Tag Archives: anarhistički zatvorenici i zatvorenice

Španjolska: Nove vijesti o drugovima uhapšenim u Barceloni

el-pilar

Dana 2. oktobra 2013. anarhistička grupa “Ustanički Komando Mateo Morral” postavila je eksplozivnu napravu u zloglasni ckrveni spomenik baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi. Ova  katedrala je jedan od najznačajnijih hramova Moći i jedan od glavnih simbola, i mjesta susreta, fašizma. Akcija nije imala namjeru povrijediti vjernike ili turiste; grupa je prije napada obavijestila dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

13. novembra 2013. policija je u antiterorističkoj akciji sprovedenoj u Barceloni uhapsila petero osoba (iz Čilea, Argentine i Italije), optuženih za akciju koju je izvela grupa “Ustanički Komando Mateo Morral”. Među uhapšenima su i Monica Caballero i Francisco Solar, čileanski anarhisti, koji su već su bili progonjeni i u pritvoru zbog “Slučaja Bombe” (Caso Bombas) – sudskog fijaska čileanske države, za koji su razriješeni svih optužbi 2012.

Svih petoro uhapšenih drugova/drugarica trebalo je da se pojave pred sudijom u Madridu 15. novembra 2013., ali im je policija produžila izolacioni pritvor do nedelje 17. novembra 2013.

 

guerra-a-la-calle

Plakat kaže:

“Solidarnost i Akcija s uhapšenima u Barceloni.
Nijedna država, nijedna granica neće nikada moći zaustaviti društveni rat.
Neka se udaljenosti smanje djelima solidarnosti.
Neka se napadi na Moć umnožavaju dan za danom.
Monica i Francisco smjesta slobodni!
Neka se zatvorenici rata ponovno vrate na ulice!”


Slijedi izjava o solidarnosti s Monicom i Franciscom sa sajta Material Anarquista (via RadioAzione):

Drugovi, vijest se ažurira i hitno je njeno širenje. U ovom trenutku, kao web-site, naglašavamo da nas ne zanima da li su drugovi krivi ili nevini, zanima nas samo da naša braća i naše sestre budu “slobodni” na ulicama, nevažno je s kojeg su područja planete, solidarnost je bezgranična. Trenutno smo u stanju pružiti samo informacije sakupljene iz različitih buržoazijskih medija i informacije solidarnih pojedinaca koje molimo za suradnju u ažuriranju ovog slučaja.

Nešto prije 03:00 sata, 13. novembra, doznajemo da je petero anarhista, koji su živjeli u jednom stanu u barcelonskom kvartu Carmel, optuženo za eksplozivni napad na baziliku Nuestra Senora del Pilar u Saragozi, 2. oktobra. Informacije koje dolaze iz Ureda za Opće Informiranje, navode kao optužene, odnosno autore ovog djela, petero osoba: Francisco Javier Solar Dominguez i Monica Andrea Caballero Sepùlveda (čileanski anarhisti), Valeria Giacomoni (Italija), koja nije živjela u navedenom stanu, ali bi po istragama bila osoba koje je dovela u Španjolsku Monicu Caballero, Gerarda Damiàna Formosa (Argentina) i Rocio Yune Mira Pèreza (Čile).

Španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da uhapšeni pripadaju “vrlo dobro organiziranoj grupi i krajnje opasnoj, sa snažnim međunarodnim vezama” (…) te da su “dobro poznati kriminalnoj povijesti Čilea (…). Činjenica da su uhapšeni drugovi stranci potvrđuje policijske sumnje koja već mjesecima tvrdi da Španjolska postaje utočište za ustaničke anarhiste.

Drugovi Monica Caballero i Francisco de Solar su optuženi za postavljanje bombe, a identificirani su putem snimki na dan eksplozije, pokraj bazilike, gdje su stigli s dva ruksaka na leđima, “vrlo oprezno kako ne bi bili primjećeni”. Zatim su mjesto napustili prije eksplozije.

Eksploziv postavljen u baziliku Pilar u Saragozi izazvao je snažnu eksploziju u središnjoj dvorani crkve, ali nije uzrokovao ranjene mada je bila otvorena posjetiteljima. Oboje su stigli do bazilike koristeći javni prijevoz.

Odgovornost za napad je preuzeo “Ustanički Komando Mateo Morral”, ista anarhistička grupa koja je preuzela odgovornost i za napad na madridsku katedralu Almudena u februaru 2013., ali u kojoj naprava nije eksplodirala. Počinioci su ubrzo nakon napada na baziliku preuzeli odgovornost putem izjave koja naglašava da nisu imali “nikakve namjere raniti vjernike i turiste”, te su zato deset minuta prije napada obavijestili dnevne novine i baziliku, kako bi imali vremena da je svi napuste.

No, po istrazi istražitelja napad u Saragozi ne može biti izravno povezan s istim osobama koje su napale katedralu Almudena u Madridu, 7. februara. Međutim, sumnja se temelji na činjenici da je za oba napada odgovornost preuzeo Ustanički Komando Mateo Morral, a i same bombe imaju “slične karakteristike”, te zato tvrde da je samo “stvar vremena” kada će biti optuženi i za napad u Madridu.

Po riječima policije, 4. februara (prije napada) španjolska policija je kontaktirala čileanski INTERPOL, tražeći potvrdu Franciscovog i Monicinog identiteta. Tako je 8. novembra španjolska policija obavijestila čilanskog ministra unutrašnjih poslova o dolasku osumnjičenih.

Naspram ove vijesti ne možemo ostati indiferentni na napad španjolskih, čileanskih vlasti, i svih njihovih lakeja. Ni Nevini ni Krivi, mi smo samo njihovi neprijatelji i solidarni u svim oblicima s progonjenim drugovima diljem planete. Sasvim je očigledno da je objavljen društveni rat, ne možemo zaželjeti ni trenutak mira vlastima te pozivamo na solidarnost i na napad, u svim njegovim oblicima, od tinte do bodeža, ništa nije tuđe u ovom ratu.

Nesavladiv pozdrav našoj braći i sestrama uhapšenih u Španjolskoj 13. novembra, volimo našu braću i sestre ratnike i mrzimo naše neprijatelje.

Solun, Grčka: Najnovije informacije o slučaju zatvorenog anarhiste Babisa Cilijanidisa

exhausted

Dana 16. oktobra 2013., sudije su odbacile zathev anarhističkog zatvorenika Babisa Cilijanidisa za prekid izdržavanja kazne. U solunskom sudu se okupilo oko 30 drugova.

Babis je zatočen u zatvoru Koridalos:

Charalambos Tsilianidis
Dikastiki Filaki Koridallou, A Pteryga, 18110 Koridallos, Athens, Greece

SOLIDARNOST ZNAČI NAPAD.

Grčka: Nove informacije o slučaju anarhiste Babisa Cilijanidisa

grey-wolf

Zatvoreni drug Babis Cilijanidis je tražio prekid izdržavanja kazne. Dana 18. septembra, ročište je odloženo za 15. januar 2014. zbog štrajka sudskog osoblja. Međutim, zahtev za uslovnu je ponovo poslat, tako da je novi pretres zakazan za ovu godinu.

Sudsko veće će razmotriti zahtev ovog druga za prekid izdržavanja kazne u sredu 20. novembra u Solunu.

izvor

Italija: Operacija Odlučnost – Stefano i Elisa slobodni

free

Anarhisti Stefano Gabrijele Fosko i Elisa Di Bernardo, urednici bloga Culmine koji su uhapšeni 13. juna 2012. tokom operacije “Odlučnost (Ardire)”, izašli iz zatvora u septembru 2013. po zahtjevu da budu pušteni na slobodu zbog isteka pretkrivičnog pritvora. Stefano i Elisa su – baš kao i Đuzepe Lo Turko i Alesandro Setepani koji su pušteni sredinom juna 2013. – podvrgnuti obavezi prijavljivanja u policijsku stanicu i nekim drugim restrikcijama.

Serđo Marija Stefani se još uvek nalazi u zatvoru u Ferari i poslednjih je zatvorenik ove represivne operacije.

SLOBODA ZA SERĐA!

Grčki zatvori: Anarhista Babis Cilijanidis zatražio prekid izdržavanja kazne

babis

Anarhistički revolucionar Babis Cilijanidis se nalazi u zatvoru od januara 2011. godine, a trenutno ga drže u zatvoru Koridalos u Atini. Suočavao se sa nizom sudskih postupaka, ali je odbijao da prisustvuje istim. Drug je na tim suđenjima dobijao uslovne kazne i ta činjenica bi bila dovoljna za njegovo trenutno puštanje iz zatvora da nije bilo poslednjeg suđenja koje se protiv njega vodilo u vezi sa oružanom provalom u računovodstveno odjeljenje bolnice AHEPA u Solunu. Policijski “dokaz” koji je doveo do njegovog trećeg uzastopnog pretkrivičnog pritvora zasnivao se isključivo na DNK.

To suđenje se konačno dogodilo 22. januara 2013. godine. Babis Cilijanidis je proglašen krivim po svim tačkama optužnice i osuđen na 10 godina i 4 mjeseca zatvora, bez mogućnosti pomilovanja. Ovaj slučaj je donio prvu takvu presudu nekom političkom zatvoreniku u Grčkoj – isključivo na osnovu jednog posrednog dokaza. Odnosno, jedini inkriminišući dokaz koje je tužilaštvo predstavilo jeste taj da se trag genetskog profila optuženog “poklapa” sa uzorkom DNK uzetim sa maramice koja je pronađena negdje u blizini mjesta provale.

Solunsko sudsko vijeće će 18. septembra 2013. razmatrati zahtjev ovog druga za prekid izdržavanja kazne.

Podrži zarobljene anarhiste i revolucionare svim raspoloživim sredstvima. Nikada ne predaj represiji čak ni pedalj našeg životnog prostora. Organizujmo uvijek naše živote i borbe na anarhistički način, i ka anarhiji, kako bismo demontirali društvenu mašineriju.

više referenci na grčkom / engleskomvideo u znak solidarnosti

Italija: Plakat za susret u Firenci u vezi nadolazećeg suđenja anarhistima Nicoli i Alfredu.

Manifesto-731x1024

Ovdje i sada!

“Istina je da su ljudi samo proizvod institucija; ali te su institucije apstrakcije koje postoje samo dok postoje i ljudi od krvi i mesa koje ih predstavljaju. Postoji, dakle, samo jedan način na koje se institucije mogu napasti, to jest napadom na te iste ljude; i radosno prihvaćamo sve snažne činove pobune protiv buržoazijskog društva, kako ne bi smetnuli s uma činjenicu da će revolucija biti samo ishod svih ovih pojedinih pobuna.”

1892. Emile Henry

Svaki napad na moć je iskra kojom se rasplamsaju srca svih onih koji streme uništenju moći. 7. maja 2012. ranjen je pred svojom kućom izvršni direktor poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberto Adinolfi. Direktna akcija postaje praksa za koju treba preuzeti odgovornost i koju treba reproducirati svatko tko prepoznaje u napadu jedini put kojim vrijedi kročiti: neka se različiti oblici konflikta multipliciraju sve dok ne eksplodiraju u rukama onih kojih bi nas željeli držati zatvorene u toru demokratskog zgražanja.

Nasilju moći mi suprotstavljamo cvjetanje revolucionarnog nasilja i solidarnosti, subverzije i raširenog konflikta, sada i ovdje, bez ustručavanja, bez povlačenja pred osvetom neprijatelja. 30. oktobra u Genovi počinje suđenje anarhistima Nicoli i Alfredu, i revolucionarnom nasilju. Nećemo ni sada ni nikada napustiti nikoga tko plovi morem pobune, nećemo ni sada ni nikada popustiti zbog represije, nastavit ćemo braniti drugove u zatvoru i nastaviti neprekidno, radosno, širiti praksu realnog konflikta, svjesni potrebe rušenja ovog društva, s njegovim ljudima i njegovim strukturama.

Uvijek rame uz rame s drugovima koji se, naspram valova rezignacije, bore žestinom oluje.

Anarhisti

* Plakat je jedan od prvih koraka koji su poduzeti otkad su počeli susreti, sazvani putem dokumenta “Uzdignute glave”.

Slijedeći susret: 15. septembra 2013., u skvotu “Riottosa” Firenca.

Izvor: RadioAzione

Anarhistički zatvorenik Frančesko Puljizi izručen Italiji i zatvoren u zatvoru Rebibija

burn-the-prison-society

Anarhista Frančesko Puljizi se od petka 5. jula nalazio u tranzitnom delu zatvora Rebibija u Rimu “čekajući da kerovi iz uprave ili Odelenje za upravu KPZ odluče gde će me staviti”. Dana 18. jula 2013. obelodanjeno je da je drug premešten u jedno od krila zatvora Rebibija.

Ukoliko želiš da mu pošalješ pismo ili poštansku uplatnicu, adresa je:

Francesco Puglisi (Braccio G9 / 2° Piano)
Casa Circondariale di Roma Rebibbia, Via Raffaele Majetti, 70, IT-00156 Roma

Grčka: Sabotaža 6 bankomata u Solunu

2

U zoru u petak 26. jula sabotirano je 6 bankomata u Solunu u području Stavropoli.

SNAGE dvojici pritvorenih anarhista iz Soluna koji su optuženi za učešće u projektu “Feniks”.

SNAGE anarhistima skvota Nadir koje su u njihovoj infrastrukturi napali sitni huligani antiterorističkih jedinica EKAM.

SNAGE anarhističkim borcima posvuda koji se uzdržavaju od anarho-životnog-stila žurki i narkokulture.

Pobunjenička individualnost

Atena – Slučaj Revolucionarne borbe: Anarhist Vaggelis Stathopoulos naređeno otpuštanje iz zatvora

to

U ponedjeljak 15. jula 2013. anarhist Vaggelis Stathopoulos otpušten je iz zatvora uz restriktivne mjere (2.000 eura kaucije, obaveza javljanja dva puta mjesečno u najbližu policijsku stanicu, zabrana napušanja države).

Solidarnost s anarhistom Kostas Gournasom, zatvorenom članu Revolucionarne borbe i svim drugovima osuđenim u istom sudskom postupku.

Sloboda za sve zatvorenike u borbi!

Atena – Slučaj Revolucionarne borbe: Anarhist Christoforos Kortesis otpušten iz zatvora – Zahtjev Vaggelisa Stathopoulosa za uvjetno otpuštanje bit će razmotren 15.07.

5. jula 2013. prihvaćen je zahtjev Christoforosa Kortesisa za uvjetno otpuštanje iz zatvora. Drug je izašao iz zatvora Koridallos pod restriktivnim uvjetima (uz 2.000 eura kaucije, uz obvezu da se dvaput mjesečno javlja u najbližu policijsku stanicu i zabranu napuštanja države).

Sloboda za sve koji se još nalaze u zatvorskim ćelijama!

statopulos

Plakat kaže:

TRENUTNO OTPUŠTANJE DRUGA VAGGELISA STATHOPOULOSA

Na političkom suđenju Revolucionarnoj borbi država je nametnula sveukupno 165 godina zatvora bez ikakvih dokaza. Anarhistički borac Vaggelis Stathopoulos, zanijekavši sve optužbe protiv njega, branio je drugarske odnose, pravednost subverzivnih akcija, potrebu za otporom i pobunom. Iz tog je razloga drug osuđen na 7,5 godina zatvora. 15. jula 2013. njegov će zahtjev za uvjetno otpuštanje razmotriti pet apelacionih sudaca.

Solidarno okupljanje 15.7.2013. pred atenskim apelacionim sudom (Efeteio), u ulici Loukareos, u 9 ujutro.

Drugovi za subverziju

Izvor/vijesti na grčkom:ipothesi-ea

Atena: Pismo anarhista Stefanosa Amilitosa, u pritvoru zatvora Koridallos

riot

PSI ČUVARI, ČUVAJTE VAŠE GOSPODARE [slogan policajcima]

Petak noć, 19. aprila 2013. u Egzarhiji: nekoliko je osoba odlučilo na konkretan način pokazati MAT-u (policijske jedinice grčke policije za uspostavljanje reda) da su na tom području nepoželjni. Uslijedili su sukobi, suzavci i potjere. Nakon što sam napustio društvo prijatelja s kojima sam sjedio u kafeu, uputio sam se prema ulici Tzavella gdje mi je prijatelj posudio motor. Tu su me napali motorizirani panduri DELTA, moderna verzija smeća kao što je bio Bourandas [glavni oficir policijske motociklističke jedinice u vrijeme njemačke okupacije Grčke], čiji je jedini zadatak lokalizirati i eliminirati disidente ili jednostavno svakog tko im se ne dopada. Rekli su mi da me vode u GADA (ravnateljstvo atičke policije) samo zbog identificiranja.

U sjedištu policije dolazi do promjene. Nasumnično privođenje pretvara se u hapšenje zato jer su se niotkud pojavili inkriminirajući dokazi (rukavica, ovratnik i upaljač, pronađeni navodno u mojem posjedu), mada nijedan od tih predmeta nije naveden u izvještaju o uhićenju. Onda sam otkrio da postoje svjedoci protiv mene (DELTA policajci), koji tvrde u identičnim izjavama da su u meni izdaleka prepoznali (premda nešto višeg i drugačije kose)… osobu koja im je, prekrivenog lica, prijetila “posprdno” mašući molotovom u ruci. Continue reading Atena: Pismo anarhista Stefanosa Amilitosa, u pritvoru zatvora Koridallos

Italija: Operacija “Odlučnost” – Otpušteni iz zatvora Alessandro i Giuseppe, a Paola i Giulia iz kućnog pritvora

ardire-prisoners-662x1024

Jutros 12. juna Alessandro i Giuseppe otpušteni su iz zatvora u Ferrari. Imaju obavezu prebivališta i svakodnevnog javljanja policijskoj postaji (Alessandro dvaput dnevno).

Otpuštanje se odvilo nakon što je sudac odbio zahtjev milanskog tužilaštva (koje je u jesen 2012. preuzelo istragu) za šestomjesečno produljenje pritvora.

Nakon što je tužilaštvu u Perugi priznata nenadležnost za nastavak sudskog postupka, Alessandro i Giuseppe su otpušteni. U njihovom slučaju je samo tužilaštvo u Perugi izjavilo da za njega nije nadležno, a što se ostalih tiče nenadležnost je odredio sudac. Ova površna birokratska razlika odredila je da rok za otpuštanje Sergia, Elise i Stefana teče od trenutka u kojem je milansko tužilaštvo preuzelo istragu.

Paola i Giulia su također otpuštene iz kućnog pritvora, bez ikakvih ograničenja.

Fond solidarnosti Araknide.

Troje anarhista se još uvijek nalazi u zatvoru optuženi u slučaju “Odlučnost(Ardire):

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Stefano Gabriele Fosco
C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Grčka: Tekst anarhista u zatvoru, Panagiotis Argirou

Kao što znate početkom januara 2013. doživio sam tešku ozljedu glave nakon jedne nezgode. Nakon čega su uslijedile dvije operacije glave i tri mjeseca u različitim bolnicama. Naravno, već neko vrijeme sam izvan opasnosti i oporavljam se, čekajući konačni operacijski zahvat na lubanji. Vratio sam se među moje drugove te moju braću i sestru iz Zavjere Vatrenih Ćelija, i već se samo zbog toga osjećam bolje.

Postepeno dobivam sliku o interesu iskazanom tijekom mojeg boravka u bolnici, i osjećam potrebu da zahvalim svima koji su bili uz mene na različite načine, od donacije krvi (zaista jako potrebne) do sakupljanja novca za pokrivanje liječničkih troškova.

Posebno mjesto u mojem srcu ipak zauzimaju drugovi Međunarodne Zavjere za Osvetu-FAI/IRF koji su u Indoneziji spalili privatno vozilo, i za compas Ustaničke Antiautoritarne Ćelije-FAI/FRI koji su napali zapaljivim napravama zgradu čileanskog nacionalnog udruženja zatvorskih službenika, a prije toga i objekt koji pripada Čileanskoj Žandarmeriji, zbog velike časti koju su mi iskazali dajući moje ime ćelijama direktne akcije koje su preuzele odgovornost za ove anarhističke napade protiv dominacije. Braćo i sestre, znajte da ste mi u mislima i da su me ovi napadi duboko dirnuli. Neka vatra Pobune i Anarhije uvijek grije vaša srca i vaše ruke naoružane protiv neprijatelja slobode.

Na koncu, želio bih zahvaliti svim grupama direktne akcije u Grčkoj i svijetu, koje su izrazile interes za moje stanje i poželjele mi brzi oporavak.

Sretan sam što vidim da je kroz sve ovo vrijeme projekt FAI/IRF ostao dinamičan i aktivan. Nadam se da će se, u budućnosti, njen intenzitet silno povećati i njeno širenje prouzročiti strah među vladarima čitavog svijeta.

ŽIVJELA FAI/IRF
ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE

Panagiotis Argirou
Član Zavjere Vatrenih Ćelija

Genova – G8 (Italija) – Francesco Puglisi uhapšen u Barceloni

Doznajemo da je anarhističkog druga Francesca “Jimmy” Puglisija, osuđenog na 14 godina zatvora na suđenju za “devastaciju i pljačku” tokom pobune u Genovi 2001., uhapsila u Barceloni, 5. juna, Policia Nacional.

Lov na čovjeka, koji je pokrenut u suradnji između DIGOS [talijanske političke policije] iz Catanije te francuskih i španjolskih represivnih organa, se izgleda temelji nadasve na telematskim tragovima ostavljenim u bulimijskom trbuhu društva kontrole, čije se opsesivno sakupljanje informacija, naizgled sistematsko i rutinsko, afirmiralo kao osnovni izvor monitoriranja, nadziranja i pogađanja svakog tko se nađe na nišanu vlasti.

Ukratko, država ubija kroz svoje uniforme i svoju politiku, globalni kapitalizam skreće svoje surovo lice i prema mjestima gdje se nekad gozbovalo nad leševima, a ruševine poharanih područja, tehnologija i društvo kontrole su se stopile u jedan jedini organ, nad čijim funkcioniranjem pojedinci i ljudske zajednice nemaju nikakve kontrole, demokracija i njeni rituali su samo puder koji pokriva objektivne užase, da ne bi izgledali tako strašni, i u koja smo uronjeni. Tko se bori i sabotira ovaj svijet, kažnjava se na egzemplaran i “zastrašujući” način, kao simbol upozorenja i represalije. Presude za Genovu 2001., kao i za
Rim 15. oktobra 2011., drugarice i drugovi koje je otela država, širenje i usavršavanje zatvorskog aparata i tehnološkog nadzora, su otvorene rane koje nas podsjećaju na nužnost i važnost borbi i solidarnosti.

Drugovi iz Španjolske javljaju da je odveden u madridski zatvor, vjerojatno Soto Del Real, prije nego što će biti isporučen Italiji.Očekujemo nove vijesti i pozivamo svakog tko ih ima da ih šalje na
informa-a[a]autistici.org

Solidarni s Francescom, Marinom i Albertom! Ne daj se Vincenzo!*

* Presude za “devastaciju i pljačku” tokom sukoba G8 u Genovi 2011.: Francesco je osuđen na 10 godina zatvora, Marina na 12, Alberto na 10, Vincenzo (u bijegu) na 13.

Marina Cugnaschi, CC Bollate, Via Cristina Belgioioso 120, 20021 Milano
Alberto Funaro, CC di Perugia, Strada Pievaiola 252, 06132 Perugia

Izvori: i, ii

Italija – Operacija “Odlučnost”: Hitno oslobođenje 5 anarhističkih zatvorenika

sticker-hr3

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Italija: Poziv na solidarnost s anarhistom Sergiom, uhićenim tijekom operacije “Ardire” [Odlučnost], Giulia Marziale puštena iz pritvora

bath

Sergio se bori, mi se borimo!

Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.

Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.

Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.

Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it

Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.

SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!

Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Nekoliko solidarnih

izvor

***

Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku

Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!

Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.

Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Grčka: tekst anarhokomunista Tasosa Teofiloua iz zatvora Domokos

Ovaj je tekst napisan 24 sata prije magičnog bijega iz zatvora Trikala 22.03.2013.*

Vjerojatno postoji određeni interes za osvrt na posljednja dva pokušaja bijega iz zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj, jedan helikopterom iz zatvora u Trikali, drugi jednim malim “blefom” iz zatvora u Malandrinosu.

U prvom slučaju policija nije oklijevala, kako bi konsolidirala nultu stopu tolerancije, dovesti u opasnost na desetine osoba, samo da bi spriječila bijeg, čin koji predstavlja prekršaj a ne zločin…

U drugom smo slučaju vidjeli što može postići zatvorenik kad prikaže jedan običan radio kao daljinski upravljač bombe (!), kada mehanizmi primjene zakona znaju da se ne šali sa svojom slobodom. Mada na koncu nije uspio pobjeći, ipak je 24 sata držao na nogama čitav zatvor, s jednim jedinim oružjem: svojom odlučnošću.

Međutim, značenje ova dva slučaja leži u drugačijem poimanju bijega, u njegovoj promjeni na individualnom nivou zatvorenika. Sve do kraja devedesetih godina pobuna i bijeg su bila dva gotovo uzajamna pojma. Pobuna je obično proizlazila iz pokušaja masovnog bijega. Zatvorenici jednog zatvora nastojali su zajedno pobjeći. Neki su uspjeli, druge su panduri ranili tijekom bijega, dok su se ostali vratili nazad i zapalili zatvor. Razloge ove promjene trebamo tražiti s jedne strane u modernoj tehnologiji i u arhitekturi represije, a s druge u neviđenom individualizmu modernih zatvorenika.

Moderni su zatvori izgrađeni tako da postignu najveću moguću kontrolu, koristeći oba načina, fizički i elektronski. Telekamere na svakom uglu, savršeno naciljane ruke bez ikakvog prirodnog elementa. Vrata koja se otvaraju samo elektronski, iz kontrolne sobe. Čak ni krov – bitan detalj – primarno sklonište pobunjenih zatvorenika, nije dostupan na bilo koji način.

S druge pak strane promjena sastava zatvorenika, kroz posljednje desetljeće, dovela je do određenih izmjena u samoj percepciji zatvorenika. Populacija zatvorenika se više ne sastoji ni od zločinaca žednih krvi ni od romantičnih razbojnika. Danas je sačinjavanju useljenici iz Afrike i Azije, koji u većini slučajeva ne znaju, ne samo jezik, nego ni zašto su u zatvoru. Sačinjavaju je narkomani koji bi trebali biti u bolnici. Sačinjavaju je sitni uplašeni prijestupnici i dužnici, novi trend grčkih zatvora. Sačinjavaju je “kumovi” i kriminalci noćnog života, koji u zamjenu za male usluge održavaju ravnotežu u grčkim zatvorima, između korupcije i socijalnog mira.

Odnosi među zatvorenicima su lažni, ogavno licemjerni i diplomatski. Igra dominacije koja koči razvoj povjerljivih odnosa, koja smanjuje borbenost, za koju je potrebna solidarnost. Zatvorenici, podijeljeni po nacijama i plemenima, po velikim i malim kaznama za različita počinjena djela, po vlastitim različitostima koje proizlaze nadasve iz droge i malih osobnih interesa, uništavaju svaku borbenu zajednicu koja bi se mogla stvoriti. Na koncu, tko želi afirmirati svoju slobodu treba pokušati sam ili s nekoliko prijatelja. Čini se da je kolektivno rješenje zastarjeli romanticizam koji pripada devedesetima.

A zašto je sve to važno?

Zato što zatvor nije ogledalo društva. To je prije prostor u kojem se koncentriraju njegove funkcije, njegove vrijednosti, njegova tradicija, njegova etika, njegovi problemi. Promatrajući i analizirajući ono što se  događa unutra, sposobni smo interpretirati društvenu inerciju vani.

Helikopteri za bijeg su spektakularni i opravdani, ali ljepši je oganj pobune. Ne smijemo prestati iskazivati poštovanje svima koji su uspjeli pobjeći, kao i onima koji su pokušali, ali ne smijemo ni zaboraviti da naš cilj nije samo letjeti iznad zidova, nego plesati na njihovim ruševinama.

A. Teofilou.
21.03.2013.
sekcija E1 zatvora Domokos

* Dana 22. marta 2013.  desilo se uspešno bekstvo 11 zatvorenika iz zatvora Trikala (njih devetoro se još uvek nalazi u bekstvu, dok je policija dvojicu begunaca uhvatila nedaleko od zatvora).

 

Atina: Novo suđenje protiv anarhističke revolucionarne organizacije “Zavera vatrenih ćelija”

after-ccf-bombingDana 5. aprila 2013. počinje još jedan preki sud unutar ženskog zatvora u Koridalosu u slučaju “Zavere vatrenih ćelija” (podsećamo da je u tok već treće suđenje ZVĆ povodom slanja zapaljivih paketa).

Ovaj novi postupak se bavi 250 bombaških i napada paljevinom ove organizacije (pored ostalih, napadi na kancelarije Zlatne zore, Upravni sud u Atini i zatvore u Koridalosu).

Ukupno 18 drugova i drugarica će ovog puta izaći pred sud: njih devetoro koji su priznali učešće u R.O. ZVĆ, kao i Teofilos Mavropulos, Janis Mihailidis, Dimitris Politis, Konstantina Karakacani, Panajotis Masuras, Stela Antoniju, Aleksandros Mitrusijas, Kostas Sakas i Jorgos Karajanidis.

Naša podrška svim drugovima je bespogovorna, a naše prisustvo u sudu je potrebno.

Sastanak za organizovanje skupa solidarnosti kod zatvorske sudnice Koridalos desiće se u utorak 26. marta 2013. u 19h, u Politehničkoj školi u Atini.

Skupština solidarnosti sa R.O. ZVĆ
i svima koji su gonjeni u okviru istog slučaja

Italija: Operacija Ardire [Odlučnost] – Paola puštena iz zatvora u kućni pritvor

Naša vatra gori za slobodu

Doznajemo da je Paola, uhapšena prilikom represivne operacije protiv anarhističko pokreta, nazvane Ardire, puštena iz zatvora i da je u kućnom pritvoru sa svim mogućim ograničenjima (zabranjene posjete, telefon, internet itd.).

Ostalih šestoro drugova ostaje u zatvoreno i čekaju na suđenje u okviru istog slučaja (Katia Di Stefano je iz pritvora puštena u decembru).

SLOBODA ZA SVE!

Milano, Italija – Sabotirani bankomati u znak solidarnosti s Nicolom, Alfredom i svim zatvorenicima/ama

liberi_tutti

Milano, sabotirano 9 bankomata bojom i čekićem u znak solidarnosti s Alfredom i Nicolom [Operacija Ardire/Odlučnost] i sa svim anarhističkim zatvorenicima i zatvorenicama. Nema represije bez odgovora, za uništenje ovog društva-zatvora!

izvor

Italija: Komunikej bloga Culmine čileanskim anarhistima

cropped-culmine-e1361633190594

Kao što se desilo vama s takozvanim “Slučajem Bombas” isto se sada dešava nama s operacijom “Ardire” [“Odlučnost”]. Ovih dana saznajemo da smo, između ostalih, i pod istragom zbog navodnog “financiranja čileanskih anarhista”.

Istina je da smo, svojevremeno, stavili na raspolaganje naš tekući račun, kao oblik konkretne solidarnost s drugovima pod napadom čileanske države.  Učinili smo to javnim komunikejom i učinili bi to, bez dvojbi, ponovno. Neće nikada uspjeti zaustaviti konkretnu solidarnost među anarhistima/cama, ni rešetkama ni zatvorskim odjelima visokog nadzora.

Snažan pobunjenički zagrljaj,
Elisa i Stefano, 14.02.2013.

Elisa di Bernardo, c/c Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, 00156 Roma, Italia

Stefano Gabriele Fosco, Via Casale 50/A, 15122 San Michele (AL), Italia

Italija – Alfredo Cospito prekida štrajk glađu; solidarnost sa Sergiom koji nastavlja

Destroy-what-destroys-you
Danas 18. februara prekidam štrajk glađu zato što sam dobio vijest da ću u martu vidjeti Annu, mada ne vjerujem obećanjima mojeg zakletog neprijatelja. Sergio nastavlja. U znak solidarnosti razbio sam neprovidni panel na zatvorskom prozoru. Zahvaljujem čileanskoj braći i sestrama iz Celula Antiautoritaria Insurrecional Panagiotis Argirou Fai/ Fri, talijanskoj braći i sestrama iz Cospirazione delle Cellule di Fuoco Fai/Fri, koji su me podržali djelima i riječima. Solidarni zagrljaj Marcu Camenishu i Gabrielu Pombo da Silvi.

Samo nas djela oslobađaju. Uništi ono što te uništava.

Alfredo Cospito