Tag Archives: politički progoni

Štrajkovi glađu u grčkim zatvorima – kratka hronika protekle nedelje

panopt

Dok grčko društvo, gotovo uspavano, posmatra postizborne bajke koalicione vlade SIRIZA-ANEL, utamničeni/e anarhisti/kinje i borbeni/e zatvorenici/e u tamnicama demokratije još jednom su odlučili/e da se sukobe sa vlašću i njenim zakonima koristeći se uzdržavanjem od zatvorske hrane i štrajkom glađu kao oružjima u toj borbi.

Dana 27. januara 2015., Jorgos Sofijanidis, socijalni zatvorenik krila E1 zatvora maksimalne bezbednosti Domokos, počinje štrajk glađu zahtevajući da bude prebačen nazad u zatvor Koridalos – gde su ga držali do novogodišnje večeri – kako bi mogao nastaviti svoje studije na pirejskom Tehnološkom obrazovnom institutu (gr. Τεχνολογικού Εκπαιδευτικού Ιδρύματος, TEI) i Institutu za stručno osposobljavanje (gr. Ινστιτούτο Επαγγελματικής Κατάρτισης, IEK) zatvora Koridalos. U isto vreme, zajedno sa svojim kolegama zatvorenicima, on traži definitivno ukidanje zatvora tipa C. Istog dana, svi drugi zatvorenici specijalnog krila E1 Domokosa – anarhisti Nikos Maziotis, Kostas Gurnas, Janis Naksakis, komunista Dimitris Kufodinas i socijalni zatvorenici Aleksandros Meletis, Konstantinos Meletis, Vasilis Varelas, Muhamed-Said Elcibah, Aleksandros Makadasidis – objavljuju uzdržavanje od zatvorske hrane tvrdeći da će nastaviti svoje mobilizacije. Osim toga, zatvorenici zatvora Domokos su početkom februara izveli zajednički protest kao odgovor na još jednu smrt zatvorenika usled lekarskog nemara.

Dana 2. marta 2015., zatvorenici koji dele isti politički kontekst zahteva, pokreću štrajk glađu, uglavnom sa ciljem ukidanja anti-terorističkih zakona iz 2001. i 2004. godine – članova 187 i 187a krivičnog zakona, “zakona o kapuljačama”, zakonskom okviru za zatvore tipa C, odredbe o prisilnom uzimanju uzoraka DNK, kao i zahtevom da osuđeni član organizacije “17. novembar” Savas Ksiros iz zdravstvenih razloga bude pušten iz zatvora. Oni koji su najavili svoje učešće u kolektivnoj mobilizaciji jesu Kostas Gurnas i Dimitris Kufodinas zajedničkom izjavom, Nikos Maziotis (zatvor tipa C Domokos) i pet drugova iz Mreže utamničenih boraca (DAK), odnosno, Antonis Stambulos (zatvor Larisa), Tasos Teofilu (zatvor Domokos), Fivos Harisis, Argiris Dalios i Jorgos Karajanidis (zatvor Koridalos). Ostali učesnici Mreže utamničenih boraca naknadno će se priključiti štrajku glađu. Dana 2. marta, Muhamed-Said Elcibah takođe započinje štrajk glađu u zatvoru tipa C Domokos. Dan kasnije, dve žene utamničene u ženskoj sekciji muškog zatvora u Neapoliju (Lasiti, Krit) objavljuju svoje uzdržavanje od zatvorske hrane u znak solidarnosti sa političkim zatvorenicima u štrajku glađu.

Štrajku glađu se 9. marta priključio i učesnik Mreže utamničenih boraca Grigoris Sarafudis, a komunisti iz Turske koji su utamničeni u Grčkoj započeli su rotirajući štrajk glađu 11. marta u znak podrške svim političkim zatvorenicima/ama.

U međuvremenu, od 28. februara 2015., policija je uhapsila nekoliko ljudi u vezi sa slučajem pokušaja bekstva Zavere vatrenih ćelija iz zatvora Koridalos: Hristosa Rodopulosa, anarhistkinju-begunku Angeliku Spiropulu, Atenu Cakalu (majku braće Cakalos) i njenog prijatelja, prijatelja brata Jorgosa Polidorosa, kao i ženu Gerasimosa Cakalosa. Zbog toga su, 2. marta 2015., utamničeni članovi ZVĆ  – Olga Ikonomidu, Mihalis Nikolopulos, Jorgos Nikolopulos, Haris Hadžimihelakis, Gerasimos Cakalos, Hristos Cakalos, Jorgos Polidoros, Panajotis Argiru, Damjano Bolano i Teofilos Mavropulos najavili štrajk glađu do smrti ili do trenutnog puštanja članova svojih porodica, kao i prijatelja njihove rodbine. Od trenutka kada se našla u ćelijama za pritvor u sedištu policije, sa istim zahtevima, u štrajk glađu stupa i Angeliki Spiropulu. Dana 4. marta, anarhista Panos Mihalakoglu, koga drže u pretkrivičnom pritvoru zatvora Nigrita u Seru, započinje uzdržavanje od zatvorske hrane u znak solidarnosti sa štrajkačima glađu ZVĆ. Oba prijatelja rodbine članova ZVĆ puštena su, međutim kopilad Nikopulos i Asprogerakas – specijalne apelacione sudije zadužene za istragu – naredila su da majka i žena Gerasimosa Cakalosa budu vraćene u pritvor u zatvoru. Pored toga, još dvoje uhapšenih poslato je u pretkrivični pritvor, odnosno, štrajkačica glađu Angeliki Spiropulu (zatvor Koridalos) i Hristos Rodopulos (zatvor Domokos). Nadalje, 6. marta 2015. uhapšen je Hristos Polidoros (brat člana ZVĆ Jorgosa) koga je anti-teroristička jedinica držala do 10. marta kada je pušten.

Jorgos Polidoros i Hristos Cakalos su objasnili da deset političkih zatvorenika/ca ZVĆ podržava drugi kolektivni štrajk glađu koji je trenutno u toku u grčkim zatvorima, naglasivši da su poslednje mahinacije antiterorističke agencije protiv članova njihove porodice ekstremna posledica zakona o antiterorizmu. Nikos Maziotis je takođe izjavio da bez obzira na različit kontekst zahteva štrajkača glađu on podržava borbu zatvorenika ZVĆ.

Suočeni sa ubrzanim razvojem situacije dok čekamo na nove informacije, na nama je – nama koji smo vani i koji se borimo za ukidanje društva zatvora u svim njegovim aspektima i slamanje svake vlasti – da podržimo sve zatvorenike i zatvorenice u borbi za trenutno ispunjenje njihovih zahteva i pokušamo dovesti do kompletne destabilizaciju sistema dominacije. Ne zaboravimo da je ono za šta se borimo totalno uništenje države i kapitala, a da se borbe za parcijalne zahteve koriste kao sredstva destabilizacije u tom cilju, a ne kao cilj sam po sebi; inače, uvek postoji mogućnost asimilacije u reformizam. Hajde da umnožimo akcije agitacije i napada na institucije, osobe i simbole grčke demokratije unutar i izvan njenih granica. Neka se solidarnost pretvori u praksu.

Atina: Imigrantima suđenje zbog učestvovanja u pobuni u centru za pritvor u Amigdalezi

nolager-poster-730x1024(tekst na posteru)

Dana 10. avgusta 2013. imigranti koje drže u centru za pritvor u Menidi (Amigdaleza) zapalili su kontejnere, zidove i bodljikave žice. Pobunili su se protiv svojih tirana, onih koji porobljavaju njihova tijela i duše.

Petoro pritvorenih imigranata uspjelo je da pobjegne dok je preostalih šezdeset nasumično hapšeno nakon policijskog napada. Iz osvete su optuženi za ozbiljna krivična djela i 3. novembra se suočavaju sa suđenjem.

U borbama koje vode za slobodu i dostojanstvo imigranti će nas imati za saborce. Branićemo ih svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Zato što oni rade jedinu razumnu stvar.

ZATO ŠTO SE BORE ZA SVOJE ŽIVOTE.

SOLIDARNOST SA IMIGRANTIMA OPTUŽENIM ZA USTANAK U CENTRU ZA PRITVOR U MENIDI (AMIGDALEZA)

Poster eng/fr – Pozivi na solidarnost 1, 2

Meksiko: Pismo zatvorene anarhistkinje Amelije Trudo

solidarnost-amelija-falon-karlos
Protiv svih autoriteta…Sloboda za Falon, Karlosa i Ameliju.
Zapalimo zatvore (A)…država i kapitalizam su jedini teroristi.

Zatvor Santa Marta, Meksiko, 23. februar 2014.

U večernjim satima 5. januara 2014., uhapšena sam zajedno sa mojim drugovima Falon i Karlosom zbog navodnog napada na kancelariju Federalnog sekretarijata komunikacija i transporta Meksika, kao i prodavnicu automobila kompanije Nisan. Prozori su razbijeni, a molotovljevi kokteli ubačeni unutar ministarstva (u zavisnosti od toga šta kažu dokazi), kao i unutar novih automobila Nisanovog salona. Šteta je procenjena na više od 70,000 pezosa (više od 3,800E) u ministartstvu, odnosno 100,000 (više od 5,500E) u salonu.

I zaista, ja sam anarhistkinja i živim u Montrealu, Kanada. Putovala sam u Meksiko, a sada je moj put prolongiran na neko vreme.

Nakon što smo uhapšeni  zaključali su nas na 96 sati, a zatim  – bez izvođenja pred sudiju – prebacili u Savezni centar Arego. Bili smo zarobljeni 40 dana. U ćeliji, 23 časa dnevno, sa jednom cigaretom dnevno i 10 minuta za pušenje; 3 obroka dnevno, ali svaki put sa samo 10 minuta za jelo, bez razgovora; nije dozvoljeno imati olovku; 9 minuta telefonskog razgovora dnevno…Ukratko, bilo je to dugo čekanje i nije bilo ničega drugog do meksičkih “telenovela” koje su se po ceo dan vrtele na TV-u. Srećom, naše prijateljice i prijatelji su nam poslali neke knjige! Hvala, ne znam kako bih preživela bez njih.

Četrdesetog dana je Generalni tužilac Republike (PGR – federalni) prebacio dokumenta u vezi sa našim slučajem državnoj policiji (PGJ) zbog toga što nisu imali dokaza da nas optuže za federalno krivično delo. Tako, od 17. februara 2014. Falon i ja se nalazimo u Državnom zatvoru za žene “Santa Marta” u Meksiko Sitiju, u koji smo prebačene, a Karlos se nalazi u Državnom zatvoru za muškarce “Orijente”, na nekih 20 minuta od nas. Ovo mesto je mikro-društvo okruženo betonom i bodljikavom žicom, ali gde – unutar zidina – možeš raditi ono što želiš. Continue reading Meksiko: Pismo zatvorene anarhistkinje Amelije Trudo

Atina: O 12. februaru 2012.

Bilo je nezamislivo verovati da se noć sa hiljadama tela, dimova i urlika, neće nastaviti. A ostavila je mnogo toga za razmišljanje. Sukobi koji su se satima vodili na ulicama Atine možda nisu bili dovoljni da se spreči usvajanje novog sporazuma o kreditiranju (drugi memorandum), ali su pokazali da je društveni otpor strahovito prisutan. Iz tog apsolutnog prisustva rođena su neka očekivanja, a mogućnosti otkrivene. Nad njim se, međutim, nalazila i sama sistematizovana represija vlasti zatečene i šokirane veličinom i kvalitetom socijalne eksplozije. Polje koje je te noći otvoreno bilo je, dakle, brzo okupirano mehanizmima anti-pobune, ostavljajući nam – čak i do danas – zadatak da osmislimo nove načine da ga ponovo okupiramo i povratimo.

Međutim, 12. februar 2012. je ostavio ne samo do danas neiskorišćeno društveno nasleđe  –  što na trenutke izaziva neprijatna i mehanholična razmišljanja, već i neke otvorene pravne bitke. Dana 2. aprila 2014., četiri osobe koje su uhapšene tog dana, a kasnije pritvorom kažnjene za primer (među njima i anarhista Vangelis Kailoglu) kao samo neki od stotina hiljada eksponenata pravednog socijalnog besa, ponovo će preći prag sudnice.

Zbog toga što ne zaboravljamo mesece koje su živeli bez slobode i represivni kontra-napad osmišljen da pređe preko njihovih leđa, bićemo tamo da ponovo izrazimo našu solidarnost. Ne zaboravljamo da su upravo oni kažnjeni ne samo za ono što se dogodilo te noći, već i sve mogućnosti koje je ta noć iznedrila.

Baš kao i tada, tako i danas izjavljujemo da smo saučesnici i saučesnice.

Solidarnost sa drugom Vangelisom Kailogluom kao i onima koji su optuženi u istom slučaju.

Suđenje će se održati u Apelacionom sudu u Atini, 2. aprila 2014. u 9h.

Drugovi i drugarice.

Izvor: Asirmatista via Act For Freedom Now

Atina: Solidarnost sa Todorisom Sipsasom progonjenim zbog paljevine u filijali Marfin banke (5. maj 2010.)

th-s
Nijedan korak unazad; dole državne izmišljotine!
Solidarnost sa drugom Todorisom Sipsasom koji je nepravedno optužen u slučaju paljevine u Marfin banke…
Suđenje je zakazano za 9. decembar 2013.

Suđenje Todorisu Sipsasu će početi 9. decembra 2013. u zgradi Apelacionog suda koja se nalazi u Ulici Degleri u Atini. Drug se suočava sa montiranim procesom u vezi tragičnog incidenta koji se desio 5. maja 2010. u filijali Marfin banke i tereti se na osnovu očigledno izmišljenih optužbi. Pozivamo grupe, kolektive, drugove da organizuju inicijative i akcije, i kontrainformacione i solidarnosti sa Todorisom Sipsasom, kao i događaje za prikupljanje sredstava za pokrivanje pravnih troškova koji će možda biti veći od 15,000E.

Skupština za solidarnost sa drugom Todorisom Sipsasom
kontakt: allilegii.th.sipsas [at] mail.com

Atina, Grčka: Tekst Kostasa Gurnasa zatvorenog člana “Revolucionarne borbe”

pesnica

Solidarnost sa Spirosom Stratulisom

Nekada je dovoljno pogledati nekoga u oči i videti da li je “ok”. Naročito u zatvoru gde se broj iskrenih pogleda može prebrojati. Spiros Stratulis je otelotvorenje strasti za slobodom.

On štrajkuje glađu od 11.11.2013. jer mu je nakon 21 godine u zatvoru-jami pakla, zbog montirane optužnice u poznatom slučaju o solunskim sastajalištima, uskraćeno pravo na redovni dopust koji je počeo da dobijati tek pre godinu dana.

Spiros se odavno nalazi na meti tužilaštva zbog svog strastvenog borbenog stava unutar zatvora. Ovi metodi pokazuju osvetoljubivost mehanizama moći koji ga žele kao doživotnog zatvorenika. Ne ostavljajmo borca Spirosa Stratulisa kao taoca u rukama policijsko-sudskih mehanizama.

Kostas Gurnas,
zatvor Koridalos

Izvor: Act For Freedom

Grčki zatvori: Anarhistički zatvorenik Rami Sirjanos započeo štrajk glađu u znak solidarnosti sa Spirosom Stratulisom

handfire

Dana 11. novembra 2013. brat Spiros Stratulis započeo je štrajk glađu zahtevajući okončanje krivičnog gonjenja u slučaju poznatim kao “Kriminalna organizacija Solunska sastajališta”

Mogao bih u ovom trenutku pisati o tome ko je Spiros, mogao bih pisati o njegovim borbenim danima tokom dve decenije zatočeništva, o njegovom nesavladivom duhu, integritetu i humanosti uprkos svim pokušajima brutalizacije u demokratskim zatvorskim ćelijama, ali sve to bi obuhvatilo samo fragmente razloga zašto tog čoveka zovem drugom i bratom. Da bih bio u stanju da prenesem suštinu razloga trebalo bi pronaći reči kojima bih se mogao konkretnije izraziti o periodu od više od godinu dana koji smo u bliskom odnosu proveli zajedno u zatvoru u Larisi; reči koje bi mogle ilustrovati koncentrisano iskustvo kada sa drugim čovekom provodiš 24 sata dnevno, kada deliš svaki trenutak, svaku radost, svku tugu, svaku teškoću, svaku nadu; misli, brige i snove. Takođe bih trebao biti u mogućnosti da pronađem reči kojima bih mogao koncizno izraziti jedinstveni značaj situacije kada, unutar personalizovanog zatvorskog prostor-vremena, možeš reći: nisam sam.

Dana 11. novembra Spiros je započeo štrajk glađu. Danas, 21. novembra, deseti je dan njegove borbe.

Od danas i ja započinjem štrajk glađu kao čin solidarnosti prema Spirosu; kao čin koji ne odražava ništa manje od onoga što taj čovek stvarno zaslužuje, i odgovara iskustvima koja smo delili i koja nastavljamo da delimo iako smo sada zatvoreni u različitim mestima.

Jer solidarnost je nazvati drugog čoveka drugom, i u tom smislu reći: zajedno kroz dobra vremena, zajedno kroz borbu, zajedno kroz teška vremena, do kraja.

Brate, drži se, budi hrabar i idi napred…

Do pobede.

Rami Sirjanos
zatvor Domokos

Grčka: Prikaz solidarnog prosvjeda pred zatvorom u Larissi, u znak solidarnosti sa štrajkašem glađu Spirosom Stratoulisom

larissa-prison

larissa-mens-prison

banner-larissa-prison
Protiv neprijatelja slobode

larissa-prison-soli-gathering-for-s.stratoulis

soli-gathering-at-larissa-prison
Solidarnost sa S.Stratoulisom, u štrajku glađu od 11.11.

U srijedu 20. novembra 2013., u 18 sati, okupilo se oko 200 solidarnih drugova iza zatvora Larissa, gdje smo uspjeli ostvariti vizualni kontakt sa ćelijom druga Spirosa Stratoulisa.

Spirosu je ovo 11. dan štrajka glađu, kojeg je započeo 11. novembra zbog pravosudnog postupka, tražeći smjesta prestanak osvete i neosnovanog progona koji se vode protiv njega, a konkretiziraju se u odbijanju pogodnosti izlazaka (usprkos činjenici da su mu prije regularno dozvoljavane pogodnosti izlaska) te njegovog prava na otpuštanje uz jamčevinu.

Zadržali smo se sat i po ispred zatvora, uzvikivali parole i bacali petarde, u namjeri da Spirosu Stratoulisu pošaljemo snažnu poruku solidarnosti i podrške. Uspjeli smo, mada samo na tren, razbiti zidove koji nas razdvajaju i pridružiti naše glasove glasovima zatvorenih boraca i drugih zatvorenika.

Pošto smo imali i razglas pročitali smo tekst solidarnosti sa Spirosom. Okupljanje su podržali drugovi iz gradova Solun, Volos, Karditsa, Kozani, Xanthi i Larissa.

STRAST ZA SLOBODOM JE JAČA OD SVIH ZATVORA
NITKO NEĆE BITI OSTAVLJEN SAM U RUKAMA DRŽAVE

Grčka: Tekst solidarnosti – mreža anarhističkih zatvorenika

web

Dana 2. jula 2012. 25 osoba iz različita dijelova Soluna je pritvoreno te optuženo za pripadanje kriminalnoj organizaciji i za još brdo drugihteških kaznenih djela.

Zadržani su u pritvoru u stanicama GADTH-a (centralno sjedište solunske policije) sve do saslušanja, nakon čega su pušteni na slobodu. Za vrijeme pritvora je otkriveno da je brdo optužnica izgrađeno samo na telefonskim prisluškivanjima koja su, nakon policijske konstrukcije, postala temelj za počinjanje navodnih protuzakonitih djela i organizirano sudjelovanje optuženih u njima.

Unatoč svim pojedinostima, koje se odnose na unutrašnjost anarhističkog/antiautoritarnog pokreta, ovaj slučaj poprima i eksperimentalnu dimenziju u represivnom mehanizmu. Bio je to prvi slučaj da su anarhisti progonjeni na temelju telefonskih poziva kao jedinih dokaza. Ova taktika, koja se bazira na namjernoj nejasnoći člana 187 krivičnog zakona, poznatog i kao “Antiteroristički zakon”, je često korištena u slučajevima nebitnim za anarhistički pokret.

Korištena je u namjeri stvaranja presedana, u kojem se pojedinci i situacije (često međusobno nepovezani) grupiraju u kriminalne organizacije, kako bi se pojednostavio represivni zadatak. U ovom specifičnom slučaju radi se o malim implikacijama za većinu optuženih, ali ne za sve.

10. aprila 2013. drug Spiros Stratoulis dobio je poziv, iz zatvorske službe u Larissi, da se pojavi pred javnim tužiteljem 23. aprila, optužen za gore navedeni slučaj, u okvirima drugostupanjskog sudskog poziva pojedincima koji se pojavljuju u optužnici. Tokom navedenog postupka drug nije otpušten te se od tada nalazi u pritvoru, čekajući suđenje.

Situacija Spirosa Stratoulisa je specifičan slučaj, od posebne je važnosti u prvom redu zbog posljedica ovog pritvora. Budući da se već nalazi u zatvoru, odnosno da je kazneni postupak protiv njega u tijeku, postavlja ga u poziciju pravnog zatočeništva, mada često dobiva pogodnosti izlaska, negirano mu je otpuštanje uz jamčevinu. Što praktički znači da će ostati u zatvoru još tri i po godine, sve dok ne odsluži maksimalnu presudu koja postoji, odnosno 25 godina.

Istovremeno pravno zatočeništvo druga je veoma značajna iz još jednog vrlo bitnog razloga. Njegova implikacija u ovaj specifičan slučaj je očigledan izraz osvete represivnog mehanizma protiv onih koji se ne žele pokoriti njihovim zatvorima. Činjenica da Spirosa nisu uspjeli “korigirati” ni nakon što je proveo 22 godine zatvoren u njihovim demokratskim ćelijama, period koji je proveo boreći se i snoseći posljedice tih borbi, dovoljno je da ga pretvori u metu represivnog mehanizma i neprekidnog sumnjivca različitih pandurskih službi.

Zato je 11. novembra drug Spiros Stratoulis započeo štrajk glađu tražeći prekid ovog osvetničkog progonjenja.

Solidarni smo s njegovom borbom i ostat ćemo uz njega do pobjede.

Neka nijedan drug ne ostane sam u rukama države.
Neka se smjesta prekine ovo progonjenje.

Mreža anarhističkih zatvorenika – Domokos – Koridallos – Krf

Izvor: Act For Freedom

Španjolska: Solidarnost s petoro anarhista uhapšenih u Barceloni zbog napada na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi

leaping-deers
13. novembra u 2:45 ujutro u Barceloni, Nacionalna Policija je upala u domove četvero anarhista, dok je jednog uhapsila pokraj kuće, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, 2. oktobra, u baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Svi [Francisco Javier Solar Dominguez, Monica Andrea Caballero Sepùlveda, Rocio Yune Mira Pèrez – Čile, Valeria Giacomoni – Italija, Gerardo Damiàn Formoso – Argentina; nap.prev.] su zadržani u zatvoru na temelju antiterorističkog zakona i idućih će dana biti ispitani u Madridu, na specijalnom sudu Audiencia Nacional, gdje će sudac Eloy de Valasco preuzeti predmet.

Već od prvih jutarnjih sati pokrenut je medijski aparat. Nacionalna Policija je dostavila slike hapšenja i pretresa. Automatski su objavljeni i identiteti uhapšenih. Ministar unutarnjih poslova, Fernandez Dias, nastupa trijumfalno u svim medijima, ponosan na hapšenja i na pobjedu zakona španjolske države, koja želi zadržati unutar zidina zatvora naše drugove/arice, pokušavajući dovršiti osvetu koju čileanska država nije uspjela dovršiti logikom pravde i prava.

Pravni i medijski aparat već mjesecima priprema teren za represivni napad na sve one koje smatra najopasnijima unutar društvenih pokreta.

Na taj se način anarhisti prikazuju kao jedini odgovorni za iskazivanje bijesa na prosvjedima, u pokušaju da se ograniči bijes koji ponekad izlazi iz okvira.

Nakon što je kontekst izgrađen, ponovo se igraju iste karte: famozni “anarhistički trokut” je dao mnogo materijala galicijskoj štampi, kao i eksplozivna naprava koja je navodno postavljena u filijale jedne talijanske banke u Barceloni i Valenciji. Ponovno se spominju teorije zavjere, omiljene štampi i mnogim čitateljima. Prije nekoliko mjeseci izvršen je pretres sjedišta CNT-a u Sabadellu, gdje je uhapšeno petoro anarhista, na temelju hipotetskih komunikeja na internetu i posjedovanja zapaljivog materijala. Otpušteni su nakon što su proveli 4 mjeseca u zatvoru pod režimom visoke sigurnosti (FIES-3), ali optužbe nisu povučene. Ova posljednja uhićenja u Barceloni sasvim jasno pokazuju koliko je snažna volja za napad na anarhistički pokret.

Ne zanima nas suditi da li su naši/e drugovi/arice krivi ili nevini, zato što je to jezik moći, jezik demokracije. Nećemo ući u igru tišine, žrtvi i poraza. Jako nam je žao što se naši/e drugovi/arice nalaze u ovoj situaciji, ali mi znamo da ćemo se, prije ili poslije, kada se naša misao i djelovanje konkretiziraju, sukobiti s najbitnijim dijelom sistema.

Protiv suradnje između država, solidarnost bez granica našim drugovima/aricama.

Srušimo zidove države!
Pozdrav i Anarhija!
Želimo ih među nama!

Izvor: Indymedia Barcelona

Belgija: Drugi val operacije “Pepeo”

A-freedom-898x1024
Subota, 28. septembar 2013.

Kao što se sjećate, ujutro 22. maja 2013., antiteroristička jedinica belgijske federalne policije izvršila je prvi val pretresa domova anarhista i antiautoritarnih drugova; izvršena je i racija u anarhističkoj knjižari Acrata. Jedanaest osoba je uhapšeno i odvedeno u stanicu federalne policije. Otpuštene su bez da se pojave pred sucem.

Sastavni dio operacije, predvođene sutkinjom Isabelle Panou i nazvane “Opération Cendres” (Operacija Pepeo), su i optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji, zavjeru i paleže.

Tijekom ročišta doznajemo da je istraga usmjerena na borbe, pobune i aktivnosti, od 2008. do danas, vezane za zatvor, izgradnju novog centra za useljenike u Steenokkerzeelu, javni prijevoz (STIB/MTVB), europske institucije i eurokrate, razvoj regionalne željeznice, NATO, mehanizme deportacije, sudske službenike te na koncu za igradnju maksi zatvora u Bruxellesu. Pod istragom je i štampa, kao Hors-Service, tekstovi, plakati i sve ostalo što distribuiraju anarhisti i antiautorci.

Ove je srijede, 25. septembra 2013., sudac izdao nalog za dodatnih 5 pretresa u Bruxellesu, Lovaniu i Gandu. Oko 6, antiteroristička jedinica je zaplijenila kompjuter, hard disk, usb stick, laptope, letke, plakate i osobne dokumente. U tri od pet domova tražene osobe nisu bile kod kuće, dok su druge tri osobe uhapšene zbog ispitivanja. Otpuštene su u roku od par sati nakon što su odbile surađivati.

Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

athens_for-k.sakkas
[Sjeverna Atena] Sloboda za anarhista Kostas Sakkasa, koji štrajku glađu
od 4.6.
 [Chania, Kreta] Kostas Sakkas odmah slobodan, štrajkaš glađu od 4.6.  Nećemo taoce u rukama države

[Chania, Kreta] Trenutno oslobađanje Kostasa Sakkasa, štrajkaša glađu od 4.6.
Nećemo taoce u rukama države

Proteklih su se dana u Grčkoj odvile brojne akcije solidarnosti s anarhističkim zatvorenikom Kostas Sakkasom, koji štrajka glađu o 4. juna 2013. boreći se za svoje neposredno otpuštanje iz zatvora. 11. juna liječnik je ustanovio velkiku slabost, zamor pri najmanjem naporu (npr. pri hodu od svoje ćelije do zatvorske ambulante), nelagodu, otežano disanje,
vrtoglavicu, glavobolju, trbušne bolove i gubitak 3,5 kilograma.

U međuvremenu, drugi zatvorenici su izrazili svoju bezrezervnu solidarnost Kostasu. Od 4. juna četiri druga koja se naleze u tamnicama ženskog krila zatvora Koridallos, Kostas Gournas (član Revolucionarne borbe), Christoforos Kortesis, Vaggelis Stathopoulos i Dimitris Koufontinas (član grupe 17. novembar) odbijaju zatvorski obrok.

5. juna na sudskoj raspravi trećeg suđenja protiv ZVĆ, na sudu ženskog zatvora Koridallos, suoptuženi drugovi napustili su sudnicu u znak podrške Kostasovog izbora štrajka glađu.

Od 6. juna drugovi iz drugog krila zatvora Larissa, Rami Syrianos i Spyros Stratoulis odbijaju zatvorsku hranu da bi podržali Kostasa u njegovoj borbi, te izražavaju solidarnost sa Gerasimos Tsakalosom, članom ZVĆ, kome je produžen pritvor.

7. juna anarho-komunisti Tasos Theofilou (zatvor Domokos) i Polykarpos Georgiadis (zatvor Krf) objavili su zajedničku izjavu upućenu drugu Kostas Sakkasu: “ubrzo ćemo se ponovno sresti, na bojištu društvenog/klasnog rata.”

11. juna je 290 žena i muškaraca zatvorenih u Larisi, Patrasu, Krfu, prvom krilu Koridalosa, Alikarnassosu i Eleonas-Thebes objavilo otvoreno pismo podrške Kostas Sakkasu i uništenju svih zatvora.

13. juna Kostas Sakkas doveden je u Atenu na žalbeni sud (ulica Loukareos), gdje je vijeće žalbenih sudaca ispitalo njegovu žalbu na produženje pritvora za dodatnih 6 mjeseci. (Njihova odluka još nije donesena). Istog jutra su još tri zatvorenika dovedena na isti sud pred vijeće sudaca, anarhisti Fivos Harisis, Argyirs Ntalios i Dimitris Politis. Tokom njihovog boravka na žalbenom sudu panduri su napali Fivos Harisisa, srušili ga na pod, izudarali i držali ga u lisicama čak u vozilu. Kad su svi zatvorenici dovedeni nazad u Koridallos, uključujući i Kostasa, u zatvoru je izbio teški sukob s pandurima i stražarima, kao odgovor na prijašnji policijski napad na jednog od njih. Drugovi su na trenutak pretvorili ulaz u bojišno polje (aparati za gašenje požara, ladice s dokumentima i stolice bačeni su u zrak, prozori su razbijeni), dokazujući na djelu da nijedan napad psa Moći neće proći bez odgovora.

Continue reading Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

Grčka: Tekst anarhista Tasosa Theofiloua uoči suđenja [1]

theofilou-e1370911168343

1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.

U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.

U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.

Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.

Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.

2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.

Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.

Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.

Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros.  Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.

Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.

3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.

Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.

Tasos Theofilou

Izvor: Act For Freedom, Contra Info

[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.

[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.

Atina: Anarhista Kostas Sakas u štrajku glađu od 4. juna 2013.

Prisoner in prison cell

Anarhista Kostas Sakas je stupio u štrajk glađu 4. juna 2013. godine protestujući protiv produženja pritvora u pretkrivičnom postupku i zahtevajući trenutno puštanje iz zatvora.

Drugovi su pozvali na političku diskusiju, koja će se održati 4. juna 2013. u 18h na atinskoj Politehničkoj školi (zgrada Gini), u susret organizovanju akcija solidarnosti za štrajkača glađu Kostasa Sakasa. Tom prilikom će biti uspostavljena i telefonska veza sa Kostasom koji će govoriti direktno iz zatvora Koridalos.

Kostas je anarhistički zatvorenik koji se trenutno suočava sa dva suđenja koja se vode protiv R.O. ZVĆ iako je negirao svoje učešće u toj urbano-gerilskoj grupi od trenutka kada je uhapšen (decembar 2010.). Ovaj drug se nalazi u pritvoru – gde čeka na suđenje – već 30 meseci. Država mu je nedavno produžila pritvor za još šest meseci (i istu meru primenila protiv anarhiste Gerasimosa Cakalosa koji je priznao učešće u R.O. ZVĆ).

Bruxelles (Belgija): Operacija “Pepeo”

b

22. maja 2013., oko 6 sati ujutro, na desetine policajaca antiterorističke jedinice Savezne pravosudne policije upalo je i pretreslo 3 doma u kojima su nastanjeni anarhisti i antiautoritarci te anarhističku biblioteku Acrata. Sve prisutne osobe (11) su uhićene i odvedene u postaju Savezne policije.

Optuženi su za: pripadanje terorističkoj organizaciji, zločinačko udruženje i podmetanje požara. Operacija je nazvana “Cendres” [Pepeo], a vodi je javna tužiteljica Isabelle Panou, poznata po svojoj dugogodišnjoj karijeri u službi države.

Policija je zaplijenila brojne dokumente, osobne stvari, kompjuter i sav informatički materijal, GSM (mobitele), agitacijski materijal itd. Tokom ispitivanja, na kojima su svi odbili surađivati, otkriveno je da se istraga odnosi na različite borbe, pobune i aktivnosti započevši 2008. pa sve do danas, uključujući one protiv zatvora, izgradnje novog centra za ilegalne imigrante u Steenokkerzeelu, briselskog javnog prijevoza (STIB/MIVB), europskih institucija i eurokrata, izgradnje brze željeznice (RER) u Bruxellesu, NATO-a, deportacije imigranata, sudskih službenika te izgradnje maksi-zatvora u Bruxellesu. Na meti su i publikacije kao Horse-Service (“Izvan-upotrebe”) te općenito tekstovi, plakati itd. koje distribuiraju anarhisti i anti-autoritarci.

Oko 13 su svi pušteni na slobodu, a da se nisu ni pojavili pred javnim tužiocem.

Suočeni s ovim optužbama za terorizam te njihovim zastrašivanjima i šikaniranjem, ne smijemo napustiti ideje i djela kojima je cilj uništenje svakog oblika autoriteta te radost koju proizlazi iz ovih borbi.

Nastavimo borbu za slobodu, srušimo ovaj pogubni svijet koji ugnjetava i izrabljuje.

Ništa nije gotovo, sve se nastavlja
Napadnimo ono što nas ugnjetava

Bruxelles, 23. maja 2013.

izvor

Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

filospinato

Dobio sam iz Njemačke (19.4.13.)

“(…)
Nastojat ću napraviti sažetak onoga što se desilo Gabrielu. Prošlog je tjedna odveden pred “Audiencia Nacional” [Nacionalni vrhovni sud] u Madridu. Zato je premješten u španjolski zatvor, činjenica koja nije bila poznata dok nije odveden pred sud.

Kao što znamo talijansko pravoduđe je izdalo europski nalog za uhićenje povezan s “Operacijom Ardire” [Odlučnost], zbog koje je pod istragom.

Talijansko pravosuđe traži njegov premještaj u talijanski zatvor; ne znamo da li samo zbog ispitivanja ili ga pak žele duže zadržati. Prvo ročište na sudu je otkazano jer se advokat nije pojavio, zbog čega smo zadobili na vremenu. Sutra novo ročište, 16. aprila, na kojem će Gabriela informirati o europskom nalogu i da li ga želi osporiti.

Continue reading Marco Camenisch o Gabrielu Pombo da Silvi

Italija: “Tko kome prijeti?” (o pretresima 14. februara 2013.)

bol2
Ujutro 14. februara, u 07:30, policija i DIGOS [politička policija], uz impozantnu pomoć šefa antikriminalnog odsjeka u Trentu, Annu Mariju Ceci, upadaju u domove nekoliko anarhista i slobodara u gradovima Trento, Rovereto, Treviso i Bologna, u potrazi za vrlo opasnim tekstom objavljenim na isto tako opasnom plakatu, na ulicama Trenta prošlog decembra.

Na navedenom se plakatu pojavio isti tekst koji je dijeljen u obliku letka u vezi konferencije održane na odsjeku za Sociologiju, 28. oktobra 2010. Toga je dana nekoliko antimilitarista prekinulo, dimnim bombama i crvenom bojom, predavanje o sigurnosti i o ulozi Italije u “mirovnim misijama”, na kojem su sudjelovali prof.Toniatti, bivši dekan Pravnog fakulteta, i nekoliko vojnih oficira. Zbog te je akcije naš drugar Luca uhićen.

Od tada su se na njega okanili u više navrata: od trenutno hapšenja do “obične” obaveze boravišta, zatim ponovno od kućnog pritvora do zatvora, sve popraćeno
zastrašivanjima, među kojima treba spomenuti prijetnje batinama u policijskoj stanici u Trstu.

Izgleda da netko ne može podnijeti malo crvene boje na svojem čistom odjelu, mada mu nimalo smeta kada se isti uprlja krvlju brojnih ratova u tijeku, u kojima ova gospoda aktivno sudjeluju.

No, vratimo se pretresu.

Čini se da traženi plakat sadrži tešku prijetnju, zločin za koji kazna zatvorom seže do godinu dana.

“Malo boje je najmanje”: to je rečenica koja plaši profesora Toniattija.

Međutim, jedinu prijetnju koju mi vidimo odnosi se na same predavače i na sve one koji surađuju s ratnim mehanizmima, koji prijete osobama nastanjenim na područjima pogođenim ratnim sukobima.

Jedina prijetnja koju vidimo vrši se na osobama koje su primorane bježati pred strahotama rata.

Jedinu prijetnju koji vidimo je ona koja visi nad glavama osoba koje su pobjegle iz ratnih područja bez potrebnih dokumenata i zbog toga riskiraju da budu zatvorene do godinu i po u jednom od brojnih centara za azilante, širom Europe, ili čak da budu poslani natrag i prije nego što stignu.

I snage reda bi, sa svoje strane, željele biti prijetnja, kada se pojavljuju u domovima nekih drugova u potrazi za… plakatom!

U redu, činjenica da nas osobe koji žive od rata smatraju prijetnjom predstavlja nam zadovoljstvo i razlog da i dalje, tvrdoglavi kao magarci, budemo prijetnja gospodarima rata i njihovim lakejima.

Anarhisti iz Trenta i Rovereta

izvor

Trento, Italija: Informacije o represivnoj operaciji Ixodidae

foco

Sud u Trentu je 27. veljače odbacio optužbe za “zločinačko udruženje u svrhu terorizma”. Javni tužitelj je tražio od 3 do pet godina zatvora, ali krhka kula od karata se urušila. Zato je i Massimo Passamani oslobođen kazne kućnog pritvora. Dan kasnije oslobođen je i drugog kućnog pritvora (na koji ga je osudio sud u Torinu zbog napada na televizijsku ekipu, 29. siječnja 2012., u toku NO TAV borbe protiv izgradnje željeznice za superbrzi vlak), i tako se nakon šest mjeseci ponovno vraća na “slobodu” i u borbw… (ah, naravno, kao i mnogim drugima zabranjen mu je pristup “mjestu zločina”, to jest Val Susi, žarištu NO TAV sukoba).

Ponovno smo zajedno zahvaljujući solidarnosti brojnih drugova, drugarica i svih ostalih koji su bili uz nas. Upućujemo svima njima našu zahvalnost i naše do viđenja, na ulicama i na stazama pobune i uzajamne pomoći. Naše su misli uz drugove i braću u zatvorima.

izvor

Italija – Alfredo Cospito prekida štrajk glađu; solidarnost sa Sergiom koji nastavlja

Destroy-what-destroys-you
Danas 18. februara prekidam štrajk glađu zato što sam dobio vijest da ću u martu vidjeti Annu, mada ne vjerujem obećanjima mojeg zakletog neprijatelja. Sergio nastavlja. U znak solidarnosti razbio sam neprovidni panel na zatvorskom prozoru. Zahvaljujem čileanskoj braći i sestrama iz Celula Antiautoritaria Insurrecional Panagiotis Argirou Fai/ Fri, talijanskoj braći i sestrama iz Cospirazione delle Cellule di Fuoco Fai/Fri, koji su me podržali djelima i riječima. Solidarni zagrljaj Marcu Camenishu i Gabrielu Pombo da Silvi.

Samo nas djela oslobađaju. Uništi ono što te uništava.

Alfredo Cospito

Suočavanje sa još jednom represivnom operacijom italijanske države

“Operacija odlučnost” je naziv nedavnog represivnog napada italijanske države na naše anarhističke drugove. Nekoliko pobunjenika je uhapšeno, dok su drugi meta istrage, a nalozi za hapšenje i sprovođenje istrage su izdati i protiv onih dragih drugova koji se već nalaze u ćelijama u drugim zemljama poput Gabrijela Pombo Da Silve (Nemačka), Marka Kameniša (Švajcarska) i nekoliko članova RO “Zavera vatrenih ćelija”, koji su zatvoreni u Grčkoj.

Još jednom je ovaj represivni napad ujedinio policijske snage, sudove i tužioce uz velikodušno i potpuno saučesništvo štampe koja je već osudila naše drugove. Bez obzira da li je u pitanju Italija, Grčka, Čile ili Bolivija, država pokušava ne samo da pobunjenike sahrani u zatvorima već posebno da osudi ideje o ustanku i da zaustavi prakse napada koji nastavljaju da se umnožavaju na različitim kontinentima što je cilj koji nikada neće postići.

Pre nego što je policija započela lov na naše drugove, nekoliko formalnih “anarhističkih” organizacija iz Italije i drugih zemalja osudile su napade i “terorističku taktiku” dobrovoljno pružajući državi svoje usluge. Cinkaroško delovanje i etiketiranja, saučesništvo sa vlastima tih mizernih ljudi, ponovo je postalo očigledno. Oni koji rade za “anarhizam” koji je politički korektan, pa čak i legalan i građanski, stali su na stranu i predstavljaju pomoćne snage represije. Ali šta drugo se od njih može očekivati?

Progonjeni drugovi i drugarice iz Italije nam svojim stavovima pred paklenom mašinerijom državnog terorizma ulivaju još više snage. Oni nisu oborili glave, nisu molili za pravdu niti tvrdili svoju nevinost, nekoliko njih je ustalo uzvikujući svoja ustanička i anarhistička uverenja podstičući vatre pobune koje se šire poput kuge, bez hijerarhija ili komandnih centara, protiv države, kapitala, društva i mira na grobljima.

Danas i zauvek, neka solidarnost među revolucionarima ne bude samo pisana reč!

NEKA PROPAGADNA DELOM RAZBIJE TIŠINU SOCIJALNOG MIRA!

POTPUNA SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM POBUNJENICIMA PROGONJENIM OD STRANE ITALIJANSKE DRŽAVE!

Izvor: Rojoscuro via Act For Freedom

Solidarnost sa drugovima pogođenim policijskom operacijom „Ardire“ (Operacija „Odlučnost“)

U engleskoj sekciji Biblioteke, The Anarchist Library, objavljeno je saopštenje povodom najnovijeg talasa hapšenja i proganjanja anarhista u Italiji. Ovo je prevod tog saopštenja:

Ovde u Biblioteci obično ne objavljujemo ovakva saopštenja i kominikee, pre svega zato što ima mnogo drugih mesta i načina na koje se može pokazati solidarnost. Ipak, želimo da izrazimo našu BEZUSLOVNU solidarnost sa drugovima pogođenim represijom u Italiji i drugim zemljama, koja je usledila posle oružanog napada na Adinolfija.

Zgađeni smo ponašanjem raznih organizacija koje su se distancirale od onih „nasilnih“ i koje su u medijima započele kampanju „pranja“ svojih dragocenih akronima i dragocenih ideologija.

Nepotrebno je reći, zgađeni smo ponašanjem države koja je započela još jedan lov na „zle” anarhiste.

(kraj saopštenja, potpisi)

Napomena: Za više informacija, pogledajte vesti na Contra Info ili 325 No State, odnosno ključne pojmove: Roberto Adinolfi, Ansaldo Nucleare, Operazione Ardire/ Operation Boldness, kao i tekst Venone Q, Skandalozna razmišljanja: Nekoliko beleški o građanskom anarhizmu

Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Dana, 13. juna 2012., oko 4h ujutro, karabinjeri Grupe za specijalne operacije (Raggruppamento Operativo Speciale, ROS) upali su u oko četrdeset kuća, sprovodeći takozvanu “Operaciju odlučnost” (Operazione Ardire), obračun sa ljudima iz anarhističkog pokreta po naređenju Manuele Komodi, javnog tužioca iz Peruđe. Prema izveštajima režimskih medija izdato je ukupno 10 naloga za hapšenje (osam u Italiji, dok je po jedan nalog poslat u Nemačku i Švajcarsku), a 24 osumnjičenih se nalazi pod sudskom istragom. Italijanska buržoaska štampa je uhapšene drugove bez oklevanja dovela u vezu sa “anarho-insurekcionističkom FAI/IRF”.

Osmoro drugova koji su uhapšeni u Pizi, Rimu, Peruđi, Đenovi, Terni i kojima je određen pritvor su: Stefano Gabrijele Fosko (Stefano Gabriele Fosco), Elisa Di Bernardo (Elisa Di Bernardo), Alesandro Setepani (Alessandro Settepani), Serđo Marija Stefani (Sergio Maria Stefani), Katja Di Stefano (Katia Di Stefano), Đuzepe Lo Turko (Giuseppe Lo Turco), Paola Frančeska Joci (Paola Francesca Iozzi) i Đulija Marcijale (Giulia Marziale).

Što se tiče Nemačke i Švajcarske, mere predostrožnosti su, navodno, naređene protiv dvojice anarhista – Gabrijela Pombo Da Silve (Gabriel Pombo Da Silva) i Marka Kameniša (Marco Camenisch). Buržoaski mediji (uključujući i one sa srpsko-hrvatskog govornog područja) su izvestili da je kod ove dvojice drugova “pronađen dokazni materijal” i da su “osumnjičeni da su mozgovi terorističkih napada” (plasirane su informacije i da su u represivnoj akciji uhapšeni članovi Anarhističkog crnog krsta Berlin), međutim ova dvojica drugova su već nekoliko godina kidnapovani od strane države i utamničeni u zatvoru u Nemačkoj (Gabrijel) i Švajcarskoj (Marko).

Takođe, među imenima onih koji su bili predmet istrage nalaze se i imena nekih od drugova koji su zatočenu u grčkim zatvorima i koji se gone u slučaju RO “Zavera vatrenih ćelija”. Continue reading Italija: Policijska operacija protiv anarhista; hapšenja i pretresi kuća širom Italije

Atina: Siledžijski progon levičarskog antifašiste koji je pomogao imigrantu da izbegne hapšenje u Kalitei

Javna osuda od strane “Inicijative zidara i građevinskih radnika”

Dalje ruke od kolege-radnika Nikosa Kacifisa

Naša “Inicijativa zidara i građevinskih radnika” osuđuje hapšenje zidarskog radnika Nikosa Kacifisa od strane pandura u civilu koje se desilo u nedelju, 13. maja 2012. godine ispred njegove kuće. Hapšenje je usledilo jedan dan nakon masovnog skupa grčkih i imigrantskih radnika protiv – od strane policije tolerisanih – fašističkih napada u okrugu Kalitea i šire. Naš kolega radnik koji živi u toj oblasti je takođe učestvovao na protestnom okupljanju.

Continue reading Atina: Siledžijski progon levičarskog antifašiste koji je pomogao imigrantu da izbegne hapšenje u Kalitei

Grčki zatvori: Kratke beleške o štrajkovima glađu i uzdržavanju od zatvorske hrane

4. aprilIzjava o štrajku glađu Spirosa Dravilasa (zatvorenik zatvora Domokos, trenutno se nalazi u bolnici zatvora Koridalos) pod naslovom “Država i njene institucije se svete onima koji ne podležu njihovom sistemu lišavajući ih stečenih prava o privremenom odsustvu”. Vlasti Spirosu Dravilasu odbijaju privremeno odstustvo iz zatvora na koje ima pravo već dve i po godine.

6. april – Štrajk glađu su proglasili Jorgos Karajanidis, Aleksandros Mitrusijas i Kostas Sakas – “Od danas, 6.4.2012., započinjemo štrajk glađu i zahtevamo ukidanje proizvoljnog i osvetničkog pretkrivičnog pritvora kao i hitno oslobađanje saokrivljene Stele Antoniju iz zdravstvenih razloga”. Izjavu je potpisala i Stela Antoniju (koja trenutno protestvuje uzdržavanjem od zatvorske hrane).

6. april – Štrajk glađu su proglasili utamničeni članovi Zavere vatrenih ćelija (ZVĆ) Panajotis Argiros i Gerasimos Cakalos koji zahtevaju konačni transfer u zatvor Koridalos kako bi se stavila tačka na stalne osvetničke transfere i psiho-fizički stres.

7. april – Anarhista Vangelis Kailoglu (jedan od četvorice uhapšenih 12. februara kome je određen pritvor)  se u znak solidarnosti uzdržava od uzimanja zatvorske hrane

7. april – Kao znak solidarnosti, sa uzdržavanjem od uzimanja zatvorske hrane su započeli i zarobljenci socijalnog rata,  anarhisti Sokratis Cifkas (zatvor Diavata), Janis Skuludis (zatvor Avlona), Babis Cilianidis i Dimitris Dimciadis (zatvor Koridalos)

8, april – Štrajk glađu je proglasio utamničeni član ZVĆ Hristos Cakalos u znak solidarnosti sa drugom dvojicom članova ZVĆ koji štrajkuju glađu

8. april – U znak solidarnosti 130 zatvorenika prvog krila zatvora (za muškarce) Koridalos počelo sa uzdržavanjem od uzimanja zatvorske hrane

9. april – Skupština solidarnosti na atinskoj Politehničkoj školi, sa telefonskim javljanjem štrajkača glađu iz zatvora

9. april – Ostali utamničeni članovi ZVĆ i anarhistički revolucionar Teofilos Mavropulos objavili da će se postepeno pridružiti štrajku glađu koji su započela njihova brača Panajotis Argiru, Geramisos i Hristos Cakalos

11. aprilIzjava Stele Antoniju o nedavnim dešavanjima: Tužilaštvo nije naredilo da Stela ponovo bude u pritvoru; međutim, tužilaštvo će obnoviti pritvor Sakasu, Mitrusijasu i Karajanidisu na osnovu fabrikovanih optužbi protiv njih u vezi sa 250 starijih napada ZVĆ podmetanjem požara. Imajući u vidu ove činjenice, i u dogovoru sa trojicom drugova, Stela je objasnila da prekida učešće u štrajku glađu, ali će se uprkos zdravstvenim problemima, uzdržavati od uzimanja zatvorske hrane sve do ispunjenja njihovih zahteva.

11. april – Utamničeni anarhista Rami Sirianos se u znak solidarnosti uzdržava od uzimanja zatvorske hrane

14. april – Skupština solidarnosti sa J. Karajanidisom, A. Mitrusijasom, K. Sakasom i S. Antoniju je (pored ostalog) objavila i sledeću vest: “Trenutno, trojica drugova Karajanidis, Mitrusijas i Sakas su optuženi u slučaju podmetanja 250 požara ZVĆ od strane eksperata tužilaštva Mokasa i Baltasa koji su naredili da se svoj trojici kao i članovima R.O. ZVĆ ponovo odredi pritvor. Stela Antoniju je takođe optužena u ovom slučaju, ali neće biti vraćena u pritvor već se očekuje da će biti puštena (u junu 2012.) nakon 18 meseci provedenih u pretkrivičnom pritvoru dok na njen peti zahtev na puštanje iz zdravstvenih razloga još uvek nije odgovoreno”. Da podsetimo, Stela se nalazi u prtivoru već 16 meseci, a jedini dokaz protiv nje je posedovanje lažne lične karte.

14. aprilVesti o tri utamničena člana ZVĆ nakon jedne nedelje štrajka glađu: Gerasimos je izgubio šest kilograma, Panajotis pet, a Hristos sedam kilograma.

15. april – Još tri utamničena člana ZVĆ, Haris Hadžimihelakis, Damjano Bolano i Jorgos Polidoros započeće štrajk glađu 17. aprila.

Od 6. aprila do danas, akcije solidarnosti, kao i napadi paljevinama i sabotaže, su izvedene u nekoliko delova Grčke (od Irakliona na Kritu, Atine, Livadije, Patrasa, Soluna do Verije i Komotinija), ali takođe i širom Evrope i Latinske Amerike (od Barselone i Mursije u Španiji, preko Hamburga, Amsterdama do Kardifa, Bristola i Kembridža u UK, Njujorka do Čilea, Bolivije, Kolumbije).

Ljudi se u grčke zatvore zatvaraju godinu i po, i više dana pre suđenja, a u zavisnosti od sudskih mahinacija onima koji su optuženi za navodne zločine pritvor se iznova i iznova produžava (pretkrivični pritvor maksimalno traje 18 meseci, a nakon isteka ovog perioda podižu se nove optužnice radi produženja pritvora). Izlažući svoj život velikoj opasnosti, neki se usuđuju da nastave svoju borbu protiv vlasti i unutar zatvora. Ovo je jedan od najsurovijih pokušaja režima da prekine snažnu solidarnost između drugova, kako onih unutar tako i onih van zatvorskih zidina. Nećemo dozvoliti da nas slome.

Kako je jednom rekao Sofoklis Nidelis iz zatvora u Greveni: “Solidarnost i drugarska kolektivnost su najrazornija oružja.”

Najnovija knjižica Act for Freedom! (pdf, klikni na sliku)