8. aprila 2014., na zahtjev same javne tužiteljice, drugovima/aricama pod istragom u takozvanoj “Operaciji Odlučnost” ukinute su (za neke od optuženih nakon gotovo godinu dana) sve sigurnosne mjere (obaveza javljanja dva put dnevno u policijsku stanicu, obaveza boravišta i zabrana napuštanja zemlje).
Zagrljaj napokon slobodnim drugovima/aricama!
Za anarhiju!
17. januara održano je preliminarno ročište za Operaciju Odlučnost. Nasuprot svakog očekivanja, javna tužiteljica Comodi zatražila je “obustavu postupka” u vezi optužbe za terorističko udruženje (po čl.270bis). Sudac je prihvatio zahtjev te je protiv troje drugova na snazi ostala samo optužba za počinjena specifična djela (nanošenje štete).
Osim što su, dakako, svi s olakšanjem odahnuli pri pomisli da su ostavili iza sebe duge godine suđenja sa svim mogućim posljedicama, ipak ostaje – nakon večernje proslave – gorčina, bijes i duboki osjećaj frustracije vidjevši kako ljudski životi mogu biti izmijenjeni, izmanipulirani, zatvoreni, bačeni u ralje površnosti onih koji žive na teret drugih, a da pri tom nikada ne plate danak, da se nikada ne suoče s odgovornošću za svoja djela.
“Gospođa” javna tužiteljica je rekla kako zaista nije htjela trošiti novac poreznih obveznika za vođenje još jednog “cirkusa” (njezin citat), koje bi zatim drugi suci – unatoč njenim naporima – urušili.
Cirkus. Cirkus koji je neke koštao godinu dana života, a neke još i više. Da, baš cirkus, cirkus, teatar groteske, bijede, površnosti, najlicemjernije, najpakosnije, najprljavije, najniže strane jedne žene koja je pristala na svaki zahtjev, želju, prohtjev svojih “specijalnih jedinica karabinjera” – pravi lutkari u čitavoj priči – često nemajući ni pojma što uopće radi.
Lako se danas smijati. Ali se teško riješiti tog ružnog osjećaja da u svakom trenutku mogu učiniti od tvog života ono što im se čini najprikladnijim za njihove političke programe, za njihovo održavanje reda, izgradnju karijera, za usmjeravanje pažnje glava većine, koje baš i ne razmišljaju.
I tako te proglase teroristom.
Zatvore te kao najgoreg neprijatelja i najveću opasnost za društvo.
Dodijele ti ulogu i način djelovanja koje u biti oduvijek pripadaju onima koji posjeduju moć oružja, policije, vojske, glasanja, vlasti, štampe, sudstva.
Koji posjeduju moć da raspolažu životima ljudi, da odluče kako se na nekom području ne može više živjeti kako se oduvijek živjelo jer tuda moraju proći monstruozne tračnice za super brze vlakove.
Koji posjeduju moć da izmijene smisao riječi i smisao pravde (one istinske, ona što razlikuje između pravednog i nepravednog, a ne one zapisane u člancima), moć koja, tisućama ruka, jednom uništava, drugom kažnjava i zatvara a trećom ocrnjuje i mijenja smisao stvarnosti. Moć koja dozvoljava da se jednom razbijenom izlogu dodijeli veća vrijednost nego ljudskom životu, koja štiti onog tko ubija osobe u zatvoru, koja ti nadzire život sve do gaća, koja nekažnjivo izmjenjuje, narušava, kida živote, koja stalnim ratom protiv onih koji su pod njenom kontrolom ne dozvoljava nikakav odgovor, nikakvo protivljenje.
I tako su danas teroristi postali drugarica i drugovi uhapšeni u Torinu [nap.prev., 9. prosinca 2013. uhapšene su četiri osobe, Chiara, Nico, Mattia, Claudio, pod optužbom za subverzivno udruženje u svrhu terorizma, aktivni u borbi protiv izgradnje pruge za superbrze vlakove]. Danas su na njih zalijepili etiketu. Neprikladni, nesnosni, neupravljivi, tvrdoglavi, kao svi oni koji se ne žele predati u borbi protiv superbrzih vlakova, i koji to čine svim sredstvima potrebnim za borbu, za zaštitu zemlje i života.
Danas su se neki riješili, zato jer je tako odlučeno, etikete terorizma. Drugi je sada nose. Solidarnost i bliskost. Što se tiče ovog posljednjeg suđenja, u nadi da se jednom zauvijek okončaju deliriji antiterorističkih jedinica karabinjera i javnih tužitelja, možemo samo spustiti tužan zastor, nadajući se da će pokriti smrad truleži kojeg ispuštaju i kojeg će ispuštati još dugo.
Izvor: InformaAzione
17. januara 2014. održano je preliminarno ročište za slučaj “Operacija Odlučnost”, za dio postupka koje vodi tužiteljstvo u gradu Perugia. Optužba za terorističko udruženje (po čl.270bis) je arhivirana, na zahtjev same tužiteljice Manuele Comodi. Ostaju optužbe protiv drugova za neka druga specifična djela (grafiti itd.), ali uz otežavajuću okolnost za terorizam.
Solidarnost sa svim optuženim drugovima/aricama!
Danas 20. decembra 2013. drug Sergio Maria Stefani otpušten je iz zatvora jer je istekao rok nakon 18 mjeseci pritvora u vezi takozvane “Operacije Odlučnost”, bio je posljednji optuženi koji se još nalazio u zatvoru. I on, kao drugi drugovi otpušteni proteklih mjeseci, ima obavezu prebivališta i javljanja.
22.10.2013. na sudu u gradu Perugia izrečena je prvostupanjska presuda u vezi takozvane operacije “Shadow”. Sve su optužbe odbačene i svi/e su drugovi/arice odriješeni krivnje zbog nepostojanja dokaza. Iznimka je Sergio Maria Stefani, osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu vozila. Sada javna tužiteljica Comodi, koja se istakla kao i obično po svojim delirijima u sudnici, kojima se ovom prilikom drug Sergio spremno suprotstavio pošto je prisustvovao suđenju (te ga je odmah optužila za uvrede), ima 90 dana da uloži žalbu na presudu.
Sergio ostaje i dalje u pritvoru u zatvoru u Ferrari zbog operacije “Odlučnost” (koju je izrodila ista Comodi). 6.11.13. će se pak održati, na istom sudu u Perugi, preliminarno ročište za operaciju “Ardire”, čiji jedan dio predmeta vodi isti sud.
Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.
Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.
Prije godinu dana karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice), vođeni generalom Genzerom, upali si u brojne domove ovog poluotoka, pokrečući najveću represivnu operaciju posljednjih godina protiv anarhista. Istraga ROS-a, koju je potvrdilo Tužilaštvo iz grada Perugia, to jest javna tužiteljica Manuala Comodi, okončala se hapšenjem 10 osoba, i drugih pod istragom, po članku 270bis (subverzivno udruživanje u cilju terorizma, i međunarodnog) te 280 i 280bis (atentat u cilju terorizma i s eskplozivnim napravama).
Od tada je sloboda tih mladića i djevojaka, drugova i prijatelja, izbrisana represalijom države, nakon nekoliko napada na osobe i strukture moći, koja želi zastrašiti i spriječiti glasove nezadovoljstva u trenucima kada je trpljenje podjarmljenih na vrhuncu. I kada Comodi i vrhovi ROS-a žele kroz to graditi svoje karijere.
Danas se na sudu ovdje u Perugi odvija prvi čin tragikomedije nazvane “Operacija Odlučnost”, koja se pompozno reklamira kao intervencija koja je “dekapitirala vrhove Neformalne Anarhističke Federacije”. Sve bi to bilo zaista smiješno kad Alessandro, Sergio, Stefano, Peppe i Elisa ne bi bili još u zatvoru, a Paola i Giulia u kućnom pritvoru.
Sve je očitije nasilje države i kapitalizma, koje ih predstavlja, koje nas tjera na neprihvatljive živote, koje sije strah na radnim mjestima i u nehumanosti poreza i nepodnošljivih cijena, samo da bi i dalje napajala povlastice nekolicine na teret mnogih, koji ne mogu to više izdržati. Nasilje koje tuče i siluje svojom policijom i zatvara u zatvore. Država koja napada svakog tko joj se usprotivi, koristeći pendreke i zakone na raspolaganju. Neovisno o nevinosti ili krivnji naših drugova, oni su pod istragom zato jer se tužitelji pozivaju na zločin o udruživanju, već uobičajen za gušenje pobunjenika, koji se može koristi u nedostatku dokaza manipulirajući riječi, djela ili ideje funkcionalne pri izgradnji tužbe. Zato, dakle, izvjesiti transparent, biti administrator web sajta ili jednostavno raspravljati o stavovima o svijetu, se pretvara u nit vodilju koja povezuje pojedince, mada se čak ni dobro ne poznaju, u udruženje subverzivnog karaktera. A još i dodatno obilježavajući kao “terorizam” sve što se opire terorizmu i nasilju države, kako bi se omalovažio i obespravio opravdani bijes.
Pobuna postaje životni i nužni uvjet ako ne želimo podleći, ako želimo štiti našu čast, našu slobodu i naše potrebe.
SOLIDARNI S ALESSANDROM, PAOLOM, GIULIJOM I BENEDETTOM, KOJIMA SE SUDI DANAS NA SUDU U PERUGI.
SOLIDARNI SA STEFANOM, SERGIOM, PEPPEOM I ELISOM, KOJI SE JOŠ NALAZE U ZATVORU DRŽAVE I ZA KOJE TRAŽE JOŠ ŠEST MJESECI PRITVORA DA BI DOVRŠILI ISTRAGU.
Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info i Informa-Azione.
Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:
“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.
Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!
Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!
Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma
Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara
ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA
Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.
Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.
Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.
Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.
Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].
Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.
Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.
Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.
Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!
Sloboda za sve!
Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.
[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]
[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.
29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.
14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.
Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.
S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.
Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.
“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”
Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy
Sergio se bori, mi se borimo!
Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.
Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.
Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.
Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it
Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.
SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!
Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija
Nekoliko solidarnih
***
Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku
Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!
Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.
Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:
Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma
Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara
Doznajemo da je Paola, uhapšena prilikom represivne operacije protiv anarhističko pokreta, nazvane Ardire, puštena iz zatvora i da je u kućnom pritvoru sa svim mogućim ograničenjima (zabranjene posjete, telefon, internet itd.).
Ostalih šestoro drugova ostaje u zatvoreno i čekaju na suđenje u okviru istog slučaja (Katia Di Stefano je iz pritvora puštena u decembru).
SLOBODA ZA SVE!
Kao što se desilo vama s takozvanim “Slučajem Bombas” isto se sada dešava nama s operacijom “Ardire” [“Odlučnost”]. Ovih dana saznajemo da smo, između ostalih, i pod istragom zbog navodnog “financiranja čileanskih anarhista”.
Istina je da smo, svojevremeno, stavili na raspolaganje naš tekući račun, kao oblik konkretne solidarnost s drugovima pod napadom čileanske države. Učinili smo to javnim komunikejom i učinili bi to, bez dvojbi, ponovno. Neće nikada uspjeti zaustaviti konkretnu solidarnost među anarhistima/cama, ni rešetkama ni zatvorskim odjelima visokog nadzora.
Snažan pobunjenički zagrljaj,
Elisa i Stefano, 14.02.2013.
Elisa di Bernardo, c/c Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, 00156 Roma, Italia
Stefano Gabriele Fosco, Via Casale 50/A, 15122 San Michele (AL), Italia
CULMINE – Svima koje vole pobunu kao divlji grm čitav svoj život i
duboko iz korijena.
U “naše” zatvorske ćelije, možda uz neizbježno kašnjenje, dobivamo
vijesti, tekstove i komunikeje akcija… Vesele nas: te su rečenice naša
životna limfa, otvaraju crvene i zlatne tople prostore u svijetu
pokornosti.
Dokazuju da solidarnost nije isprazna riječ; dokazuju da je
destruktivan poriv za oslobođenjem nužno snažniji od svake nade za
promjenom.
Razne, različite akcije šire se kao oluja pobune čitavim svijetom: od
Argentine do Rusije, od Španjolske do Čilea, od Meksika do Grčke!
Postupak sudskog preispitivanja završio se oslobođenjem Katije, uhićene
13. juna tijekom operacije “Ardire”.
Ostali uhićeni drugovi ostaju i dalje u zatvoru.
-SERGIO MARIA STEFANI
-GIUSEPPE LO TURCO
-SETTEPANI ALESSANDRO
-STEFANO GABRIELE FOSCO
CC San Michele,
Strada Casale 50/A
15040 – Alessandria San Michele (AL), ITALIA
– GIULIA MARZIALE
– PAOLA FRANCESCA IOZZI
– ELISA DI BERNARDO
CC Rebibbia Femminile
Via Bartolo Longo 92
00156 Roma, ITALIA
(izvor: http://www.informa-azione.info/op_ardire_katia_libera)
****
Molba iz “anarhističkog zatvora” u Alesandriji, Italija
Prekinimo izolaciju!
Molimo drugove da nam šalju nova izdanja anarhističkog pokreta na
talijanskom, engleskom i španjolskom jeziku.
Osim toga, pozivamo sve koji su štampali letke, plakate i članke o
našem slučaju da nam ih pošalju te, naravno, da nas informirate o
borbama koje se i dalje vode u Grčkoj, Meksiku, Čileu, Španjolskoj,
Boliviji itd.
Uvijek za anarhiju!
Nicola i Alfredo
Nicola Gai
Alfredo Cospito
casa circ. San Michele
Strada Casale 50/a
15122 Alessandria, ITALIA
(izvor: http://www.anarchaos.org/2012/12/richiesta-dal-carcere-anarchico-di-alessandria/)
“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.
Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.
Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?
Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.
Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!
NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!
POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!
Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom
U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:
Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.
Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.
Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.
(kraj saopštenja, potpisi)
Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu
Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.
Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).
Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).
Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije