1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.

U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.

U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.

Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.

Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.

2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.

Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.

Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.

Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros.  Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.

Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.

3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.

Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.

Tasos Theofilou

Izvor: Act For Freedom, Contra Info

[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.

[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.