Category Archives: Zatvori

Finska: U međuvremenu, u gradu Tampere…

Trenutno, velika vest u Finskoj. Procenjuje se da je oko 500 ljudi protestvovalo za vreme predsedničke proslave 6. decembra u gradu Tampere na hokejaškim demonstracijama protiv nacionalizma i kapitalizma. Demonstranti su razbijali prozore i izloge na bankama i robnim kućama, napadali policiju.

Šesti decembar je Dan nezavisnosti Finske. To je takođe dan elitnog banketa u organizaciji finskog predsednika. Uobičajeno je da se njihove proslave održavaju u predsedničkoj palati u Helsinkiju, ali palata se ove godine renovira tako da su svoj nacionalistički i elitistički banket preselili u kongresnu i koncertnu dvoranu Tampere.

Grad Tampere je tokom građanskog rata 1918. bio uporište Crvenih. Nismo to zaboravili. Na centralnom trgu i okolnim područjima ubijeno je na hiljade revolucionara. Želeli smo da pokažemo da ovde još uvek ima revolucionara, da nismo zaboravili našu prošlost. Demonstracije su organizovane na opšte popularnu temu hokeja. Naziv je naravno bio “Hokejaška gejtkrešer žurka” (Kiakkovierasjuhlat).

pic-1

pic-3
“Državljanstvo je iluzija – dole država!”

pic-4

pic-5

pic-6

pic-7

pic-8

pic-9
“Hokejaši” su krali i cepali neke nacionalne zastave; neke su skinuli panduri kako bi sprečili krađe.

pic-10

pic-12

pic-13

Učestvovalo je oko 500 demonstranata; neki od njih su bili verni temi hokeja, a drugi pirotehnici. Nismo uspeli da upadnemo na predsedničku svečanost, ali se realnost klasnog društva čula tokom noći, kao i narednih dana u svim glavnim novinama koje su bile šokirane razbijenim staklima i povređenim pandurima.

Demonstracije su se kretale sporednim ulicama kada su panduri zaustavili kretanje glavnom ulicom. Kada je većina demonstranata pomislila da je protest završen i već napustila mesto dešavanja neki od učesnika su poželeli da se vrate do mesta predsedničke proslave. U tom trenutku je uhapšena jedna osoba. Nakon što su se vratili do ograde dvorane Tampere i još jednom uspeli da izazovu  i napadnu policiju većina ljudi je počela lagano da se razilazi, a policija je nasumično hapsila pojedince.

Uhapšeno je 28 ljudi. Oni su puštani u narednih nekoliko dana uz manje optužbe i kazne u rasponu od 60 do 200 evra.

Srodni linkovi: a, b, c

*gejtkrešer (engl. gatecrasher) – osoba ili ljudi koji na nečiju žurku uđu nenajavljeni i nasilno, često uz uništavanje mesta žurke.

Grčka: Sabotaža bankomata u Solunu

ju-1024x727

U ponedeljak 9. decembra 2013. izveli smo koordinisanu sabotažu 12 bankomata u Solunu. Na taj način, izabrali smo da makar i na trenutak poremetimo gladak protok finansijskih transakcija u gradu, istovremeno promovišući nastavak polimorfne borbe u znak solidarnosti sa drugovima koji se gone zbog subverzivnih aktivnosti.

Stojimo uz:

– anarhiste Nikosa Romanosa, Andreasa-Dimitrisa Burzukosa, Janisa Mihailidisa, Dimitrisa Politisa, Fivosa Harisisa i Argirisa Daliosa kojima se trenutno sudi u slučaju dvostruke pljačke u Velventu, Kozani;

– druga Teofilu Tasosa kome se trenutno sudi u slučaju pljačke ogranka Alfa banke na ostrvu Paros

– Spirosa Stratulisa koji štrajkuje glađu od 11. novembra zahtevajući odbacivanje svih optužbi protiv njega u vezi sa slučajem poznatim kao “Kriminalna organizacija Solunska sastajališta” kao i ponovno dobijanje dozvole za izlaske iz zatvora

– Rami Sirjanosa, Mihalisa Ramadanoglua i Ergun Mustafu koji takođe štrajkuju glađu u znak solidarnosti sa Spirosom i njegovom borbom.

Berlin: U znak solidarnosti sa petoro anarhista u Španiji

cats

U noći između 25. i 26. novembra 2013. napali smo banku Santander koja se nalazi u Frankfurtskoj aveniji, reon Fridrihšajn, u Berlinu. Akcija ima za cilj da pošalje poruku solidarnosti sa petoro anarhista koji su osumnjičeni za napad na crkvu.

Izabrali smo banku Santander jer je to jedna od najvećih banaka u Španiji i zbog toga što ta ista banka profitira na veliko na zatvorenicima u španskim zatvorima. Dakle, svim novcem zatvorenika upravlja banka Santander uz posebno zajebane odredbe i uslove.

Još jedan razlog zašto smo izabrali da napadnemo ovu banku leži u činjenici da Santander marljivo ulaže u izgradnju zatvora širom Latinske Amerike.

Ovaj napad vidimo kao rani doprinos međunarodnoj nedelji akcija solidarnosti od 16. do 22. decembra 2013.

Takođe, šaljemo tople zagrljaje za petoro ljudi u Španiji, kao i svima ostalima koji ne odustaju od svog buntovničkog stava u svakodnevnom životu.

SLOBODA ZA SVE
(A)

Švajcarska: Anarhisti Marku Kamenišu još jednom odbijen uslovni otpust

marco-poster-662x1024

(na posteru piše: “Buntovnički i pobunjenički duh je spokojan duh, duh bez vremena jer živi u kontinuiranoj sadašnjosti sačinjenoj od solidarnosti. Solidarnosti koja po definiciji spaja generacije, spaja nastojanja, spaja dela, spaja naše živote, naša srca, bez obzira koliko mogu biti različita ili fizički udaljena, ona su živela, žive i živeće!”)

Marko Kameniš nas iz zatvora u Lencburgu informiše da je dobio obaveštenje o još jednom odbijanju uslovnog otpusta koji je još odavno trebalo da dobije jer je već odslužio dve trećine kazne koju su mu nametnuli švajcarski sudovi. Širimo odlomak iz njegovog pisma:

“Ovog puta sam odbijen od strane TAR-a (Regionalni upravni sud). Istini za volju, muka mi je više i umoran sam od suočavanja sa uobičajenim dosadno dugačkim represivnim sranjima, u kojima TAR takođe jednostavno “potvrđuje” sve što su već izrazili njihovi vredni pajtaš dodajući  samo još više pakosti i zlonamernosti. Svakako sam očekivao potvrdu o odbijanju ali, da budem iskren, uz makar nagoveštaj ozbiljnosti u bavljenju “argumentima odbrane”. Praktično, ono što me najverovatnije čeka nakon okončanja zatvorske kazne jeste a posteriori interniranje. To je jedina tačka vredna pomena…”

Uvek uz Marka! Protiv svih zatvora!

Antirepresivni fond solidarnosti zapadnih Alpa

Barcelona (Španjolska): Tekst solidarnosti s uhapšenima 13.11.2013.

soli

Na posteru piše:

SOLIDARNOST

13.11.2013. Nacionalna Policija uhapsila je 5 drugova na temelju Antiterorističkog zakona. Dvoje se nalaze u pritvoru (specijalni režim visokog nadzora FIES), a troje su slobodni, ali uz optužbu za napad.

Ovaj napad Ministarstva unutrašnjih poslova je samo dio napada na čitavu anarhističku sredinu, u kontekstu spriječavanja mogućih društvenih pobuna i akcija koje proizlaze iz bijede u kojoj nas drže kako bi podupirali njihovo tržište i moć. Država nije u nedoumici kada ugnjetava svakog tko si postavlja pitanja i napada ono što ga tlači; štampa nije u nedoumici kad staje na stranu represivnog aparata policije; mi nismo u nedoumici kada solidariziramo s našom braćom, mi nismo u nedoumici kada se opiremo svakome tko nam želi nametnuti svoju volju.

S PETORO ANARHISTA U BARCELONI

TJEDAN MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. DECEMBRA

13. novembra 2013. uhapšeno je petoro anarhističkih drugova u Barceloni, pod optužbom za pripadanje jednoj “terorističkoj organizaciji” i za postavljanje eksplozivne naprave u Baziliku del Pilar. Nakon što su premješteni na specijalni sud Audienza Nacional trojica su otpuštena nakon pet dana, dok je drugo dvoje zadržano u pritvoru. Protiv svih petero je podignuta  optužnica za “pripadanje terorističkoj organizaciji”, “pokušaj masakra”, “urota u svrhu masakra”. Zatvoreni drugovi, Francisco i Monica, se nalaze u madridskim zatvorima Navalcarnero i Estremera, pod specijalnim nadzornim režimom FIES2. Dobro su raspoloženi i imaju puno snage.

Čitava “policijska operacija” izgrađena je kroz visoku razinu medijskog senzacionalizma, u kojem je štampa insistirala da prikaže uhapšene kao vrlo opasne osobe (objavljujući čak i njihove fotografije, unatoč zabrani deontološkog kodeksa novinara), pripadnike terorističke organizacije, imenom dužim od Almodovarovog filma, veoma opasne i međunarodnog karaktera, mizerne oponašateljice Al-Kaide. Igrajući svoju ulogu pokušali su stvoriti ozračje straha i alarmiranosti među narodom, čije brige se ne sastoje od sudbine neke crkve ili šansi da postanu žrtve anarhističkog atentata, nego od najstrašnijih svakodnevnih posljedica kapitalističkog harača i državnih agresija.

Ako je terorist onaj koji širi teror, onda se mediji ne razlikuju od Al-Kaide. Što reći naspram ove situacije? Jednostavno da je anarhistička tradicija bila uvije plodna u svojim napadima i u obrani protiv moći, riječima i djelima, eksplozivima ali i štrajkovima, prostorima i publikacijama. Osim toga, oduvijek je željela izgraditi svijet bez gospodara i slugu, bez izrabljivanja i ugnjetavanja te je stoga oduvijek željela uništiti ovaj svijet sastavljen od autoriteta, bijede i laži, pošto je potpuno nekompatibilan sa slobodom.

Unatoč riječima države i štampe, unatoč društvenom miru koji se sprovodi kroz civilizam i na druge anestetičke sramotne načine, zbog kojih narod radi, troši i crkava, borba protiv Dominacije nastavlja se sa svim potrebnim sredstvima, i koliko god bili nasilni i grubi nisu ni do koljena sistematičnom ultra-nasilju države i kapitalizma, koji osuđuju na izrabljivanje, na glad i na smrt milijarde ljudi.

Što reći o Katoličkoj Crkvi? Odgovorna za tisuće mrtvih, za indoktrinaciju i teroriziranje milijuna umova već od samog djetinjstva, za diktiranje svojih abnormalnih ideja milijunima ljudi, za bogaćenje kroz tuđe siromaštvo i patnju. Hijerarhijska organizacija terora i represije kao što je Crkva (bilo kojeg tipa) ne zaslužuje nikakvo poštovanje pri napadu.

Što reći o monarhiji? Parazitska institucija koja živi, kao Crkva, na naš teret, i koja povezuje državu i vojsku, represivne i autoritarne aparate. Nesreće kraljevske obitelji neće nam izmamiti nijednu suzu.

Što reći o bankama, poduzećima, političarima…? Njihovo uništenje moći ćemo pozdraviti samo sa osmijehom sreće. Ali nikada se ne spominje nepravedno i okrutno lice naših neprijatelja. No, ni ne može biti drugačije, jer red se mora održavati a počinitelji nereda trebaju biti izolirani i protiv njih se treba boriti. Ništa logičnije po državu, kapitalizam i njihove lakeje. To je njihova dužnost. Naša, naša samo-nametnuta dužnost, je pak podržati naše drugove i nastaviti borbu sve dok od zgrade autoriteta ne ostane ni kamen na kamenu, sve dok zatvori ne budu srušeni, sve dok ne bude više postojao nitko tko će drugima govoriti što mogu a što ne mogu raditi.

Sva solidarnost sa zatvorenicima u Barceloni, kao i svim progonjenim, zatvorenim, ugnjetavanim drugovima uzduž i poprijeko čitave zemaljske kugle.

Smrt državi i živjela anarhija!

anarhisti iz Barcelone

Adrese drugova:

Mónica Andrea Caballero Sepúlveda
CP Madrid VII Estremera
Crta. M-241 km 5,750 – 28595 Madrid – Španjolska

Francisco Javier Solar Dominguez
CP Madrid IV Navalcarnero
Crta N-V km 27,7 – 28600 Madrid – Španjolska

Izvor: RadioAzione

Zatvor Ferrara (Italija), odjel visoke sigurnosti (AS2): Nove vijesti o cenzuri Alfredu i Nicoli

RadioAzione-controinformazione-300x279

22. novembra je istražna sutkinja đenovskog suda, Giacalone, na zahtjev javnog tužiteljstva, produžila na dodatna 3 mjeseca cenzuru Alfredovoj i Nicolinoj pošti. Od produženja do produženja pošta im je praktički pod cenzurom od trenutka hapšenja.

Podsjetimo da cenzura implicira, osim neprijatni žig plave tinte koji blati pisma prijatelja i drugova, i sustavno usporavanje i arbitrarnu zapljenu pošte, kako osobnih pisama tako i tekstova, letaka, članaka s interneta, novina itd. Dakle, nije toliko problem u stalnom nadzoru napisanog ili pak rečenog tokom razgovora (efektivan nadzor mada nije uvijek deklariran), nego u spriječavanju komunikacije između vanjskog i unutarnjeg.

Ovo posljednje produženje je kao obično odraz osvete države, zabrinute zbog solidarnosti koja je pružena drugovima.

Ovo je odlomak naloga, primjer represivnih strategija, jasniji od tisuću razmatranja na marginama:

“istraga i dalje zahtjeva nastavak, mada je u međuvremenu izrečena presuda po skraćenom postupku, u cilju individualizacije eventualnih sudionika u krivičnim djelima protiv kojih se vodi postupak i zbog potrebe spriječavanja krivičnih djela iste vrste:

– u vezi toga treba istaknuti da su tokom suđenja okrivljeni, putem dva teksta, u zapisniku, preuzeli odgovornost za počinjeni atentat te izjavili da pripadaju FAI-FRI “Nukleusu Olga”, pod čijim je imenom izvršeno ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucelare; te da su dva anarhista preuzimanjem odgovornosti stekli brojne podrške u najradikalnijem dijelu pokreta, naklonjenom direktnoj akciji te pobudili rasprave i razmatranja;

– nakon počinjenog izbora dvojca zatvorenika se nastoje istaknuti kako unutar nacionalnog anarhističkog pokreta (kao što dokazuje prepiska sa […] […], također i s Grcima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, čiji je član Olga Ikonomidu (zatvorenica kojoj je posvećen atentat); posebnom je pažnjom kontrolirano pismo koje je Cospito poslao […], upućeno u stvari zatvorenim članovima anarhističke ćelije u Grčkoj i drugim pripadnicima (kao što je vidljivo iz samog početka “Draga braćo i sestre ZVĆ), u kojem se očekuju rasprave koje bi ojačale novi akcijski anarhizam, definiran “Nova Anarhija”, i kojem pripadaju oblici nasilne borbe, kao što je djelo za koje su dvojca optuženih preuzeli odgovornost (pogledaj primjedbu političke policije DIGOS iz Genove, 21.11.13., uz priloženi navedeni tekst);

– smatra se dakle da je mjera nadzora, koju je zatražio javni tužitelj, osnovana i opravdana zato što korespondencija optuženih predstavlja važan element istrage, jer bi na temelju dosadašnjih činjenica mogla poslužiti u otkrivanju jednog neodređenog kriminalnog projekta, kojeg podržavaju optuženi putem tekstova, prepiske, kruženja informacija.”

U navedenom nalogu upire se prst na tri očigledne i jasne prepiske – s jednim anarhističkim drugom dugogodišnjim zatvorenikom, cijenjenim i poznatim – bez granica – zbog brojnih i stalnih prijevoda na međunarodnom nivou, te zbog nikada ukroćene pobunjeničke tenzije – s rođakom jedne grčke anarhističke zatvorenice, na kojeg vjerojatno glasi poštanski pretinac namijenjen vanjskoj komunikaciji, a osim toga spominje se i jedan tekst objavljen već mjesecima na informativnim kanalima pokreta – te s osobom koja piše ove redove i koja osim što dolazi u posjete u zatvor, nalazi se pod istragom po čl.270bis [terorističko udruživanje] s Alfredom i Nicolom… A i u ovom slučaju mislim da je suvišno naglasiti da pošto smo anarhisti… ponekad pišemo i o anarhiji!

No, potrebno je naglasiti, što je već više puta ponovljeno, da su vijesti o represivnim dinamikama potrebne kako bi informirale o pokušajima kidanja solidarnih mreža i zabetonirale vlastita uvjerenja o onima koji posjeduju sredstva za kontrolu… i naravno, pozvale da i dalje šaljete informativne materijale, novine itd.

Anna

za informacije: nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Adresa:
Nicola Gai, Alfredo Cospito
C.C.Ferrara
Via Arginone 327 – 44122 Ferrara – Italija

Izvor: RadioAzione

Španjolska: Pismo druga Francisca Solara

lions
NE OSTAVLJAJMO MJESTA NEDOUMICI…

Kao anarhisti nalazimo se u stalnom konfliktu s državom/Kapitalom u svim njihovim oblicima, i to se podrazumijeva. Međutim, ponekad, pogotovo kada Moć reagira sa svom svojom brutalnošću, ciljevi postanu mutni dovodeći do neodređenih i zbunjujućih stavova. Uvjeren sam da je potrebno zadržati dosljednost, ne smijemo ostaviti prostora defetističkim i viktimističkim riječima i praksi. Možda ćeš sada morati učiniti jedan korak unatrag, ali da bi uvijek napravio pet koraka naprijed, zanosnim putem neizvjesnosti koji vodi u sveopće oslobođenje.

Snažan zagrljaj svim anarhističkim zatvorenicima u svim zatvorima diljem planeta, nadasve Juan Alistu, Marcelu Villaroelu i Jose Miguelu Sanchezu, s kojima sam imao priliku podijeliti iskustvo zatvora.

S neizvjesnošću za ono što će se desiti i bez nedoumica protiv Moći.

Za Anarhiju…

Francisco Solar

Atina, Grčka: Tekst Kostasa Gurnasa zatvorenog člana “Revolucionarne borbe”

pesnica

Solidarnost sa Spirosom Stratulisom

Nekada je dovoljno pogledati nekoga u oči i videti da li je “ok”. Naročito u zatvoru gde se broj iskrenih pogleda može prebrojati. Spiros Stratulis je otelotvorenje strasti za slobodom.

On štrajkuje glađu od 11.11.2013. jer mu je nakon 21 godine u zatvoru-jami pakla, zbog montirane optužnice u poznatom slučaju o solunskim sastajalištima, uskraćeno pravo na redovni dopust koji je počeo da dobijati tek pre godinu dana.

Spiros se odavno nalazi na meti tužilaštva zbog svog strastvenog borbenog stava unutar zatvora. Ovi metodi pokazuju osvetoljubivost mehanizama moći koji ga žele kao doživotnog zatvorenika. Ne ostavljajmo borca Spirosa Stratulisa kao taoca u rukama policijsko-sudskih mehanizama.

Kostas Gurnas,
zatvor Koridalos

Izvor: Act For Freedom

Grčki zatvori: Anarhistički zatvorenik Rami Sirjanos započeo štrajk glađu u znak solidarnosti sa Spirosom Stratulisom

handfire

Dana 11. novembra 2013. brat Spiros Stratulis započeo je štrajk glađu zahtevajući okončanje krivičnog gonjenja u slučaju poznatim kao “Kriminalna organizacija Solunska sastajališta”

Mogao bih u ovom trenutku pisati o tome ko je Spiros, mogao bih pisati o njegovim borbenim danima tokom dve decenije zatočeništva, o njegovom nesavladivom duhu, integritetu i humanosti uprkos svim pokušajima brutalizacije u demokratskim zatvorskim ćelijama, ali sve to bi obuhvatilo samo fragmente razloga zašto tog čoveka zovem drugom i bratom. Da bih bio u stanju da prenesem suštinu razloga trebalo bi pronaći reči kojima bih se mogao konkretnije izraziti o periodu od više od godinu dana koji smo u bliskom odnosu proveli zajedno u zatvoru u Larisi; reči koje bi mogle ilustrovati koncentrisano iskustvo kada sa drugim čovekom provodiš 24 sata dnevno, kada deliš svaki trenutak, svaku radost, svku tugu, svaku teškoću, svaku nadu; misli, brige i snove. Takođe bih trebao biti u mogućnosti da pronađem reči kojima bih mogao koncizno izraziti jedinstveni značaj situacije kada, unutar personalizovanog zatvorskog prostor-vremena, možeš reći: nisam sam.

Dana 11. novembra Spiros je započeo štrajk glađu. Danas, 21. novembra, deseti je dan njegove borbe.

Od danas i ja započinjem štrajk glađu kao čin solidarnosti prema Spirosu; kao čin koji ne odražava ništa manje od onoga što taj čovek stvarno zaslužuje, i odgovara iskustvima koja smo delili i koja nastavljamo da delimo iako smo sada zatvoreni u različitim mestima.

Jer solidarnost je nazvati drugog čoveka drugom, i u tom smislu reći: zajedno kroz dobra vremena, zajedno kroz borbu, zajedno kroz teška vremena, do kraja.

Brate, drži se, budi hrabar i idi napred…

Do pobede.

Rami Sirjanos
zatvor Domokos

Vekše, Švedska: Napadnuta policijska stanica u znak solidarnosti sa uhapšenim antifašistima

1988-1024x817

U ranim jutarnjim časovima 19. novembra, panduri nacionalnih specijalnih jedinica i SÄPO (~ ekvivalent MI5,FBI) organizovali su raciju pod nazivom “Operacija Eskil”. Mete su bile grupe antifašista u različitim delovima srednje Švedske. Neki ljudi su uhapšeni, optuženi za napade na naciste, a panduri tvrde da su u nekoliko kuća u kojima je izvršen pretres pronašli mnogo oružja i materijal za izradu zapaljivih naprava.

Iako ne delimo socijalističke stavove sa antifašistima, delimo zajedničkog neprijatelja, a neprijatelj našeg neprijatelja je prijatelj.

Kao odgovor na pandurski napad na naše saborce, odlučili smo da napadnemo pandure. U večernjim satima 19. novembra razbili smo stakla na ulazu u policijsku stanicu u gradu Vekše na jugu Švedske.

Skromna akcija, ali i obećanje onoga što sledi kada napadaju naše drugove.

Neki anarhisti sa strašću za mržnju prema policiji

Izvor: 325

Čile: Tekst drugova Antizatvorskog Kolektiva “Vuelo de Justicia”

lynx
Kada se režanje velikih mačaka zaista začuje, granice nestanu a planina širi jeku čitavom zemljom.

U nedjelju 17. novembra drugovi Monica Caballero i Francisco Solar zadržani su u španjolskom zatvoru, pod optužbom za pripadanje terorističkoj grupi, za teroristički masakr i zavjeru za počinjanje terorističkih masakra.

Ovdje u Čileu, u jednom kontekstu gdje demokratsko-građansko slavlje dostiže svoj vrhunac, nije izostala mentalna dijareja raznih vlasti koje vide u gore navedenim događajima potvrdu vlastitih nesigurnosti i strahova; činom samo-potvrđivanja željeli su dokazati da njihova vlada nije uopće bila u krivu, za razliku od onoga što su svi govorili: govorili su o krivcima, o “sudskoj vlasti koja treba preuzeti odgovornost što je teroriste odriješila krivnje”, o koordinaciji informativnih službi, da su uvijek bili u pravu: “oni su bili, oni jesu”; slaveći pad drugova u kandže njihovih bližnjih u Španjolskoj, slaveći što ih je Španjolska zatvorila iza rešetaka.

Ali ne slave samo moćni, već i štampa koja štiti njihove interese, ona također učestvuje u slavlju, i tako dobro obavlja svoj zadatak da se s njom zadovoljni slažu moralni i pravedni građani, potvrđujući svoju podčinjenost i sramotnu bijedu. Oni slave i uživaju, aplaudiraju, čestitaju. Čak ni ne šapuću da bi sačuvali obraz, toliko je izravna njihova provokacija. Što imaju da slave? Misle da su naši drugovi pognuli glavu pred njihovim mjerilima pravde i moći, i da su zato poraženi? Ili pak misle da će njihovo hapšenje i zatvaranje poslužiti kao primjer svima onima koji vjeruju da su na putu potrage za slobodom?

Projekt Feniks, čin 8., može poslužiti kao dobar odgovor na ovo posljednje pitanje. Prosvjedi solidarnosti. Lančani napadi na bankarske šaltere u protekla dva tjedna u znak solidarnosti sa drugim drugovima u zatvoru. Antiautoritarne biblioteke koje kolektiviziraju revolucionarnu ideju, koje nam omogućuju da razvijemo naša iskustva; pisana propaganda, solidarna djela, svaki posjet drugovima u zatvoru ili pismo i paket koji dobiju.

Sva djela koja nas u praksi udaljuju od inercije, straha i neaktivnosti koje nam žele nametnuti. Zato jer dobro znamo da nas njihove bijedne riječi ne iznenađuju i da koliko god to htjeli neće ipak uspjeti ušutkati naše urlike podrške i bratstva; tisuće kilometara može nas razdvajati od naših drugova, ali mi ipak znamo da su nepokorivi, a oni dobro znaju da nisu sami.

U svakodnevnom životu svih antiautoritarnih, svih boraca, svih revolucionara, suočavanje licem u lice sa moći predstavlja uvijek jednu realnu mogućnost; kada netko odluči da se bori, odluči i tko će biti njegov neprijatelj, i koliko god golem bio ovaj potonji neće nikada moći izbrisati uvjerenja i vrijednosti koje su temelj naših akcija.

U prošlosti smo izgubili dobre drugove, dali su život za borbu koja i nama pripada, vidjeli smo kako ih hapse i udaljavaju od njihovih milih, bili smo svjedoci pokušaja da nas okrive nastojeći uliti u nas nesigurnost.

Ali kada naspram napada policije, presuda i zatvora naši drugovi ostanu vjerni svojim uvjerenjima, kada njihove vrijednosti i ideje ostanu netaknuti, kada se ne povuku sa započetog i izgrađenog puta, kada ne uzmiču pred moći koja kroči naprijed, mada se sudbina našalila s njima, kada se osvrnemo i vidimo da su na našoj strani, da se i dalje bore, onda još više osjetimo udarac koji nam je policija nanijela; ali optužujuća ruka, zidovi koji izoliraju, moć čitave jedne države nisu dovoljan razlog, i nikada neće biti, da se odreknemo naših veza sa bilo kojim drugom koliko god bio optužen. Zato jer ono što nas povezuje nisu telefonski pozivi, slanje novca, jedan paket, područje koje smo zajedno posjetili ili sudski proces, ono što nas povezuje je uvjerenje da možemo izmijeniti ovu postojeću stvarnost, da se možemo boriti protiv svakog tko gospodari i izrabljuje nas, da smo sposobni izokrenuti vrijednosti koje su nam nametnute, sposobni donijeti odluku da živimo naš život slobodno, i sve to ne ostavljajući naše drugove same.

Ponavljamo poziv na širenje veza solidarnosti, koji su uputili procesuirani za “Slučaj Bombas” prije nekoliko dana, zato što smatramo da nije samo njihov zadatak govoriti i štiti drugove od političkih i medijskih kampanja.

Ove riječi dolaze iz buntovnog i divljeg srca, u trenucima kada nas žele ušutkati.

Zato što naše prijateljstvo, naše bratstvo i solidarna djela ne slijede njihovu logiku. Monica, Franciso, nećemo mirovati sve do vašeg oslobođenja.

Srušimo zidove svih zatvora!
Međunarodna solidarnost sa drugovima zatvorenim u madridskom zatvoru!

“Treba djelovati, svakodnevno, sa nama srodnima, kako bi uništili društvo-zatvor i svaki pokušaj reformiranja odbojnog sistema smrti. Solidarnost ne bi nikada smjela biti prazna riječ, već svakodnevna akcija sukoba sa moći i stalna podrška braći i sestrama, taocima u ovom ratu protiv smrti.”

– Mauricio Morales Duarte

Antizatvorski Kolektiv “Vuelo de Justicia”
Kontakt: vuelodejusticia[at]riseup[dot]net

Grčka: Prikaz solidarnog prosvjeda pred zatvorom u Larissi, u znak solidarnosti sa štrajkašem glađu Spirosom Stratoulisom

larissa-prison

larissa-mens-prison

banner-larissa-prison
Protiv neprijatelja slobode

larissa-prison-soli-gathering-for-s.stratoulis

soli-gathering-at-larissa-prison
Solidarnost sa S.Stratoulisom, u štrajku glađu od 11.11.

U srijedu 20. novembra 2013., u 18 sati, okupilo se oko 200 solidarnih drugova iza zatvora Larissa, gdje smo uspjeli ostvariti vizualni kontakt sa ćelijom druga Spirosa Stratoulisa.

Spirosu je ovo 11. dan štrajka glađu, kojeg je započeo 11. novembra zbog pravosudnog postupka, tražeći smjesta prestanak osvete i neosnovanog progona koji se vode protiv njega, a konkretiziraju se u odbijanju pogodnosti izlazaka (usprkos činjenici da su mu prije regularno dozvoljavane pogodnosti izlaska) te njegovog prava na otpuštanje uz jamčevinu.

Zadržali smo se sat i po ispred zatvora, uzvikivali parole i bacali petarde, u namjeri da Spirosu Stratoulisu pošaljemo snažnu poruku solidarnosti i podrške. Uspjeli smo, mada samo na tren, razbiti zidove koji nas razdvajaju i pridružiti naše glasove glasovima zatvorenih boraca i drugih zatvorenika.

Pošto smo imali i razglas pročitali smo tekst solidarnosti sa Spirosom. Okupljanje su podržali drugovi iz gradova Solun, Volos, Karditsa, Kozani, Xanthi i Larissa.

STRAST ZA SLOBODOM JE JAČA OD SVIH ZATVORA
NITKO NEĆE BITI OSTAVLJEN SAM U RUKAMA DRŽAVE

Grčka: Tekst solidarnosti – mreža anarhističkih zatvorenika

web

Dana 2. jula 2012. 25 osoba iz različita dijelova Soluna je pritvoreno te optuženo za pripadanje kriminalnoj organizaciji i za još brdo drugihteških kaznenih djela.

Zadržani su u pritvoru u stanicama GADTH-a (centralno sjedište solunske policije) sve do saslušanja, nakon čega su pušteni na slobodu. Za vrijeme pritvora je otkriveno da je brdo optužnica izgrađeno samo na telefonskim prisluškivanjima koja su, nakon policijske konstrukcije, postala temelj za počinjanje navodnih protuzakonitih djela i organizirano sudjelovanje optuženih u njima.

Unatoč svim pojedinostima, koje se odnose na unutrašnjost anarhističkog/antiautoritarnog pokreta, ovaj slučaj poprima i eksperimentalnu dimenziju u represivnom mehanizmu. Bio je to prvi slučaj da su anarhisti progonjeni na temelju telefonskih poziva kao jedinih dokaza. Ova taktika, koja se bazira na namjernoj nejasnoći člana 187 krivičnog zakona, poznatog i kao “Antiteroristički zakon”, je često korištena u slučajevima nebitnim za anarhistički pokret.

Korištena je u namjeri stvaranja presedana, u kojem se pojedinci i situacije (često međusobno nepovezani) grupiraju u kriminalne organizacije, kako bi se pojednostavio represivni zadatak. U ovom specifičnom slučaju radi se o malim implikacijama za većinu optuženih, ali ne za sve.

10. aprila 2013. drug Spiros Stratoulis dobio je poziv, iz zatvorske službe u Larissi, da se pojavi pred javnim tužiteljem 23. aprila, optužen za gore navedeni slučaj, u okvirima drugostupanjskog sudskog poziva pojedincima koji se pojavljuju u optužnici. Tokom navedenog postupka drug nije otpušten te se od tada nalazi u pritvoru, čekajući suđenje.

Situacija Spirosa Stratoulisa je specifičan slučaj, od posebne je važnosti u prvom redu zbog posljedica ovog pritvora. Budući da se već nalazi u zatvoru, odnosno da je kazneni postupak protiv njega u tijeku, postavlja ga u poziciju pravnog zatočeništva, mada često dobiva pogodnosti izlaska, negirano mu je otpuštanje uz jamčevinu. Što praktički znači da će ostati u zatvoru još tri i po godine, sve dok ne odsluži maksimalnu presudu koja postoji, odnosno 25 godina.

Istovremeno pravno zatočeništvo druga je veoma značajna iz još jednog vrlo bitnog razloga. Njegova implikacija u ovaj specifičan slučaj je očigledan izraz osvete represivnog mehanizma protiv onih koji se ne žele pokoriti njihovim zatvorima. Činjenica da Spirosa nisu uspjeli “korigirati” ni nakon što je proveo 22 godine zatvoren u njihovim demokratskim ćelijama, period koji je proveo boreći se i snoseći posljedice tih borbi, dovoljno je da ga pretvori u metu represivnog mehanizma i neprekidnog sumnjivca različitih pandurskih službi.

Zato je 11. novembra drug Spiros Stratoulis započeo štrajk glađu tražeći prekid ovog osvetničkog progonjenja.

Solidarni smo s njegovom borbom i ostat ćemo uz njega do pobjede.

Neka nijedan drug ne ostane sam u rukama države.
Neka se smjesta prekine ovo progonjenje.

Mreža anarhističkih zatvorenika – Domokos – Koridallos – Krf

Izvor: Act For Freedom

Atina: Solidarnost sa petoro drugova uhapšenim u Barseloni – Monika i Francisko u istražnom pritvoru

5-barna-13nov1-1024x740

Dana 18. novembra neki članovi Contra Info okačili su transparent na Trgu Eskarhija u centru Atine u znak solidarnosti sa 5 drugova/drugarica koji su uhapšeni u Barseloni 13. novembra 2013. i na osnovu anti-terorističkog zakona optuženi za direktne akcije za koje je odgovornost preuzela grupa “Ustanički komando Mateo Moral“. Na transparentu piše: “Sloboda za 5 drugova uhapšenim 13/11 u Barseloni: Rosio, Valerija, Monika, Francisko, Herardo – solidarnost i akcija preko granica!”

Drugovi su prebačeni iz Barselone u Madrid gde su još četiri dana držani u izolaciji. Konačno, u nedelju 17. novembra izvedeni su pred sudiju u Madridu.

Španska država trenutno svih 5 anarhista drži kao taoce: Rosio June, Valerija Đakomoni i Herardo Formoso su pušteni ali uz restriktivne uslove i protiv njih će biti podignuta optužnica a oduzeti su im i pasoši, dok su Monika Kabaljero i Francisko Solar zadržani u pritvoru bez prava na kauciju.

Iz kontra-informacionog rova šaljemo svu našu snagu progonjenim drugovima i pozivamo na umnožavanje faktičkih gestova solidarnosti. Suočeni sa policijskom, međudržavnom i medijskom represijom, nismo voljni uzmaći niti za pedalj.

Zapalimo zatvore! Zapalimo granice!

Atina: Otvorene prenje nacista drugu Jorgosu Kalacidisu

nonazis

U ranim jutarnjim časovima u nedelju 17. novembra, kada sam se vratio kući, video sam da je na ulazu sprejem ispisano “Kalaicidis: Gramos – Vici” uz keltski krst i inicijale neonacističke partije “X.A.” (gr. Χρυσή Αυγή, “Zlatna zora”). [Gramos i Vici su planine u severnoj Grčkoj u kojima je Demokratska armija Grčke pretrpela teške gubitke u borbama 1949. godine kada je u vojnom smislu grčki građanski rat i okončan].

Očigledno je da siledžije iz Zlatne zore koje su ispisale preteći slogan nisu same otkrile gde stanujem već su moju kućnu adresu dobili direktno od nekoga unutar policije. Samo da napomenem da su me nekoliko časova kasnije, u jutarnjim časovima 17. novembra [datum 40. godišnjice ustanka u Politehničkoj školi u Atini], u kontekstu preventivnih pritvaranja pre godišnjih demonstracija, ljudi iz državne bezbednosti pritvorili po ko zna koji put i sedam sati držali u sedištu atinske policije. Takođe bih podsetio da je u novembru 2012. Socijalni centar “Vox”, skvotirani prostor u Eksarhiji u kom učestvujem, organizovao događaj radi stvaranja antifašističkih politofilakés [civilna straža ili milicija] u naseljima. Na dan kada je održana otvorena skupština na tu temu, poslanik Zlatne zore Lagos [koji se nalazi u istražnom pritvoru] postavio je poslaničko pitanje Vladi povodom događaja koji smo organizovali i optužio vlasti da su “dozvolile da se to dogodi”.

Nakon najnovijeg incidenta sa gore pomenutim sloganima ispisanim na zidu moje kuće jasno je da sam se našao na meti nacista. Zato izjavljujem da će, u slučaju da mi se nešto dogodi, policijski organi biti direktno dogovorni jer su moju adresu dali neonacistima.

Jorgos Kalaicidis

Grčka: Dostojanstveni zatvorenik Spiros Stratulis štrajkuje glađu od 11. novembra 2013.

Na posteru piše:

Solidarnost sa Spirosom Stratulisom zatvorenikom koji se više od dve decenije bori u grčkim taminicama i koji od 11. novembra 2013. štrajkuje glađu  zahtevajući potpuno oslobađanje od fabrikovane optužnice za navodno članstvo u fiktivnoj kriminalnoj organizaciji (Solun 2012.), kao i trenutno ponovno dobijanje dozvole za izlaske iz zatvora.

“Drastično ću odgovoriti na osvetu države koja pokušava da slomi one koji pružaju otpor, protiv njenog monopola da odlučuje o našim životima i da ih pljačka kao i protiv indiferentnosti svake marionete, prema životu, slobodi i dostojanstvu”
– Spiros Stratulis, zatvoren u zatvoru u Larisi.

RadioAzione: Solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom

muto-1024x793

Danas,, 12. novembra 2013. u jednoj od sumornih sudnica đenovskog suda izrečena je presuda dvojci drugova, Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu.

Dva druga su, na prvom ročištu 30. oktobra, preuzeli odgovornost za napad na monstruma atoma, to jest na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nuclerare grupe Finmeccanica, Roberta Adinolfija.

Ne iznenađuje nas presuda zato što, dakako, ne vjerujemo u “pravdu”, mada se ponekad čovjek zapita: “naspram ovakvog slučaja, koji dovodi u opasnost stanovništvo čitavog svijeta (još dan danas smo izloženi posljedicama Černobila, usprkos tisućama km udaljenosti i 20 godina distance, premda nas o tome ne izvješćuje nijedan podjarmljeni medij; podvodnih eksperimenata na moru Mururoa (Polinezija) u vrijeme Chiracove Francuske, i nedavne katastrofe u Fukushimi), kako može jedno živo biće, kao što su to nažalost svi lakeji države unatoč njihovom svojstvu psa čuvara i inkvizitora, osuditi djelo kao što je Nicolino i Alfredovo, koje pokušava eliminirati problem u samom njegovom korijenu? Kako netko može ići protiv samog sebe, i prikazati kao žrtvu jednog krvnika koji ti svakodnevno truje život?”

Nadam se da me neće nitko krivo shvatiti postavljanjem ovih pitanja. Naravno, ne mogu ući u glave lakeja države, a niti pokušavam; ali mislim da su to pitanja koje si mnoge osobe, a i anarhisti, mogu postaviti, usprkos našoj svojstvenoj mržnji prema ovom vječnom zlu koje pritišće naš planet.

Mediji su, kao što dobro znamo, oduvijek bili megafon države. Njihov je zadatak graditi bolesnu “svijest” neukog naroda, kojem je dovoljan posljednji model mobitela, kompjuter za Facebook i bijedan ručak na stulu, kako bi mogli probaviti i usvojiti količinu informacija koje svakodnevno protječu iz tih hijena podmuklog pera. Prvi sud je onaj narodni, ali ne onaj što su predlagale Crvene Brigade. Prvu presudu donosi nijemo krdo koje pognute glave pase i prihvaća smjer koje određuje čuvar (država-Crkva).

Narod koji pognute glave pase hranu što dolazi iz “Terra dei Fuochi” [pokraj Napulja, tlo zagađeno bespravnim zatrpavanjem toksičnog otpada] u regiji Campania, sa polja pokraj željezare ILVA u Tarantu, zatim rafinerije energetske kompanije ENI u Margheri pokraj Venecije i u mjestu Stagno (između Pise i Livorna), željezara i kožarske industrije u Toskani, proizvođača azbesta u Val d’Aosti, eternita u regiji Lombardija i Emilia-Romagna… tek toliko da navedem samo neka od najpoznatijih imena.

Narod koji svakodnevno guta otrov i umjesto da ga izbljuje na trovače, pljuje ga u lice svojih bližnjih ili onih koji pokušavaju zaustaviti ruku istih.

To je Italija!

No, vrlo je zabrinjavajuće da netko, čak među anarhistima, kaže kako djela kao što je Alfedovo i Nicolino plaše narod…

Postoji li uopće narod u Italiji? Možda bi to trebao biti onaj koji odlazi nedjeljom u crkvu, koji svakodnevno sluša papu na TV-u, poruke političara, koji radi besplatno, koji provodi dane na društvenim mrežama objavljujući slike i snimke svega što se zbiva na ulici, uključujući i lica osoba koje ni ne znaju da su u kadru?

Trebao bi to biti onaj koji se, svako toliko, zadovolji nekom državnom pomoći za kupnju dekodera za digitalnu TV, kompjutera ili USB modema za internet?

Ako je to narod, onda neka se plaši…

Postoji li još netko tko želi “krenuti i vratiti se zajedno”? Kao Alfredo i Nicola, ja također mislim da ne treba čekati nikakvu revoluciju, zato što su revolucije, gdjegod se u svijetu odvile, bile sposobne samo reproducirati ista sranja koja su postojala i prije, a možda još gora. Osim toga, očekivanje izaziva anksioznost i ohladi duh. Danas više nego ikada potrebno je da naša dva druga čuju naš glas i blizinu, oni su svojim djelom izmijenili povijest anarhista u Italiji, u posljednjih 100 godina.

Kroz čitavo jedno stoljeće čule su se samo parole, prošle godine Alfredo i Nicola su prešli na djela.

Te su parole svi uzvikivali, ili barem veći dio talijanskih anarhista, da vidimo sada koliko njih želi preći na djela, već i samim iskazivanjem solidarnosti i pripadnosti (ne govorim o akronimu neformalne F.A.I.) dvojci braće, dvjema osobama… dvojci drugova…

Nećemo se zbog osmjeha s jednih bolesničkih kolica osjetiti slabi naspram neprijatelja.

Ta bolesnička kolica dokazuju da niste baš toliko nepristupačni te da, osim “prokletih” koje očekujete jer “znate tko ih šalje”, postoje i usamljeni vukovi koji izlaze gladni iz šume.

Snažan i pobunjenički zagrljaj, topao kao toplina koju isijava Feniks, solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom.

RadioAzione

Španjolska: Nove vijesti o drugovima uhapšenim u Barceloni

el-pilar

Dana 2. oktobra 2013. anarhistička grupa “Ustanički Komando Mateo Morral” postavila je eksplozivnu napravu u zloglasni ckrveni spomenik baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Ova  katedrala je jedan od najznačajnijih hramova Moći i jedan od glavnih simbola, i mjesta susreta, fašizma. Akcija nije imala namjeru povrijediti vjernike ili turiste; grupa je prije napada obavijestila dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

13. novembra 2013. policija je u antiterorističkoj akciji sprovedenoj u Barceloni uhapsila petero osoba (iz Čilea, Argentine i Italije), optuženih za akciju koju je izvela grupa “Ustanički Komando Mateo Morral”. Među uhapšenima su i Monica Caballero i Francisco Solar, čileanski anarhisti, koji su već su bili progonjeni i u pritvoru zbog “Slučaja Bombe” (Caso Bombas) – sudskog fijaska čileanske države, za koji su razriješeni svih optužbi 2012.

Svih petoro uhapšenih drugova/drugarica trebalo je da se pojave pred sudijom u Madridu 15. novembra 2013., ali im je policija produžila izolacioni pritvor do nedelje 17. novembra 2013.

 

guerra-a-la-calle

Plakat kaže:

“Solidarnost i Akcija s uhapšenima u Barceloni.
Nijedna država, nijedna granica neće nikada moći zaustaviti društveni rat.
Neka se udaljenosti smanje djelima solidarnosti.
Neka se napadi na Moć umnožavaju dan za danom.
Monica i Francisco smjesta slobodni!
Neka se zatvorenici rata ponovno vrate na ulice!”


Slijedi izjava o solidarnosti s Monicom i Franciscom sa sajta Material Anarquista (via RadioAzione):

Drugovi, vijest se ažurira i hitno je njeno širenje. U ovom trenutku, kao web-site, naglašavamo da nas ne zanima da li su drugovi krivi ili nevini, zanima nas samo da naša braća i naše sestre budu “slobodni” na ulicama, nevažno je s kojeg su područja planete, solidarnost je bezgranična. Trenutno smo u stanju pružiti samo informacije sakupljene iz različitih buržoazijskih medija i informacije solidarnih pojedinaca koje molimo za suradnju u ažuriranju ovog slučaja.

Nešto prije 03:00 sata, 13. novembra, doznajemo da je petero anarhista, koji su živjeli u jednom stanu u barcelonskom kvartu Carmel, optuženo za eksplozivni napad na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi, 2. oktobra. Informacije koje dolaze iz Ureda za Opće Informiranje, navode kao optužene, odnosno autore ovog djela, petero osoba: Francisco Javier Solar Dominguez i Monica Andrea Caballero Sepùlveda (čileanski anarhisti), Valeria Giacomoni (Italija), koja nije živjela u navedenom stanu, ali bi po istragama bila osoba koje je dovela u Španjolsku Monicu Caballero, Gerarda Damiàna Formosa (Argentina) i Rocio Yune Mira Pèreza (Čile).

Španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da uhapšeni pripadaju “vrlo dobro organiziranoj grupi i krajnje opasnoj, sa snažnim međunarodnim vezama” (…) te da su “dobro poznati kriminalnoj povijesti Čilea (…). Činjenica da su uhapšeni drugovi stranci potvrđuje policijske sumnje koja već mjesecima tvrdi da Španjolska postaje utočište za ustaničke anarhiste.

Drugovi Monica Caballero i Francisco de Solar su optuženi za postavljanje bombe, a identificirani su putem snimki na dan eksplozije, pokraj bazilike, gdje su stigli s dva ruksaka na leđima, “vrlo oprezno kako ne bi bili primjećeni”. Zatim su mjesto napustili prije eksplozije.

Eksploziv postavljen u baziliku Pilar u Saragozi izazvao je snažnu eksploziju u središnjoj dvorani crkve, ali nije uzrokovao ranjene mada je bila otvorena posjetiteljima. Oboje su stigli do bazilike koristeći javni prijevoz.

Odgovornost za napad je preuzeo “Ustanički Komando Mateo Morral”, ista anarhistička grupa koja je preuzela odgovornost i za napad na madridsku katedralu Almudena u februaru 2013., ali u kojoj naprava nije eksplodirala. Počinioci su ubrzo nakon napada na baziliku preuzeli odgovornost putem izjave koja naglašava da nisu imali “nikakve namjere raniti vjernike i turiste”, te su zato deset minuta prije napada obavijestili dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

No, po istrazi istražitelja napad u Saragozi ne može biti izravno povezan s istim osobama koje su napale katedralu Almudena u Madridu, 7. februara. Međutim, sumnja se temelji na činjenici da je za oba napada odgovornost preuzeo Ustanički Komando Mateo Morral, a i same bombe imaju “slične karakteristike”, te zato tvrde da je samo “stvar vremena” kada će biti optuženi i za napad u Madridu.

Po riječima policije, 4. februara (prije napada) španjolska policija je kontaktirala čileanski INTERPOL, tražeći potvrdu Franciscovog i Monicinog identiteta. Tako je 8. novembra španjolska policija obavijestila čilanskog ministra unutrašnjih poslova o dolasku osumnjičenih.

Naspram ove vijesti ne možemo ostati indiferentni na napad španjolskih, čileanskih vlasti, i svih njihovih lakeja. Ni Nevini ni Krivi, mi smo samo njihovi neprijatelji i solidarni u svim oblicima s progonjenim drugovima diljem planete. Sasvim je očigledno da je objavljen društveni rat, ne možemo zaželjeti ni trenutak mira vlastima te pozivamo na solidarnost i na napad, u svim njegovim oblicima, od tinte do bodeža, ništa nije tuđe u ovom ratu.

Nesavladiv pozdrav našoj braći i sestrama uhapšenih u Španjolskoj 13. novembra, volimo našu braću i sestre ratnike i mrzimo naše neprijatelje.

Španjolska: Solidarnost s petoro anarhista uhapšenih u Barceloni zbog napada na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi

leaping-deers
13. novembra u 2:45 ujutro u Barceloni, Nacionalna Policija je upala u domove četvero anarhista, dok je jednog uhapsila pokraj kuće, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, 2. oktobra, u baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Svi [Francisco Javier Solar Dominguez, Monica Andrea Caballero Sepùlveda, Rocio Yune Mira Pèrez – Čile, Valeria Giacomoni – Italija, Gerardo Damiàn Formoso – Argentina; nap.prev.] su zadržani u zatvoru na temelju antiterorističkog zakona i idućih će dana biti ispitani u Madridu, na specijalnom sudu Audiencia Nacional, gdje će sudac Eloy de Valasco preuzeti predmet.

Već od prvih jutarnjih sati pokrenut je medijski aparat. Nacionalna Policija je dostavila slike hapšenja i pretresa. Automatski su objavljeni i identiteti uhapšenih. Ministar unutarnjih poslova, Fernandez Dias, nastupa trijumfalno u svim medijima, ponosan na hapšenja i na pobjedu zakona španjolske države, koja želi zadržati unutar zidina zatvora naše drugove/arice, pokušavajući dovršiti osvetu koju čileanska država nije uspjela dovršiti logikom pravde i prava.

Pravni i medijski aparat već mjesecima priprema teren za represivni napad na sve one koje smatra najopasnijima unutar društvenih pokreta.

Na taj se način anarhisti prikazuju kao jedini odgovorni za iskazivanje bijesa na prosvjedima, u pokušaju da se ograniči bijes koji ponekad izlazi iz okvira.

Nakon što je kontekst izgrađen, ponovo se igraju iste karte: famozni “anarhistički trokut” je dao mnogo materijala galicijskoj štampi, kao i eksplozivna naprava koja je navodno postavljena u filijale jedne talijanske banke u Barceloni i Valenciji. Ponovno se spominju teorije zavjere, omiljene štampi i mnogim čitateljima. Prije nekoliko mjeseci izvršen je pretres sjedišta CNT-a u Sabadellu, gdje je uhapšeno petoro anarhista, na temelju hipotetskih komunikeja na internetu i posjedovanja zapaljivog materijala. Otpušteni su nakon što su proveli 4 mjeseca u zatvoru pod režimom visoke sigurnosti (FIES-3), ali optužbe nisu povučene. Ova posljednja uhićenja u Barceloni sasvim jasno pokazuju koliko je snažna volja za napad na anarhistički pokret.

Ne zanima nas suditi da li su naši/e drugovi/arice krivi ili nevini, zato što je to jezik moći, jezik demokracije. Nećemo ući u igru tišine, žrtvi i poraza. Jako nam je žao što se naši/e drugovi/arice nalaze u ovoj situaciji, ali mi znamo da ćemo se, prije ili poslije, kada se naša misao i djelovanje konkretiziraju, sukobiti s najbitnijim dijelom sistema.

Protiv suradnje između država, solidarnost bez granica našim drugovima/aricama.

Srušimo zidove države!
Pozdrav i Anarhija!
Želimo ih među nama!

Izvor: Indymedia Barcelona

Grčka: Polikarpos Georgiadis i Vangelis Hrisohoidis pušteni iz zatvora

agios-stefanos-prison_patras

Drugovi Polikarpos Georgiadis i Vangelis Hrisohoidis su bili zatvoreni od avgusta 2008., optuženi za pljačke i kidnapovanje moćnog industrijaliste Milonasa koji su se desili ranije tog leta u Solunu. U žalbenom postupku, u aprilu 2012., kazne su im smanjene sa 22 godine na nešto više od 12 godina.

Oba druga su negirala svoje učešće u kidnapovanju ali su uvek izražavali solidarnost sa beguncem iz zatvora Vasilisom Paleokostasom koji je optužen u istom slučaju i koji se još uvek nalazi u bekstvu.

Vangelisu i Polisu je  uslovno puštanje iz paklenih jama odobreno u avgustu, odnosno, septembru 2013.

SLOBODA ZA SVE ZATVORENIKE SOCIJALNOG RATA!

Genova (Italija): Osuđeni Alfredo i Nicola

prison-gate

Genova, 12. novembra
Jutros je donesena prvostupanjska presuda, po skraćenom postupku, Nicoli Gaiu i Alfredu Cospitu, za ranjavanje Adinolfija. Za navedeno su djelo oba druga preuzela odgovornost u sudnici, na prvom ročištu 30. oktobra. Drugovi nisu prisustvovali ovom drugom i završnom ročištu. Presuda glasi:

– 10 godina i 8 mjeseci za Alfreda
– 9 godina i 4 mjeseca za Nicolu

zbog atentata u terorističke svrhe, član 280, uz dodatne zabrane (zabrane povoljnosti, kućnog pritvora itd. zbog terorističkih ciljeva).

Procjena naknade štete koju je zatražila stranka (Talijanska Republika, poduzeće Ansaldo Nucleare i sam Adinolfi) odgođena je za eventualni parnični postupak. Istražna sutkinja Giacalone se pokazala u potpunosti podčinjena teoriji tužiteljstva po kojima postoji teroristički čin u svrhu rušenja demokratskog poretka, pošto je napadom na Adinolfija, izvršnog direktora Ansaldo Nucleare, pogođena i Finmeccanica, državno poduzeće, sa svjetskim interesima u proizvodnji sistema kontrole i obrane.

Znajući sasvim dobro gdje zaista leže pravi proizvođači indiskriminiranog užasa i smrti, snažan solidarni zagrljaj Nicoli i Alfredu, i svima koji se ne povinuju logici užasa koja je svojstvena moći.

Adresa drugova:

Nicola Gai – Alfredo Cospito
C.C.Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara – Italija

nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Portugalija: Preminuo drug Antonio Fereira de Žezus

antonio-638x1024

Sa velikim žaljenjem obaveštavamo da je u sredu, 6. novembra, preminuo naš drug Antonio Fereira de Žezus (António Ferreira de Jesus). Pobunjenik, slobodar i višedecenijski borac unutar zatvora, Antonio je nedavno  napunio 73 godine, a van zatvora je bio samo poslednjih godinu i po dana. Bio je bolestan već neko vreme, ali je još uvek nejasno od čega je bolovao.

Nije umro u bolnici već u u kući u kojoj je i živeo pošto nije želeo da ode negde gde bi se osećao kao u zatvoru.

Onima koji su mu bili bliski je jasno da je njegovo zdravstveno stanje bilo direktna posledica višedecenijskog utamničenja, represalija sa kojima se borbeni zatvorenici suočavaju, kao i teškoća da se prilagodi životu na “slobodi”  koja je došla prekasno.

Sahrana će se održati u ponedeljak 11. novembra u 14h, u gradu Portimao, Portugalija.

Antonio će za nas uvek ostati primer otpora i odlučnosti uprkos najsurovijim uslovima nametnutim od strane države.

Sada može imati pravu slobodu.

Zdravlje i Anarhija!

Antoniovi drugovi

Grčka: Pismo drugova optuženih za dvostruku pljačku u Velventos-Kozani

underwater-1024x532

29. novembra 2013. započeti će suđenje za dvostruku pljačku u Velventos-Kozani. Održat će se u ženskom odjelu zatvora Koridallos (a ne kao što je u početku rečeno, na sudu u ulici Loukareos). Sudnica, sveti bordel pravde, je oduvijek bila prostor u kojem vladajuća klasa – autoritet – dokazuje svoju nadmoć nad “ilegalnima” ove države.

Zato je pitanje solidarnosti stalna smetnja, u slučaju anarhista, te policajci, svake vrste, interventni, u civilu, antiteroristički, žurno ispune sudnicu kako bi onemogućili njeno izražavanje. Međutim, uvidjevši neuspjeh takvog djelovanja i uz očiti interes da prijevoz (iz zatvora na sud) prođe “sigurno”, riješili su oba problema zahvaljujući specijalnim sudnicama (dvjema za sada) unutar ženskog odjela. Jasno je da je promjena mjesta suđenja rezultat oba razloga. S jedne strane minimalan rizik na logističkom nivou, i s druge registriranje svih solidarnih koji će željeti uči.

Nama mjesto suđenja ne pravi razlike, sudnica je neprijateljski prostor, nalazila se ona u zatvoru ili u visećim vrtovima Babilonije. I ako taktika registriranja ograničava prisutnost drugova u sudnici, nitko i ništa neće moći spriječiti našu snagu da čujemo glasove i urlike koji će prelaziti zidove zatvora i blindirana vozila.

Osim toga, za nas se revolucionarna solidarnost ne ograničava na trenutke podrške tokom suđenja. Sudnica je samo prostor u kojem neprijatelj potvrđuje svoju pobjedu, mehanizam asimilacije represivnog nasilja s demokratskom ideologijom. U našem slučaju neće biti uobičajenog “pritiska” na suce da bi se postigle blaže presude. Odluke su unaprijed određene. Ali, to nas ne zanima, budući da smo neprijatelji sudaca, ne zato što smo im na meti, nego zato što je njihov zadatak uništiti osobe pod pokrićem državnog autoriteta.

Solidarnost je stalni odnos. Oblici njenog izražavanja su različiti i konkretiziraju se u trenucima napada na sistem. Naravno, prosvjed može biti jedan od tih trenutaka, ali on nije uvjet ili jedini trenutak solidarnosti. I nadasve, solidarnost sa zatvorenim revolucionarima nije statistika koju nameće trenutak, ona je potreba, osjećaj, ostvarenje borbene zajednice, sa svakim sredstvom koji drugovi odaberu za izražavanje svoje solidarnosti, bilo prisustvom izvan sudnice ili napadom na sve ono što predstavlja moć uključenu u naše suđenje.

Na kraju želimo naglasiti da svi ODNOSI MEĐU DRUGOVIMA koji nas ujedinjuju, naša zajednička vizija slobode, snovi koje dijelimo, neće nikada narušiti bilo koji oblik podjele u vezi suđenja ili različitih optužbi protiv nas. Činjenice da će neki od nas, na primjer, imati advokate, a drugi ne, da će neki preuzeti odgovornost za sudjelovanje u pljački a drugi ne, nisu razlozi za razdvajanje borbene zajednice, koja nas ujedinjuje iza rešetaka.

Bit ovog suđenja nalazi se u činjenici da država i njeni mehanizmi iskušavaju anarhiste protivne sistemu, njegove protivnike. Nije toliko bitno na koji će nas način nastojati zadržati u zatvoru što je duže moguće.

Njihov glavni interes je da nas osude kao NEPRIJATELJE sistema. S naše pak strane ne priznajemo dihotomiju nevin-kriv (u ovom kao i u svakom drugom sudskom postupku protiv anarhističkih boraca). U njihovom svijetu mi smo krivi, po njihovoj “nevinosti” mi smo krivi. Naše misli i naša srca su uza sve one koji se bore protiv autoriteta.

BIJES I SVJESNOST

Fivos Harisis, Argiris Dalios, Giannis Michailidis, Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis, Nikos Romanos

izvori: i, ii

Trento, Italija: Zapaljena vozila Telekoma u znak solidarnosti sa zatvorenicima i optuženima

auto-incendiateTelekom, Vind (Wind) [tel. kompanije] itd. + sudije + panduri + prisluškivanje telefona = hapšenja, mučenja, državna ubistva, zatvor.

S radošću smo zapalili automobile Telekoma u znak solidarnosti sa Alfredom, Nikolom, Serđom, decom 15. oktobra i onima koji se bore unutar i izvan zatvora.

PROTIV SISTEMA ZATVORA, ZA AKCIJU!
ŽIVELA ANARHIJA!

Izvor: InformaAzione

Atina: Fotke intervencije za drugove uhapšene u Velventu

Solidarnost sa anarhističkim razbojnicima Politisom, Romanosom, Mihailidisom, Burzukosom, Harisisom, Daliosom kojima se sudi 29. novembra
“Solidarnost sa anarhističkim razbojnicima Politisom, Romanosom, Mihailidisom, Burzukosom, Harisisom, Daliosom kojima se sudi 29. novembra”
Panduri, sudije, političari nemate razloga da mirno spavate  - solidarnost sa anarhističkim eksproprijatorima
“Panduri, sudije, političari nemate razloga da mirno spavate – solidarnost sa anarhističkim eksproprijatorima”
20131101_234010
“Panduri, sudije, političari nemate razloga da mirno spavate.”
“29. novembra počinje suđenje za slučaj Velvento, Poziv za 9h ispred ženskog zatvora Koridalos”
"Snage anarhističkim razbojnicima iz Velventa"
“Snage anarhističkim razbojnicima iz Velventa”

 

Fotke intervencije u okviru akcija solidarnosti povodom predstojećeg suđenja (29. novembar 2013.).

Pored četvorice drugova koji su preuzeli odgovornost za dvostruku eksproprijaciju u Velventu, na osnovu DNK optuženi su i Argiris Dalios i Fivos Harisis.

Izvor: ActForFreedom