Category Archives: Vesti

Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

att

Moje razmatranja o odlučnoj bitki štrajka glađu ne znače nužno da bih i ja izabrao ovo specifično sredstvo. I neću izjaviti da li se slažem ili ne sa dotičnim sredstvom, kao što nema ispravnog ni pogrešnog u takvim situacijama, i sve se stalno dovodi u pitanje i preispituje.

 Štrajk glađu – kontradikcija u borbenom položaju

Štrajk glađu je posljednje sredstvo borbe revolucionarnog pojedinca. U povijesti se njime koristio široki politički spektar boraca, zatočenih zbog subverzivnih akcija, pretežno protiv demokratskih režima.

Od smrtonosnih štrajka glađu Rote Armee Fraktion (RAF) i smrti boraca IRA-e i ETA-e, sve do uspješnih štrajka glađu anarhističkih drugova kao što su Christophoros Marinos i Kostas Kalaremas, članova Revolucionarne Borbe i Zavjere Vatrenih Ćelija. Zajednička točka može biti minimalna kao i nepostojeća, ali odluka ostaje ista, “borim se do kraja”.

Takva je odluka uspjela stvoriti specifičnu ucjenu državi. Ucjenu koja je, koliko god paradoksno zvučala, stekla važnu pregovaračku snagu zbog smrti štrajkaša glađu.

Naravno, kada govorimo o pregovaračkoj snazi priznajemo postojanje ravnoteže unutar revolucionarnog rata, kojeg oblikuju socijalni, politički i ekonomski uvjeti određenog razdoblja, i polarizaciju koja postoji između državnika i revolucionara. Što ne znači da ih poštujemo, jer naš je cilj napasti ih i uništiti. S druge strane niti znači da ih nećemo tražiti, pronaći i iskoristiti u našu korist.

Štrajkaš glađu je upravo takav slučaj, u kojem se humana fasada demokracije koristi za realizaciju zahtjeva borca. Borba se vodi protiv političke reprezentacije sistema, demokracije; radi se o eksplozivnoj napravi koju je borac odlučio postaviti u svoje tijelo i napasti direktno temelje demokratske kohezije, uz obavijest da će u slučaju neispunjenja zahtjeva uslijediti eksplozija koja će izazvati lančanu reakciju unutar demokracije. Continue reading Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

Solidarnost s pobunom u Brazilu!

http://www.youtube.com/watch?v=Z42021t2Vbs

Rio de Janeiro, 17. juna: Prosvjednici uzvraćaju pandurima malo nasilja koji oni svakodnevno dijele drugima

Na koncu, brazilske metropole proživljavaju trenutke koji već dugo vremena nedostaju. Od početka juna na stotine tisuća prosvjednika sišlo je na ulice brojnih gradova u kontekstu borbe protiv povećanja cijena javnog prijevoza, ali i protiv pogubnih posljedica Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016.

Prosvjedi nisu buknuli iznenada, oni su rezultat borbi gotovo čitavog jednog desetljeća, započevši od masovnih prosvjeda studentskog pokreta protiv povećanja cijena autobusnog prijevoza u Salvadoru (Bahía) u augustu i septembru 2003. [http://youtu.be/K4vK_w4_OEQ], a zatim iz istog razloga u Florianópolisu juna 2004.

Međutim, ove pobune XXI stoljeća imaju i povijesnu pozadinu, kad je krajem XIX stoljeća izbila narodna pobuna u Rio de Janeiru 1879. i 1880. (“Revuelta de Vintém) dok su još magarci vukli tramvaj, zatim kasnije Pobuna plovila 22. maja 1959. kada je narod zapalio strukture vodenog prijevoza u gradu Niterói, države Rio de Janeiro, te studentski štrajk jeseni 1979. u San Luisu (Maranhao) kojim su studenti uspjeli spusti cijene studentskog prijevoza za pedeset posto.

Ovogodišnje prosvjede je od samog početka obilježila policijska represija i malo pomalo, mjesec za mjesecom, su oni postajali sve brojniji i intenzivniji, sve do eksplozije proteklih tjedana.

U gradu Goiânia (glavnom gradu države Goiás) su se u maju odvila 4 prosvjedna marša protiv podizanja cijena javnog prijevoza, od kojih je 28. bio najintezivniji, kako zbog nivoa policijske represije tako i zbog odgovora prosvjednika uništavanjem i paljenjem autobusa.

Prosvjed 6. juna u São Paolu

Prosvjed 7. juna u São Paolu

Prosvjed 11. juna u São Paolu

Prosvjed 13. juna u São Paolu

U São Paolu se prvi prosvjedni marš održao 6. juna, kada je na tisuće prosvjednika barikadama blokiralo promet glavnih avenija i sukobilo se s pandurima koji su koristili suzavce i gumene metke za razbijanje prosvjeda. Nemiri su nastavljeni 7., 11. i 13., obilježeni policijskom represijom, masovnim uhićenjima, stotinama ranjenih, ali i aktivnim otporom prosvjednika koji su se sukobili direktno s psima Moći. No, prosvjedi koji su održani u São Paolu i u Rio de Janeiru (a i u drugim gradovima, kao što su Brasilia, Porto Alegre, Bello Horizonte  itd.) 17. juna, ipak su bili najmasovniji i najborbeniji do sada.

Prosvjed 17. juna u São Paolu

U Rio de Janeiru pobunjenici su napali Zakonodavno Vijeće bacajući kamenice, molotove i druge različite predmete, primoravajući snage reda na povlačenje unutar zgrade, nakon čega su zapaljena ulazna vrata. U jednom trenutku, tokom sukoba u Rio de Janeiru, svinje Vojne Policije su upotrijebile i vatreno oružje protiv prosvjednika.

I tako se u Brazilu zapalio fitilj: “ljubavi je došao kraj, Brazil postaje kao Turska”, kao što su uzvikivali neki prosvjednici. Zanemarivši svaku analizu i retoriku, najvažnije je poticati plamen i širiti ustanak protiv svake ikone Moći sve intenzivnije. Pozivamo sve drugove anarhiste koji osobno sudjeluju u brazilskim pobunama da doprinesu vijestima s ulice, i predlažemo međunarodnu kampanju nereda i direktnih akcija protiv Svjetskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara.

 

Da naša braća i sestre koje se bore na ulicama Brazila ne ostanu sami!

Međunarodna i vatrena solidarnost!

Atena: Pismo anarhista Stefanosa Amilitosa, u pritvoru zatvora Koridallos

riot

PSI ČUVARI, ČUVAJTE VAŠE GOSPODARE [slogan policajcima]

Petak noć, 19. aprila 2013. u Egzarhiji: nekoliko je osoba odlučilo na konkretan način pokazati MAT-u (policijske jedinice grčke policije za uspostavljanje reda) da su na tom području nepoželjni. Uslijedili su sukobi, suzavci i potjere. Nakon što sam napustio društvo prijatelja s kojima sam sjedio u kafeu, uputio sam se prema ulici Tzavella gdje mi je prijatelj posudio motor. Tu su me napali motorizirani panduri DELTA, moderna verzija smeća kao što je bio Bourandas [glavni oficir policijske motociklističke jedinice u vrijeme njemačke okupacije Grčke], čiji je jedini zadatak lokalizirati i eliminirati disidente ili jednostavno svakog tko im se ne dopada. Rekli su mi da me vode u GADA (ravnateljstvo atičke policije) samo zbog identificiranja.

U sjedištu policije dolazi do promjene. Nasumnično privođenje pretvara se u hapšenje zato jer su se niotkud pojavili inkriminirajući dokazi (rukavica, ovratnik i upaljač, pronađeni navodno u mojem posjedu), mada nijedan od tih predmeta nije naveden u izvještaju o uhićenju. Onda sam otkrio da postoje svjedoci protiv mene (DELTA policajci), koji tvrde u identičnim izjavama da su u meni izdaleka prepoznali (premda nešto višeg i drugačije kose)… osobu koja im je, prekrivenog lica, prijetila “posprdno” mašući molotovom u ruci. Continue reading Atena: Pismo anarhista Stefanosa Amilitosa, u pritvoru zatvora Koridallos

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

athens_for-k.sakkas
[Sjeverna Atena] Sloboda za anarhista Kostas Sakkasa, koji štrajku glađu
od 4.6.
 [Chania, Kreta] Kostas Sakkas odmah slobodan, štrajkaš glađu od 4.6.  Nećemo taoce u rukama države

[Chania, Kreta] Trenutno oslobađanje Kostasa Sakkasa, štrajkaša glađu od 4.6.
Nećemo taoce u rukama države

Proteklih su se dana u Grčkoj odvile brojne akcije solidarnosti s anarhističkim zatvorenikom Kostas Sakkasom, koji štrajka glađu o 4. juna 2013. boreći se za svoje neposredno otpuštanje iz zatvora. 11. juna liječnik je ustanovio velkiku slabost, zamor pri najmanjem naporu (npr. pri hodu od svoje ćelije do zatvorske ambulante), nelagodu, otežano disanje,
vrtoglavicu, glavobolju, trbušne bolove i gubitak 3,5 kilograma.

U međuvremenu, drugi zatvorenici su izrazili svoju bezrezervnu solidarnost Kostasu. Od 4. juna četiri druga koja se naleze u tamnicama ženskog krila zatvora Koridallos, Kostas Gournas (član Revolucionarne borbe), Christoforos Kortesis, Vaggelis Stathopoulos i Dimitris Koufontinas (član grupe 17. novembar) odbijaju zatvorski obrok.

5. juna na sudskoj raspravi trećeg suđenja protiv ZVĆ, na sudu ženskog zatvora Koridallos, suoptuženi drugovi napustili su sudnicu u znak podrške Kostasovog izbora štrajka glađu.

Od 6. juna drugovi iz drugog krila zatvora Larissa, Rami Syrianos i Spyros Stratoulis odbijaju zatvorsku hranu da bi podržali Kostasa u njegovoj borbi, te izražavaju solidarnost sa Gerasimos Tsakalosom, članom ZVĆ, kome je produžen pritvor.

7. juna anarho-komunisti Tasos Theofilou (zatvor Domokos) i Polykarpos Georgiadis (zatvor Krf) objavili su zajedničku izjavu upućenu drugu Kostas Sakkasu: “ubrzo ćemo se ponovno sresti, na bojištu društvenog/klasnog rata.”

11. juna je 290 žena i muškaraca zatvorenih u Larisi, Patrasu, Krfu, prvom krilu Koridalosa, Alikarnassosu i Eleonas-Thebes objavilo otvoreno pismo podrške Kostas Sakkasu i uništenju svih zatvora.

13. juna Kostas Sakkas doveden je u Atenu na žalbeni sud (ulica Loukareos), gdje je vijeće žalbenih sudaca ispitalo njegovu žalbu na produženje pritvora za dodatnih 6 mjeseci. (Njihova odluka još nije donesena). Istog jutra su još tri zatvorenika dovedena na isti sud pred vijeće sudaca, anarhisti Fivos Harisis, Argyirs Ntalios i Dimitris Politis. Tokom njihovog boravka na žalbenom sudu panduri su napali Fivos Harisisa, srušili ga na pod, izudarali i držali ga u lisicama čak u vozilu. Kad su svi zatvorenici dovedeni nazad u Koridallos, uključujući i Kostasa, u zatvoru je izbio teški sukob s pandurima i stražarima, kao odgovor na prijašnji policijski napad na jednog od njih. Drugovi su na trenutak pretvorili ulaz u bojišno polje (aparati za gašenje požara, ladice s dokumentima i stolice bačeni su u zrak, prozori su razbijeni), dokazujući na djelu da nijedan napad psa Moći neće proći bez odgovora.

Continue reading Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Continue reading Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

Italija: Operacija “Odlučnost” – Otpušteni iz zatvora Alessandro i Giuseppe, a Paola i Giulia iz kućnog pritvora

ardire-prisoners-662x1024

Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).

Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.

Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.

Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.

Fond solidarnosti Araknide.

Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Perugia – Italija: Kronika sudskog postupka

prigione

Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).

Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.

Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.

Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.

Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.

Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.

Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.

Grčka: Tekst anarhista u zatvoru, Panagiotis Argirou

Kao što znate početkom januara 2013. doživio sam tešku ozljedu glave nakon jedne nezgode. Nakon čega su uslijedile dvije operacije glave i tri mjeseca u različitim bolnicama. Naravno, već neko vrijeme sam izvan opasnosti i oporavljam se, čekajući konačni operacijski zahvat na lubanji. Vratio sam se među moje drugove te moju braću i sestru iz Zavjere Vatrenih Ćelija, i već se samo zbog toga osjećam bolje.

Postepeno dobivam sliku o interesu iskazanom tijekom mojeg boravka u bolnici, i osjećam potrebu da zahvalim svima koji su bili uz mene na različite načine, od donacije krvi (zaista jako potrebne) do sakupljanja novca za pokrivanje liječničkih troškova.

Posebno mjesto u mojem srcu ipak zauzimaju drugovi Međunarodne Zavjere za Osvetu-FAI/IRF koji su u Indoneziji spalili privatno vozilo, i za compas Ustaničke Antiautoritarne Ćelije-FAI/FRI koji su napali zapaljivim napravama zgradu čileanskog nacionalnog udruženja zatvorskih službenika, a prije toga i objekt koji pripada Čileanskoj Žandarmeriji, zbog velike časti koju su mi iskazali dajući moje ime ćelijama direktne akcije koje su preuzele odgovornost za ove anarhističke napade protiv dominacije. Braćo i sestre, znajte da ste mi u mislima i da su me ovi napadi duboko dirnuli. Neka vatra Pobune i Anarhije uvijek grije vaša srca i vaše ruke naoružane protiv neprijatelja slobode.

Na koncu, želio bih zahvaliti svim grupama direktne akcije u Grčkoj i svijetu, koje su izrazile interes za moje stanje i poželjele mi brzi oporavak.

Sretan sam što vidim da je kroz sve ovo vrijeme projekt FAI/IRF ostao dinamičan i aktivan. Nadam se da će se, u budućnosti, njen intenzitet silno povećati i njeno širenje prouzročiti strah među vladarima čitavog svijeta.

ŽIVJELA FAI/IRF
ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE

Panagiotis Argirou
Član Zavjere Vatrenih Ćelija

Genova – G8 (Italija) – Francesco Puglisi uhapšen u Barceloni

Doznajemo da je anarhističkog druga Francesca “Jimmy” Puglisija, osuđenog na 14 godina zatvora na suđenju za “devastaciju i pljačku” tokom pobune u Genovi 2001., uhapsila u Barceloni, 5. juna, Policia Nacional.

Lov na čovjeka, koji je pokrenut u suradnji između DIGOS [talijanske političke policije] iz Catanije te francuskih i španjolskih represivnih organa, se izgleda temelji nadasve na telematskim tragovima ostavljenim u bulimijskom trbuhu društva kontrole, čije se opsesivno sakupljanje informacija, naizgled sistematsko i rutinsko, afirmiralo kao osnovni izvor monitoriranja, nadziranja i pogađanja svakog tko se nađe na nišanu vlasti.

Ukratko, država ubija kroz svoje uniforme i svoju politiku, globalni kapitalizam skreće svoje surovo lice i prema mjestima gdje se nekad gozbovalo nad leševima, a ruševine poharanih područja, tehnologija i društvo kontrole su se stopile u jedan jedini organ, nad čijim funkcioniranjem pojedinci i ljudske zajednice nemaju nikakve kontrole, demokracija i njeni rituali su samo puder koji pokriva objektivne užase, da ne bi izgledali tako strašni, i u koja smo uronjeni. Tko se bori i sabotira ovaj svijet, kažnjava se na egzemplaran i “zastrašujući” način, kao simbol upozorenja i represalije. Presude za Genovu 2001., kao i za
Rim 15. oktobra 2011., drugarice i drugovi koje je otela država, širenje i usavršavanje zatvorskog aparata i tehnološkog nadzora, su otvorene rane koje nas podsjećaju na nužnost i važnost borbi i solidarnosti.

Drugovi iz Španjolske javljaju da je odveden u madridski zatvor, vjerojatno Soto Del Real, prije nego što će biti isporučen Italiji.Očekujemo nove vijesti i pozivamo svakog tko ih ima da ih šalje na
informa-a[a]autistici.org

Solidarni s Francescom, Marinom i Albertom! Ne daj se Vincenzo!*

* Presude za “devastaciju i pljačku” tokom sukoba G8 u Genovi 2011.: Francesco je osuđen na 10 godina zatvora, Marina na 12, Alberto na 10, Vincenzo (u bijegu) na 13.

Marina Cugnaschi, CC Bollate, Via Cristina Belgioioso 120, 20021 Milano
Alberto Funaro, CC di Perugia, Strada Pievaiola 252, 06132 Perugia

Izvori: i, ii

Atina: Anarhista Kostas Sakas u štrajku glađu od 4. juna 2013.

Prisoner in prison cell

Anarhista Kostas Sakas je stupio u štrajk glađu 4. juna 2013. godine protestujući protiv produženja pritvora u pretkrivičnom postupku i zahtevajući trenutno puštanje iz zatvora.

Drugovi su pozvali na političku diskusiju, koja će se održati 4. juna 2013. u 18h na atinskoj Politehničkoj školi (zgrada Gini), u susret organizovanju akcija solidarnosti za štrajkača glađu Kostasa Sakasa. Tom prilikom će biti uspostavljena i telefonska veza sa Kostasom koji će govoriti direktno iz zatvora Koridalos.

Kostas je anarhistički zatvorenik koji se trenutno suočava sa dva suđenja koja se vode protiv R.O. ZVĆ iako je negirao svoje učešće u toj urbano-gerilskoj grupi od trenutka kada je uhapšen (decembar 2010.). Ovaj drug se nalazi u pritvoru – gde čeka na suđenje – već 30 meseci. Država mu je nedavno produžila pritvor za još šest meseci (i istu meru primenila protiv anarhiste Gerasimosa Cakalosa koji je priznao učešće u R.O. ZVĆ).

Turska: Sirove vesti o borbi za park Taksim Gezi i tekućim nemirima

lesvos-island

Transparent na ostrvu Lezbos (nasuprot turskoj obali): “Solidarnost sa pobunjenicima u Turskoj”

Prvog juna smo stigli na Taksim oko15h. Nakon sukoba koji su počeli ujutro, policija je bila prinuđena da napusti to područje. Panduri su nestali na nekoliko časova. Tokom dva sata nije bilo policijskog prisustva ni u jednoj oblasti u centralnom delu Istanbula (evropska strana). Ljudi su okupirali Trg Taksim i park Gezi. Broj ljudi je bio ogroman. Čitav park, trg i ulice koje vode ka ovom području bili su prepuni ljudi. Demonstranti su uništili sve građevinske ograde i prepreke koje su zatvarale zapadnu stranu parka. Uklonjene su i neke od prepreka koje je postavila policija i bačene na put koji vodi ka novoizgrađenom podzemnom tunelu. Druge su demonstranti koristili za podizanje barikada. Policijska kućica koja se nalazi u južnom delu parka i gleda na trg je zapaljena, a uništeno je i vozilo za razbijanje demonstracija koje je policija tu ostavila. Na istom mestu je prevrnut i uništen još jedan policijski automobil. Ljudi su bili ispunjeni radošću i slikali su se ispred uništenih vozila i objekta. Severno od parka nalazi se hotel Hajat, a u blizini ulazne bašte hotela jedan policijski automobil je bačen u bazen. Četiri autobusa javnog koja su ostavljena na obližnjoj raskrsnici takođe su oštećena.

[vimeo]http://vimeo.com/67432788[/vimeo]
[vimeo]http://vimeo.com/67480646[/vimeo]

Negde oko 18h saznali smo od drugova da su počeli sukobi u Bešiktašu gde se nalazi kancelarija/kuća Tadžipa Erdogana. Ljudi su napadali iz četiri pravca:  Trga Bešiktaš (istok), puta Dolmabahče (zapad), ulice Akaretler (severozapad)  i puta Ortabahče (sever). Policija je tamo bila zaglavljena sa četiri vozila za razbijanje demonstracija opremljenim vodenim topovima i oko 150 policajaca na ulazu u ulicu Hajretin Iskelesi. Na svim ovim pravcima podignute su barikade. Nakon nekolko sati, policija je potisnula ljude, tako da su se represivne snage proširile. Nove barikade su podignute u ulici Mumču Baka i putu Sulejmana Sebe kako bi se sprečio ulazak policije u Čarši, bazarsku oblast Bešiktaša u kojoj se ljudi obično druže. Kada su ljudi intenzivirali napade policija je počela upotrebljivati plastične metke. Sukobi su se nastavili iza ponoći negde do 1.30h (2. juna).  Policija je tada prekomernom upotrebom gas-bombi rasturila masu, a ljudi su napustili barikade i tražili sklonište u okolnim prodavnicama i barovima ili su se pregrupisavali u unutrašnjim ulicama Bešiktaša.

U isto vreme, ljudi koji su pružali otpor na Taksimu podizali su, toko cele noći, ogromne barikade na putevima i ulicama oko trga i parka Gezi. Ljudi su takođe palili građevinska vozila. Autobusi, automobili, građevinski materijal, prepreke koje je postavila policija, kontejneri itd. sve je korišćeno za pravljenje barikada. Continue reading Turska: Sirove vesti o borbi za park Taksim Gezi i tekućim nemirima

Turska: Nekoliko slogana koji su uzvikivani na ulicama Istanbula – Ulični protesti i policijska represija 1. juna

iraklion-krit
Transparent solidarnosti na Trgu Liontaria u Iraklionu (Krit)

aşizme karşı omuz omuza / rame uz rame protiv fašizma

hükümet istifa / vlada, ostavka

katil Erdoğan / ubica Erdogan

Taksim bizim, İstanbul bizim / Taksim je naš, Istanbul je naš

direne direne kazanacağız / pobedićemo otporom

her yer Taksim, her yer direniş / Taksim je svugde, otpor je posvuda

sık bakalım, sık bakalım, biber gazı sık bakalım, copunu bırak, kaskını çıkar, delikanlı kim bakalım / ispaljuj, ispaljuj, ispaljuj suzavac, baci pendrek, skini šlem tada ćemo videti ko je momče

hepiniz orospu çocuğusunuz / svi ste vi kurvini sinovi [pandurima]

orospu çocuğu Tayyip Erdoğan / kurvin sin Tadžip Erdogan

Transparent solidarnosti u Solunu: "Solidarnost sa pobunjenicima u Turskoj. Pobuna sada i zauvek."
Transparent solidarnosti u Solunu: “Solidarnost sa pobunjenicima u Grčkoj. Pobuna sada i zauvek.”

Još uvek nema zvaničnih potvrda o ubijenima.

U Istanbulu su, 1.06.2013., panduri na neko vreme napustili park Taksim Gezi. Ljudi su se potom okupili i ponovo okupirali park. Ubrzo nakon toga policija je izvršila napad na park kako bi rasterala demonstrante.

Poslednje informacije na turskom jeziku: 1, 2, 3

Poruka drugova sa istanbulskih ulica (oko 17:15 po lokalnom vremenu):

“Uspeli smo. Trg Taksim i park Gezi su okupirani. Policija se povlači; odlaze. U parku Gezi ljudi slave i vesele se. Jedno policijsko vozilo, na kome je ispisano “sikik” (sjeban), prevrnuto je i zapaljeno…”

Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

camenish-libero

CH – 4.  Update neoslobođenje  (društvo bez rizika):

Premisa: još je u postupku žalba (5. mart 2013.) drugostupanjskom sudu na 2. odbijanje (5.2.2013.) pri prvostupanjskom (uprava za zatvorski sustav Züricha) mojeg uvjetnog otpusta. U ovom drugom odbijanju Uprava za zatvorski sustav ZH [u daljnjem UZZS ZH] traži od  Lenzburga izjašnjavanje, u decembru 2013., glede mojeg uvjetnog otpusta.

22. mart 2013.: potvrđujući svoje prethodne usmene izjave – i postojanje, barem, određenih proturječnosti unutar represivnih aparata – uprava Lenzburga je poslala, prijevremeno, nadležnom UZZS ZH izvještaj o ponašanju sa zahtjevom za premještaj na ljeto 2013. u zatvor “otvorenog” tipa. Upravitelji Lenzburga i ZH žurno organiziraju sastanak 28. marta 2013. UZZS ZH je izričito odbio zahtjev Lenzburga zbog “visokorizične opasnosti” za koju ne bi mogli preuzeti odgovornost.  Njihovi uvjeti za “ublažavanje izvršenja” ostaju i dalje isti: da se odreknem i prihvatim psihijatrizaciju revolucionarne/radikalne borbe te njene oružane borbe i “pojma o svijetu”. Dakako, susreli su se s još jednim mojim odlučno odbijanjem. Slijedilo je izvješće Lenzburga u kojem se traži da se, pod ovim uvjetima, ne nastavi izvršavanje moje kazne nakon ljeta 2013. Što praktični znači moj neminovni premještaj u  anihilacijski logor Pöschwies, Regendorf, Zürich.

+ UKRATKO (društvo rizika):

Jučer je federalna vladala javno objavila da namjerava dodijeliti multinacionalnim kompanijama koncesiju za eksploataciju i trgovanje osnovnim sirovinama sa sjedištem u Švicarskoj (Glencore/Xstrata itd.) – koje globalno posjeduju većinski dio ovog prljavog smrtonosnog biznisa, koji se iz Švicarske može voditi, u biti, bez “pravilnika” i poreza – dobrovoljno “etičko” poboljšanje njihovih sve više javno spornih globalnih postupaka eksploatacije i trgovanja…

Danas federalni sud izdaje dozvolu visokorizičnom četrdesetogodišnjem nuklearnom reaktoru starudiji u Mühlebergu (kanton Bern), vrlo prijepornom nakon Fukushime, za neograničen rad te na taj način izokreće odredbu federalnog upravnog suda, od marta 2012., koji je za 2013. naložio privremeno zatvaranje stare nuklearne centrale starudije zbog opasnosti, sve do “otklanjanja” njenih sigurnosnih nedostataka…

Continue reading Marco Camenisch – Iz zatvora Lenzburg u Švicarskoj

Istanbul, Turska: Poslednje sirove informacije o okupaciji u parku Taksim Gezi

taksim-gezi-park-teargased-1024x727

istanbul_tr

Protestna povorka u ulici Istiklal, Istanbul
Protestna povorka u ulici Istiklal, Istanbul

Okupacija parka Taksim Gezi u Istanbulu počela je 28. maja 2013. Nakon policijskog napada na područje parka 30. maja 2013., hakeri iz grupe RedHack su u odgovoru na taj jutarnji napad sabotirali sajt policijske uprave za područje Bejolu.

Okupacija je nastavljena, a na hiljade ljudi se okupilo da pruži otpor planovima vlade koja pokušava uništiti zelene površine i izgraditi šoping centar. Ova okupacija je ubrzo postala jedna od najvećih mobilizacija sa više različitih učesnika (od radikalnih aktivista do NVO), podsećajući na pokret Okupiraj (Occupy).

Ulični sukobi u Istanbulu su danas, 31. maja 2013., započeti oko pet sajtu ujutru. Otpor se proširio, a policija je ispalila neverovatnu količinu suzavca i šok bombi. Pre još jednog policijskog napad navijači tri glavna fudbalska tima (Bešiktaš, Galatarasaj, Fenerbahče) izašli su na ulice ujedinjeni. Sukobi su nastavljeni do kasnih večernjih časova. Ogroman broj ljudi je izašao na ulice. Hiljade ljudi je na svaki način pokušavalo da stigne do Trga Taksim. Ni nakon šesnaest sati uličnih borbi, borbe nisu bile završene.

Continue reading Istanbul, Turska: Poslednje sirove informacije o okupaciji u parku Taksim Gezi

Operacije “Ardire” [Odlučnost], Italija – Tužilaštvo u Milanu traži dodatno produženje pritvora

circus

Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info  i Informa-Azione.

Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:

“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu  RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.

Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!

Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!

SMRT DRŽAVI I NJENIM SLUGAMA!
ZA DIREKTNU AKCIJU

SOLIDARNOST I SUUČESNIŠTVO S DRUGOVIMA U ZATVORIMA DILJEM SVIJETA!

RadioAzione


Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

 

Istanbul, Turska: Okupiran park Taksim Gezi

gezi-park

Treći je dan okupacije parka Taksim Gezi u Istanbulu. Protesni kamp je podignut kada su građevinska vozila ušla u park i pokušala da isčupaju drveće.

Vlada želi da na lokaciji parka izgradi šoping centar. Mnogo ljudi zbog toga kampuje u parku Taksim Gezi braneći drveće.

http://www.youtube.com/watch?v=4wmoMwv-AwA

Rano ujutro 30. maja 2013. oko 5h, policija je suzavcem napala demonstrante i zapalila neke od šatora. Panduri tokom nekoliko časova nisu dopuštali nikome da priđe mestu dešavanja, dok su za to vreme tri građevinska vozila radila.  Isčupala su drveće koje su demonstranti zasadili i bacili ih u kamion za smeće.

Međutim, demonstranti su ponovo okupirali park i okupacija se nastavlja.

još fotki

Solidarnost sa pobunjenicima u Stokholmu

nemiri-u-švedskoj

“Ne želimo samo parče kolača;
želimo celu pekaru…spaljenu.”

Solidarnost sa pobunjenicima u Stokholmu!

Već pet noći ljudi iz Stokholma i okoline izlaze na ulice da militantno izraze nezadovoljstvo nepravdama sistema i društvom koje iz njih proističe. Nakon godina maltretiranja od strane policije, škola, obdaništa i drugih državnih institucija, policijsko ubistvo jednog starca u predgrađu Husbi bila je kap koja je prelila čašu punu žuči.

Iz noći u noć, gnevni ljudi se vraćaju na ulice i bune protiv svega što ugnjetava i uništava njihove živote. Tako su, tokom poslednjih pet noći – u Stokholmu i okolini – kamenjem ili vatrom napadnute 4 policijske stanice, obdaništa i škole. Spaljeno je oko 100 automobila, a panduri su zasipani kamenicama.

Za nas to nisu očajnički, bezumni, neredi. Za nas su to ciljani napadi na različite oblike autoriteta! Autoriteta koji, od detinjstva, primorava ljude na bilo koju vrstu upotrebljivosti, od obdaništa do škole. Od fizičkog izgleda do stanovanja i posla. Autoritet koji  sva buntovnička razmišljanja pokušava ugurati u kostime konformizma. Međutim, konačno, u ovom usranom sistemu jednostavno nema dovoljno mesta za sve bez obzira koliko kostim dobro stoji. Stoga nismo iznenađeni što sada izbijaju debate o neuspeloj integraciji, lošem obrazovanju i lošim radnim perspektivama ljudi iz pregrađa. Ali ove diskusije nisu naše jer možemo i bez državnih “donacija” u obliku integracija, obrazovanja i rada,  što ne znači ništa drugo do društvenu pacifikaciju, kao što možemo i bez državnih “donacija” u obliku nadzora i policije.

Represija i mir su dve strane istog novčića – lažne slobode.

Čista slika socijalne Švedske počinje da se raspada! Konačno! U pacifikovanoj zemlji poput Švedske, gde se čak i DIY sceni (eng. do it yourself, uradi sam) daje državni novac za kupovinu skvotiranih kuća od grada u cilju očuvanja “socijalnog mira” i izbegavanja otpora, fasada počinje da se raspada i stižu odvratni državni rasizam, svakodnevno maltretiranje i sada neverovatno licemerni medijski diskurs o takozvanoj “urbanoj nižoj klasi” koji traje već danima.

Drago nam je zbog svih buntovničkih dela kojima se pljuje u lice sistema! Konačno, i mi smo zatočeni u kavezu koji se naziva demokratijom! Mrzimo ovu državu i sve one koji je podržavaju.

Solidarnost sa svim pobunjenicima!
Najlepše želje i snaga pobunjenicima u Švedskoj!

Za Anarhiju!

(maj 2013.)

Bern (Švicarska): Sukobi uz party uličnog otpora, 25. maja

SCHWEIZ AKTION "TANZ DICH FREI"

SCHWEIZ AKTION "TANZ DICH FREI"

bern-3

bern-4

bern-5

bern-6

bern-7

Treća godišnja proslava partija uličnog otpora Tanz Dich Frei (“oslobodi se plesom”) u švicarskom gradu Bernu završila je masovnim sukobima između maskiranih uličnih boraca i policijskih snaga.

Na tisuće osoba marširalo je plešući prema lokalnom parlamentu, gdje su izbili sukobi. Pobunjena mladež napala je više od 70 trgovina i učestvovala u uličnim borbama, bacajući kamenje, boce, baklje i druge predmete na policajce.

Panduri tvrde da su uhapsili više od 60 osoba, ali još nemamo vijesti o stanju uhićenika ili o mogućim optužbama. Ako imate informacija izravno s ulica, molimo da javite.

Prividni društveni mir u helvetijskoj metropoli prekrasno je uzdrman. Solidarnost sa svima koji ne žele pognuti glavu i uzvraćaju udarac čak i u raljama zvijeri!

Izvješća na francuskom jeziku  i više slika: 1, 2

Bruxelles (Belgija): Operacija “Pepeo”

b

22. maja 2013., oko 6 sati ujutro, na desetine policajaca antiterorističke jedinice Savezne pravosudne policije upalo je i pretreslo 3 doma u kojima su nastanjeni anarhisti i antiautoritarci te anarhističku biblioteku Acrata. Sve prisutne osobe (11) su uhićene i odvedene u postaju Savezne policije.

Optuženi su za: pripadanje terorističkoj organizaciji, zločinačko udruženje i podmetanje požara. Operacija je nazvana “Cendres” [Pepeo], a vodi je javna tužiteljica Isabelle Panou, poznata po svojoj dugogodišnjoj karijeri u službi države.

Policija je zaplijenila brojne dokumente, osobne stvari, kompjuter i sav informatički materijal, GSM (mobitele), agitacijski materijal itd. Tokom ispitivanja, na kojima su svi odbili surađivati, otkriveno je da se istraga odnosi na različite borbe, pobune i aktivnosti započevši 2008. pa sve do danas, uključujući one protiv zatvora, izgradnje novog centra za ilegalne imigrante u Steenokkerzeelu, briselskog javnog prijevoza (STIB/MIVB), europskih institucija i eurokrata, izgradnje brze željeznice (RER) u Bruxellesu, NATO-a, deportacije imigranata, sudskih službenika te izgradnje maksi-zatvora u Bruxellesu. Na meti su i publikacije kao Horse-Service (“Izvan-upotrebe”) te općenito tekstovi, plakati itd. koje distribuiraju anarhisti i anti-autoritarci.

Oko 13 su svi pušteni na slobodu, a da se nisu ni pojavili pred javnim tužiocem.

Suočeni s ovim optužbama za terorizam te njihovim zastrašivanjima i šikaniranjem, ne smijemo napustiti ideje i djela kojima je cilj uništenje svakog oblika autoriteta te radost koju proizlazi iz ovih borbi.

Nastavimo borbu za slobodu, srušimo ovaj pogubni svijet koji ugnjetava i izrabljuje.

Ništa nije gotovo, sve se nastavlja
Napadnimo ono što nas ugnjetava

Bruxelles, 23. maja 2013.

izvor

Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

2697639711_9e775f6ff5

25. maj 2013. – Sergio, Nicola i Alfredo, iz zatvora u Ferrari, na poziv čileanskih drugova sa bloga Publicacion Refractario , napisali su tekst u sjećanje na četiri godine smrti anarhista Mauricia Moralesa Duartea, poginulog u akciji 22. maja 2009. dok se pripremao da napadne školu za zatvorske stražare. Jasna i podržana, glavom i srcem, revolucionarna tenzija koja je prije četiri godine vodila korake čileanskog druga, isto tako bistro i ovo sjećanje koje, u spomen na gubitak, prelazi granice ibaca svjetlo na stare i nove kartografije pobune, individualne i kolektivne, umjesto močvarnih bezdana rezignacije.

nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Prekinimo kult strvine

Prije četiri godine umro je Mauri, dok je bez oklijevanja slijedio put borbe koji je izabrao. Nakon munje eksplozije, koja je na žalost pogodila njega umjesto neprijatelja kojem je bila namijenjena, slijedio je grom koji je uzdrmao duhove svih nas, njegove braće i sestara diljem svijeta, nadahnutih istom željom za uništenjem postojećeg. Radost koju se uvijek osjeti pri otkrivanju srodnog srca, prigušila je spoznaja da to srce neće nikada više pumpati krv i bijes. Mauri nije prvi koji je poginuo zato što je izabrao da nikada ne odvaja misao od djela, a na žalost nije bio ni posljednji, ali suze nisu nikako najbolji način za održavanje sjećanja. Kroz sve ove godine Mauri nije ostavljen da trune u grobu, nastavio je živjeti i boriti se u svakom napadu, bio on njemu posvećen ili ne. Kao što se požar širi dok ima goriva, tako njegova radost neće utrnuti dok god budemo napadali neprijatelja, a djela su kisik koji treba širiti požar, prije nego što ga previše riječi obuzda, pretvori u plamičak, i na koncu ugasi.

Continue reading Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

Iz zatvora u Ferrari (Italija): Posljednje vijesti u vezi istrage oko napada na Adinolfija

tumblr_ma07d0y5g21ro0ralo1_500

21. maja stigli su rezultati drugog vještačenja na kacigama zaplijenjenim u Nicolinom domu. No, i ovaj put su forenzičari karabinjera morali kapitulirati priznajući da je barut pronađen na navedenim kacigama kompatibilan s 80% pištolja u opticaju. Na taj im je način propao pokušaj povezivanja kaciga i oružja, koje njegov otac legalno posjeduje, s tobožnjim izletom optuženih na vježbe gađanja, kao što su pretpostavili istražitelji u predmetu za 270bis [udruživanje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka]  zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija. Vještačenje je već bilo dalo negativan rezultat pri usporedbi istog baruta i streljiva kojim je Adinolfi ranjen.

Prethodnih je tjedana određeno prvo ročište za saslušanje, u Genovi 12. juna 2013.

za informacije nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

adresa na koju možete pisati drugovima u zatvoru:

Nicola Gai – Alfredo Cospito
via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Izvor: RadioAzione

Solun (Grčka): Benefit koncert za drugove Zavera Vatrenih Ćelija

Koncert za financijsku podršku ZVĆ druga Panagiotisa Argiroua, koji će se ubrzo morati podvrgnuti još jednoj operaciji.

Subota, 25. maj 2013 u 22:00, Asteroskopeio, Solun

Anarhističko svratište Nadir

nadir_benefit-gig-728x1024

Contra Info napomena:  Podsjećamo na tešku ozljedu i hospitalizaciju zatvorenog anarhista Panagiotisa Argiroua (vidi ovdje).

Član ZVĆ (Conspiracy of Cells of Fire) će ubrzo trebati da se podvrgne još jednoj specijalnoj operaciji i liječničkom tretmanu. Zato je potrebna široko prikupljanje pomoći u narednom razdoblju. Pozivamo sve  anarhiste na solidarnost diljem svijeta da pomognu našem drugu pokriti liječničke troškove. Anarhisti koji žele poslati financijsku potporu mogu kontaktirati i Grupu solidarnosti sa Revolucionarnom Organizacijom ZVĆ, u Ateni, na sal.spf[at]gmail.com

RadioAzione (Italija): Pronađeni presječeni telefonski kablovi telefonske i ADSL linije

Teseo_Labirinto

Jučer popodne [9. maja] dok sam pokušavao raditi na blogu RadioAzione primijetio sam izostanak adsl veze. Ni telefon nije funkcionirao. No, ništa neuobičajeno budući da je i to jedna od mana tehnologije (jedna od mnogih, premda je ona sama po sebi velika mana). Nazvao sam operatera s kojim imam ugovor o telefonu i adsl-u, ali po njima je sve bilo ok. Nakon što sam im više puta ponovio da nije uopće ok, jutros su poslali servisera. Nakon kontrole telefonske centrale u ulici (na koju su spojeni svi stanovnici kvarta) serviser je otkrio jedan presječen telefonski kabel… ne odvojen… presječen…

Vrata centrale nisu čak ni bila nasilno otvorena…

Među stotinama korisnika, trebali su presjeći kabel baš ove veze? Da je netko želio ošteti telefonsku centralu ne bi presjekao samo jedan kabel, nego bi presjekao sve ili barem većinu njih. Da ju je netko htio oštetiti bio bi forsirao vrata centrale, ne bi ključem otvarao.

Mislim da se nije radilo ni o nezgodi ni o slučajnosti, s obzirom na atmosferu u gradu u posljednje vrijeme. U međuvremenu smo pronašli i “Arijadninu nit”*, ali pisana i radio kontrainformacija idu dalje, u nadi da će se i dalje slaviti, kao što je to bilo prethodne godine kada su umrli tužitelj Pier Luigi Vigna [dugogodišnji progonitelj anarhista] i Antonio Manganelli, glavni ravnatelj policije, bivši načelnik Policijske uprave Napoli ili bolje reći bivši načelnik onih koji su najvjerojatnije presjekli kabel RadioAzione…podsjećajući ih da će ih naš smijeh pokopati!

RadioAzione

* Minos (talijanska pravda), vidjevši da je u opasnosti život njegovog Androgeusa (Države-Kapitala), odluči zatvoriti Minotaura (čudovište polučovjek polupandur) u labirint. Minos je zato svake godine, iz osvete, odlučio slati desetak anarhista u labirint da nahrani minotaura. Ali, Arijadna (solidarnost) poklonila je svakom od njih klupko vune kojim će im pomoći da izađz iz labirinta. Minotaur je u više navrata pokušao presjeći tu nit, ali bezuspješno…Kraj priče je svima poznat…

Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda

prisons

24. april 2013. –  Zatvaranjem preliminarne istrage, 11. marta 2013., Alfredu  i Nicolu čeka suđenja po članku 280bis (atentat s terorističkim ciljem), sa procedurom izvučenog iz predmeta za 270bis [udruživanje zbog terorizma i rušenja demokratskog poretka), zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, koji ostaje otvoren, uz još jednu osobu pod istragom.

Za 280bis još nije određeno preliminarno ročište. Čeka se i da tužilaštvo dostavi nedostajuće prijepise audio nadzora koje bi, nakon što su sudski vještaci tražili dvije odgode, trebali biti predani do 5. juna (izgleda da vještaci ne uspijevaju razumjeti i prepisati napuljski dijalekt… koji je tako jasan djelovao đenovskim istražiteljima kada je trebao poslužiti za podupiranje optužbe, uobičajenim manipulirajućim mehanizmom kojim se interpretira audio nadzor).

U maju ističe i rok za predaju rezultata usporednog vještačenja RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera] nad barutom pronađenim na zaplijenjenim kacigama u Nikolinoj roditeljskoj kući i oružja koje Nicolin otac legalno posjeduje… u istoj kući. Kao što je već naglašeno u prethodnim vijestima, nakon prvog – propalog – pokušaja da se dovedu u vezu navedeni tragovi sa streljivom korištenim pri ranjavanju Adinolfija, đenovski javni tužitelji ponovno kreću u napad, ovog puta ciljajući na 270bis, nespretno teoretizirajući o maštovitim “vježbama gađanja” kojima su se navodno bavili optuženi, mada ne navode ni gdje ni kada (izostavljajući i činjenicu da su kacige zaplijenjene tijekom pretresa bez ikakvoga “forenzičarskog” kriterija, prolazeći kroz prljave ruke pandura, njihove automobile, mjesta na kojima su čuvari nereda zasigurno vrlo prisni s barutom).

Continue reading Italija: vijesti o represivnoj i sudskoj situaciji Nicole i Alfreda