Category Archives: Zatvori

Pariz, Francuska: Sabotiranja mašine za deportaciju

fire-to-the-prisons-1024x658

SABOTIRAJMO MAŠINU ZA DEPORTACIJE!

U noći 22. septembra 2013. dva vozila Crvenog krsta (Pežo 208 i Pežo Partner) nestala su dimu u ulici Montibu koja se nalazi u 20. arondismanu (administrativnom području) Pariza. Svi znaju da Crveni krst sarađuje na zatvaranju i deportaciji imigranata bez dokumenata (sans-papiers).

Namera nam je bila da pošaljemo mali znak saučesništva sa beguncima iz administrativnih centara za pritvor (CRA) Palezo i Vensen, pobunjenicima u kampu za pritvor Meni-Amelo i svima onima koji se bore u zatvoru.

Hajde da napadnemo, iznutra i spolja, mašinu za deportaciju i svako zatvaranje!

Zapalimo zatvore i njihove saradnike!

ZAPALIMO ZATVORE!

U noći 7. oktobra kombi u vlasništvu kompanije Eiffage Group (glavna kompanija za građevinske radove i koncesije), zgađen sopstvenim životom zatvorskog kolaboracioniste, samospalio se u aveniji dr. Glej u 20. arondismanu Pariza. Njegove poslednje reči su bile “Zapalimo zatvore! Zapalimo one koji ih grade!”

OPET EIFFAGE…

U noći 27. oktobra, vozilo kompanije Eiffage Energie nestalo je u plamenu, u ulici Freresa Flavijena u 20. arondismanu Pariza.

Napadnimo one koji grade zatvore!

Genova (Italija): Letak đenovskih drugova

3_jpg_940x0_q85

Slijedi tekst pamfleta kojeg je uredilo i distribuiralo nekoliko drugova iz Genove tokom suđenja Alfredu i Nicoli.

SOLIDARNOST za ALFREDA I NICOLU
… rezignacija je smrt… pobuna je život…

Anarhija, riječ grčkog porijekla, znači “BEZ VLASTI i/ili BEZ vladanja”.

Mi nismo anarhisti/ice zato što nedostaje vlasti, nego zato što ne bi uopće željeli da postoji, bila ona desna ili lijeva; vlast znači podčinjavanje, zastupanje, centraliziranje moći.

Iz ovih se nekoliko redaka može razumjeti da nijedan anarhist/ica neće nikada biti prijatelj onih koji zakonodovaca i njihovih izvršitelja. Dakle, isto je tako očigledno da će anarhisti i anarhistice biti uvijek neprijatelji moći, buržoazije i njihovih slugu. Zato je nerazumno vjerovati da će osoba koja je neprijatelj nadmoći gospodara imati lak život. U biti, nijedan drug ili drugarica uhapšen, optužen ili pod istragom uopće ne smatra da je žrtva neke nepravde, inače bi svi zaista bili glupi!

Svaki dan ovaj planet i velika većina osoba koja ga nastanjuju su žrtve nepravdi, milijuni osoba umiru od gladi, žeđi ili stradavaju u nepotrebnim ratovima vođenim za stvaranje profita koje države i industrije, proizvođači smrti, dobro poznaju.

Mi jednostavno otkrivamo i razjašnjavamo razloge odgovorne za ova djela te se nadamo da će sva ta živuća bića shvatiti izvor njihovog problema.

UNIŠTITI VLAST, A NE IZMIJENITI JE, TO JE NAJOČITIJE RJEŠENJE!

Mi jednostavno kažemo ono što osjećamo iznutra, budući da MI nemamo gospodara kojima moramo polagati račune. Suci nam nameću kazne, ali mi ćemo uvijek biti SLOBODNI u našim srcima, i dok god budu postojali drugovi vani koji će štiti od krvnika one koje se nalaze u njihovim rukama, Anarhija će postojati. Uostalom, neće nas ove smiješne uniforme podčiniti, pošto već više od 100 godina podnosimo sve to i odgovaramo UDARCEM na UDARAC.

Danas pružamo Solidarnost drugovima koji su zatvoreni i optuženi za napad na Adinolfija, izvršnog direktora Finmeccanike, upravo jednog od poduzeća koji se temelje na ratovima i nuklearnoj energiji. Nepotrebno je reći da smo na NJIHOVOJ strani, protiv represije koja ih je pogodila.

ZAŠTO GOVORIMO O AKTIVNOJ SOLIDARNOSTI, DAKLE DIREKTNOJ?

Zato što su u prošlosti brojne kritike upućivane drugovima ili drugaricama koji su koristili sredstva smatrana neprimjerenim anarhističkoj borbi. Kao da netko ima pravo reći da je baciti kamen na pandura prihvatljivo, dok  metak treba osuditi.

Prema tome, pošto te kritike, nažalost, ustraju, i nisu baš bile tako beznačajne nakon napada na Adinolfija, ako se nastavi ovim putem sutra će biti neprihvatljiv i kamen na pandura.

Već imamo dosta neprijatelja, ne bih ih željeli imati i u našim redovima.

Podržavamo sve zatvorene drugove/arice bez obzira na počinjeno djelo, pošto se danas teži provjeriti razlog zbog kojeg je netko u zatvoru.

Nekada smo ove razlike prepuštali onima koji s nama nemaju što dijeliti; danas nažalost nije tako, što dokazuje izolacija koju neki drugovi/arice doživljavaju na vlastitoj koži.

Zato je danas, više nego ikada, potrebno izraziti aktivnu solidarnost našim drugovima i drugaricama, u trenutku kada je to potrebno, i koja će dati jasne odgovore kada naiđe represija.

Situacija drugova “unutra” nije dobra, kao što je to uobičajeno: podvrgnuti su premještanjima, ne dozvoljavaju im razgovore sa partnericama, zato je Sergio, drug uhapšen pod optužbom za pripadanje FAI (Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji), vodio štrajk glađu mjesec dana i po, bez da mu na koncu budu razgovori odobreni.

Posljednja vijest: krvnica javna tužiteljica koja vodi slučaj “Shadow”, za koji je pod istragom 6 drugova (među kojima 2 u zatvoru), je u svojoj optužnici zatražila čak 4 i 10 godina zatvora. Ne zaboravimo da su čitavu operaciju koordinirale antiterorističke jedinice karabinjera, ROS, s kojima je tužiteljica Comodi u izvrsnim odnosima i podržava svaku njihovu teoriju. ROS, svinje koje su u prošlosti, kao i u svakoj dobroj demokraciji, dale svoj doprinos u pisanju najmračnijih stranica, dostojne ljudi u uniformama. Danas možemo reći da je čitava optužba propala. Osim Sergia koji je osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu auta, svi drugi su prvostupanjski oslobođeni, iako 2 druga ipak ostaju u zatvoru zbog druge dvije optužbe.

Nitko ne očekuje ljepši tretman, ne tražimo intervenciju političara ili piskarala. Mi se obraćamo onima koji osjećaju potrebu da budu uz našu braću i sestre koji provode godine svojeg života unutar ogavnih kaveza. Nemojmo počiniti iste greške kao u prošlosti, praveći mi sami razlike među onima koji odabiru jedan oblik borbe u odnosu na neki drugi.

Nemojmo pasti u zamku koju nam postavlja sudstvo i svi oni koji ne priznaju različite oblike borbe. Pobunjenik, Anarhist ne smije činiti takve greške.

Solidarnost i suučesništvo sa svim uhapšenih Anarhistima i Anarhisticama.

Za Anarhiju!

Anarhisti/ce

Izvor: RadioAzione

Italija: Nicola Gai, izjava na ročištu 30. oktobra 2013.

nucleo_olga2

“Nitko me ne može suditi,
Niti ti,
Istina te boli, znam.”
C.Caselli

Samo nekoliko riječi da bih potvrdio nekoliko jednostavnih činjenica prije nego “istina” bude određena u sudnici; u slučaju da pojam “istina” nije jasan, upotrijebio sam ga u ironičnom smislu, zato što ne priznajem nijedan drugi sud osim moje savjesti. Jedine odgovorne osobe za ono što se zbilo u Genovi 7. maja 2012. smo ja i Alfredo. Nitko drugi, od naših prijatelja i drugova, nije bio upoznat s našim planom i njegovom realizacijom. Koliko god se trudili kopati po našim životima i našim odnosima da bi pronašli suučesnike tog “nedjela”, nećete nikada uspjeti dokazati suprotno, zasigurno ćete pokušati, ali u tom će se slučaju raditi samo o lažima i o pokušaju hvatanja nekog drugog neprijatelja postojećeg. Razumijem da osobama koje su posvetile svoj život služeći autoritetu nije lako prihvatiti ideju da dva pojedinca, naoružana samo vlastitom odlučnošću, mogu odlučiti pokušati zaglaviti kotačiće tehno-industrijskog sistema, umjesto da pridonose, disciplinirano, njihovom okretanju, ali stvari stoje upravo tako. Nakon godina provedenih u promatranju sustavnog uništenja prirode i svih aspekata koji život čine vrijednim života, od strane nikad dovoljno opjevanog tehnološkog razvoja. Godine provedene prateći sa zanimanjem, ali uvijek kao gledaoci, iskustva pobunjenika koji i u ovom svijetu naizgled pomirenom nastavljaju dizati glavu da bi afirmirali mogućnost jednog slobodnog i divljeg života. Nakon katastrofe u Fukushimi, kada mi je Alfredo predložio da mu pomognem realizirati akciju protiv inž. Adinolfija, prihvatio sam bez oklijevanja. Napokon sam mogao konkretno izraziti moj otpor prema tehno-industrijskom sistemu, prestati učestvovati u simboličnim manifestacijama koji su prečesto samo manifestacije nemoći. Nitko se, s imalo razuma, ne može obmanjivati da ishod jednog referenduma ili naklapanja nekog gurua green economy može izbrisati, i samo, intrinsično najštetnije aspekte svijeta u kojem smo primorani živjeti. Svima je ispred očiju, svakog tko želi gledati, da Finmeccanica, sa svojim poduzećima, i dalje proizvodi oružje za masovno uništenje; no, to jednostavno čini izvan talijanskih granica, kao da radijacije poštuju te mrske granice. U Rumunjskog (Cernadova, nesretno mjesto, poznato nadasve po brojnim incidentima u centrali), Slovačkoj i Ukrajini, samo da spomenemo nedavne i najizravnije investicije. Ansaldo Nucleare i dalje sije smrt i pridonosi uništenju prirode. Kao što bi trebalo svima biti jasno, s ostalih 190 nuklearnih centrala samo u Europi, problem ne leži u pitanju da li se može desiti još jedan Černobil, nego kada će se desiti. I kao da to nije dovoljno, ne smijemo zaboraviti da takva čudovišta ne ubijaju samo kada su u funkciji, nego i sa svojim otpadom. Ovaj se prenosi gore-dole kroz Europu, bez da itko zna što s njim učiniti. Nuklearni otpad talijanskih centrala, ugašenih već desetljećima, još se dan danas prevozi u Francusku da bi se pohranio na “sigurno”: od njega dobivaju gorivo za napajanje drugih reaktora, a i koju kilu plutonija koji se može koristiti samo za proizvodnju bombi (tek toliko da se podsjetimo da kada govorimo o nuklearnoj energiji nema razlike između civilne i vojne upotrebe), zatim nam ih vraćaju opasne, gotovo, kao i prije. Glede toga, tko zna što će pak učiniti Amerikanci s uranijem ovog ljeta preveznim u SAD, u velikoj tajnosti, iz jednog skladišta nuklearnog otpada u regiji Basilicata). Mogao bih satima pričati o štetama i razaranjima koje je nanijela nuklearna energija, navesti bezbroj primjera, podsjetiti na ono što se zbiva u Fukushimi (gdje se, po riječima nekoga, nijedna žrtva ne može pripisati centrali…), ali ne nalazim se ovdje da bih tražio opravdanja. Nuklearna energija je možda element ovog civiliziranog svijeta putem kojeg besmislenost i monstruoznost tehno-industrijskog sistema može biti svakom jasan, ali trebamo biti svjesni da na oltaru tehnološkog razvoja žrtvujemo svaku zaštitu naše individualne slobode i mogućnosti da živimo život vrijedan života. Sada stoji samo na svakome od nas odluka da li biti poslušan podanik ili pokušati živjeti, sada i ovdje, otpor prema postojećem. Ja sam izabrao, radosno i bez kajanja.

Mi ćemo odavde izaći etiketirani kao teroristi, zabavna je činjenica da vi to možete tvrditi bez da se osjećate smiješno: tako kaže krivični zakon. Ono što pouzdano možemo reći je da riječi više nemaju nikakvog značenja; ako smo mi teroristi, kako bi definirali onoga tko proizvodi oružje, raketne sisteme, dronove, lovce, rekvizite za lov na osobe koje pokušavaju prijeći granicu, nuklearne centrale, tko raspravlja na istom nivou s ubojicama u uniformi i poznatim diktatorima, ukratko, kako bi definirali Finmeccaniku? Naravno, ni vaši upravitelji nisu baš maštoviti, koji su, da bi izbrisali moguće sumnje u realnu ulogu ovog poduzeća, nedavno postavili na glavno mjesto jednog bivšeg policajca, Giannija de Gennara: uzevši u obzir njegovu odgovornost u torturama u Bolzanetu i u masakru škole Diaz tokom G8 2001., budući da je bio šef policije, logički su zaključili da je pravi čovjek na pravom mjestu.

Vrativši se na razlog ove moje izjave želio bih precizirati nekoliko točaka ove “sjajne” operacije koja je dovela do našeg uhićenja. Tko zna koliko čestitanja i tapšanja po ramenima su dobili lukavi goniči koji su uspjeli iskoristiti našu jedinu, fatalnu, grešku, počinjenu iz neiskustva i žurbe da učinimo nešto nakon katastrofe u Fukushimi, u biti, nismo primijetili videokameru koju je postavio revan vlasnik jednog kafića kako bi zaštitio svoje sendviče. Na žalost, za nas, nismo je vidjeli dok smo proučavali put koji vodi od mjesta na kojem smo ostavili motor do stajališta autobusa, kojima smo se, nakon jednog presjedanja, odvezli na periferiju grada u pravcu Arenzana, gdje je bio parkiran moj auto, koji smo koristili za dolazak i odlazak iz Genove. Ako baš želimo biti iskreni, videokamera nije bila jedina počinjena greška, izgubili smo dragocjene trenutke i u momentu kad smo napuštali mjesto akcije, bijesni urlik nadri-vrača atoma: “Prokleti, znam tko vas šalje!” nas je paralizirao. Nije na meni da nagađam značenje te rečenice, trenutak nije dozvoljavao staloženo rasuđivanje, a, još manje, nisam naviknut graditi kule od karata na riječima koje je izgovorila neka druga osoba, ali samostalno sam zaključio da smo gurnuli ruke u brdo govana. Svi drugi elementi koji su opravdali naš pritvor ili su iskrivljeni ili su, jednostavno, lažni. Famozno prisluškivanje o “pištolju”, po kojem ja navodno tvrdim da sam pucao, je nerazumljivo, i nepotrebno je angažirati vještake da bi to dokazali, budući da sam ja vozio motor jednostavno je nemoguće da sam držao i pištolj, i još mi više izgleda logički apsurdno da sam upravo ja to pričao baš osobi koja je sa mnom sudjelovala u akciji, to jest Alfredu. O printeru, zaplijenjenom u kući mojih roditelja, za kojeg su forenzičari tvrdili da je na njemu štampan letak, nemam mnogo za reći, zato što sam kompjuter i printer ja kupio, a zatim smo ih zajedno uništili nakon upotrebe (zanimljivo je da su i sami forenzičari, nakon što je preispitivanje potvrdilo naše uhićenje, primjetili da se vjerojatno ne radi o istom). Što se tiče krađe motora, za koju je otvoren predmet protiv nas i navodnih nepoznatih, stvari su mnogo jednostavnije nego što se ćete se vi truditi da ih rekonstruirate. Kružili smo gradom pokušavajući riješiti problem, pošto nismo imali nikakvih iskustava s tim. Sreća je, kao što znamo, na strani odvažnih, i u pitoresknom mjestašcu Bolzaneto naišli smo na skuter sa ključem, kojeg smo uzeli te se odlučili vratiti nakon par dana s kacigom. Motor je i dalje bio parkiran na istom mjestu, bilo mi je dovoljno sjesti na njega, upaliti ga i odvesti do groblja u mjestu Staglieno, gdje je ostao sve do petnaest dana prije počinjenog djela, kad sam ga premjestio kraj kuće inž.Adinolfija. Izvinjavam se vlasniku što sam se riješio kaciga i drugih stvari koje su bile ispod sjedala i što sam bacio stražnji prtljažnik, zato što su nažalost smetali i zaista ne bi bilo baš pametno da sam ih pokušao vratiti. Još jedan element nad kojim su istražitelji gradili teorije i koji će, bojim se, kao pravi inkvizitori pokušati iskoristiti u budućnosti, je prisluškivanje koje su obavili u društvenom centru u Napulju, u kojem je navodno nekoliko drugova komentiralo letak koji su dobili, prvi u svijetu, putem elektronske pošte. Nemam pojma o čemu su govorili, neću objašnjavati kao je dijalog teško razumjeti, niti ću se sadržati na očiglednoj sličnosti između riječi “Valentino” i “volantino” [talijanski “letak”, nap. prev.], ali dobro znam da je komunikej poslan običnom poštom (ubacili smo pisma tokom presjedanja na autobus pri povratku, u poštanski sandučić, na rivi, kraj luke za trajekte), stoga je jednostavno nemoguće da su ga dobili putem e-maila.

Jako dobro znam da ćete upotrijebiti naš slučaj da bi dali primjer, da će osveta biti drakonska, da ćete sve učiniti kako bi nas izolirali (dovoljno je reći da je naša pošta već više od godinu dana podvrgnuta cenzuri), ali želim vam dati jednu lošu vijest: radi se beskorisnim naporima. Već barem 150 godina suci, i oštriji od vas, pokušavaju izbrisati ideju o mogućem životu bez autoriteta, ali s neznatnim rezultatima. Mogu vam sa sigurnošću zajamčiti da vaše represivne akcije, koliko god širokog spektra bile, koliko god bile indiskriminirajuće, neće nikada uspjeti ništa razgraditi ili iskorijeniti. Ako mislite da ćete, zahvaljujući nama, stići do drugih anarhista koji su odlučili eksperimentirati kaotičnu, spontanu i neformalnu mogućnost FAI, uveliko griješite, i počinit ćete samo još jednu grešku; ni ja ni Alfredo ne poznajemo nikoga tko se odlučio na taj izbor. Vi lovite duh koje neće močiti zatvoriti u tijesne kutijice vaših zakonika. Zato što se on pojavljuje u trenutku u kojem se destruktivne tenzije onih koji ga ožive ujedine da bi djelovali, u trenutku u kojem slobodne žene i muškarci odluče eksperimentirati konkretno anarhiju. Sada, kad je iskustvo Nukleusa Olga završeno, mogu vam samo zajamčiti da sam pronašao nove razloge za jačanje moje mržnje i razloga zbog kojih želim destrukciju postojećeg, sačinjenog od autoriteta, izrabljivanja i uništenja prirode.

Ljubav i suučesništvo sestrama i braći koji svojim akcijama, na svim stranama svijeta, ostvaruju ludi san FAI/FRI.

Ljubav i suučesništvo drugaricama i drugovima koji, anonimno ili ne, i dalje napadaju, u ime mogućeg života bez autoriteta.

Ljubavi i slobode svim anarhističkim zatvorenicima.

Živjela crna internacionala svih kojih se opiru smrtonosnom poretku civilizacije.

Živjela anarhija!

Nicola Gai
Ferrara, septembar 2013.

Izvor: RadioAzione

Italija: Izjava Alfreda Cospita na ročištu 30. oktobra 2013.

nucleo-olga

Iz trbuha Levijatana

“… snove treba ostvariti ovdje u sadašnjosti, a ne u hipotetskoj budućnosti, budući da su nam budućnost uvijek prodavali popovi svih religija ili ideologija, kako bi nas nekažnjivo mogli potkradati. Želimo sadašnjost koja zaslužuje da bude življena, a ne jednostavno žrtvovana mesijanskom iščekivanju budućeg zemaljskog raja. Zato smo željeli konkretno govoriti o anarhiji koju treba ostvariti sada, ne sutra. “Sve i odmah” je opklada, igra u kojoj igramo i u kojoj je ulog naš život, život svih, naša smrt, smrt svih…”

Pierleone Mario Porcu

“Znanost je vječni holokaust prolaznog, kratkotrajnog života, ali realnog, na oltaru vječnih apstrakcija. Ono o čemu govorim je, dakle, pobuna života protiv vladavine znanosti.”

Mihail Bakunjin

“Dok se čovjek šepurio i pravio se bogom, jedna se glupost sručila na njega. Tehnike su uzdignute na najviši rang i jednom postavljen na prijestolje bacile su lance na inteligencije koje su ih stvorile.”

Edgar Allan Poe

“Carstvo utemeljeno na ničemu, u čijem kraljevstvu vladar propada. Ne može podnijeti teret istine. Preporučam ti žešću dozu života. Preporučam ti žešću dozu života!”

Congegno

“Prokleti… znam tko vas šalje!!!”

Roberto Adinolfi

 

Jednog predivnog majskog jutra djelovao sam i u tih par sati potpuno sam uživao u životu. Ostavio sam iza sebe strahove i samoopravdanja, i prkosio sam nepoznatom. U Europi ispunjenoj nuklearnim centralama, jedan od najodgovornijih za nadolazeću nuklearnu katastrofu pao je ničice ispred mene. Želim biti vrlo jasan: nukleus Olga FAI/FRI [Neformalna Anarhistička Organizacija/Međunarodni Revolucionarni Front, nap. prev.] sačinjavamo samo ja i Nicola. Nitko drugi nije sudjelovao, surađivao, planirao ovo djelo; nitko nije bio upoznat s postojanjem našeg projekta. Neću dozvoliti da se moje djelovanje, kako bi se skrenula pažnja s pravog cilja akcije, baci u opsceni apsurdni masmedijski i pravni kazan, sačinjen od “rušenja demokratskog poretka”, “subverzivnog udruženja”, “oružane bande”, “terorizma”; prazne fraze na ustima sudaca i novinara.

Ja sam anarhista, protiv organizacije, zato što sam protiv svakog oblika autoriteta i organizativne konstrikcije. Ja sam nihilist zato što živim moju anarhiju danas, a ne u očekivanju revolucije koja će, ako i dođe, izroditi samo novi autoritet, novu tehnologiju, novu civilizaciju. Živim moju anarhiju s prirodnošću, radošću, zadovoljstvom, bez ikakvog mučeničkog duha, opirući se u potpunosti ovom civiliziranom postojanju, koje mi je nepodnošljivo. Ja sam antidruštven zato što sam uvjeren da društvo postoji samo u znaku podijele između vladajućih i pokorenih. Ne težim ka nikakvoj budućoj socijalističkoj “rajskoj” alkemiji, ne vjerujem u u nijednu društvenu klasu; moja pobuna bez revolucije je individualna, egzistencijalna, totalna, apsolutna, oružana. U meni nema ni traga nadčovjeka, nikakve mrskosti prema ugnjetavanima, “narodu”, pošto sam uvjeren da, kao što kaže jedna istočnjačka izreka: “ne treba mrziti zmiju zato što nema rogove; jednog bi se dana mogla pretvoriti u zmaja!”. Na isti se način rob može pretvoriti u pobunjenika, samo jedan čovjek, samo jedna žena može postati razarajući požar. Svom snagom mrzim moćnike zemlje, bili oni političari, znanstvenici, tehnokrati, vođe naroda, svakojaki lideri, birokrati, vojni i religiozni poglavari.

Poredak koji želim srušiti je civilizacija, koja dan za danom uništava sve ono za što vrijedi živjeti. Država, demokracija, društvene klase, ideologije, religije, policija, vojska, i sam vaš sud, su samo sjene, himere, zupčanici, svi zamjenjivi, jednog megastroja koji sve sadrži. Tehnologija će jednog dana moći i bez nas, pretvorivši nas sve u izgubljene autome, u krajoliku smrti i pustoši. Tog sedmog maja 2012. na jedan moment ubacio sam pijesak među zupčanike ovog megastroja, na trenutak sam živio u potpunosti, praveći razliku. Taj dan moje najbolje oružje nije bio jedan stari Tokaref, već moja duboka, surova mržnja koju osjećam protiv tehno-industrijskog društva. Potpisao sam djelo kao FAI/FRI, zato što sam se zaljubio u ovu lucidnu “ludost” koja je postala konkretna poezija, ponekad povjetarac, ponekad oluja, koja kaotično puše diljem svijeta neustrašiva, nezamisliva, protiv svakog zakona, protiv svake “zdrave pameti”, protiv svake ideologije, protiv svake politike, protiv znanosti i civilizacije, protiv svakog autoriteta, organizacije i hijerarhije. Vizija konkretne anarhije koja ne predviđa postojanje teoretičara, rukovodioca, lidera, činovnika, vojnika, heroja, mučenika, organigrama, militanata, a najmanje gledatelja. Predugo smo vremena stajali i gledali. Anarhija koja ne postaje akcija odbacuje život postajući ideologija, sranje ili nešto malo više, u najboljem slučaju nemoćni ispušni ventil za frustrirane muškarce i žene.

Odlučio sam preći na djela nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi. Naspram tako ogromnih događaja često se osjećamo neadekvatni. Primitivan čovjek se suočavao s opasnostima, znao se zaštiti. Moderan, civiliziran čovjek naspram konstrukcija-konstrikcija tehnologije je bespomoćan. Kao ovce koje traže da ih zaštiti ovčar koji će ih klati, na isti način mi civilizirani se prepuštamo laičkim svećenicima znanosti, onim istima koji nam polako kopaju jamu. Adinolfija smo gledali kako se prepredeno smijulji sa televizijskih ekrana, izigravajući žrtvu. Vidjeli smo ga kako dijeli lekcije u školama protiv “terorizma”. Ali, ja se pitam što je terorizam? Ispaljeni metak, duboka bol, otvorene rana ili neprestana stalna prijetnja polagane smrti koja te iznutra izjeda. Stalni, neprestani teror da će jedna od njegovih nuklearnih centrala izrigati na nas, u svakom momentu, smrt i pustoš. Poduzeća Ansaldo Nucleare i Finmeccanica su veoma odgovorna. Njihovi projekti svuda siju smrt, u posljednje se vrijeme priča o mogućim investicijama za udvostručenje nuklearne centrale Krško u Sloveniji, na dva koraka od Italije, zona pod velikim seizmičkim rizikom. U Cernadovu, Rumunjskoj, od 2000. do danas bilo je raznih incidenata koje su izazvala lakovjerja poduzeća Ansaldo tokom gradnje jedne od svojih centrala. Koliko prekinutih života? Koliko prolivene krvi? Tehnokrati Ansalda i Finmeccanike, lakog osmijeha, “čiste” savjesti, vaš “napredak” smrdi na strvinu, smrt koju sijete svijetom traži osvetu. Postoji mnogo načina na koji se možemo konkretno oduprijeti nuklearnoj energiji, blokirati vlakove koji prevoze nuklearni otpad, sabotirati stupove visokog napona koji prenose električnu energiju koju proizvodi atom. Meni je palo na pamet da napadnem najodgovorniju osobu ove nepogode u Italiji: Roberta Adinolfija, izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare. Nije nam mnogo trebalo da otkrijemo gdje živi, bilo je dovoljno pet zasjeda. Nije potrebna vojna struktura, subverzivno udruženje ili oružana banda za napad, bilo tko, naoružan čvrstom voljom može zamisliti nezamislivo i zatim djelovati. Bio bih sve sam učinio, na žalost trebao sam pomoć oko motora: pitao sam Nicolu, pozvao sam se na njegovo prijateljstvo, nije se povukao. Pištolj sam kupio na crnom tržištu, tristo eura. Nisu potrebne tajne infrastrukture ili ogromni kapital da bi se naoružali. Krenuli smo autom iz Torina noć prije. Sve je teklo glatko, ili gotovo sve, Nicola je vozio, ja sam pogodio točno tamo gdje smo bili odlučili da pogodimo. Precizan pogodak, otrčao sam prema motoru, a zatim neočekivano, Adinolfijev urlik ispunjen bijesom, rečenica koja me imobilizirala, gubeći dragocjene trenutke: “bijednici!… znam tko vas šalje!!!”, u tom sam trenutku bio apsolutno siguran da sam pogodio u centar, potpuno svjestan u kakvo sam đubrište stavio ruke; milijunski interesi, međunarodna financija, politika i vlast, blato i đubrivo. Ovi su “ukradeni” trenuci dozvolili Adinolfiju da pročita registarsku tablicu, koju zbog neiskustva nisam pokrio. Zahvaljujući tim brojevima otkrili su motor, a po motoru telekameru.

Neće nas presuda ovog suda pretvoriti u zle teroriste, kao što neće Adinolfija i Finmeccaniku pretvoriti u dobročinitelje čovječanstva. Kucnuo je čas velikog odbijanja, odbijanje koje se sastoji od mnoštva otpora, od kojih je svaki jedan poseban slučaj; neki su mogući, potrebni, neizvjesni; drugi su spontani, divlji, usamljeni, usklađeni, prodirući ili nasilni. Naš je bio usamljen i nasilan. Da li je vrijedilo? Da! Možda samo zbog radosti koju smo osjetili kad smo doznali za prkosni osmjeh koji je Olga Ikonomidou, hrabra sestre iz Zavjere Vatrenih Ćelija, u samici grčkog zatvora, čuvši vijest o našoj akciji, bacila u lice svojim stražarima. Sretan sam da sam ono što jesam, slobodan čovjek, mada “trenutno” u lancima. Ne mogu se previše žaliti budući da velika većina “ljudi” ima lance duboko usađene u mozak. U mojem sam životu uvijek nastojao napraviti ono što sam smatrao točnim, a ne isplativim. Zlatna sredina mi nije nikada djelovala uvjerljivo. Mnogo sam volio. Mnogo sam mrzio. I baš zato neću se predati vašim rešetkama, uniformama, oružju. Uvijek ću vam biti neobuzdan, ponosan neprijatelj. Nisam sam sam. Anarhisti nisu nikada sami, ponekad osamljeni, ali nikada sami. Tisuću projekata u glavi, nada u srcu koja sve više živi, čvrsta i sve više zajednička; konkretna perspektiva koja izlaže “riziku” da izmjeni lice anarhije u svijetu. Maleni, veliki odroni koji će jednog  dana izazvati kataklizmu, trebat će vremena, nema veze, za sada uživam u potresu koji je u meni izazvala ta želja za radošću i borbom.

Završavam jednim citatom Martina (Marco Camenish), nepokorenog ratnika, duboko zaljubljenog u život, već dvadeset godina u zatvoru, danas u švicarskom, i prisvajam ove njegove riječi:

“… imati hrabrosti zamisliti stvari skroz u dubinu, prekršiti zabranu tehnološke policije “nemogućeg” ili “nezamislivog”, misliti drugo i, dosljedno tome, djelovati drugačije. Samo nas to može izvuči iz mlake otrovne splačine modernosti, u mjestima gdje nas nitko i ništa neće voditi u mjesto bez sigurnosti, u mjesto odgovornosti u prvom licu, za ne-podvrgavanje sa svim svojim posljedicama. Sloboda je teška i opasna, i nema života bez smrti. Iz bojazni od života često se prepuštamo ropstvu uništenja.”

Smrt civilizaciji
Smrt tehnološkom društvu

Dug život Zavjeri Vatrenih Ćelija
Dug život FAI/FRI

Živjela crna internacionala!
Živjela anarhija!!

Alfredo Cospito

Izvor: RadioAzione

Genova, Italija: Suđenje Alfredu i Nicoli

Jutros se na sudu u Genovi održalo prvo ročište sudskog procesa, po skraćenom postupku, protiv Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Dva druga su uhićena 14 septembra 2012. i optuženi za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012.

Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za napad na Adinolfija dok su pokušavali pročitati tekst o preuzimanju odgovornosti, pošto ih je sudac udaljio iz sudnice.

Koliko je poznato, ovo je prvi put da drugovi anarhisti preuzimaju odgovornost za ovakvo djelo. Uvijek su anarhisti koristili pojmove koji kojima su više ispunjavali usta nego rušili zidove: sada se napokon nešto desilo. Osoba odgovorna za zagađenje planeta postala je meta i upucana je. Odgovornost su preuzela dva anarhistička druga. Da vidimo da li ćemo zbrajajući riječi, pojedince i činjenice, dobiti rezultate.

Na koncu je tužilaštvo, Nicola Piacente i Silvio Franz, zatražilo da Alfredo Cospito bude osuđen na 12 godina, a Nicola Gai na 10 godina.

Suđenje će biti nastavljeno 12. novembra 2013, kada će biti donijeta i presuda.

Solidarnost sa Alfredom i Nicolom!

Alfredov tekst o preuzimanju odgovornosti, Nicolin tekst (oba teksta na italijanskom)

Izvor

Grčka: “Želim drugove, ne masu”, tekst solidarnosti sa Nicolom Gaiom i Alfredom Cospitom

neofelis_nebulosa1

Italija, 30. oktobar, započinje suđenje protiv naša dva brata, Alfreda Cospita i Nicola Gaia, optuženih za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare. Ćelija Olga FAI/FRI preuzela je odgovornost za napad.

Poznajem osobe… osobe tihe i govorljive,
plašljive i hrabre, skrušene i bahate…

Osobe koje žive poslušno, kao ovce, i druge
koje se podmuklo skrivaju, kao hijene.

Poznajem osobe koje snivaju bez mašte
i druge koje žive bez snova… osobe čije su oči
naviknute da gledaju dolje i čije su uši
naviknute da primaju zapovijedi “probudi se”, “radi”,
“plati”, “kupuj”, “vjeruj”, “udovolji”…

Osobe koje su dio usamljene mase, koje strpljivo čekaju
na pragu života… vječno sutra,
bolje dane, optimističnu budućnost, odgovore na svoje molitve…

Čekaju da povjeruju svakom mogućem spasitelju
i svakom prodavatelju ideja, koji će im obećati bolji život.

Ali oni koji čekaju da će živjeti u nekom boljem sutra,
već su danas mrtvi.

Poznajem osobe, ali samo su neke moji drugovi.
Spora Smrt ili Ustanak sada i ovdje…

Postoje dva puta koja stoje ispred nas.
Mi smo odabrali da budemo tamo, gdje se hrabri osmjeljuju.

Zrak je čišći, a masa, koja se klanja lažnim idolima,
ne nagrđuje našu estetiku.

Lijepo je gledati dolje s Vrha planine Jedinog,
premda masa u tajnosti priželjkuje da padneš u bezdan
kako se ona ne bi sramila svoje niskosti.

Naše riječi danas režu kao oštrica
i naša djela pale mostove prošlosti…
Ustrajnošću i voljom, sve dok ubijemo autoritet.

Za Alfreda i Nicolu.
Za Anarhiste od Akcije.

Članovi Zavjere Vatrenih Ćelija:
Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Damiano Bolano, Panagiotis Argirou,
Giorgos Polidoros, Theofilos Mavropoulos, Haris Hatzimichelakis, član FAI/FRI Andreas Tsavdaridis i anarhonihilist Spyros Mandylas

original na grčkom jeziku

Perugia (Italija), Operacija “Shadow”: Svi odriješeni krivnje, Sergio Maria Stefani osuđen za krađu vozila

wheels

22.10.2013. na sudu u gradu Perugia izrečena je prvostupanjska presuda u vezi takozvane operacije “Shadow”. Sve su optužbe odbačene i svi/e su drugovi/arice odriješeni krivnje zbog nepostojanja dokaza. Iznimka je Sergio Maria Stefani, osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu vozila. Sada javna tužiteljica Comodi, koja se istakla kao i obično po svojim delirijima u sudnici, kojima se ovom prilikom drug Sergio spremno suprotstavio pošto je prisustvovao suđenju (te ga je odmah optužila za uvrede), ima 90 dana da uloži žalbu na presudu.

Sergio ostaje i dalje u pritvoru u zatvoru u Ferrari zbog operacije “Odlučnost” (koju je izrodila ista Comodi). 6.11.13. će se pak održati, na istom sudu u Perugi, preliminarno ročište za operaciju “Ardire”, čiji jedan dio predmeta vodi isti sud.

Solidarnost s drugovima/aricama pod istragom!

 

Solun, Grčka: Najnovije informacije o slučaju zatvorenog anarhiste Babisa Cilijanidisa

exhausted

Dana 16. oktobra 2013., sudije su odbacile zathev anarhističkog zatvorenika Babisa Cilijanidisa za prekid izdržavanja kazne. U solunskom sudu se okupilo oko 30 drugova.

Babis je zatočen u zatvoru Koridalos:

Charalambos Tsilianidis
Dikastiki Filaki Koridallou, A Pteryga, 18110 Koridallos, Athens, Greece

SOLIDARNOST ZNAČI NAPAD.

Atina: Preuzimanje odgovornosti za paljenje vozila diplomatskog kora

affin

U ranim jutarnjim časovima petka 11. oktobra 2013. zapalili smo kombi diplomatskog kora, registracionih oznaka DC 93-3, na raskrsnici ulica Piras i Delakroa u području Neos Kosmos, Atina.

Ova akcija je svim srcem posvećena drugovima koji se gone zbog dvostruke pljačke u Velventu, Kozani i kojima će se suditi krajem novembra*, kao i sećanju na ubijenog antifašistu Pavlosa Fisasa.

Ne treba da se navikavamo na ideju straha i smrti. Trebamo se odupreti savremenom totalitarizmu svim raspoloživim sredstvima.

Mi stvarano sopstvene strukture, jačamo i širimo naše drugarske odnose i postavljamo pozornicu za anarhiju i komunizam. Socijalna revolucija je jedina solucija.

Potpaljivači sa savešću

* Suđenje za dvostruku pljačku u Velventu zakazano je za 29. novembar 2013. u Apelacionom sudu u Atini. Optuženi su drugovi: Andreas-Dimitris Burzukoj, Dimitris Politis, Nikos Romanos, Janis Mihailidis, Fivos Harisis-Pulos i Argiris Dalios.

Belgija: Drugi val operacije “Pepeo”

A-freedom-898x1024
Subota, 28. septembar 2013.

Kao što se sjećate, ujutro 22. maja 2013., antiteroristička jedinica belgijske federalne policije izvršila je prvi val pretresa domova anarhista i antiautoritarnih drugova; izvršena je i racija u anarhističkoj knjižari Acrata. Jedanaest osoba je uhapšeno i odvedeno u stanicu federalne policije. Otpuštene su bez da se pojave pred sucem.

Sastavni dio operacije, predvođene sutkinjom Isabelle Panou i nazvane “Opération Cendres” (Operacija Pepeo), su i optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji, zavjeru i paleže.

Tijekom ročišta doznajemo da je istraga usmjerena na borbe, pobune i aktivnosti, od 2008. do danas, vezane za zatvor, izgradnju novog centra za useljenike u Steenokkerzeelu, javni prijevoz (STIB/MTVB), europske institucije i eurokrate, razvoj regionalne željeznice, NATO, mehanizme deportacije, sudske službenike te na koncu za igradnju maksi zatvora u Bruxellesu. Pod istragom je i štampa, kao Hors-Service, tekstovi, plakati i sve ostalo što distribuiraju anarhisti i antiautorci.

Ove je srijede, 25. septembra 2013., sudac izdao nalog za dodatnih 5 pretresa u Bruxellesu, Lovaniu i Gandu. Oko 6, antiteroristička jedinica je zaplijenila kompjuter, hard disk, usb stick, laptope, letke, plakate i osobne dokumente. U tri od pet domova tražene osobe nisu bile kod kuće, dok su druge tri osobe uhapšene zbog ispitivanja. Otpuštene su u roku od par sati nakon što su odbile surađivati.

Grčka: Nove informacije o slučaju anarhiste Babisa Cilijanidisa

grey-wolf

Zatvoreni drug Babis Cilijanidis je tražio prekid izdržavanja kazne. Dana 18. septembra, ročište je odloženo za 15. januar 2014. zbog štrajka sudskog osoblja. Međutim, zahtev za uslovnu je ponovo poslat, tako da je novi pretres zakazan za ovu godinu.

Sudsko veće će razmotriti zahtev ovog druga za prekid izdržavanja kazne u sredu 20. novembra u Solunu.

izvor

Pirej, Grčka: Antifašista Killah P izboden na smrt od strane nacista

Pavlos Fisas
Pavlos Fisas

U ranim jutarnjim časovima 18. septembra 2013., 34-godišnji antifašista Pavlos Fisas (zvani Killah P) izboden je na smrt u Pireju od strane nacista iz partije “Zlatna zora”.

Sirovi izveštaji na atinskoj Indimediji opisuju da se ubistvo desilo u sredu tek nešto posle ponoćiu u Amfjali, u predgrađu Keracini perfekture Pirej. Izgleda da je Fisasa i njegovu malu grupu prijatelja jurila, a potom i uhvatila u zamku veća grupa nacista. Sve se dešavalo u pristustvu pripadnika policijske motociklističke jedinice DIAS. Nekoliko minuta kasnije, antifašistu je dva puta ubo jedan od nacista koji je izašao iz kola i napao ga. Panduri su na licu mesta uhapsili napadača. Ali tačne okolnosti ovog ubistva još nisu potvrđene, a veliki deo vesti dolazi iz mejnstrim medija i njihovih izveštaja.

Pavlos Fisas je podlegao povredama ubrzo nakon što je prbačen u bolnicu Nikeja. Sahrana će se obaviti 19. septembra na groblju Shisto.

Tokom proteklog perioda, bilo je nekoliko pokušaja ubistva i ubistava “obojenih ljudi” (imigranata, itd.) širom Grčke. Ovog puta fašistička đubrad su ubila belog levičara koji je rođen u Grčkoj. Izgleda, međutim, da Pavlos Fisas nije bio član nijedne levičarske organizacije, već ulični borac sa velikim antifašističkim delovanjem. Killah P(ast) je bilo njegovo umetničko ime kao hip-hopera/repera:

U međuvremenu, bilo je velikih “reprekusija” u zvaničnoj politici. Partije establišmenta su već pokušale da manipulišu ovim smrtonosnim incidentom zarad predizbornih dobitaka, dok su parlamentarne siledžije iz “Zlatne zore”, kao i uvek, demantovale bilo kakvu umešanost svojih odanih sledbenika u bilo kom ubistvu, opet zbog predizbornih dobitaka. Međutim, 45-godišnji ubica Jorgos Rupakijas, stanovnik Nikeje, priznao je svoje zlodelo policiji, kao i svoje bliske veze sa “Zlatnom zorom” (koja je dobro dokumentovana, npr. na ovoj slici su poslanik “Zlatne zore” Kostas Barbarusis i sa njegove desne strane ubica Jorgos Rupakijas). Ubica se nalazi u pritvoru, a pritvoreno je još troje nacista – uključujući i njegovu ženu (zbog prikrivanja dokaza od Rupakijasovoj povezanosti sa nacističkom partijom).

Anarhistički transparent na centralnom trgu u Tebi: "Nijedan pedalj zemlje fašistima - Živela međunarodna anarhistička pobuna."
Anarhistički transparent na centralnom trgu u Tebi: “Nijedan pedalj zemlje fašistima – Živela međunarodna anarhistička pobuna.”
Baner solidarnosti na uglu ulica Riger i Lajbig u Berlinu (u blizini skvotova Rigaer94 i Liebig34): "Ništa i niko se ne zaboravlja! Organizuj antifašističku samoodbranu!"
Baner solidarnosti na uglu ulica Riger i Lajbig u Berlinu (u blizini skvotova Rigaer94 i Liebig34): “Ništa i niko se ne zaboravlja! Organizuj antifašističku samoodbranu!”

Dana 18. septembra, u više od dvadeset gradova/opština širom Grčke, upućen je poziv na proteste kao odgovor na ubistvo. Takođe, u nekoliko gradova su uništene prostorije “Zlatne zore” (npr. u Kaniji na Kritu), a policijske snage napadnute. Tokom dana dešavale su se različite direknte akcije na brojnim spontanim protestima.

Tokom velikih večernjih demonstracija u blizini mesta ubistva u Keraciniju, izbili su žestoki sukobi sa policijom; na desetine demonstranata je privedeno usred uličnih borbi (mnogima preti podizanje optužnica). Pre tih sukoba, antifašisti su efikasno napali vođu desničarske partije “Nezavisni Grci” i njegove patriotske krvnike. Najmanje jedan demonstrant je pretrpeo teške povrede oka jer ga je ispaljeni policijski suzavac pogodio direktno u oko, a operisan je u lokalnoj bolnici. Doktori jedne bolnice u Pireju su izjavili da su svi primljeni demonstranti, njih 31, imali povrede glave koje su im naneli panduri iz jedinica DIAS i DELTA. Pored toga, policijske jedinice za razbijanje demonstracija i siledžije u civilu zajedno su napadali antifašiste tokom demonstracija u Pireju (video).

Sukobi su se dogodili i u Solunu i Patrasu, gde su se – prema izveštajima – takođe desila masovna privođenja demonstranata.

Grčka: Nove istrage protiv drugova članova Zavjere Vatrenih Ćelija

social

Polovicom jula 2013. su desetorica članova ZVĆ-FAI/FRI (Olga Ekonomidou, Damianos Bolano, Charis Chatzimichelakis, Giorgos Polydoros, Panagiotis Argirou, Theofilos Mavropoulos, Christos Tsakalos, Gerasimos Tsakalos, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos) pozvana da svjedoče pred sucima, zbog oputžbe da su “potaknuli” 4 napada “Projekta Feniks”.

“Projekt Feniks” je kampanja gerilskih napada, započeta Zavjerom Vatrenih Ćeliji s eksplozijom osobnog vozila direktorice zatvora Koridallos, nakon koje su uslijedile još 3 akcije počinjene od strane FAI/FRI u Grčkoj i Indoneziji. Članovi ZVĆ se nisu pojavili na ispitivanju, prezirući zakone i demokratsko pravo na svjedočenje. Stoga im je određen još jedan period pritvora.

Treba nadodati da su, u okviru kampanje “Projekt Feniks”, izvršena još dva napada, od kojih je jednog izveo nukleus FAI/FRI Indonezija, a drugi su počinile ZVĆ u Grčkoj (slanje paketa-bombe tužiocu D.Mokkasu, zaduženom za neke slučajeve vezane za ZVĆ).

Solidarni s Crnom Internacionalom

Italija: Operacija Odlučnost – Stefano i Elisa slobodni

free

Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.

Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.

SLOBODA ZA SERĐA!

Grčki zatvori: Anarhista Babis Cilijanidis zatražio prekid izdržavanja kazne

babis

Anarhistički revolucionar Babis Cilijanidis se nalazi u zatvoru od januara 2011. godine, a trenutno ga drže u zatvoru Koridalos u Atini. Suočavao se sa nizom sudskih postupaka, ali je odbijao da prisustvuje istim. Drug je na tim suđenjima dobijao uslovne kazne i ta činjenica bi bila dovoljna za njegovo trenutno puštanje iz zatvora da nije bilo poslednjeg suđenja koje se protiv njega vodilo u vezi sa oružanom provalom u računovodstveno odjeljenje bolnice AHEPA u Solunu. Policijski “dokaz” koji je doveo do njegovog trećeg uzastopnog pretkrivičnog pritvora zasnivao se isključivo na DNK.

To suđenje se konačno dogodilo 22. januara 2013. godine. Babis Cilijanidis je proglašen krivim po svim tačkama optužnice i osuđen na 10 godina i 4 mjeseca zatvora, bez mogućnosti pomilovanja. Ovaj slučaj je donio prvu takvu presudu nekom političkom zatvoreniku u Grčkoj – isključivo na osnovu jednog posrednog dokaza. Odnosno, jedini inkriminišući dokaz koje je tužilaštvo predstavilo jeste taj da se trag genetskog profila optuženog “poklapa” sa uzorkom DNK uzetim sa maramice koja je pronađena negdje u blizini mjesta provale.

Solunsko sudsko vijeće će 18. septembra 2013. razmatrati zahtjev ovog druga za prekid izdržavanja kazne.

Podrži zarobljene anarhiste i revolucionare svim raspoloživim sredstvima. Nikada ne predaj represiji čak ni pedalj našeg životnog prostora. Organizujmo uvijek naše živote i borbe na anarhistički način, i ka anarhiji, kako bismo demontirali društvenu mašineriju.

više referenci na grčkom / engleskomvideo u znak solidarnosti

Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

I DIO

Sud u Genovi je (istražni sudac Baldini na ljetnoj zamjeni istražnog suca Giacalonea), u okviru k.z. 280 [teroristički atentat] protiv Nicole i Alfreda zbog ranjavanja Adinolfija, odredio cenzuru pošte u trajanju od 6 mjeseci Sergiu i Stefanu, koji se nalaze u zatvoreni u Ferrari zbog operacije Ardire [Odlučnost]. Čitajući nalog dolazi se do zaključka da je izdan pod izlikom kako bi se spriječilo Alfredovo i Nicolino moguće zaobilaženje cenzure (budući da je njihova pošta posljednjih mjeseci pod stalnom kontrolom) uz pomoć drugova iz istog zatvorskog odjela, “pošto bi ista [pošta] mogla sadržavati napomene o budućim krivičnim djelima”, što se temelji na činjenici da internetom kruže tekstovi u sjećanje na Mauricia Moralesa čiji su autori Sergio, Nicola i Alfredo, kojima su “ponovno iskazali prihvaćanje subverzivnih namjera anarhističkih struja”. Ako zaobiđemo arhaične tonove, razlozi su vrlo eksplicitni, odnosno tehnike koje danas sudstvo i zatvorska uprava koristi protiv svih onih koji su odlučili da ne pognu glavu.

II DIO

Doznajemo danas da je Nikola pod istragom za pokušaj poticanja na zločin (čl.56 i 414) zbog sadržaja jednog teksta (koji nije nikada stigao na odredište pošto je Sergiu tekst zadržala cenzura – činjenica na koju se pozivaju u prethodnoj vijesti) o borbi protiv zatvora, i gdje se kao primjer navodi atentat na vozilo direktora atenskog zatvora Koridallos. Genovsko tužilaštvo je izjavilo da će navedeno pismo dostaviti na ročište 30. oktobra, a u međuvremeno je proslijedilo predmet bolonjskom tužilaštvu (koje je teritorijalno kompetentnije od Ferrare). S obzirom na cenzurne namjere istražnog suca pobrinut ćemo se da što prije i u cijelosti bude objavljen tekst našeg druga.

Continue reading Italija: Vijesti iz zatvora visoke sigurnosti (AS2) u Ferrari

Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

bannerculmine2

1 – Aversión: Poslednjih godina, iz razloga kojima se ovde nećemo baviti, a koji uglavnom imaju veze sa pravcem kojim ide sistem, ali koji utiču na načine na koje se povezujemo jedni s drugima, blogovi i veb sajtovi preuzeli su zadatak koji su ranije obavljale štampane publikacije. Kako ovo, po vašem mišljenju, utiče na borbu i njeno viđenje?

Culmine: Uvereni smo da prolazimo kroz novu eru anarhizma. Blogovi i veb sajtovi omogućavaju brzo širenje saopštenja i tekstova celom planetom, a omogućavaju i razmenu ideja i predloga između drugova koji verovatno nikada neće biti u prilici da se sretnu uživo. To je prava revolucija u odnosima između anarhista. Svesni smo ograničenja ovakvog načina povezivanja uzimajući u obzir činjnicu da oruđe koje koristimo nije neutralano, da njime upravlja i da ga kontroliše neprijatelj, kao i činjenicu da su rizici veliki, što pokazuje i Culmine, koji se nije odlučio za anonimnost. Anarhistički blog Culmine zatvoren je 12. juna 2012. godine zbog rada na kontra-informacijama.

Pitanje borbe i njenog viđenja je poprilično složeno. Pođimo od toga da danas – 2013 – internet koriste svi pokreti: politički, ekološki, kulturni, pa čak i anti-tehnološki pokreti (ovaj paradoks zaslužuje opširnije sagledavanje, ali ne ovde). Takođe, i unutar anarhizma, sve grupe svih tendencija su povezane sa vebom. Međutim, socijalne mreže poput tvitera i fejsbuka u skorije vreme proizvele su više štetnih efekata. U svakom slučaju, mi nikada nismo mislili da bi blogovi trebalo da zamene  kontra-informacije u štampanoj formi.

Continue reading Italija: Intervju sa individualističkim anarhistima, zatvorenicima koji stoje iza bloga Culmine

Grčka: Panduri iselili skvot Orfanotrofio u Solunu

orfa_thess-1024x647
U jutarnjim časovima 2. septembra 2013., grčka policija je sprovela još jednu operaciju protiv skvotova, ovog puta protiv skvota Orfanotrofio, nekadašnjeg sirotišta u naselju Tumba u Solunu.

Unutar zgrade je uhapšeno sedmoro skvotera i optuženo za kršenje zakona o okupaciji javnih objekata, kao i posedovanje oružja (u skvotiranoj kući je navodno pronađen vazdušni pištolj). Svi drugovi se nalaze u pritvoru do planiranog pojavljivanja pred solunskim sudom.

Prošle godine je objavljeno da je Ministarstvo zdravlja predalo solunskoj Mitropoliji objekat koji su drugovi skvotirali.

Jebeš državu i crkvu!
Hitno oslobađanje naših drugova!

Grčka: Poster u znak solidarnosti sa dvojicom drugova uhapšenim u Solunu

chaos-en(na grčkom, španskom)

SLOBODA ZA ANDREASA CAVDARIDISA I SPIROSA MANDILASA

“Ne očekujemo zrele i objektivne uslove za dolazak revolucije u ime ugnjetenog naroda; naprotiv, delujemo ovde i sada, besno i svesno, za konstantnu anarhističku pobunu.”

 Anarhistički skvot Nadir (Solun)

Dana 11. jula 2013. godine, drugovi su uhapšeni na osnovu nepostojećih dokaza i besmislenih optužbi, poput onih za posedovanje eksploziva koji nikada nije pronađen i podsticanje napada na hotel u Džakarti u Indoneziji!

Anarhistički skvot Utopia A.D. (Komotini)
utopia-ad.org

Hamburg: Napad na kompaniju Tisen Krup u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil, i pobunom u Turskoj

Leto za Sonju i Sibil!

U noći 31. jula na 1. avgust napadnuta je zgrada “ThyssenKrupp Industrial Solutions AG” u Hamburgu. Ulazni prozori i vrata su razbijeni, a zgrada je obeležena i sa dvadesetak bačenih flaša. Ulica ispred zgrade blokirana je zapaljenim barikadama.

Tisen Krup je jedna od najvećih kompanija za proizvodnju ratnih mašina. Oni snadbevaju armije širom sveta.

Ovaj napad je izveden u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil koje su zauzele beskompromisan stav protiv države i njene pravde. Sonja je optužena za napade i učešće u “Revolucionarnim ćelijama” (Revolutionäre Zellen) tokom 70-ih. Sibil je zatvorena zbog svoje nesaradnje sa pravdom. Suđenje još uvek traje.

Napad je takođe posvećen junskoj pobuni u Turskoj. Militantni pozdravi Istanbulu, Ankari, Amedi, Eskišehiru…svim gonjenim i zatvorenim pobunjenicima, i u znak sećanja na ubijene.

Saopštenje na nemačkom jeziku / Više informacija: a, b, c

Grčka: Napadi na tri skvotirana prostora u lučkom gradu Patrasu

Dana 5. avgusta 2013., oko 6:30, uniformisani i panduri u civilu upali su i iselili tri skvotirana prostora u Patrasu, odnosno skvot Paratima koji se nalazi na uglu ulica Korint i Arat, skvot Maragopulio u ulici Gunaro, kao i samoorganizovano svratište unutar Tehnološkog obrazovnog instituta (TEI) u Patrasu. Policija je sva tri skvota iselila i zapečatila.

Represivne snage su, potpomognute opštinskim vlastima, konfiskovale različite materijale iz skvotova i čak ciglama zapečatile ulaz skvota Paratima. [Nova informacija: Slobodna radio stanica Radio-Katalipsi 93.7FM objavila da njena oprema NIJE konfiskovana.]

Privedeno je ukupno 16 drugova: 5 skvotera koji su napadu odolevali na krovu skvota Maragopuli, kao i 11 solidaraca koji su pokušali da se približe dok je iseljenje bilo u toku. Ubrzo nakon toga, 11 solidaraca je pušteno, dok se 5 skvotera iz Maragopulija tereti i zadržani su u pritvoru policijskog sedišta u ulici Ermu gde su tokom jutra drugovi održali demonstracije. Takođe, oko podneva je održano i kontrainformaciono okupljanje na Trgu Olga.

Kasnije se petoro uhapšenih pojavilo pred javnim tužiocem ali su svi pušteni i trebalo bi da se pojave na sudu 6. avgusta. [Nova informacija: Suđenje petorici drugova je odloženo za 13. avgust]

Više informacija kako budu pristizale.

Anarhistički zatvorenik Frančesko Puljizi izručen Italiji i zatvoren u zatvoru Rebibija

burn-the-prison-society

Anarhista Frančesko Puljizi se od petka 5. jula nalazio u tranzitnom delu zatvora Rebibija u Rimu “čekajući da kerovi iz uprave ili Odelenje za upravu KPZ odluče gde će me staviti”. Dana 18. jula 2013. obelodanjeno je da je drug premešten u jedno od krila zatvora Rebibija.

Ukoliko želiš da mu pošalješ pismo ili poštansku uplatnicu, adresa je:

Francesco Puglisi (Braccio G9 / 2° Piano)
Casa Circondariale di Roma Rebibbia, Via Raffaele Majetti, 70, IT-00156 Roma

Grčka: Sabotaža 6 bankomata u Solunu

2

U zoru u petak 26. jula sabotirano je 6 bankomata u Solunu u području Stavropoli.

SNAGE dvojici pritvorenih anarhista iz Soluna koji su optuženi za učešće u projektu “Feniks”.

SNAGE anarhistima skvota Nadir koje su u njihovoj infrastrukturi napali sitni huligani antiterorističkih jedinica EKAM.

SNAGE anarhističkim borcima posvuda koji se uzdržavaju od anarho-životnog-stila žurki i narkokulture.

Pobunjenička individualnost

Grčka: Novosti o dvojci anarhista uhapšenih u Solunu 11.07.

baner-u-solunu
Nijedan talac u rukama države

17. jula, u 10 ujutro, okupili su se solidarni na Atenskom Apelacionom Sudu gdje su dva uhapšena anarhista dovedena na ispitivanje, koji je izdao nalog za njihov pritvor. Zatim su premješteni u muški zatvor Koridallos. Nakon brojnih antianarhističkih operacija, navedeni su drugovi zadržani u pritvoru zbog višestrukih optužbi za terorizam. Dodatno, svih deset zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija optuženo je za poticanje četiriju direktnih akcija nazvanih “Feniks Projekt” (od kojih su se tri odvila u Grčkoj a jedan u Indoneziji).