Category Archives: Saopštenja

Grčka: Sloboda za Vukove Sjevera

sloboda_za_vukove_severa

U noći 11. jula panduri su upali anarhistički skvot Nadir, otuđili uređaje, nanijeli štetu i uhitili jednog druga. Istovremeno je druga grupa uniformiranih razbojnika uhapsila još jednog druga na području
Stavroupoli, Solun.

Nećemo govoriti o “nepravednom progonu”, o “klimi terora protiv onih koji se bore”, niti o “novom totalitarizmu” i sličnim stvarima. Zato što znamo da ništa od navedenog nije novo. Radi se samo o jednoj slici jednog dugog rata između dva nespojiva svijeta: s jedne strane stoji odvratni svijet Autoriteta, pripitomljene mase i društvene kloake, a s druge pobunjeni anarhisti, nepokorni borci Negativnog, oni koji se ne klanjaju ni pred kim.

Nećemo govoriti ni o drugima. Oni koji se danas potajno osjećaju zadovoljni i smireni. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za tako nešto. No, trebaju ipak znati da će doći trenutak kada će se govoriti o tome.

Govorit ćemo o našoj braći. Za sve one kojima je mrzak komoditet političke borbe unutar sistema i kreću, s osmjehom na usnama, u sukob. Za sve one koji učestvuju u anarhističkoj borbi i u stalnom ustanku, koristeći sve oblike sredstava i sa različitih pozicija.

Govorit ćemo o drugovima iz mreže FAI/FRI, o borcima ALF-a i ELF-a, o ponosnim ilegalistima, o pljačkašima banaka i onim borcima, mada smo možda različiti po idejama, s kojima se osjećamo bliski iza uličnih barikada i rovova.

Govorit ćemo o ljubavi i solidarnosti između drugova. O neupitnoj i beskompromisnoj solidarnosti, stvorenoj u vatri a ne u humanističkim jadikovkama demokrata svih boja.

Za nas nije bitno da li su naši drugovi, uhapšeni u četvrtak, zaista počinili za ono što ih optužuju. Zato što znamo da taj put ne započinje oružanom borbom, niti završava, a možda nikada i ne krene. Radi se o putu svijesti koji smo svi mi davno izabrali…

SOLIDARNOST DVOJCI UHAPŠENIH DRUGOVA I DRUGOVIMA IZ NADIRA

SLOBODA SVIM ANARHISTIČKIM RATNIM ZATVORENICIMA I SVIM NEPOKAJANIM
POBUNJENICIMA

DUG ŽIVOT CRNOJ INTERNACIONALI!

NI KORAKA NAZAD!
BIJES I SVJESNOST!

Anarhistički projekt A-politiko
Anarhistički prevodilački/izdavački projekt Erevos
Anarho-nihilistički projekt Parabellum
Front Anarho-Nihilističke Svjesnosti za širenje Negativnog

na engleskom 325

Solun: Izjava skvota Nadir

izjava_skvota_nadir

“Prema kraju ove noći, potištenost nije dozvoljena. Više ništa ne riskiram.” Paul Eluard

Svake minute, svakog sata koji prolazi, historijsko zlo koje predstavlja država napada društvo koje stenje i polako, pasivno umire pod njenom čizmom.

Ipak, plamenovi bijesa i otpora ne prestaju uništavati sveopći mrak, a divlji glasovi bijesa i svijesti ne prestaju stvarati košmare spokojnom i sve siromašnijem narodu, pozivajući na široki front otpora i oslobođenja, na potrebu revolucije.

Takva predstraža otpora i neumornog angažmana protiv Negativnog postoji već godinama, NADIR, sa svojom nespojivom borbom na dva fronta, s jedne strane protiv države i autoriteta, a s druge protiv riformizma i svih oblika kapitulacija “anarhističkog pokreta” koji “pleše” u ritmu državnog tempa i agende, funkcionirajući kao produžena ruka “Demokracije”.

Zato su napadi s obije ove strane oštri i konstantni, ali, naravno, umjesto da nas zaplaše još nas više potiču, budući da smo živjeli i dokazali našim životima i djelima da “ono što je zaista posebno je poginuti na bojištu”. Jučer su specijalne jedinice ove operetske države, EKAM i ološ iz antiterorizma, još jednom upali u ovaj prostor revolucionarne kulture i egzemplarne anarhističke akcije te kidnapirali jednog našeg druga, dok su drugog oteli dok se vraćao kući. Naravno, njihov osvetnički bijesni napad nije ništa ostavio nedodirnuto, lomeći i uništavajući sve, čak i sanitariju!!!

Ne želimo više ništa reći o ovom slučaju koji je još u razvoju. Dokazali smo da nismo kao oni koji “pričaju i špekuliraju na sastancima mrljajući papire”…

Nastavit ćemo nepokolebljivo među ruševinama, mrljajući sivilo spokojnih umova i defetizam, dimom društvene borbe i naših duša, jer ne prepoznajemo se u ničemu drugom osim u ovoj borbi.

Ni koraka nazad,
Držeći uvijek visoko naše crne zastave…

SOLIDARNOST ANARHISTIČKOJ IDEJI NADIRA, SKVOTU I NJEGOVIM LJUDIMA.
SOLIDARNOST I SLOBODA DVOJCI UHIĆENIH BORACA.
DUG ŽIVOT “FAI” I “ZAVJERI VATRENIH ĆELIJA” I SVIM DRUŠTVENIM BORCIMA KOJI PRELAZE TANKU CRVENU LINIJU I SUDJELUJU U NOVOJ URBANOJ GERILI I NJENIM RAZLIČITIM AKCIJAMA.DO KRAJA I DALJE…

Anarhistički Skvot Nadir
& Nepokorni drugovi i solidarci

izvor: 325

Grčka-FAI: Preuzimanje odgovornosti za slanje paketa-bombe zapovjedniku antiterorističke jedinice

adorable-e1373681887858

PROJEKT FENIKS

ČIN IV

“Budite gordi i ponosni na vaše djelo, zato što samo se samo iz neposluha i pobune rađa blistava zraka ljudske ljepote!” Zdravo vama, anarhisti djelom! Zdravo vama, ljudi braćo!
Renzo Novatore

Neki su pomislili da smo podigli bijelu zastavu. Neki su pomislili da smo zaboravili na našu zatvorenu braću i zaglibili u društvenom blatu, uz dvonožno krdo. Gospodari, panduri, pravosuđe, novinari, političari, društvo i nedostojni “anarhisti” birokrati su pomislili da su nas se riješili.

Za sve njih Projekt Feniks je šaka u stomak. Šaka u stomak zato što je nova anarhistička urbana gerila prisutna i uništava želje svih tih glista koje se nadaju okončanju naših akcija. Stare se grupe ponovno aktiviraju a nove se stvaraju, uz obećanje za raspirivanje košmara vlastima i njihovim podanicima.

Drug G.Tsakalos se nalazi u pritvoru već 30 mjeseci, mada je krajnja granica 18 mjeseci. Ne zanimaju nas ustavni zakoni. Mi želimo katarzu institucija, ali se borimo za njihovo uništenje. Znamo da je zakon oružje u rukama moći, kao što znamo da naše desetoro braće neće biti otpušteno putem pravosudnih procedura. Vjerujemo da je moć skup vrijednosti, u čijem se središtu nalazi građanin-čovjek iz mase, koji leži u društvenom blatu mase, gdje svi zaboravljaju svoje ime i svoje odgovornosti. No, i u toj gadosti neki posjeduju ime i prezime. Jedan od njih je Dimitris Chorianopoulos.

Tijekom njegove dužnosti, bivšeg narednika antiterostičke jedinice, izvršena je operacija protiv R.O. ZVĆ. Chorianopoulos je samo otpadak sustava sigurnosti, i to što su ga povukli ne znači da smo ga zaboravili. Isto vrijedi i za ostale bijednike iz njegove službe. Za koje dobro znamo da zauzimaju važno mjestu na popisu ciljeva FAI/FRI. Preuzimamo odgovornost za slanje paketa-bombe ovom bijedniku, koji je na žalost lokaliziran.

Posvećujemo naš napad NEPOKAJANIM I PONOSNIM članovima ZVĆ, kao i svim zatvorenim anarhistima prakse, gdjegod se nalazili. Naša LJUBAV i POŠTOVANJE svim Anarho-individualistima, Nihilistima, Ikonoklastima koji su otkrili izvor života tokom napada.

NIKOM SE NE KLANJAMO!

P.S. Izjavili su da je paket aktiviran nakon pada u jednom poštanskom uredu. Paket koji smo poslali bio je potpuno siguran za svakog tko ne predstavlja našu metu. Mehanizam se aktivira SAMO pri otvaranju paketa, a ne zbog pada ili vibracija. Ne znamo što se desilo. Jedina sigurna stvar je da je paket otvoren.

NEFORMALNA ANARHISTIČKA FEDERACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT
KOMANDA MAURICIO MORALES

izvor: Indimedija Atina

Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

nafplio-prison-riot
FENIKS PROJEKT – ČIN DRUGI

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI) – Međunarodna Osvetnička Zavjera preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave i za eksploziju vozila poznatog zatvorskog stražara, Argirisa Gelbourasa, zatvora Nafplio. Navedeni napad je dio “Feniks Projekta”, započetog eksplozijom vozila direktorice zatvora Koridallos, koju je podmetnula Zavjera Vatrenih Ćelija.

Nismo nasumice izabrali napad na zatvorskog stražara. Argiris Gelbouras (poznat i pod nadimkom Rex) je dugo vremena bio pas stražar vjeran autoritetu. Jedan je od odgovornih za brojna premlaćivanja zatvorenika u zatvorima, a istovremeno je i dobar prijatelj pandura u civilu iz policijske stanice u Nafpliju. Često koristi zatvorenike-lakeje da bi zaplašio ili pogodio druge zatvorenike koji traže svoja “prava” ili ne pripadaju njegovom krugu utjecaja unutar zatvora. Ako zatvorski stražari budu i dalje insistirali na “značajnom ponašanju” te iskaljivali svoje komplekse i frustracije na zatvorenicima, posjetit ćemo ih s još gorim namjerama. Ništa neće proći bez odgovora. Neprijatelji slobode posjeduju imena i adrese.

Ovim napadom želimo istovremeno otkloniti veo tišine koji obavija mučenja i bijedne uvjete života zatvorenika u zatvorima u Nafpliju (i ne samo). Zatvori u Nafpliju su grobovi od cementa u koje je “zakopano” oko 600 zatvorenika (mada je zgrada “propisana” za 300). U ćelijama za 2-3 osobe boravi 6-7 zatvorenika, od kojih polovica spava na podu. Continue reading Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

Bremen, Njemačka: Zapaljeno vozilo Deutsche Telekoma i uništen automobil Siemensa

war-networks

U noći između 29. i 30. maja zapalili smo jedno vozilo Telekoma na parkiralištu istog poduzeća, u ulici Mary-Sommerville (kraj sveučilišta).

Deutsche Telekom* je samo jedno od mnogih nehumanih poduzeća. Prije nekoliko godina je najprije kupio značajan dio dionica grčkog OTE, da bi zatim podijelio otkaze 2.000 osoba, u periodu kad je bilježio visoke profite. Preuzeo je i ulogu sigurnosnog tijela s različitim pokušajima OTE protiv Indymedia Atena, sve dok u aprilu 2013. nije isključio povezanost medija s njenim serverom, uz prijetnje i ucjene. Inymedia Atena je bila važna platforma nadasve za socijalne pobune.

Telekom je također prisutan i u civilno-vojnoj suradnji. Podružnica T-Systems, u 100% vlasništvu, igra ključnu ulogu u vojnoj industriji, i već je nekoliko desetljeća odgovorna za sektor tehnologije obrane. Osim toga, T-Systems pruža informacije i tehnike komunikacije za upotrebu oružja, održava telefonsku mrežu Bundeswehra (njemačkih vojnih snaga) te vojne satelitske komunikacije i optičke kablove ratnih brodova. Continue reading Bremen, Njemačka: Zapaljeno vozilo Deutsche Telekoma i uništen automobil Siemensa

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

athens_for-k.sakkas
[Sjeverna Atena] Sloboda za anarhista Kostas Sakkasa, koji štrajku glađu
od 4.6.
 [Chania, Kreta] Kostas Sakkas odmah slobodan, štrajkaš glađu od 4.6.  Nećemo taoce u rukama države

[Chania, Kreta] Trenutno oslobađanje Kostasa Sakkasa, štrajkaša glađu od 4.6.
Nećemo taoce u rukama države

Proteklih su se dana u Grčkoj odvile brojne akcije solidarnosti s anarhističkim zatvorenikom Kostas Sakkasom, koji štrajka glađu o 4. juna 2013. boreći se za svoje neposredno otpuštanje iz zatvora. 11. juna liječnik je ustanovio velkiku slabost, zamor pri najmanjem naporu (npr. pri hodu od svoje ćelije do zatvorske ambulante), nelagodu, otežano disanje,
vrtoglavicu, glavobolju, trbušne bolove i gubitak 3,5 kilograma.

U međuvremenu, drugi zatvorenici su izrazili svoju bezrezervnu solidarnost Kostasu. Od 4. juna četiri druga koja se naleze u tamnicama ženskog krila zatvora Koridallos, Kostas Gournas (član Revolucionarne borbe), Christoforos Kortesis, Vaggelis Stathopoulos i Dimitris Koufontinas (član grupe 17. novembar) odbijaju zatvorski obrok.

5. juna na sudskoj raspravi trećeg suđenja protiv ZVĆ, na sudu ženskog zatvora Koridallos, suoptuženi drugovi napustili su sudnicu u znak podrške Kostasovog izbora štrajka glađu.

Od 6. juna drugovi iz drugog krila zatvora Larissa, Rami Syrianos i Spyros Stratoulis odbijaju zatvorsku hranu da bi podržali Kostasa u njegovoj borbi, te izražavaju solidarnost sa Gerasimos Tsakalosom, članom ZVĆ, kome je produžen pritvor.

7. juna anarho-komunisti Tasos Theofilou (zatvor Domokos) i Polykarpos Georgiadis (zatvor Krf) objavili su zajedničku izjavu upućenu drugu Kostas Sakkasu: “ubrzo ćemo se ponovno sresti, na bojištu društvenog/klasnog rata.”

11. juna je 290 žena i muškaraca zatvorenih u Larisi, Patrasu, Krfu, prvom krilu Koridalosa, Alikarnassosu i Eleonas-Thebes objavilo otvoreno pismo podrške Kostas Sakkasu i uništenju svih zatvora.

13. juna Kostas Sakkas doveden je u Atenu na žalbeni sud (ulica Loukareos), gdje je vijeće žalbenih sudaca ispitalo njegovu žalbu na produženje pritvora za dodatnih 6 mjeseci. (Njihova odluka još nije donesena). Istog jutra su još tri zatvorenika dovedena na isti sud pred vijeće sudaca, anarhisti Fivos Harisis, Argyirs Ntalios i Dimitris Politis. Tokom njihovog boravka na žalbenom sudu panduri su napali Fivos Harisisa, srušili ga na pod, izudarali i držali ga u lisicama čak u vozilu. Kad su svi zatvorenici dovedeni nazad u Koridallos, uključujući i Kostasa, u zatvoru je izbio teški sukob s pandurima i stražarima, kao odgovor na prijašnji policijski napad na jednog od njih. Drugovi su na trenutak pretvorili ulaz u bojišno polje (aparati za gašenje požara, ladice s dokumentima i stolice bačeni su u zrak, prozori su razbijeni), dokazujući na djelu da nijedan napad psa Moći neće proći bez odgovora.

Continue reading Grčki zatvori: Kostas Sakkasova borba za slobodu

Grčka: Tekst anarhista Tasosa Theofiloua uoči suđenja [1]

theofilou-e1370911168343

1.
Septembra 2009. počela su prva hapšenja pod izlikom “razbijanja” Zavjere Vatrenih Ćelija, čime je započeo proces kriminaliziranja osobnih odnosa među anarhistima i dijeljenja naloga za hapšenje kao da su letci. Navedenoj taktici nije u cilju pogoditi samo ZVĆ nego sveukupni anarhistički pokret. U suštini, represivni mehanizmi će upotrijebiti upravo rečenu organizaciju kao izliku za napad na cjelokupni anarhistički pokret, sijući u njega strah i nesigurnost.

U oktobru iste godine, Ministarstvo Javnog Reda preimenovano je u Ministarstvo Zaštite Građana. Čin koji će, nespretno, biti interpretiran kao svjesno uljepšanje. Međutim, trenutak u kojem se odvila promjena imena nije odabran nasumice. Govorimo o periodu u kojem srednja klasa iznenada gubi svoje povlastice i prava te iz položaja građanina prelazi
u položaj podanika. Zato što je sada uloga tog ministarstva svodi na zaštitu samo jedne male korporacije vladara i kapitalista, koji ne žele izgubiti svoje povlastice.

U narednim su se godinama mnoge stvari promijenile, najvažnija je definitivno napuštanje Keynesovog modela i pretvaranje posla iz prava u povlasticu. Moć Kapitala nije više u stanju ponuditi san srednjoj klasi, i jedino što poklanja je represija. Nema dovoljno mrkvi koje bi poslužile za motivaciju i samo bič može ponuditi riješenje.

Pojava krize, latentne već od kraja sedamdesetih, vodi kapitalističku klasu, nastojeći da održi svoje povlastice, u primjenu grube akumulacije i kolonijalne politike čak i prema takozvanom Zapadu. Budući da ne može dostići profit kroz Sveti Porast, odaje se haraču. Zato se moć Kapitala militarizira. Militarizira se posao regrutiranjem radnika. Militarizira se represija koristeći specijalne jedinice EKAM-a iz nebitnih razloga. Militarizira se Pravda primjenjujući specijalne zakone na političke sektore koji se opiru.

Specijalne zakone koji se trenutno primjenjuju samo na anarhistički pokret, ali će se već sutra koristiti protiv bilo koje brechtovske varijante. Specijalne zakone po kojima čim se anarhist nađe na nišanu Antiterorističkih Jedinica, odmah bude i uvučen u isprazne ali pozamašne optužnice.

2.
Krivični postupak protiv mene odvija se u opisanom političkom kontekstu. Radi se o krivičnom postupku koji se temelji na anarhističkom idionymon [2] i na taktici kriminaliziranja političkih i osobnih odnosa.

Krivični proces se u jednom dijelu, koji se odnosi na pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija, “temelji” na mojem prijateljskom odnosu s drugom anarhistom Kostasom Sakkasom. Zanimljivo je i da on također negira pripadanje navedenoj organizaciji. Osim toga, Antiteroristička jedinica me opisuje, lažno, kao osobu koja je na autobusnoj stanici Agrinio mjerama protu-praćenja štitila drugu osobu optuženu za isti slučaj, koja također negira pripadanje ZVĆ.

Drugi dio krivičnog postupka odnosi se na činjenicu da sam, po fikciji Antiterorističke jedinice, učestvovao u pljački Alfa Banke na otoku Parosu i u smrtnom ranjavanju jednog građana, koji je pokušao spriječiti bijeg pljačkašima. Radi se o krivičnom postupku u kojem je jedini dokaz trag DNK na jednom pokretnom predmetu (šeširu) pronađenom kraj banke; odnosno dokazu koji ne podrazumijeva moje sudjelovanje u krađi. Osim toga, način na koji je taj dokaz prikupljen i analiziran je po meni vrlo upitan.

Dakle, 10. juna pozvan sam pred 3. tročlani apelacioni sud u ulici Loukareos (Atena), optužen za pripadanje ZVĆ i da sam, dodatno, kao član navedene organizacije sudjelovao u pljački Alfa Banke na otoku Paros.  Optužbe koje sam odbacio od prvog trenutka.

Nalazim se pred teškim optužbama koje su samo dio podeblje optužnice, ispunjene nagađanjima Antiterorističke jedinice o mojem načinu života i, dakako, sasvim neutemeljene glede ikojeg dokaza.

3.
Suđenja nisu kazališne predstave. Ali su ipak rituali. Rituali u kojima moć Kapitala uzvraća, ono što definira, Pravdom kad smatra da je došlo do njegovog narušavanja. Rituali u kojima se kristaliziraju društveni odnosi. U ovom postupku je između ostalog u igri kako ozakonjenje kriminaliziranja političkih sredina i borbi, tako i osobnih odnosa društvenih boraca. Konsolidacija situacije u kojoj će svatko tko se opire morati polagati račune vlastima ne samo zbog svojeg otpora nego i
što se tiče svih aspekata vlastitog društvenog života. Ili rečeno drugim riječima, konsolidacija situacije u kojoj je anarhist sam po sebi kriterij krivice.

Nedostaje još samo da se svako prijateljstvo među anarhistima okarakterizira kao pripadanje i djelovanje u terorističkoj organizaciji.

Tasos Theofilou

Izvor: Act For Freedom, Contra Info

[1] Suđenje je odgođeno za 11. novembar 2013.

[2] Specijalni zakon (delictum sui generis) uveden u Grčkoj 1929. u svrhu krivičnog gonjenja takozvanih “ustaničkih ideja”, to jest komunizma, anarhizma, ali i radikalnog sindikalizma.

Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

bombing-in-dafni_athens

FENIKS PROJEKT
SLOBODA ANARHISTIMA PRAKSE U TALIJANSKIM ZATVORIMA

i. Zavera Vatrenih Ćelija se vraća iz pepela

“Samo u trenucima kada se naša tenzija za slobodom susreće s praksom možemo zaista živjeti anarhiju, sada i ovdje. Nažalost, san koji nosimo u srcu je toliko velik da ne možemo izbjeći rizik okršaja s monstruoznim zidom autoriteta, podignutog za zaštitu države i kapitala. Kada zaista stavimo u igru naše živote, neizbježno se sukobimo sa surovošću borbe: sa smrću i zatvorom.”
Nicola Gai

Zavera Vatrenih Ćelija-FAI/IRF, u suradnji s drugovima iz Bandi Svjesnosti, u čast našeg starog i dijakroničnog prijateljstva, digli smo u zrak vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos, Marije Stefi, kao znak iskrene solidarnosti s desetoricom naše zatvorene braće i sestrom, Giorgosom P., Olgom, Gerasimosom, Christosom, Michalisom, Giorgosom, Harisom, Teofilosom, Panagiotisom i Damianom, koji su preuzeli odgovornost za pripadanje Zavjeri.

Nakon gotovo dvije godine tišine na grčkom području, ZVĆ se vraća. Na zajedničkom frontu s Bandama Svjesnosti, nukleusima FAI (Antifašistički Front, Neozljediva Ćelija Osvete, Ćelija Usamljeni Vuk itd.) i Sektom Revolucionara, podržavamo i osnažujemo međunarodnu zavjeru Neformalne Anarhističke Federacije/Revolucionarnog Međunarodnog Fronta.

Bomba postavljena u vozilo direktorice muškog zatvora Koridallos je samo kap prije oluje. Kao što je uostalom i napisano u posljednjem komunikeju ZVĆ, protiv ministra Pravde…

“Nužnost strategije je danas nesumnjivo jasnija nego ikada. Munja ne putuje nikada ravnom i opetovanom linijom. Udari nenajavljena. Čak ni prividna tišina nije povlačenje, nego samo zatišje prije groma.”

Dakle, kucnuo je čas za ponovno dizanje buke. Buke protiv militarizacije zatvora i stalnih policijskih racija EKAM-a, bijednog šljama, specijalnih represivnih jedinica. Buke zbog inkvizicije zatvorskih vijeća, kojima suci izvršenja i direktori truju jalove nade zatvorenika, dok se istovremeno odbijanja pogodnosti izlaska i uvjetnog otpusta gomilaju jedno na drugo. Buke zbog svih tih beznačajnih koji noseći stražarsku uniformu misle da utjelovljuju Moć te izdaju naredbe. Buke zbog zastrašujuće tišine većine zatvorenika koji su već odavna slobodu i dostojanstvo trampili za dozu heroina, dnevnicu, ili za “pogodniji” zatvorski premještaj, ili za novi mobitel… Buke zbog dugotrajne tišine i pasivnosti “prostora” koji se smatra anarhističkim, ali su u suštini toliko malograđanski i dekadentni kao i kultura društva protiv koje se navodno bore.

ii. Kronika najavljenog rata

Proteklih mjeseci u grčkim zatvorima prevladava novi režim. Ministar Pravde, kao i zatvorska uprava te javno tužiteljstvo, promoviraju model militarizacije “korekcijskog sistema”. Od tada je naouružani EKAM
izvršio brojne racije u ćelijama zatvorenika, u kontekstu restrukturacije zatvora. Te su maskirane budale pod punom ratnom opremom često iskazivale svoju “hrabrost” tukući osobe u lisicama. U odgojnom bordelu u Greveni te su svinje koristile i tasere (elektrošokere) protiv zatvorenika kojima su prvotno ruke svezali iza leđa. U zatvoru Koridallos su operaciju noćne racije četrdeset-pedeset EKAM pandura “ljubazno” dozvolili direktorica Maria Stefi i tužitelj Troupi, uz provokacije i uvrede sa sigurnosne distance.

Continue reading Atena: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad na vozilo direktorice zatvora Koridallos, u četvrti Dafni, 7. juna 2013.

Perugia – Italija: Kronika sudskog postupka

prigione

Na sudu grada Perugia je 6. juna 2013. održano pripremno ročište parnice protiv nekoliko osoba pod istražnim postupkom uslijed represivne antianarhističke operacije “Odlučnost”, zbog koje je u junu 2012. uhapšeno 10 osoba (od kojih se neke nisu ni poznavale niti ikada srele, dok su dvije već bile u zatvoru) pod optužbom za sudjelovanje u “subverzivnom udruženju u cilju terorizma” (čl.270bis k.z.).

Ono što je već odmah upalo u oči bila je očigledna kontradiktornost između istrage koju je preuzelo Tužilaštvo u Perugi i same istrage, budući da su se sve bitnije epizode (kao naprimjer slanje paket-bombe sjedištu Porezne uprave u Rimu, Centru za azilante u gradiću Gradisca di Isonzo i pronalazak jedne paket-bombe na Sveučilištu Bocconi u Milanu) odvile poprilično daleko od regije Umbria u kojoj se nalazi Perugia.

Zato su autori istrage (javna tužiteljica Comodi iz Tužilaštva u Perugi – već poznata po vođenju drugih dviju antianarhističkih operacija u Umbriji, 2007. “Brushwood”, mada se kasnije pokazala neosnovanom, i 2009. “Sherwood”, čiji je sudski postupak još u tijeku; i general karabinjera ROS-a [specijalne jedinice] Giampaolo Ganzer, koji je jula 2010. prvostupanjskom presudom osuđen na 14 godina za međunarodni šverc drogom) morali izmisliti terorističku ćeliju iz Umbrije, pripadnicu “neformalne FAI” (bez koje istraga ne bi bila opstala), optužujući je za natpise na zidovima, izlaganje transparenata i oštećenje bankomata.

Mada je sama operacija imala ogroman medijski odjek, zahvaljujući nadasve podršci servilne štampe (dovoljno se sjetiti s kakvim su ushitom predstavljeni rezultati nekih pretresa, tijekom kojih su otkrivene…žarulje, čavli, drvene štipaljke, opisani kao opasan materijal koji je trebao poslužiti za neposrednu izradu eksplozivnih naprava), gotovo je nezapaženo prošla podjela istražnog postupka na dva dijela, od kojih je jedan preuzelo tužilaštvo u Milanu, dok je drugi ostao u Perugi: i tako su o terorizmu u regiji Umbria ostali da govore samo grafiti i transparenti.

Ujutro 6. juna održano je, dakle, u Perugi pripremno ročište sudskog postupka ovog drugog dijela, koji se odnosi na četiri osobe (od kojih je jedna u zatvoru u Ferrari, dvije u kućnom pritvoru, a jedna na slobodi), dok je za osobe pod istragom u dijelu koje je preuzelo milansko tužilaštvo, odgovorni tužilac nažalost zatražio produljenje pritvora na još 6 mjeseci.

Međutim, ročište nije održano, pošto je obrana istaknula proturječnost istražnog suca, budući da je u sudjelovao u istoj istrazi, potpisujući naloge za prisluškivanje.

Sada se nadamo i očekujemo, bez obzira na neutemeljenost same istrage, da će se 13. juna, godinu dana nakon hapšenja i isteka roka za pritvor, drugovi pod istragom u Umbriji vratiti na slobodu.

Operacije “Ardire” [Odlučnost], Italija – Tužilaštvo u Milanu traži dodatno produženje pritvora

circus

Tužilaštvo u Milanu je zatražilo dodatnih šest mjeseci pritvora za Alessandra, Stefana, Sergia, Elisu i Giuseppea. U zahtjevu tužilaštvo precizira da unatoč lišavanju slobode, drugovi i dalje komuniciraju s pripadnicima iste sfere izvan zatvora i promiču “kampanje solidarnosti” protiv “represije”, vrlo alarmantnim tonovima zbog egzaltacije djela obilježenih nasiljem, i ne samo verbalnim. Nakon čega bolje razjašnjava navedene pojmove koristeći se različitim izjavama sa sajtova kao što su: RadioAzione, Contra Info  i Informa-Azione.

Zahtjev navodi i Stefanovu izjavu protiv pseudo-nihilista pa između ostalog kaže i:

“Pismo Stefana Fosca iz zatvora visoke sigurnosti u Ferrari je u potpunosti objavljeno na sajtu  RadioAzione, koji je nakon zatvaranja bloga Culmine de facto preuzeo njegovu ulogu s namjerom da obavlja istu funkciju “amplifikatora u nacionalnoj anarhističkoj sredini”.

Dok god bude postojao ovaj blog, solidarnost i suučesništvo s drugovima u zatvoru neće nikada izostati, kao što neće nikada izostati direktne akcije u znak solidarnosti s istim zatvorenim drugovima ili protiv postojećeg općenito. Ako se nekome “tonovi” ne dopadaju… njegov problem!

Na koncu, RadioAzione nije naslijedio blog Culmine, nego je oduvijek samo slao jednu jasnu poruku svim progoniteljima: Kontroinformacija i solidarnost ne poznaju rešetke koje ih mogu zatvoriti… možete zatvoriti naše tijelo, ali ideje nikada!

SMRT DRŽAVI I NJENIM SLUGAMA!
ZA DIREKTNU AKCIJU

SOLIDARNOST I SUUČESNIŠTVO S DRUGOVIMA U ZATVORIMA DILJEM SVIJETA!

RadioAzione


Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

 

Solidarnost sa pobunjenicima u Stokholmu

nemiri-u-švedskoj

“Ne želimo samo parče kolača;
želimo celu pekaru…spaljenu.”

Solidarnost sa pobunjenicima u Stokholmu!

Već pet noći ljudi iz Stokholma i okoline izlaze na ulice da militantno izraze nezadovoljstvo nepravdama sistema i društvom koje iz njih proističe. Nakon godina maltretiranja od strane policije, škola, obdaništa i drugih državnih institucija, policijsko ubistvo jednog starca u predgrađu Husbi bila je kap koja je prelila čašu punu žuči.

Iz noći u noć, gnevni ljudi se vraćaju na ulice i bune protiv svega što ugnjetava i uništava njihove živote. Tako su, tokom poslednjih pet noći – u Stokholmu i okolini – kamenjem ili vatrom napadnute 4 policijske stanice, obdaništa i škole. Spaljeno je oko 100 automobila, a panduri su zasipani kamenicama.

Za nas to nisu očajnički, bezumni, neredi. Za nas su to ciljani napadi na različite oblike autoriteta! Autoriteta koji, od detinjstva, primorava ljude na bilo koju vrstu upotrebljivosti, od obdaništa do škole. Od fizičkog izgleda do stanovanja i posla. Autoritet koji  sva buntovnička razmišljanja pokušava ugurati u kostime konformizma. Međutim, konačno, u ovom usranom sistemu jednostavno nema dovoljno mesta za sve bez obzira koliko kostim dobro stoji. Stoga nismo iznenađeni što sada izbijaju debate o neuspeloj integraciji, lošem obrazovanju i lošim radnim perspektivama ljudi iz pregrađa. Ali ove diskusije nisu naše jer možemo i bez državnih “donacija” u obliku integracija, obrazovanja i rada,  što ne znači ništa drugo do društvenu pacifikaciju, kao što možemo i bez državnih “donacija” u obliku nadzora i policije.

Represija i mir su dve strane istog novčića – lažne slobode.

Čista slika socijalne Švedske počinje da se raspada! Konačno! U pacifikovanoj zemlji poput Švedske, gde se čak i DIY sceni (eng. do it yourself, uradi sam) daje državni novac za kupovinu skvotiranih kuća od grada u cilju očuvanja “socijalnog mira” i izbegavanja otpora, fasada počinje da se raspada i stižu odvratni državni rasizam, svakodnevno maltretiranje i sada neverovatno licemerni medijski diskurs o takozvanoj “urbanoj nižoj klasi” koji traje već danima.

Drago nam je zbog svih buntovničkih dela kojima se pljuje u lice sistema! Konačno, i mi smo zatočeni u kavezu koji se naziva demokratijom! Mrzimo ovu državu i sve one koji je podržavaju.

Solidarnost sa svim pobunjenicima!
Najlepše želje i snaga pobunjenicima u Švedskoj!

Za Anarhiju!

(maj 2013.)

Atina: Razbijeno nacističko gnezdo u ulici Pipinu

Dana 16. maja 2013. godine, grupa drugova razbila je stakla kafea u ulici Pipinu u centralnom atinskom naselju Ajos Pantelejmon, kao minimalni akt napada i solidarnosti.

Akt napda zbog rasističkih, emetičnih izjava na video snimku koji je napravljen u tom kafeu, a koji je emitovan na informativnim kanalima. Ova prodavnica je služila i dalje služi kao centralna tačka i mesto okupljanja lokalnih članova “Zlatne zore” (poput Vuldisa) i drugog nacionalističkog šljama.

Čin solidarnosti sa imigrantima u širem području koje fašisti često napadaju u pogromima podržanim i od strane fašista u uniformama.

Želimo da bude jasno da svi oni koji ih goste, svi koji tolerišu i sarađuju sa ovom vrstom nasilnika treba da budu spremni da plate cenu svojih izbora.

Ne zaboravljamo. Ne opraštamo.

izvor

RadioAzione (Italija): Pronađeni presječeni telefonski kablovi telefonske i ADSL linije

Teseo_Labirinto

Jučer popodne [9. maja] dok sam pokušavao raditi na blogu RadioAzione primijetio sam izostanak adsl veze. Ni telefon nije funkcionirao. No, ništa neuobičajeno budući da je i to jedna od mana tehnologije (jedna od mnogih, premda je ona sama po sebi velika mana). Nazvao sam operatera s kojim imam ugovor o telefonu i adsl-u, ali po njima je sve bilo ok. Nakon što sam im više puta ponovio da nije uopće ok, jutros su poslali servisera. Nakon kontrole telefonske centrale u ulici (na koju su spojeni svi stanovnici kvarta) serviser je otkrio jedan presječen telefonski kabel… ne odvojen… presječen…

Vrata centrale nisu čak ni bila nasilno otvorena…

Među stotinama korisnika, trebali su presjeći kabel baš ove veze? Da je netko želio ošteti telefonsku centralu ne bi presjekao samo jedan kabel, nego bi presjekao sve ili barem većinu njih. Da ju je netko htio oštetiti bio bi forsirao vrata centrale, ne bi ključem otvarao.

Mislim da se nije radilo ni o nezgodi ni o slučajnosti, s obzirom na atmosferu u gradu u posljednje vrijeme. U međuvremenu smo pronašli i “Arijadninu nit”*, ali pisana i radio kontrainformacija idu dalje, u nadi da će se i dalje slaviti, kao što je to bilo prethodne godine kada su umrli tužitelj Pier Luigi Vigna [dugogodišnji progonitelj anarhista] i Antonio Manganelli, glavni ravnatelj policije, bivši načelnik Policijske uprave Napoli ili bolje reći bivši načelnik onih koji su najvjerojatnije presjekli kabel RadioAzione…podsjećajući ih da će ih naš smijeh pokopati!

RadioAzione

* Minos (talijanska pravda), vidjevši da je u opasnosti život njegovog Androgeusa (Države-Kapitala), odluči zatvoriti Minotaura (čudovište polučovjek polupandur) u labirint. Minos je zato svake godine, iz osvete, odlučio slati desetak anarhista u labirint da nahrani minotaura. Ali, Arijadna (solidarnost) poklonila je svakom od njih klupko vune kojim će im pomoći da izađz iz labirinta. Minotaur je u više navrata pokušao presjeći tu nit, ali bezuspješno…Kraj priče je svima poznat…

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Čile: José Miguel Sánchez, pismo svim drugovima i ilegalnim akcijskim grupama čitavog svijeta

venganza-e1366111503552

Svjesnim umovima koji se bore na ulicama diljem svijeta…

Tako je naivno razmišljati o jednoj sveopćoj pobuni kad znamo da su se siromasi stoljećima podčinjavali normama i bili pasivni robovi-nadničari, pasivnih tijela, i na taj način obogaćivali vladajuću klasu, koja nameće norme i zakone u svrhu osobnog obogaćivanja uz suglasnost naroda naviknutog na pokornost do razine gluposti, stalno očekujući mrvice u zamjenu za svoju pokornost.

Gdje su pobunjenici?… U zajednicama, kvartovima, fakultetima, srednjim školama itd. Koliko je njih spremno na borbu u svim svojim aspektima?…uvijek samo nekoliko. Međutim, potrebno je rasti u odlučnosti i uvjerenosti, zato što znamo da buržoazija je i bit će snažan i moćan neprijatelj. U klasnoj smo borbi brojniji, ali oni mogu računati na autorizaciju i zaštitu države, dakle posjeduju vrhunsku tehnologiju, uz servilnu zaštitu ulizice policajaca i svega što im je na raspolaganju. Oni nadziru i čuvaju svoje vlasništvo noktima i zubima, ali mi bi trebali upotrijebiti sva sredstva da bi ih uništili.

Mi posjedujemo najbitniji razlog za njihov poraz, a to je želja za potpunom slobodom, za oslobođenjem od bilo kakvog oblika autoriteta kojem se treba pokoravati. To je veće od ičega. Ako smo uvjereni da smo u klasnom ratu, trebali bi se pripremiti na sve i biti spremni na upotrebu svih elemenata i akcija da bi porazili povlaštenu klasu i njenu Moć. Svatko bi, također, trebao biti svjestan opasnosti koju akcija povlači za sobom, kao što su to zatvor i smrt, svatko od nas bi trebao biti svjesna individua i djelovati s tim u skladu.

“Ni Boga, ni zakona, ni države.
Svaki čovjek jedna Vojska,
nitko se nikom ne pokorava.
Ni oltara, ni kazni, ni zastava
za koje bi se robovi
mogli svezati…”

Stihove je recitirala Catalina Solís Gutiérrez, 90 godina (2012.), kćer Osvalda Solís Sota, anarhosindikalista kojeg su policajci ubili 27. decembra 1932.

José Miguel Sánchez

izvor: 325
biografija https://waronsociety.noblogs.org/?p=5740

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

"Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija"
“Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija”

Naši dani prolaze, naše noći ne.

Trčimo ka našem bekstvu, dok se oko nas odvija čitava potera. Iza nas je predodređeni život, izrezbaren rukama vladara sa ciljem da internalizujemo pokornost kao objektivno stanje, da moralno legitimiše sisteme zakona i pravila, da individuu izjednači sa statističkom logikom brojeva. Ispred nas, svet naših „utopijskih“ fantazija osvojen samo nasiljem. Jedan život, jedna šansa i odlučni izbori.

Zagledajte se u prazninu između oblaka i skočite, jer pad nikada nije bio sigurniji izbor.

U petak 1.2.2013., zajedno sa grupom drugova izveli smo dvostruku pljačku, ATE banke i pošte, u Velventu, Kozani. Smatramo da je analiza operativnog dela pljačke, do izvesne mere, od određene važnosti. Prvenstveno da bismo ukazali na sve aspekte ovog napada, izbore koje smo napravili, greške koje smo napravili kao i razloge koji su nas do njih doveli:

Continue reading Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

Non-Fides.fr (Francuska) – “Ništa za reći”: Zato što odbijamo sudjelovati u našoj represiji

WildBirds
Već se dvije godine vodi istraga o “kleveti protiv javnog službenika” i “poticanja na počinjenje kaznenog djela, bez učinka”, zbog letka “Noćni korespondenti[1]: agenti rata protiv siromašnih“, objavljenog krajem 2010. najprije na web-siteu Inymedia, a zatim i na drugima, kao što su Non Fides  i Retour à Belleville.

Međutim, letak je nadasve masovno distribuiran u brojnim kvartovima sjevero-ističnog Pariza.

Tijekom istrage smo često dobivali pozive (najprije putem obične pošte, onda preporučene, a zatim nas je na mobitel zvala i sudska policija), koje smo sve redom ignorirali, ali i nama bliske osobe je policija pozivala i ispitivala.

Budući da smo odbili surađivati s policijom, krenuli su s pretresima. Najprije je pretresen Danov dom, 15. maja 2012., a zatim i Olivierov, 22. januara 2013., zaplijenili su nam kompjuter, USB memorije i jedan vanjski hard disk. Do tada nismo još bili pod istragom, ali sada nas sutkinja Maïa Escrive poziva na “prvo pojavljivanje zbog pokretanja istražnog postupka”.

Oliviera se tuži za objavljivanje letka na web-siteu Non Fides, a Dana osim za objavljivanja na Non Fides i na Retour à Belleville i za autorstvo članka.

Continue reading Non-Fides.fr (Francuska) – “Ništa za reći”: Zato što odbijamo sudjelovati u našoj represiji

Atina: Preuzeta odgovornost za napad na policijsku stanicu Akropolj u znak sećanja na Lambrosa Fundasa

acropoleos_molotovs
“Svi ljudi sanjaju, ali nejednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim kutcima svojih umova, bude se danju kako bi otkrili da je sve to bila samo gola taština; ali oni koji sanjaju danju opasni su ljudi, jer oni svoje snove mogu sanjati otvorenih očiju i ostvariti ih… “

(T.E. Lorens)

I tako, inspirisani snovima o BESU, ali iznad svega SEĆANJEM, u ranim jutarnjim časovima 10. marta 2013. godine napali smo policijsku stanicu Akropolj, uhvativši bez garda gomilu pandura iz tog kraja.

Razloga je mnogo, ali gubitak Lambrosa Fundasa veći je od svih.

Prošle su već tri godine od te noći 10. marta kada je Lambros Fundas, meso od mesa anarhističkog pokreta i član “Revolucionarne borbe”, pao tokom oružanog sukoba sa svinjama iz grčke policije u naselju Dafni u Atini.

Njegov život i smrt su primer koji nijedan borac za slobodu nikada neće moći zaboraviti. Ne možemo dopustiti da prolivamo suze za našim mrtvim drugovima, ali imamo odgovornost da učimo iz vere, posvećenosti i doslednosti njihove borbe. Nosimo odgovornost da svim sredstivma odajemo počast sećanju na Lambrosa Fundasa, razmišljajući o putanji njegovog političkog puta, akcijama, pa samim tim i njegovom životu.

Neka ruke posegnu i podignu njegov pištolj. Mi, kao još jedan a svakako ne i naš poslednji oproštaj sa njim, kažemo:

Lambros, revolucionari će nastaviti da uzgajaju cvet koji je tog jutra procvetao u naselju Dafni, sve do POBEDE…

LAMBROS FUNDAS!

sve se nastavlja…

izvor

Italija – Alfredo Cospito: pismo Vatrenim Ćelijama

caminoDragi drugovi, draga drugarice, Vaše me pismo ispunilo radošću i snagom. Imao bih mnogo toga da kažem, ali napisat ću samo nešto. Drugovi/arice u zatvoru mogu pridonijeti analizom i pružati dodatne alate drugovima/aricama koji su vani. Osim pobune i nepomirljivosti u zatvorima, borba se nastavlja, a vi nam dajete primjer vašim otporom. Komunikacija se može odvijati samo kroz djelovanje, ne smijemo dozvoliti da nas zastupaju rječiti profesionalci, od životne je važnosti da vijesti i ideje putuju svijetom, ali trebamo svakim sredstvom izbjeći birokratizaciju jednog procesa koji treba ostati odvojen od stručnjaka informacije. Projektualnost treba biti zajednički proizvod djelovanja drugova/arica vani i analize drugova/arica zatvorenika.

Javna tribina o kontrainformaciji koja će se održati u Solunu je vrlo važna, uvjeren sam da ćete u vašoj intervenciji navesti i ovu moju primjedbu. Što ne znači, naravno, da “kontrainformacija”, web sajtovi i blogovi, nisu važni, ali to je nešto drugo. Ne smijemo brkati kontrainformacijsku praksu s direktnom akcijom. Najveću težinu zauzima dosljednost u riječima sestara i braće u ratu. U takozvanom “socijalnom anarhizmu” se sve vrti oko “skupštine”, koja postaje vježbaonica autoritarizma, humus iz kojeg izrastaju vođe i vodiči čiji je jedini cilj autoreferencijalnost. Anarhistički politikanti čine sve kako bi ugušili već u začetku novo koje napreduje. Novo koje napreduje je konkretizacija neformalne organizacije, mada neki insurekcionalisti uporno tu organizaciju uvijaju u beskorisne teoretske apstrakcije, u političke računice, u stalna posredovanja u potrazi za građanskom podrškom, koja zapravo izobličuje svako revolucionarno značenje. Moć odlučivanja koju anarhistički vođe posjeduju zbog svoje karizme unutar skupštine, rasplinut će se kroz govor akcije, a grupa afiniteta i individualno djelovanje će ponovno zadobiti na snazi. “Realistima”  anarhizma preostaje samo kontrastiranje novoga potičući sve više “socijalne borbe”, u potrazi za “narodnom potporom”, koju mogu zadobiti samo progresivnim poricanjem svega što je anarhističko i istinski insurekcionističko. Zahvaljujući Vašim tekstovima pojmovi kao što su nihilizam i anti-socijalni anarhizam šire se svuda. Dug put je pred nama, ali smjer je ispravan. Vaša me hrabrost ispunjava ponosom. Iz zatvora ove ćelije, Olga, moj te osmjeh pozdravlja. Moje tijelo je vaše tijelo, moja krv je vaša krv.

Uvijek za anarhiju.

Alfredo Cospito

izvor

Torino, Italija: Akcija protiv Crvenog križa u znak solidarnosti sa pobunjenim zatvorenicima u centru za azilante

Hladno nedjeljno jutro na Crvenom križu, 24. februara, u znak solidarnosti sa pobunjenim zatvorenicima u centru za azilante. Zatvoren plin Crvenog križa u ulici Bologna i zacementiran slivnik.

Sloboda za zatvorenike uhapšene zbog nedavnih pobune.

izvor / više informacija: 1, 2, 3

Mantova, Italija: ALF zapalio kamion za prijevoz mesa

Italy_meat_Nov12

Viadana, Mantova (Italija)

Preuzimamo odgovornost za požar koji je izbio kasno navečer 27. novembra 2012. i potpuno uništio dva kamiona za prijevoz mesa poduzeća Martelli. Preskočili smo ogradu i aktivirali 5 zapaljivih naprava s fitiljem. Šteta je procijenjena na oko 400-500.000 eura. Ovom smo akcijom željeli napasti mesnu industriju, utemeljenu na patnji i profitu. Ne minimalna šteta, nego maksimalno uništenje!

A.L.F/Nemilosrdni gadovi

izvor

Italija: Komunikej bloga Culmine čileanskim anarhistima

cropped-culmine-e1361633190594

Kao što se desilo vama s takozvanim “Slučajem Bombas” isto se sada dešava nama s operacijom “Ardire” [“Odlučnost”]. Ovih dana saznajemo da smo, između ostalih, i pod istragom zbog navodnog “financiranja čileanskih anarhista”.

Istina je da smo, svojevremeno, stavili na raspolaganje naš tekući račun, kao oblik konkretne solidarnost s drugovima pod napadom čileanske države.  Učinili smo to javnim komunikejom i učinili bi to, bez dvojbi, ponovno. Neće nikada uspjeti zaustaviti konkretnu solidarnost među anarhistima/cama, ni rešetkama ni zatvorskim odjelima visokog nadzora.

Snažan pobunjenički zagrljaj,
Elisa i Stefano, 14.02.2013.

Elisa di Bernardo, c/c Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, 00156 Roma, Italia

Stefano Gabriele Fosco, Via Casale 50/A, 15122 San Michele (AL), Italia