vladajuća klasa – autoritet – dokazuje svoju nadmoć nad “ilegalnima” ove države.

Zato je pitanje solidarnosti stalna smetnja, u slučaju anarhista, te policajci, svake vrste, interventni, u civilu, antiteroristički, žurno ispune sudnicu kako bi onemogućili njeno izražavanje. Međutim, uvidjevši neuspjeh takvog djelovanja i uz očiti interes da prijevoz (iz zatvora na sud) prođe “sigurno”, riješili su oba problema zahvaljujući specijalnim sudnicama (dvjema za sada) unutar ženskog odjela. Jasno je da je promjena mjesta suđenja rezultat oba razloga. S jedne strane minimalan rizik na logističkom nivou, i s druge registriranje svih solidarnih koji će željeti uči.

Nama mjesto suđenja ne pravi razlike, sudnica je neprijateljski prostor, nalazila se ona u zatvoru ili u visećim vrtovima Babilonije. I ako taktika registriranja ograničava prisutnost drugova u sudnici, nitko i ništa neće moći spriječiti našu snagu da čujemo glasove i urlike koji će prelaziti zidove zatvora i blindirana vozila.

Osim toga, za nas se revolucionarna solidarnost ne ograničava na trenutke podrške tokom suđenja. Sudnica je samo prostor u kojem neprijatelj potvrđuje svoju pobjedu, mehanizam asimilacije represivnog nasilja s demokratskom ideologijom. U našem slučaju neće biti uobičajenog “pritiska” na suce da bi se postigle blaže presude. Odluke su unaprijed određene. Ali, to nas ne zanima, budući da smo neprijatelji sudaca, ne zato što smo im na meti, nego zato što je njihov zadatak uništiti osobe pod pokrićem državnog autoriteta.

Solidarnost je stalni odnos. Oblici njenog izražavanja su različiti i konkretiziraju se u trenucima napada na sistem. Naravno, prosvjed može biti jedan od tih trenutaka, ali on nije uvjet ili jedini trenutak solidarnosti. I nadasve, solidarnost sa zatvorenim revolucionarima nije statistika koju nameće trenutak, ona je potreba, osjećaj, ostvarenje borbene zajednice, sa svakim sredstvom koji drugovi odaberu za izražavanje svoje solidarnosti, bilo prisustvom izvan sudnice ili napadom na sve ono što predstavlja moć uključenu u naše suđenje.

Na kraju želimo naglasiti da svi ODNOSI MEĐU DRUGOVIMA koji nas ujedinjuju, naša zajednička vizija slobode, snovi koje dijelimo, neće nikada narušiti bilo koji oblik podjele u vezi suđenja ili različitih optužbi protiv nas. Činjenice da će neki od nas, na primjer, imati advokate, a drugi ne, da će neki preuzeti odgovornost za sudjelovanje u pljački a drugi ne, nisu razlozi za razdvajanje borbene zajednice, koja nas ujedinjuje iza rešetaka.

Bit ovog suđenja nalazi se u činjenici da država i njeni mehanizmi iskušavaju anarhiste protivne sistemu, njegove protivnike. Nije toliko bitno na koji će nas način nastojati zadržati u zatvoru što je duže moguće.

Njihov glavni interes je da nas osude kao NEPRIJATELJE sistema. S naše pak strane ne priznajemo dihotomiju nevin-kriv (u ovom kao i u svakom drugom sudskom postupku protiv anarhističkih boraca). U njihovom svijetu mi smo krivi, po njihovoj “nevinosti” mi smo krivi. Naše misli i naša srca su uza sve one koji se bore protiv autoriteta.

BIJES I SVJESNOST

Fivos Harisis, Argiris Dalios, Giannis Michailidis, Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis, Nikos Romanos

izvori: i, ii