Tag Archives: Francisco Solar

Španija: Napadi na bankomate u znak solidarnosti sa zatvorenicima štrajkačima glađu

Navara – Sabotiran bankomat u Altsasu

Podržavamo borbu zatvorenika koji štrajkuju glađu, Havija Gerera (Javi Guerrero), Ksavijera Korporalesa Beruekosa (Xavier Corporales Berruecos) i Hosea Antuneza Besera (José Antúnez Becerra).

Zbog toga smo 8. februara 2015. sabotirali bankomat banke Santander u Altsasu (Navara), Baskija, koja je povezana sa eksploatacijom zatvorenika/ca u španskoj državi. Nema potrebe za velikim resursima, dovoljni su čekić i malo odlučnosti.

Trenutna sloboda za drugove.

Smrt državi, živela anarhija

sab1Madrid – 113 bankomata više nije upotrebljivo

Akcija u znak solidarnosti sa trojicom zatvorenika koji se nalaze u štrajku glađu – Hoseom Antunezom, Ksavijerom Korporalesom i Havijem Gererom.

Ovom akcijom smo želeli prekinuti, makar i na trenutak, tok novca, normalnog konzumerizma ovog lobotomiziranog i automatskog društva.

Dok moćnici nastavljaju da uživaju u svojim luksuznim i privilegovanim životima, i sa tih pozicija vode ovaj zatvor na otvorenom u kojem živimo, konstantno nas prate kamere, mobilne i društvene mreže… Svaki korak koji napravimo se snima, gravira, skladišti u mrežnjači oka koje sve vidi, koje osmatra u potrazi za osumnjičenima, pobunjenicima/ama, imigrantima/kinjama, siromašnima, svima koji mogu predstavljati pretnju njihovom statusu kvo i za koje su rezervisani samo beda, patnja, zatvorske rešetke i smrt.

Ali nećemo im olakšati posao, jer dok oni stežu konopac oko vrata, mi se učimo kako da iznova i iznova razvežemo čvorove, sve do rušenja i poslednjeg zida; sve do pada i poslednjeg od ovih krvožednih ubica, sve dok – jedan za drugim – ne nestanu sa lica zemlje ne ostavljajući više ikakav trag eksploatacije, bede i dominacije; sve dok nismo svi/e slobodni/e, borba je jedini put.

Želimo da poželimo dobrodošlicu kući nedavno puštenim drugovima i drugaricama uhapšenim u “Operaciji Pandora” i da pošaljemo tople solidarne zagrljaje zatočenoj drugarici Moniki, drugovima Fransisku i Gabrijelu, kao i svim pobunjenicima/ama koje je država kidnapovala bez obzira gde se nalaze.

Da se pobuna širi!

Napomena (prevedeno i delimično prilagođeno sa francuskog jezika):

Sada pedesetsedmogodišnji Hose Antonez Besera proveo je više od 40 godina svog života iza zatvorskih rešetaka. Učestvovao je u brojnim borbama i pobunama unutar zatvora (još od vremena COPEL-a, šp. Coordinadora de presos españoles en lucha), a na dodatnih 13 godina zatvora osuđen je zbog učešća u ustanku u zatvoru Kvatre Kamins (Quatre Camins) koji se desio 2004. godine. Nakon inicijalnog štrajka glađu u prošloj godini, posle kog nije dobio ništa, Hose je 23. januara 2015. odlučio da započne štrajk glađu koji će trajati sve do puštanja na slobodu.

Havijer Gerero Karvahal (Javier Guerrero Carvajal), zatočen već 11 godina, objavio je svoj štrajk glađu 12. decembra 2014. i zahteva poštovanje zatvorskih propisa i ljudskih prava u zatvoru A Lama. On je zbog lošeg zdravstvenog stanja 5. januara 2015. primljen u bolnicu Pontevedra.

Nakon više od 20 godina u španskim zatvorima, Ksavijer Korporales bi trebao biti pušten 14. aprila 2015. Dana 2. januara 2015. započeo je štrajk glađu za ukidanje FIES režima (šp. Ficheros de Internos de Especial Seguimiento, FIES), puštanje zatvorenika/ca sa neizlečivim bolestima, kao i nemara. Ipak, usled zdravstvenih problema, morao je nakon 20 dana okončati svoj štrajk glađu.

Od januara 2015. solidarnost sa ovom trojicom zatvorenika manifestovala se na različite načine u različitim delovima teritorije pod kontrolom španske države: ispivanjem grafita, kačenjem transparenata, protestnim okupljanjima i tako dalje.

Dana 2. februara 2015., anarhisti/kinje su postavili/e transparent u gradu Altsasu (Navara) u znak solidarnosti sa borbom Havija Gerera, Ksavijera Korporalesa Beruekosa i Hosea Antuneza Besera. Oni su takođe poslali revolucionarne pozdrave drugovima i drugaricama koji/e su taoci u različitim državama, u Čileu (hrabrost su poslali nedavno osuđenoj Tamari Sol Farijas Vergara), Meksiku, Grčkoj, Italiji, kao i Fransisku i Moniki zatvorenicima bedne, ubilačke i mučiteljske španske države.

Kasnije tokom februara, anarhisti/kinje su u Saragosi ispisali/e slogane za anarhiste/kinje uključene u “Operaciju Pandora”, a okačili/e su i transparente kako bi izrazili/e svoju solidarnost sa dvojicom zatvorenika koji se još uvek nalaze u štrajku glađu, Hoseom Antunez Beserom i Havijem Gererom, “jer želimo da su slobodni i živi“.

Bilbao: Gest solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima

bilbao-gest-solidarnosti-1024x557bilbao-trans-solidarnosti-1024x553Dana 17. novembra 2014., u Bilbau su okačena dva transparenta napisana na baskijskom jeziku. Jedan u znak podrške anarhistima Moniki Kabaljero i Francisku Solaru, zatvorenicima španske države, na kojem je pisalo “Sloboda za Moniku i Franciska – Zapalimo društvo zatvora!”, a drugi u znak solidarnosti sa štrajkačem glađu Nikosom Romanosom, anarhistom zatočenim u Grčkoj: “Nikos Romanos štrajkuje glađu – Živela međunarodna anarhistička borba!”

Švicarska: Izjava Marca Camenischa povodom štrajka glađu

Štrajk glađu, od 30.12.13 barem do 26.01.14. i odbijanje prisilnog rada od 06.01.14 barem do 26.01.12.: to je moj doprinos otporu i borbi za potpuno oslobođenje u čitavom svijetu, unutar i izvan zidova, protiv represije, klasne pravde, zatvora, mučenja, izolacije, seksizma, rasizma, ksenofobije, protiv imperijalističkog rata, protiv uništenja života na zemlji.

Uništenje koje u povijesti zemlje, izumiranjem vrsta, nije bilo nikada tako blizu katastrofe od doba nestanka dinosaura (pad meteorita?). No, danas je uzrokuje patrijarhalna tehnoindustrijska civilizacija premoći, ugnjetavanje ubitačnog izrabljivanja globalnog kapitala i njegovih država.

To je moj doprinos zajedničko revolucionarnoj solidarnosti, za oslobođenje svih revolucionarnih zatvorenika/ca i svih zatvorenika/ca. To je solidarni pozdrav svima koji se bore za potpuno oslobođenje. To je doprinos borbi i poziv na borbu protiv samita ubojica koji vladaju svijetom i njihovih lakeja, WEF u DAVOSU (21.01.-24.01.), na kojem se okupljaju, bančeći u raskoši, da bi bolje pregovarali i u Davosu svoje unutarnje kontradikcije, imperijalističku podjelu svijeta, imperijalistički rat unutar i izvan svojih država, kako bi nastavili i unaprijedili pljačkanje društva, naroda, “izvora” i čitavog planeta, na ekonomskom, političkom i vojnom nivou.

To je moj doprinos i pozdrav godišnjem susretu (21.01.-26.01.14.) drugova, koji dolaze iz Turske, protiv imperijalizma, represije, mučenja, izolacije, odjela F-Typ [odjeli visoke sigurnosti u turskim zatvorima, u kojima se izdržava kazna za pripadanje oružanim organizacijama, organiziranom kriminalu i doživotna robija; nap.prev.] uz bogati program i koncert sastava Grup Yorum.

Razlog dužeg trajanja, uz dodatak prisilnog rada, ove mobilizacije je slijedeći događaj koji mada “sekundarni” ipak je sastavni dio represije, kojeg zbog detaljnijeg objašnjenja iznosim ovdje na kraju:

30.12.13 naređeno mi je uzimanje urina “zbog sumnje na konzumiranje kanabisa”. Budući da se radi o proizvoljnom šikaniranju i ponižavanju, ali i o političkoj provokaciji, iz principa se odbijam podvrgnuti takvom despotskom zdravstvenom pregledu.

Zato su me od 30.12.13. do 04.01.14. stavili u kaznenu ćeliju, i budući da odbijanjem automatski se test smatra pozitivnim, tokom ovog gomilanja povreda i suspenzija prava, odmah su mi oduzeli i računalo (na šest mjeseci), Sve po unutarnjem pravilniku koji, naravno, definira računalo kao “potrošačku elektroniku” (“…za razonodu”). Koji je, naprotiv, za mnoge zatvorenike/ce, a i za mene… osnovno sredstvo arhiviranja i rada, pod “360°”, za sve moje odnose te za osobni i politički doprinos. Iznenadna krađa računala znači ogroman gubitak i rad na reorganizaciji i konverzaciji, za zatvorenika/cu i njegove/zine odnose znači započeti praktički od nule.

Solidarnost i ljubav Andiju! Za Gabriela, Monicu i Francisca!

Solidarnost i ljubav zatvorenicima ZVĆ-a u Grčkoj, Nicoli i Alfredu, Ćelijama FAI/FRI i svim ćelijama, svim pojedincima, grupama i narodima koji se bore širom svijeta!

Za potpuno oslobođenje!

Marco Camenisch
Lenzburg, CH
06.01.2014

adresa: Marco Camenisch, Justizvollzugsanstalt Lenzburg, Postfach 75, 5600 Lenzburg, Švicarska

Izvor: RadioAzione

Španska država: Paljevina na crkvi Santa Marina u Sevilji

santa-marina-incendio
puerta-santa-marina

santa-marina
SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA

Napad paljevinom na crkvu koja se nalazi u ulici San Luis u Sevilji.

U ranim jutarnjim časovima između 4. i 5. januara 2014., pod plaštom noći, vukovi su ponovo zavijali….Ovog puta su vrata pomenute crkve napadnuta molotovljevim koktelima i grafitima solidarnosti sa uhapšenim u Barseloni.

Zbog mržnje koju crkva i njena sedišta predstavljaju, i u znak solidarnosti sa Monikom, Karinjosom i svima koji se bore: ni koraka unazad; napad na jednog od nas je napad na sve nas.

ZDRAVLJA I REVOLTA

SLOBODA ZA MONIKU I FRANCISKA

Grčka: Riječi solidarnosti Zavjere Vatrenih Ćelija sa Monicom i Franciscom


Bog je mrtav

U kontekstu poziva na međunarodnu solidarnost sa Franciscom Solarom i Monicom Cabballerom, koje je španjolska država optužila za postavljanje naprave u jednu crkvu, željeli bi podijeliti par razmatranja, bez određenog redoslijeda, u vezi tiranije bogova.

“Nikada više dobri, nikada više osrednjih vjernika u osrednjeg boga, štamparsku grešku ljudskog bića. Čekamo uskrsnuće živih…”
(Odlomak izjave ZVĆ-a za postavljanje četiri zapaljive naprave u četiri crkve, aprila 2009.).

Crkve podignute kao strašila da bi zastrašila život. Sve što je lijepo, strastveno, buntovno i neistraženo osuđuje se kao grijeh. Život je ispunjen zabranama, a servilnost je pohvalna. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da religija ubija život.

Bog kojeg su izgradili je vječni diktator. Nadzire svaki trenutak našeg života da bi nam kasnije nemilosrdno sudio. Ni naše nam tajne ne pripadaju. Njegova je ljubav naoružana prijetnjama vječne kazne, uperenima protiv onih koji se usuđuju dovesti u pitanje njegove zapovijedi. Dobro je što postoje crkve zato što nas podsjećaju da je njihov bog oholi fašist. Svećenici su klerici-oficiri božje diktature. Trivijalniji i krući od njihovog istog boga. Škrci, varalice, licemjeri i pedofili…

Surađuju s političarima, s poduzetnicima i vojskom, blagosivljaju ih svojim zlatnim raspelima u raskošnim odajama. Dobro je da postoje crkve zato što otkrivaju ružnoću njihovih slavitelja mise.

Vjernici su krdo bez vlastite volje, koji se ritmički križaju pod budnim okom boga. Što su križevi veći, to su licemjerniji. Masa vjernika je kao mnoštvo robova u areni antičkog Rima. “Zdravo bože, osuđeni te pozdravljaju…”. Skrušeni i uz grižnju savjesti, odbijaju sve što je različito, svaki prijestup i svako zadovoljstvo koje se ne klanja pred njihovim ikonama. Dobro je da postoje crkve zato što dokazuju da se najveća carstva temelje na vjeri svojih podanika.

Kršćanstvo je doktrina smrti. Obećava laž vječnog života kako bi obezvrijedilo sadašnjost, sada i ovdje. Život koji živimo je samo dokaz vjere. Neukusna dosjetka boga da bi nas iskušao… “Voli tvojeg bližnjeg”, kaže pismo, dok popovi vole moć i bogatstvo. Religija je unosan biznis. Nekada su postojali Križarski ratovi, danas crkva posjeduje poduzeća, banke, televizijske stanice, štampu, zemlju i nekretnine. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da sloboda mora preskočiti ruševine i razvaline njihovih hramova.

Za Monicu i Francisca nas vežu solidarnost i anarhistički afinitet jači od bilo kojeg boga. Postoje i pisma. Pisma koja su izašla iz čileanskih i grčkih zatvora. Neka su stigla na odredište, a neka su izgubljena i nikada pročitana (u našem slučaju). Tako je više manje započeo naš kontakt s Monicom, s drugovima/aricama iz “slučaja bombas” u Čileu i sa brojnim drugim sestrama i braćom od akcije, zatvorenicima Moći. Zato, sve što je rečeno i sve što nije nikada napisano u ovom ili onom pismu, i dalje vrijedi.

Sve do oslobođenja svakog/e od nas.

“Gledaju se međusobno. Riječi su bile nepotrebne. Osim toga, odakle bi trebale doći riječi koje dosižu vrh slobode? Vrijeme je zamrznuto, to su bili njegovi trenuci. Bijeg je bio isplaniran već mjesec dana. Sve tjeskobe, brige, nedaće koje ti pripremi sudbina, radosti, strepnje i snove, sada se treba prepustiti trima minutama koliko će trajati napad. Pogledao je spremište streljiva. Petnaest metaka – petnaest udisaja slobode. I još jedan… njegov dah kada je čuo vlastiti glas koji kaže “Idemo… sloboda ili smrt…”

SNAGE I SOLIDARNOSTI NAŠEM BRATU FRANCISCU SOLARU I NAŠOJ SESTRI MONICI CABALLERO
CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA/ICA OD AKCIJE SE ŠIRI
STVARAMO 10, 100, 1000 ĆELIJA NAPADA

Zavjera Vatrenih Ćelija FAI/FRI
Ćelija članova zatvorenika/ca

P.S. U srijedu jutro 11. decembra 2013. druga Sebastiana Oversluija Seguela ubili su metci jednog zaštitara tokom pokušaja pljačke banke. Kasnije je policija uhapsila dva druga, Alfonsa Alviala Sancheza i Hermesa Gonzaleza Henriqueza. Pljačka banke za anarhiste od akcije je egzistencijalna i ustanička akcija kojom odbijaju prisilu i moralnost nadničarskog ropstva, kojeg nameću gospodari.

SLOBODA ZA ZATVORENIKE ALFONSA I HERMESA
OSVETIMO DRUGA SEBASTIANA

na grčkom, na španjolskom

Atina: Preuzimanje odgovornosti za postavljanje zapaljivih naprava

multi-1024x682

U ranim jutarnjim časovima 27. decembra 2013., postavili smo dve zapaljive naprave male snage u dva ogranka “Pekare Hristu”. Ovaj lanac pekara je u vlasništvu supruge poslanika “Zlatne zore” Germenisa i njene porodice. Ona je vodeći član ženskog jezgra “Zlatne zore” čime je pljunula na prošlost svog oca koji je bio sindikalista. Uzimamo za metu svaku “infrastrukturu” koja obezbeđuje novac nacističkoj “Zlatnoj zori”, svako preduzeće-biznis koji radi u njihovom interesu.

Zapaljivi pozdravi svim zatvorenim borcima.

Solidarnost sa našom sestrom i bratom, Monikom Kabaljero i Franciskom Solarom, koje je španska država zatvorila zbog akcija zapaljivim sredstvima.

anarhisti

Španija: Pismo drugova Monike Kabaljero i Franciska Solara nakon završetka međunarodne nedelje solidarnosti

Evo nas opet, okruženi ovim betonskim zidovima i rešetkama, među kamerama i tamničarima. Evo nas opet, ne poginjući glavu, ponosni na ono što jesmo. Ponosni što smo deo nepredvidljive oluje koja pokušava ukloniti bilo kakve nagoveštaje vlasti kojoj je maska ponovo pala tako da se može videti šta ona zaista jeste, u svoj svojoj brutalnosti i, zašto ne, iznurenosti. U ovom konkretnom slučaju saradnja između čileanske i španske države na našem zatvaranju pokazuje da se one mogu koordinisati kako bi se obračunale sa onim što doživljavaju kao pretnju, ali značaj koji nam ova gospoda vlastodršci pripisuju ne odražava ništa drugo do njihovu krhkost. Njihovi nekonzistentni diskursi o bezbednosti samo predstavljaju plašt koji skriva njihov strah da bi neki slučaj mogao izazvati poremećaj širih razmera. Njihovi udarci i ućutkivanja ne čine ništa drugo osim što nam daju snagu da izoštrimo naše ideje i naše živote i da se odredimo da smo u stalnoj konfrontaciji.

Snažnim zagrljajem pozdravljamo sve izraze podrške; oni su potisak koji slabi zatvorske rešetke. Solidarnost shvatamo kao stalno sprovođenje naših anarhističkih ideja u praksu, u svim njenim oblicima, koja čini da neprijatelj shvati da se ovde ništa ne završava, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulici. Gde god se nalazili: ni minut ćutanja i borbeni život. Posebno pozdravljamo neizmerni izraz solidarnosti od strane drugova koji su iskoristili svoj tela kao oružje sprovodeći štrajk glađu [referenca na Marsela Viljareala, Fredija Fuentevilju, Aliste Huana, Hansa Nimajera i Karlosa Gutierez Kudilea, zatvorenicima u Čileu koji su tokom međunarodne nedelje solidarnosti simbolično započeli štrajk glađu].

Pozdravljamo one koji nastavljaju da tkaju saučesništva, one koji se upuštaju u nepoznato, one koje motiviše neizvesnost, one koji insistiraju na anarhiji. Naše poštovanje i naša osećanja idu njima.

Sa velikom tugom smo primili vest o Sebastijanovoj smrti, ali smo ipak u isto vreme ispunjeni radošću znajući da mu je život bio u skladu sa idealima: kompletan ratnik. Voleli bismo da smo sa drugovima koji tuguju za našim palim, ali odavde možemo poslati samo puno snage i ono “videćemo se uskoro”.

Monika Kabaljero
Francisko Solar

Izvor: Contra info na španskom jeziku

Solun, Grčka: Transparent u znak solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima Franciskom Solarom i Monikom Kabaljero

thess

“Solidarnost sa anarhistima Monikom Kabaljero i Franciskom Solarom, taocima španske države. Ništa nije gotovo. Sve se nastavlja.”

Izvor: parabellum

Hamburg, Nemačka: Solidarnost sa petoro anarhista u Španiji

HH

U večernjim satima 5. decembra 2013. nekoliko ljudi se okupilo u okrugu Šance u Hamburgu kako bi pokazali svoju solidarnost sa petoro anarhista koji su uhapšeni u Barseloni 13. novembra 2013. godine. Deljeni su i pročitani leci, uzvikivani slogani, a upaljena je i pirotehnika.

Istaknuti su i transparenti solidarnosti na kojima je pisalo “Solidarnost sa 5 uhapšenih i gonjenih anarhista iz Barselone – sloboda za Moniku i Franciska! Sloboda za sve – ni bog, ni država! Ne autoritetima, ne ugnjetavanju!” i “Solidarnost sa petorkom koju gone u Barseloni – Monika i Francisko na ulicama!”.

Ako se nalaziš u nemačkom govornom području, brošuru i letak za štampu i distribuciju možeš preuzeti ovde.

Berlin: U znak solidarnosti sa petoro anarhista u Španiji

cats

U noći između 25. i 26. novembra 2013. napali smo banku Santander koja se nalazi u Frankfurtskoj aveniji, reon Fridrihšajn, u Berlinu. Akcija ima za cilj da pošalje poruku solidarnosti sa petoro anarhista koji su osumnjičeni za napad na crkvu.

Izabrali smo banku Santander jer je to jedna od najvećih banaka u Španiji i zbog toga što ta ista banka profitira na veliko na zatvorenicima u španskim zatvorima. Dakle, svim novcem zatvorenika upravlja banka Santander uz posebno zajebane odredbe i uslove.

Još jedan razlog zašto smo izabrali da napadnemo ovu banku leži u činjenici da Santander marljivo ulaže u izgradnju zatvora širom Latinske Amerike.

Ovaj napad vidimo kao rani doprinos međunarodnoj nedelji akcija solidarnosti od 16. do 22. decembra 2013.

Takođe, šaljemo tople zagrljaje za petoro ljudi u Španiji, kao i svima ostalima koji ne odustaju od svog buntovničkog stava u svakodnevnom životu.

SLOBODA ZA SVE
(A)

Barcelona (Španjolska): Tekst solidarnosti s uhapšenima 13.11.2013.

soli

Na posteru piše:

SOLIDARNOST

13.11.2013. Nacionalna Policija uhapsila je 5 drugova na temelju Antiterorističkog zakona. Dvoje se nalaze u pritvoru (specijalni režim visokog nadzora FIES), a troje su slobodni, ali uz optužbu za napad.

Ovaj napad Ministarstva unutrašnjih poslova je samo dio napada na čitavu anarhističku sredinu, u kontekstu spriječavanja mogućih društvenih pobuna i akcija koje proizlaze iz bijede u kojoj nas drže kako bi podupirali njihovo tržište i moć. Država nije u nedoumici kada ugnjetava svakog tko si postavlja pitanja i napada ono što ga tlači; štampa nije u nedoumici kad staje na stranu represivnog aparata policije; mi nismo u nedoumici kada solidariziramo s našom braćom, mi nismo u nedoumici kada se opiremo svakome tko nam želi nametnuti svoju volju.

S PETORO ANARHISTA U BARCELONI

TJEDAN MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. DECEMBRA

13. novembra 2013. uhapšeno je petoro anarhističkih drugova u Barceloni, pod optužbom za pripadanje jednoj “terorističkoj organizaciji” i za postavljanje eksplozivne naprave u Baziliku del Pilar. Nakon što su premješteni na specijalni sud Audienza Nacional trojica su otpuštena nakon pet dana, dok je drugo dvoje zadržano u pritvoru. Protiv svih petero je podignuta  optužnica za “pripadanje terorističkoj organizaciji”, “pokušaj masakra”, “urota u svrhu masakra”. Zatvoreni drugovi, Francisco i Monica, se nalaze u madridskim zatvorima Navalcarnero i Estremera, pod specijalnim nadzornim režimom FIES2. Dobro su raspoloženi i imaju puno snage.

Čitava “policijska operacija” izgrađena je kroz visoku razinu medijskog senzacionalizma, u kojem je štampa insistirala da prikaže uhapšene kao vrlo opasne osobe (objavljujući čak i njihove fotografije, unatoč zabrani deontološkog kodeksa novinara), pripadnike terorističke organizacije, imenom dužim od Almodovarovog filma, veoma opasne i međunarodnog karaktera, mizerne oponašateljice Al-Kaide. Igrajući svoju ulogu pokušali su stvoriti ozračje straha i alarmiranosti među narodom, čije brige se ne sastoje od sudbine neke crkve ili šansi da postanu žrtve anarhističkog atentata, nego od najstrašnijih svakodnevnih posljedica kapitalističkog harača i državnih agresija.

Ako je terorist onaj koji širi teror, onda se mediji ne razlikuju od Al-Kaide. Što reći naspram ove situacije? Jednostavno da je anarhistička tradicija bila uvije plodna u svojim napadima i u obrani protiv moći, riječima i djelima, eksplozivima ali i štrajkovima, prostorima i publikacijama. Osim toga, oduvijek je željela izgraditi svijet bez gospodara i slugu, bez izrabljivanja i ugnjetavanja te je stoga oduvijek željela uništiti ovaj svijet sastavljen od autoriteta, bijede i laži, pošto je potpuno nekompatibilan sa slobodom.

Unatoč riječima države i štampe, unatoč društvenom miru koji se sprovodi kroz civilizam i na druge anestetičke sramotne načine, zbog kojih narod radi, troši i crkava, borba protiv Dominacije nastavlja se sa svim potrebnim sredstvima, i koliko god bili nasilni i grubi nisu ni do koljena sistematičnom ultra-nasilju države i kapitalizma, koji osuđuju na izrabljivanje, na glad i na smrt milijarde ljudi.

Što reći o Katoličkoj Crkvi? Odgovorna za tisuće mrtvih, za indoktrinaciju i teroriziranje milijuna umova već od samog djetinjstva, za diktiranje svojih abnormalnih ideja milijunima ljudi, za bogaćenje kroz tuđe siromaštvo i patnju. Hijerarhijska organizacija terora i represije kao što je Crkva (bilo kojeg tipa) ne zaslužuje nikakvo poštovanje pri napadu.

Što reći o monarhiji? Parazitska institucija koja živi, kao Crkva, na naš teret, i koja povezuje državu i vojsku, represivne i autoritarne aparate. Nesreće kraljevske obitelji neće nam izmamiti nijednu suzu.

Što reći o bankama, poduzećima, političarima…? Njihovo uništenje moći ćemo pozdraviti samo sa osmijehom sreće. Ali nikada se ne spominje nepravedno i okrutno lice naših neprijatelja. No, ni ne može biti drugačije, jer red se mora održavati a počinitelji nereda trebaju biti izolirani i protiv njih se treba boriti. Ništa logičnije po državu, kapitalizam i njihove lakeje. To je njihova dužnost. Naša, naša samo-nametnuta dužnost, je pak podržati naše drugove i nastaviti borbu sve dok od zgrade autoriteta ne ostane ni kamen na kamenu, sve dok zatvori ne budu srušeni, sve dok ne bude više postojao nitko tko će drugima govoriti što mogu a što ne mogu raditi.

Sva solidarnost sa zatvorenicima u Barceloni, kao i svim progonjenim, zatvorenim, ugnjetavanim drugovima uzduž i poprijeko čitave zemaljske kugle.

Smrt državi i živjela anarhija!

anarhisti iz Barcelone

Adrese drugova:

Mónica Andrea Caballero Sepúlveda
CP Madrid VII Estremera
Crta. M-241 km 5,750 – 28595 Madrid – Španjolska

Francisco Javier Solar Dominguez
CP Madrid IV Navalcarnero
Crta N-V km 27,7 – 28600 Madrid – Španjolska

Izvor: RadioAzione

Španjolska: Pismo druga Francisca Solara

lions
NE OSTAVLJAJMO MJESTA NEDOUMICI…

Kao anarhisti nalazimo se u stalnom konfliktu s državom/Kapitalom u svim njihovim oblicima, i to se podrazumijeva. Međutim, ponekad, pogotovo kada Moć reagira sa svom svojom brutalnošću, ciljevi postanu mutni dovodeći do neodređenih i zbunjujućih stavova. Uvjeren sam da je potrebno zadržati dosljednost, ne smijemo ostaviti prostora defetističkim i viktimističkim riječima i praksi. Možda ćeš sada morati učiniti jedan korak unatrag, ali da bi uvijek napravio pet koraka naprijed, zanosnim putem neizvjesnosti koji vodi u sveopće oslobođenje.

Snažan zagrljaj svim anarhističkim zatvorenicima u svim zatvorima diljem planeta, nadasve Juan Alistu, Marcelu Villaroelu i Jose Miguelu Sanchezu, s kojima sam imao priliku podijeliti iskustvo zatvora.

S neizvjesnošću za ono što će se desiti i bez nedoumica protiv Moći.

Za Anarhiju…

Francisco Solar

Atina: Solidarnost sa petoro drugova uhapšenim u Barseloni – Monika i Francisko u istražnom pritvoru

5-barna-13nov1-1024x740

Dana 18. novembra neki članovi Contra Info okačili su transparent na Trgu Eskarhija u centru Atine u znak solidarnosti sa 5 drugova/drugarica koji su uhapšeni u Barseloni 13. novembra 2013. i na osnovu anti-terorističkog zakona optuženi za direktne akcije za koje je odgovornost preuzela grupa “Ustanički komando Mateo Moral“. Na transparentu piše: “Sloboda za 5 drugova uhapšenim 13/11 u Barseloni: Rosio, Valerija, Monika, Francisko, Herardo – solidarnost i akcija preko granica!”

Drugovi su prebačeni iz Barselone u Madrid gde su još četiri dana držani u izolaciji. Konačno, u nedelju 17. novembra izvedeni su pred sudiju u Madridu.

Španska država trenutno svih 5 anarhista drži kao taoce: Rosio June, Valerija Đakomoni i Herardo Formoso su pušteni ali uz restriktivne uslove i protiv njih će biti podignuta optužnica a oduzeti su im i pasoši, dok su Monika Kabaljero i Francisko Solar zadržani u pritvoru bez prava na kauciju.

Iz kontra-informacionog rova šaljemo svu našu snagu progonjenim drugovima i pozivamo na umnožavanje faktičkih gestova solidarnosti. Suočeni sa policijskom, međudržavnom i medijskom represijom, nismo voljni uzmaći niti za pedalj.

Zapalimo zatvore! Zapalimo granice!

Španjolska: Nove vijesti o drugovima uhapšenim u Barceloni

el-pilar

Dana 2. oktobra 2013. anarhistička grupa “Ustanički Komando Mateo Morral” postavila je eksplozivnu napravu u zloglasni ckrveni spomenik baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Ova  katedrala je jedan od najznačajnijih hramova Moći i jedan od glavnih simbola, i mjesta susreta, fašizma. Akcija nije imala namjeru povrijediti vjernike ili turiste; grupa je prije napada obavijestila dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

13. novembra 2013. policija je u antiterorističkoj akciji sprovedenoj u Barceloni uhapsila petero osoba (iz Čilea, Argentine i Italije), optuženih za akciju koju je izvela grupa “Ustanički Komando Mateo Morral”. Među uhapšenima su i Monica Caballero i Francisco Solar, čileanski anarhisti, koji su već su bili progonjeni i u pritvoru zbog “Slučaja Bombe” (Caso Bombas) – sudskog fijaska čileanske države, za koji su razriješeni svih optužbi 2012.

Svih petoro uhapšenih drugova/drugarica trebalo je da se pojave pred sudijom u Madridu 15. novembra 2013., ali im je policija produžila izolacioni pritvor do nedelje 17. novembra 2013.

 

guerra-a-la-calle

Plakat kaže:

“Solidarnost i Akcija s uhapšenima u Barceloni.
Nijedna država, nijedna granica neće nikada moći zaustaviti društveni rat.
Neka se udaljenosti smanje djelima solidarnosti.
Neka se napadi na Moć umnožavaju dan za danom.
Monica i Francisco smjesta slobodni!
Neka se zatvorenici rata ponovno vrate na ulice!”


Slijedi izjava o solidarnosti s Monicom i Franciscom sa sajta Material Anarquista (via RadioAzione):

Drugovi, vijest se ažurira i hitno je njeno širenje. U ovom trenutku, kao web-site, naglašavamo da nas ne zanima da li su drugovi krivi ili nevini, zanima nas samo da naša braća i naše sestre budu “slobodni” na ulicama, nevažno je s kojeg su područja planete, solidarnost je bezgranična. Trenutno smo u stanju pružiti samo informacije sakupljene iz različitih buržoazijskih medija i informacije solidarnih pojedinaca koje molimo za suradnju u ažuriranju ovog slučaja.

Nešto prije 03:00 sata, 13. novembra, doznajemo da je petero anarhista, koji su živjeli u jednom stanu u barcelonskom kvartu Carmel, optuženo za eksplozivni napad na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi, 2. oktobra. Informacije koje dolaze iz Ureda za Opće Informiranje, navode kao optužene, odnosno autore ovog djela, petero osoba: Francisco Javier Solar Dominguez i Monica Andrea Caballero Sepùlveda (čileanski anarhisti), Valeria Giacomoni (Italija), koja nije živjela u navedenom stanu, ali bi po istragama bila osoba koje je dovela u Španjolsku Monicu Caballero, Gerarda Damiàna Formosa (Argentina) i Rocio Yune Mira Pèreza (Čile).

Španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da uhapšeni pripadaju “vrlo dobro organiziranoj grupi i krajnje opasnoj, sa snažnim međunarodnim vezama” (…) te da su “dobro poznati kriminalnoj povijesti Čilea (…). Činjenica da su uhapšeni drugovi stranci potvrđuje policijske sumnje koja već mjesecima tvrdi da Španjolska postaje utočište za ustaničke anarhiste.

Drugovi Monica Caballero i Francisco de Solar su optuženi za postavljanje bombe, a identificirani su putem snimki na dan eksplozije, pokraj bazilike, gdje su stigli s dva ruksaka na leđima, “vrlo oprezno kako ne bi bili primjećeni”. Zatim su mjesto napustili prije eksplozije.

Eksploziv postavljen u baziliku Pilar u Saragozi izazvao je snažnu eksploziju u središnjoj dvorani crkve, ali nije uzrokovao ranjene mada je bila otvorena posjetiteljima. Oboje su stigli do bazilike koristeći javni prijevoz.

Odgovornost za napad je preuzeo “Ustanički Komando Mateo Morral”, ista anarhistička grupa koja je preuzela odgovornost i za napad na madridsku katedralu Almudena u februaru 2013., ali u kojoj naprava nije eksplodirala. Počinioci su ubrzo nakon napada na baziliku preuzeli odgovornost putem izjave koja naglašava da nisu imali “nikakve namjere raniti vjernike i turiste”, te su zato deset minuta prije napada obavijestili dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

No, po istrazi istražitelja napad u Saragozi ne može biti izravno povezan s istim osobama koje su napale katedralu Almudena u Madridu, 7. februara. Međutim, sumnja se temelji na činjenici da je za oba napada odgovornost preuzeo Ustanički Komando Mateo Morral, a i same bombe imaju “slične karakteristike”, te zato tvrde da je samo “stvar vremena” kada će biti optuženi i za napad u Madridu.

Po riječima policije, 4. februara (prije napada) španjolska policija je kontaktirala čileanski INTERPOL, tražeći potvrdu Franciscovog i Monicinog identiteta. Tako je 8. novembra španjolska policija obavijestila čilanskog ministra unutrašnjih poslova o dolasku osumnjičenih.

Naspram ove vijesti ne možemo ostati indiferentni na napad španjolskih, čileanskih vlasti, i svih njihovih lakeja. Ni Nevini ni Krivi, mi smo samo njihovi neprijatelji i solidarni u svim oblicima s progonjenim drugovima diljem planete. Sasvim je očigledno da je objavljen društveni rat, ne možemo zaželjeti ni trenutak mira vlastima te pozivamo na solidarnost i na napad, u svim njegovim oblicima, od tinte do bodeža, ništa nije tuđe u ovom ratu.

Nesavladiv pozdrav našoj braći i sestrama uhapšenih u Španjolskoj 13. novembra, volimo našu braću i sestre ratnike i mrzimo naše neprijatelje.