Tag Archives: antikapitalizam

Prag: Prvi maj – internacionalno protiv militarizma

prag-anarhisticki-prvi-maj

Situacija u našoj zemlji počinje da podseća na eru Hladnog rata. Američka vojska organizuje vojnu paradu širom istočne Evrope, mejnstrim mediji pozdravljaju propagandu SAD, visoko pozicionirani političari bi rado prihvatili trajno prisustvo vojnika SAD. Parole slične onima koje su se koristile u slavu SSSR-a, sada slave SAD. Krilatice slične onima koje su se koristile protiv američkog imperijalizma, sada se koriste za Rusiju. Sve to jer smo primorani da prihvatimo navodnu potrebu za jačanjem naše vojske za odbranu od ruske pretnje.

Kao odgovor na tu propagandu, sve više ljudi pozdravlja drugu stranu bipolarnog pogleda na svet. Obe grupe su slepe na okrutnosti svoje omiljene supersile i slepe za pravog tiranina.

Naš odgovor treba da bude međunarodna borba protiv kapitalističkog nacionalističkog militarizma. Treba istaći da ne moramo birati između dve imperijalističke svetske sile. Bipolarni svet hladnog rata, nacionalizma i militarizma, koristan je samo onima na vlasti i velikom vojnom biznisu koji parazitira na ljudskoj bedi. Nema koristi za ljude koji se nalaze na dnu društva. Naša borba bi trebalo da bude borba za bolje uslove života, za slobodu.

Zbog toga, Anarhistička federacija (Anarchistická federace, Češka) i Autonomna akcija (Автономное действие, Rusija) organizuju prvomajske demonstracije protiv militarizma. U ovom ludilu jačanja militarizma i nacionalizma, neophodno je pokazati mogućnost trećeg puta, odnosno, međunarodne borbe protiv ekonomskog ugnjetavanja. Zbog toga bi nam bilo drago ukoliko biste vi, naši/e drugovi i drugarice, podržali demonstracije, bilo prisustvom na demonstracijama ili širenjem ideje o demonstracijama.

Izvor: Autonomna akcija (Автономное действие)

Barselona: Napad na glavnu filijalu Dojč banke

Solidarnost, jedinstvo i akcija. I nemoj da te uhvate!

Tokom noći 17. januara 2014. razbili smo sva stakla na glavnoj filijali Dojč banke koja se nalazi u glavnoj aveniji Barselone Pasež de Grasija u znak solidarnosti sa borbom stanovnika u naselju Gamonal u gradu Burgosu, kao i u znak solidarnosti sa drugovima i drugaricama iz skvota Rote Flora u Hamburg, danima nakon što je primećeno da im je njihova borba i odlučnost donela malu pobedu jer su građevinski radovi na novom bulevaru u Gamonalu otkazani dok su urbanistički razvojni planovi u Hamburgu koji su želeli uništiti antikapitalistički socijalni centar Rote Flora promenjeni ne predstavljajući više pretnju skvotu. Ova dva primera nam pokazuju da borba narodnih klasa može uroditi plodom, a ovaj naš lin je samo malo zrno peska u tom pravcu.

ANTIKAPITALISTIČKA SOLIDARNOST I AKCIJA.

Sa ili bez kapuljače, neka živi otpor!

Bristol (UK): Ćelija FAI preuzima odgovornost za eksplozivni napad protiv multinacionalne kompanije Vinci

nuclear-e1389176122110

Smatramo da će se svatko tko se ozbiljno suočava s današnjom moći prije ili poslije dotaknuti tema znanosti i tehnologije. Očito je kako obije posjeduju sve vitalniju ulogu u postojećem poretku, stvarajući, upravljajući i šireći kontrolu društva i čitave jedne zemlje od koje smo lažno odvojeni. Istražujući razvoj navedene moći na našem području i onih koji ga omogućavaju, stigli smo do Vincija.

U Ujedinjenom Kraljevstvu je velika francuska multinacionalna energetska i građevinska kompanija Vinci realizirala specifične građevine za policiju, ministarstvo obrane i zatvorsku upravu, radila je na autocestama, željeznicama, električnim centralama, naftnim platforma, kamenolomima, nuklearnim centralama i trgovačkim centrima.

Navedena korporacija i njene podružnice su aktivne u čitavom svijetu i na brojnim područjima: građevinarstvo, privatno zaštitarstvo, aerodromi, rudnici urana; ovom šljamu ne predstavlja problem uništavati zemlju i nas koji smo dio nje, gradeći industrijski kavez oko nas, u doslovnom i prenesenom smislu, hraneći se radom svoje radne snage dok šefovi pune svoje džepove i kreću prema drugom ugovoru. Zato smo napali Vinci, ali jedan od naših glavnih razloga za napad je njihova odgovornost u izgradnji novog Biological Life Sciences Centre [Centar za istraživanje života, nap.prev.] na bristolskom sveučilištu. Postavili smo eksploziv u sjedište Vincija, u Vintage biznis-kvartu, na sjeveru Bristola, jučer (6. januara) oko 3:45 ujutro. Postavljen je s namjerom da ošteti strujni krug, prouzroči požar unutra i nanese štete izvana.

Poduzeće koje se nalazi tik do ovg bilo je za nas sekundarni cilj (Whitehead, još jedna građevinska grupa koja radi za Vinci). Struktura od 54 milijarde, Bilogical Life Sciences Centre nudit će kolegije “novoj generaciji biologa” i stručnjaka, ciljajući na bolju suradnju sa sveučilišnim centrom za nanotehnologiju i sa Medicinskom školom genetskog inženjeringa, sa laboratorijima za uzgoj i vivisekciju životinja.

Čitav kapitalistički svijet vidi napredak upravo kroz polja kao što je ovo, temelj novog vala otkrića. I tako je na području oko Bristola i Batha smješten najveći high-tech centar nakon američke Silicon Valley, ova se “revolucija” odvija pred našim vratima, “Bristol postaje uzbudljivo i idealno mjesto za istraživanje kroz nadolazeće godine”. (Riječi profesora Garyja Fostera, zaposlenog na polju genetskih i biotehnoloških modifikacija na bristolskom sveučilištu, podupirući štetnu farmaceutsku industriju kao što je GlaxoSmithKline.)

Sveučilište, na primjer, uzgaja genetski modificirane miševe te zatim morbidno podvrgava ta živuća stvorenja ogromnim neurološkim oštećenjima, i onda prodaje rezultate poduzećima. Jedno od tih glavnih polja je sintetička biologija, štetni postupak koji koristi najnovije tehnologije da bi “nanovo napisala i nanovo izgradila prirodni sistem kako bi mogla pružiti umjetne surogate”. 2012. je na jednom kongresu bristolskog sveučilišta izjavljeno da sintetička biologija “može postati vodeća snaga nacionalnog gospodarstva”, i vlada ju je postavila na vrh istraživačkih prioriteta. Europska Unija je dodijelila 3,3 milijarde bristolskom sveučilištu samo da bi stvorilo “javno mnijenje” promovirajući takve postupke. Logici ove vrste znanosti je primarni cilj pokušati uspostaviti kontrolu apsolutno nad svime.

Svode znanje, koje bi moglo biti dublje stečeno kroz divlje odnose interakcije i međuovisnosti, na odvojeni univerzum opsesivnog mjerenja i objektivizacije, arogantno odvajajući dijelove od cjeline, koja im daje značenje, kao da je sve samo jedna puki stroj za rasklapanje.

Ova znanstvena tradicija je usko povezana sa svjetonazorom koji se pojavio tokom ranog formiranja trgovačkog kapitalizma, koji je nastojao i još uvijek nastoji prilagoditi život profitu, opravdati dominaciju i destrukciju živućeg svijeta, te implementirati mačo uber-racionalistički prezir svega što je krhko i organsko, o čemu sve vrste ovise. Upravo su sada geni biljaka i životinja rastavljeni i optimizirani u laboratorijima kako bi mogli odgovarati produktivnim standardima i stvoriti novo privatno vlasništvo kroz patente. Tamo gdje mi možemo vidjeti jedinstvenost lišća, sjemenja, tijela i umova nas samih i naših bližnjih bića, ova znanost (mada ne nužno i svaki znanstvenik, ali rezultati ostaju isti) vidi samo beživotne predmete koji se mogu rasklopiti, izučavati i žrtvovati na oltaru ekonomske dobiti njihovih blagajnika, koji izvlače korist iz ovog bolesnog i odvratnog društva.

Možemo to nadasve vidjeti u današnjem promoviranju genetski modificirane (G.M.) hrane u VB, od strane medija, industrije i vlade, za koje ovi istraživački instituti igraju važnu ulogu: kao što se napredak u biotehnologiji usjeva odvio zahvaljujući istraživačkom centru Long Ashton kojim je u prošlosti upravljalo upravo bristolsko sveučilište. Znanstvenici kao Gary Foster su vrlo dobro upoznati s opašnošću da G.M. geni “prodru u prirodni svijet” (još jednom, njegov vlastiti svijet), ali izgleda da su novac i prestiž koji proizlaze iz njihovih vještina vrijedniji od naših beznačajnih života. Prije jednog desetljeća prvi val G.M. pokušaja usporen je ovdje, kontinuiranim pritiscima i uništavanjem usjeva; danas se sabotaže nastavljaju, od Nizozemske do Filipina, jer drugi kao i mi ne žele biti suučesnici u ovom razvoju ili njegovi agenti putem vlastite inercije.

Potrebno je napasti novi val takozvanih centara za istraživanje “života” u njihovim korijenima (one koji ih projektiraju, koji ih grade), ne samo kritizirati dobropoznate proizvode njihovih istraživanja: zato što tim institutima čitavo znanje postaje samo još jedna prilika za kontrolu i izrabljivanje, šireći cilj sistema koji se u stvari sastoji od uništenja i artificijalizacije života u čitavoj njegovoj ljepoti. K tomu, biljke i životinje umiru usporedo s intolerancijama i alergijama već pripisanih G.M. organizmima. Uz biotehnološku industriju koja nonšalantno pušta svoja čudovišta nadasve na zemlje Juga, gdje patentirano G.M. sjeme, svake godine iz nova kupovano, vlada usjevima, bit će potrebne generacije da bi njihove posljedice bile vidljive na beskrajno složenim mrežama života koje su se razvijale milijunima godinama. Odnosno, dok civilizirane kulture nisu započele intenzivno ih manipulirati, danas čak i na nano-razinama.

Uz sintetičku biologiju krećemo se munjevitom brzinom prema budućnosti u kojoj su čak oblici života “u prirodi” proizvod laboratorijskih eksperimenata, i ne postoji ništa drugo osim onog što je projektirao antropocentrični sistem znanstvenog totalitarizma. Iz očiglednih razloga, kao što se narod buni protiv zakona i premoći ne samo riječima, mi se bunimo protiv novih tehnika kontrole i identifikacija putem forenzike, biometrike itd., i njihove svakidanje upotrebe u društvenom zatvoru informacijskog doba (mobilni čitači otisaka prstiju, sistemi za prepoznavanje lica, DNK brisevi itd. – ipak nas još nisu zaustavili…). Zato Vinci nije jedini britanski poduhvat na ovom unosnom polju.

Očekuje se buduće širenje na odsjeke znanosti, tehnologije i inženjerstva na Sveučilištu Swansea. Navedeno Sveučilište surađuje sa Whitehead, Vincijevim susjedima u Vantage kvartu, koji su sada također meta naših napada. To će biti rezultat dok god društvo bude ostvarivalo fantazije despotske znanosti, dostižući svoje snove koji su naše more. Što onda reći o “koristima” koje nam ti high-tech instituti žele prodati, utemeljene na masovnom trošenju energije i crpljenju izvora, na autoritetu kaste stručnjaka koja nekako-besprijekorno utječe na našu okolinu, te na pripitomljavanju divljih predjela i na mučenju drugih životinja?

Obećavaju nam napredak u (ljudskom) zdravlju, hrani i tehnologiji, promičući iluziju da znanost može ispraviti svaku štetu prouzrokovanu dominantnim načinom života. Očekuju od nas da zaboravimo koliko bolesti, poremećaja i tumora su izravno uzrokovani istom industrijskom proizvodnjom, globaliziranim masovnim društvom, psiho-fizički nezdravim okolišem i toksičnim radnim mjestima jedne kulture koja na prvo mjesto postavlja laboratorije. Očekuju od nas da zaboravimo kako monokulturna poljoprivreda vodi ka nehranjivoj dijeti manipulirane, kratkoročno energetske/ugodne hrane, na sve veću štetu tla, dok različite divlje biljne i životinjske vrste, s kojima smo bili u suživotu, briše beskrajno širenje i zagađenje sistema. (Vincijeva djela su egzemplarna).

Očekuju od nas da zaboravimo kako napredovanja čitavog tehnološkog sistema proizvode našu ovisnost o njegovim projektantima i fabrikantima, alijenaciju od nas samih, od drugih osoba kao i od čitavog planeta, povečavajući efikasnost u dostizanju ciljeva vladara društva: profita i moći, kroz bijedu i izrabljivanje, vodeći planetarnu ekologiju prema kolapsu. Ukratko, civilizacija je bolest sama po sebi, uključujući njena lažna rješenja za njezine kronične probleme, koji osiromašuju opstanak ljudske i ne-ljudske populacije, neprihvatljivo gaženje naše namjere da živimo slobodno.

Odabirući direktnu akciju naspram očaja, mi objavljujemo naše sudjelovanje u urbanom ratu niskog intenziteta, u njegovom početnom stadiju, diljem Bristola, protiv brojnih lica sistema, kamenjem, bojom ili požarom, te planovima, raspravama i svakodnevnim otporom; netko anonimnim napadom, netko formirajući grupu za jednu akciju, netko prihvačajući otvoreni prijedlog Neformalne Anarhističke Federacije; ne samo na jugo-zapadu, već i u Nottinghamu, Cambridgeu, Londonu i sada u Glasgowu.

Moramo se osloniti na sebe i ne možemo gubiti vrijeme. Trebamo obnoviti našu volju i pronaći afinitet za pobunu, naše metode trebaju uključivati bezkompromisni konflikt bez stanke ili pregovora; i nadasve raskid s ovim bijednim društvenim poretkom, uz široku raznolikost eksperimenata i sa ciljem ispunjenim našom maštom. Uništenje je samo jedna neophodna strana stvaranja (i obrnuto), a ne suprotnost, uvjereni smo u to. Naš ustanak će biti opravdan kao cilj sam po sebi, naspram ovog nametnutog života, ali on nije samo reakcija. Potvrđuje da se već borimo licem u lice i u našim umovima. Omogućava potencijalni prostor za nove i jače odnose, koje biraju pažljivi pojedinci svjesni svih oblika života, kroz slabljenje postojećih snaga. Sve do točke loma kada će štogod uslijedilo biti izvan društvene kontrole i rezona, to jest izvan društva. Oslobođenje ne znači ništa drugo; težiti prema divljem.

Međunarodno i unutarnje bojno polje između anarhije i dominacije uključuje gubitke i uspjehe, neke nama poznate, neke nepoznate. Držeći to na umu započeli smo novu godinu slaveći oslobođenje Braulija Durana (nepokajani eko-anarhist koji je bio zatočen u meksičkom zatvoru) u oktobru, mada unutar šireg društva-zatvora. Kada otkrijemo solidarnost sa zatvorenim drugom kroz njegov stav i riječi, ona se ne umanjuje njegovim “izlaskom”; samo gradi više temelja za nastavak borbe za naše zajedničke ciljeve. Još “unutra”, sjećamo se totalnog osloboditelja Adriana Gonzalesa i anarhističkih razbojnika iz Kozani slučaja, kao i Babisa Tsilianidisa; i Marca Camenischa kojemu je ponovno odbijena uvjetna. Poštovanje Mi’kmaq Ratnicima koji se požarima bore protiv agresora, kanadske države/naftne industrije, u obnovljenoj fazi urođeničke militantnosti, i onima koji konstantno brane Khimki šumu i zemlju Notre-Dames-Des-Landes od Vinčijevih projekata.

Uzdignute šake iznad zatvorskih zidova za Nicola Gaia i Alfreda Cospita, to jest F.A.I./F.R.I. Nukleus Olga, sve dok ćelije ne postanu ruševine a tamničari pepeo.

Tužna napomena, 2012. se završila smrću anarhista Sebastiana Oversluija, koji je ubijen u Santiagu dok je pokušavao kolektivno vratiti nazad dio onoga što banke svakodnevno izvlače iz izrabljivanih. Ni žrtva ni mučenik, mi jednostavno vidimo osobu koja nije htjela pognuti glavu i prihvatiti pravila sistema, i drago nam je da imamo takve osobe među drugovima. Čak i unutar ove besmislene, rezignirane i cinične moderne kulture, svaka akcija zahtjeva reakciju. Kada oni ubiju jednog od boraca, naši neprijatelji moraju za to platiti. Na taj način naša borba ostavlja iza sebe isprazne geste i ne dozvoljava da mrtvi padnu u zaborav. Čađavi uredi neće nadoknaditi prolivenu krv, ali signaliziraju da isti društveni rat nije okončan, i da se iz naše tuge rađa bijes.

Neformalna Anarhistička Federacija (F.A.I.) Ustanici: Sjeverni Bristol

izvor: Act For Freedom

Hamburg: Napad na kompaniju Tisen Krup u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil, i pobunom u Turskoj

Leto za Sonju i Sibil!

U noći 31. jula na 1. avgust napadnuta je zgrada “ThyssenKrupp Industrial Solutions AG” u Hamburgu. Ulazni prozori i vrata su razbijeni, a zgrada je obeležena i sa dvadesetak bačenih flaša. Ulica ispred zgrade blokirana je zapaljenim barikadama.

Tisen Krup je jedna od najvećih kompanija za proizvodnju ratnih mašina. Oni snadbevaju armije širom sveta.

Ovaj napad je izveden u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil koje su zauzele beskompromisan stav protiv države i njene pravde. Sonja je optužena za napade i učešće u “Revolucionarnim ćelijama” (Revolutionäre Zellen) tokom 70-ih. Sibil je zatvorena zbog svoje nesaradnje sa pravdom. Suđenje još uvek traje.

Napad je takođe posvećen junskoj pobuni u Turskoj. Militantni pozdravi Istanbulu, Ankari, Amedi, Eskišehiru…svim gonjenim i zatvorenim pobunjenicima, i u znak sećanja na ubijene.

Saopštenje na nemačkom jeziku / Više informacija: a, b, c

Bremen, Njemačka: Zapaljeno vozilo Deutsche Telekoma i uništen automobil Siemensa

war-networks

U noći između 29. i 30. maja zapalili smo jedno vozilo Telekoma na parkiralištu istog poduzeća, u ulici Mary-Sommerville (kraj sveučilišta).

Deutsche Telekom* je samo jedno od mnogih nehumanih poduzeća. Prije nekoliko godina je najprije kupio značajan dio dionica grčkog OTE, da bi zatim podijelio otkaze 2.000 osoba, u periodu kad je bilježio visoke profite. Preuzeo je i ulogu sigurnosnog tijela s različitim pokušajima OTE protiv Indymedia Atena, sve dok u aprilu 2013. nije isključio povezanost medija s njenim serverom, uz prijetnje i ucjene. Inymedia Atena je bila važna platforma nadasve za socijalne pobune.

Telekom je također prisutan i u civilno-vojnoj suradnji. Podružnica T-Systems, u 100% vlasništvu, igra ključnu ulogu u vojnoj industriji, i već je nekoliko desetljeća odgovorna za sektor tehnologije obrane. Osim toga, T-Systems pruža informacije i tehnike komunikacije za upotrebu oružja, održava telefonsku mrežu Bundeswehra (njemačkih vojnih snaga) te vojne satelitske komunikacije i optičke kablove ratnih brodova. Continue reading Bremen, Njemačka: Zapaljeno vozilo Deutsche Telekoma i uništen automobil Siemensa

Marco Camenisch – Bijesno pozdravljam 1. maj 2013.

ilCuloDone

Bijesno pozdravljam 1. maj 2013.

Slaviti? Zaista ne bih! Ionako se već mnogo toga slavi! Zato jer štogod željeli ili morali, po našoj prirodi, učinili ili ne učinili, život bi u suštini trebao biti jedno veliko slavlje.

Ali 1. maj nije slavlje, na 1. maj se ne bi trebalo slaviti. I je li 1. maj dan rada? Ne, uopće! A još je manje dan, recimo, za rad. Naprotiv, trebao bi biti dan za raspravu i analizu solidarne organizacije za radikalnu borbu protiv rada. Što znači istovremeno i protiv sistema i svakog njegovog korijena koji nas tjera na rad, koji ga pretvara u nužnost, pretvara nas, po pitanju života i smrti, u ovisnike o radu, a istodobno nas i našu budućnost ubija od rada!

Zato što je rad ropstvo.

I ne govorim o najamnom ropstvu, budući da je navedeni pojam, u današnjoj krizi, ogromno minimiziran naspram takozvane nezaposlenosti ili dohodaka koji su nedovoljni za život, ili koji nisu više, ili koji nisu nikada bili.

Zatim, držimo na umu da su rad i izrabljivanje nastali i mogu opstati samo uz patrijarhalnu moć i opresiju, zajedno s njihovim masakrima i razaranjima čovječanstva i prirode!

Continue reading Marco Camenisch – Bijesno pozdravljam 1. maj 2013.

Grčka: Broba protiv rudnika zlata na poluostrvu Halkidiki

Naše ćutanje je… njihovo zlato: Video Koordinacionog komiteta za borbu protiv aktivnosti u vezi sa rudnikom zlata iz Soluna koji je prvi put prikazan na kontrainformacionom dešavanju na trgu Aristotelus u Solunu 26. aprila 2012. Za titlove na engleskom jeziku pritisni cc (prevod Contra Info).

Mantova, Italija: ALF zapalio kamion za prijevoz mesa

Italy_meat_Nov12

Viadana, Mantova (Italija)

Preuzimamo odgovornost za požar koji je izbio kasno navečer 27. novembra 2012. i potpuno uništio dva kamiona za prijevoz mesa poduzeća Martelli. Preskočili smo ogradu i aktivirali 5 zapaljivih naprava s fitiljem. Šteta je procijenjena na oko 400-500.000 eura. Ovom smo akcijom željeli napasti mesnu industriju, utemeljenu na patnji i profitu. Ne minimalna šteta, nego maksimalno uništenje!

A.L.F/Nemilosrdni gadovi

izvor

Švicarska – Napad na Glencore i Credit Suisse

gkor2

Ujutro 24.01.2013. napali smo u koordiniranoj akciji raketama izvršnog direktora poduzeća Glencore, Glassenberga, na kućnoj adresi Gehrimoosweg 6 Rueschlikon, i Credit Suisse u Zuerich-Hottingenu. WEF [World Economic Forum/Svjetski ekonomski forum], kapital i njihovi predstavnici su ipak ranjivi!

Dok se svakog januara u Davosu održava susret WEF-a, lokalni militanti trebaju samo birati: na tisuće šefova i ostalih velikih zvjerki se susreću u planinama i utvrđuju trgovanje, izgovaraju krupne riječi kojima prikrivaju nedostatak perspektive svojeg sistema, a svaki od njih zaslužuje barem jedan simbolični napad…

U petoj godini nedavnog vrhunca već kronične krize, iz panoplije neprijateljskih djela predstavnika WEF-a protiv klase, izabrali smo jedan koja sažima na najuvjerljiviji način dominantnu ulogu švicarskog kapitala u degradiranju uvjeta rada i života širom čitavog svijeta: mega-spajanje dvaju divova osnovnih sirovina i rudnika, Glencore i Xstrata, sa sjedištem u Zugu, nakon dugo okolišanja između konkurentskih kapitalističkih interesa, zaista se ostvarila.

Ne smijemo se iznenaditi da su baš radnici i radnice iz rudarske industrije podvrgnuti, u krizi, najgorim napadima. Ako šanse za profitabilna ulaganja postaju sve rjeđa i cjelokupnim kontinentima prijeti bankrot, konkurencija u ovom osnovnom sektoru poprima veliku važnost.

Prvom napadu je, logički, bio cilj izvršni direktor Glencorea, Glasenberg, na kućnoj adresi Gherimoosweg 6 u Rueschlikonu. Glencore je godinama industrijski partner WEF-a. Hobotnica iz Zuga je poznata po svojim gnusnim uvjetima rada (i po svojem biznisu) i po mutnim strukturama poslovanja, koje prolaze kroz podugovorače sa sjedištem na Bahamima. Rudnici Glencorea i njegove partnerice Xstrata prisutni su na svim stranama svijeta.

No, na svim stranama svijeta vode se i borbe protiv Glencorea i Xstrata. Štrajkovi radnika ili borbe domorodaca protiv prijetnje protjerivanja s vlastite zemlje ili – kao u Peruu – gerilske jedinice u oružanoj borbi: u čitavom svijetu narod se bori na različite načine i različitim sredstvima protiv otuđivanja temelja života i rada, a u toj se borbi već zamjećuju zametci solidarne perspektive koja ukazuje na prevladavanje današnjih načina proizvodnje. Mi, ovdje u Švicarskoj, nastavljamo te borbe i tu perspektivu!

Naš drugi napad usredotočio se na Credit Suisse, čije je istaknuto predstavništvo prisutno, naravno, u Davosu. Postoji tisuću razloga za napad na jednu od najvećih i najagresivnijih banaka u svijetu.

Špekulacije s prehrambenim proizvodima, otkazi tisućama zaposlenika/ca, oklade protiv grčkog naroda i drugih naroda itd. Mada ne zaboravljamo sve ove zločine počinjene protiv radničke klase, danas usmjeravamo svjetlost naših raketa protiv jednog posebnog konteksta.

2011. Credit Suisse-u (zajedno sa bankama Meryll Lynch i Morgan Stanley) je povjeren najveći burzovni rast u povijesti. Rast Glencorea. Stručnjaci CS-a za tržište osnovnih sirovina, Thomas Gottstein, Mark Echlin i Simon Crowley, su tada savjetovali Glencore, to jest kako je hobotnica trebala prikazati najljepše lice dobitka pred pohlepnim očima kapitala u potrazi za ulaganjima. Tom je prigodom CS ostvario milijunske zarade.

I, očigledno, intimno prijateljstvo ispunjeno klasnom sviješću. Budući da je ponovno baš CS, kad je bilo u igri mega-spajanje GlencoreXstrate, između ostalog, uz naknadu od 60 milijuna dolara, razradio i najpovoljnije uvjete za Glencore.

Upravo su zbog tih “prijateljstava”, koje godinu za godinom nudi WEF, vlasnici i menadžeri društvenog bogatstva – usprkos nedostatku partyja i perspektiva – i ove godine odlično raspoloženi, kada njihovi džetovi polijeću za Davos. Zato nas i ne iznenađuje da se CS nalazi, kao i prethodnih godina, među takozvanim strateškim partnerima godišnjeg susreta WEF-a.

Živjela međunarodna solidarnost
Za revolucionarnu perspektivu!

(komunikej preveo s njemačkog na talijanski u švicarskom zatvoru anarhist Marco Camenisch)

izvor

Amsterdam: Akcije solidarnosti sa anarhističkim prostorima

Na donjem transparentu je poruka protiv planova o renoviranja u zajednici skvotiranih zgrada: “Tabakspanden ostaje u našim rukama!”

Tokom januara je izvedeno nekoliko akcija u znak solidarnosti sa iseljenim i ugroženim prostorima u Grčkoj.

– Na pet kuća i socijalnih centara postavljeni su transparenti sa porukama solidarnosti sa Vilom Amalijom a kasnije i drugim skvotovima.

– Dana 17. januara u centru grada je okačen transparent; na transparentu je pisalo: “Protiv državnih i fašističkih planova, Vila Amalija će ostati skvot!”.

– Dana 18. januara izašao je anarhistički poster-novina “Zwart behang” sa tekstom o nedavnim događajima u Grčkoj i pozivom na solidarnost.

– Tokom večeri 24. januara drugovi su izveli demonstracije solidarnosti. Treba imati na umu da je za anarhiste u Holandiji veoma teško da otvoreno najave demonstracije i da to kasnije sprovedu u delo, a da policija nekoga ne pretuče/uhapsi tako da smo se koristili tihom mobilizacijom.

Continue reading Amsterdam: Akcije solidarnosti sa anarhističkim prostorima

Ostrvo Lezbos: Protesti u Mitileni u znak solidarnosti sa skvotovima i samoupravnim prostorima, 12.1.2013.

mytilini-i
Dalje ruke od skvotova

mytilini-ii
Sve što radite je zbog novca

mytilini-iii
Solidarnost sa svim skvotovima

mytilini-iv
Naša usta i mikrofoni neće biti zatvoreni – solidarnost 105FM (slobodni radio Mitilena) sa 98FM

mytilini-v
Dalje ruke od skvotova

mytilini-vi
Solidarnost sa svim skvotovima

Beograd: Baneri protiv represije

U sklopu poziva Contra Info na propagandne akcije protiv represije postavili smo tri banera u širem centru Beograda. U danu (8.8.2012.) kada smo izveli akciju dešavala se i fudbalska utakmica, tako da je područje u kom smo postavili banere bilo preplavljeno policijskim snagama što je akciji dalo i dodatnu simboličnu notu.

Stop društvu prinude i kontrole
državnim, komunalnim i privatnim kerovima
i uterivačima dugova
Banke pljačkaju
države ih štite i plaćaju
(A) slobodari

Solidarnost sa zatvorenim anarhistima
Sloboda za sve zatvorenike

Ni sluge ni gospodari
Anarhisti/Slobodari

Grčka: Jedinice interventne policije upale u fabriku “Grčke čeličane”, privele štrajkače i razbile štrajk

Radnici “Grčke čeličane” (Elliniki Halivourgia) u Aspropirgosu nedaleko od Atine nalaze se u štrajku od početka novembra 2011. godine.

Jutros u zoru, 20. jula 2012., ispred fabrike je stiglo najmanje pet vozila sa pripadnicima interventne policije, a ubrzo nakon toga policija je izvela upad u fabriku. Privedeno je najmanje 6 štrajkača. Nakon intervencije u fabriku je ušao manji broj štrajkbrehera (njih oko 30). Demonstracije solidarnosti će biti održane u 17:30h, ali su u znak solidarnosti ljudi već počeli da se okupljaju ispred fabričke kapije.

Izvor

Devet teza o Zlatnoj zori i galopirajućem postmodernom totalitarnom kapitalizmu

1. Pre svega, borba protiv (totalitarnog) nacionalizma-rasizma je borba protiv (autoritarne) liberalizacije nacije, države, tržišta i sistema pravde, i – po analogiji – protiv (totalitarnog) kapitalizma.

2. Zlatna zora je deo ultra-patriotskih/nacionalističkih snaga koje će činiti osnovu preorijentacije kapitala i kapitalista ka nacionalnim rešenjima izvan EU i evra, ukoliko u bliskoj budućnosti stvari krenu u tom smeru (već sada govore o Ekskluzivnoj ekonomskoj zoni – EEZ – rezervama nafte i prirodnog gasa, nacionalnom razvoju i tako dalje).

Continue reading Devet teza o Zlatnoj zori i galopirajućem postmodernom totalitarnom kapitalizmu

Bitka za Viktorijavil – sukobi tokom sastanka Liberalne partije (foto/video)

(4. maj 2012.) Na hiljade demonstranata se pojavilo u gradu Viktorijavil kako bi izrazilo nezadovoljstvo različitim vladinim planovima (“Plan sever” (Plan nord), istraživanja gasa iz škriljaca, povećanje školarina).

Čarest (nap. Žan Čarest, premijer Kvebeka) je sa svojom bandom – ili kako vole da se nazivaju, velikom liberalnom “familijom” – pobegao u Viktorijavil, ali su ih brzo sustigli. Na hiljade ljudi iz svih krajeva pokrajine okupilo se u Viktorijavilu tokom prvog dana zasedanja Generalnog saveta Liberalne partije Kvebeka koje je trebalo da se održi u Montrealu ali je u poslednjem trenutku premešteno u Viktorijavil zbog straha od nemira.
Continue reading Bitka za Viktorijavil – sukobi tokom sastanka Liberalne partije (foto/video)

Beograd: Solidarnost sa Stelom Antoniju i drugovima uhapšenim 12. februara u Atini

Prošle nedelje, kao simboličan čin solidarnosti sa utamničenom anarhistkinjom Stelom Antoniju i četvoricom drugova koji su uhapšeni nakon demonstracija od 12. februara u Atini, postavili smo transparente u blizini grčke ambasade i Helenskog fonda za kulturu.

ΛΕΥΤΕΡΙΑ ΣΤΗ ΣΤΕΛΛΑ ΑΝΤΩΝΙΟΥ / SLOBODA ZA STELU ANTONIJU

Stela Antoniju je uhapšena 4. decembra 2010. godine u Atini, zajedno sa drugovima Kostasom Sakasom, Jorgosom Karajanidisom i Aleksandrosom Mitrusijasom koji se takođe nalaze u zatvoru, pod optužbom za navodno učešće u oružanoj organizaciji, CCF. Stela se nalazi u zatvoru, bez suđenja, već 16 meseci i – kao i ostali drugovi – odbacuje sve optužbe koje se neprestano obnavljaju uz podizanje novih optužnica. Pravi razlog zašto je država drži u zatvoru jeste njen politički izbor da se solidariše sa Aleksandrosom Mitrusijasom (koga su vlasti tražile i pre hapšenja), kao i njene političke akcije i stavovi, odnosno, učešće u anarhističkom pokretu i socijalnim borbama. Stela boluje od retke bolesti koja se ne može lečiti u zatvoru i koja zahteva posebne lekove i čest medicinski tretman ali joj je to stalno uskraćivano. Kao posledica toga njeno zdravstveno stanje se dramatično pogoršalo. Iz tih razloga Stela je već pet puta zahtevala puštanje na slobodu uz kauciju, ali još uvek bez uspeha. Ipak, uprkos ozbiljnom zdravstvenom stanju ona nikada nije prestala da se hrabro bori, čak i unutar zatvorskih ćelija režima, za bolje uslove za sve zatvorenike kao i protiv samog sistema zatvora. U junu 2011., zajedno sa drugim zatvorenicima (anarhistima i onima koji to nisu), Stela je učestvovala u političkim mobilizacijama u zatvoru protiv usvajanja “srednjeročnog memoranduma” nametnutog od strane grčke vlade i Trojke (EU/ECB/MMF).

ΛΕΥΤΕΡΙΑ ΣΤΟΥΣ ΠΡΟΦΥΛΑΚΙΣΜEΝΟΣ ΤΗΣ 12ης ΦΛΕΒΑΡΗ / SLOBODA ZA UHAPŠENE 12. FEB U ATINI

Continue reading Beograd: Solidarnost sa Stelom Antoniju i drugovima uhapšenim 12. februara u Atini