Category Archives: Vesti

Letak u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom

gabriel

ANARHISTIČKA SOLIDARNOST PROTIV POLICIJSKE EUROPE I SVIH AUTORITETA

Talijanska je država 13. juna 2012., nakon nekoliko različitih operacija protiv drugih anarhista, pokrenula val represije nazvan “Ardire” [Odlučnost] protiv brojnih anarhista, sveukupno 40 pretresa, 24 istrage protiv pojedinaca i 8 uhapšenih. Ovaj put je država željela da represija poprimi širu dimenziju optužujući i drugove već zatvorene u različitim zatvorima Europe, uključujući Grčku, Švicarsku i Njemačku. Kao i obično, država tvrdi da vidi svoju vlastitu autoritarnu sjenu u osmjehu njenih neumoljivih neprijatelja, pronalazeći uloge kao što su “vođa”, “izvršioc” ili “koordinator” unutar još jednog “terorističkog udruženja”, tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borba i želje za borbom.

Zato se Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, dugogodišnji zatvorenici, nalaze pod ovom istragom, nakon međunarodnog štrajka glađu započetog decembra 2009.

Država ih danas smatra “simbolima i polazišnim točkama jednog novog subverzivnog plana”, čiji bi oni bili “tvorci i promicatelji”.

Nakon dvadeset godina provedenih u španjolskim tamnicama (od kojih 14 u FIES režimu) Gabriel uspijeva pobjeći. Uhapšen je u Njemačkoj 2004. nakon jedne kontrole i naknadne pucnjave s policijom. Odradio je 9 dodatnih godina zatvora u istoj državi. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013., da bi dovršio posljednju kaznu koja ga je tamo čekala, premješten je već 3 puta u manje od 2 mjeseca.

Trenutno se nalazi u zatvoru Valdemoro (Madrid). 16. aprila pozvan je na Nacionalni Sud da bi mu bio uručen “Europski nalog za uhićenje” koji je izdala Italija u martu 2013., u okviru operacije “Ardire”. Gabriel je odlučno odbacuje navedenu mjeru. Ako procedura bude potvrđena, morati će se pojaviti pred 3 suca oko tjedan dana kasnije, ali ovaj put na javnoj raspravi [1].

Očito je da je ovom nalogu protiv Gabriela cilj ekstradicija u odjel talijanskog zatvor u Ferrari, izgrađenog izričito za pokoravanje anarhista i gdje se već, u izolaciji, nalaze brojni drugovi. Ali, u načelu radi se o upozorenju upućenom svima. Zato što glave moraju biti pognute, glasovi ušutkani i oči zatvorene. No, to je upozorenje na koje se mi nećemo nikada obazreti. Usred zatvorenika ovoga svijeta, izvlačimo našu snagu i iz nesudjelovanja, iz pobune, iz odbijanja svih obaveza koje bi željeli da poštujemo te iz stalnog konflikta s institucijama. I nastavljamo sve to štiti, i mada ne možemo pobjeći iz ove realnosti ipak ćemo je i dalje napadati iz svih mogućih uglova. Sami ili u dobrom društvu, danju i noću, akcijama i riječima.

Sada talijanska država zahtjeva izručenje Gabriela Pombo da Silve kako bi mogla nastaviti obavljati svoj prljavi posao. Moćnici dobro znaju uskladiti vlastite interese; pokažimo da im se i mi možemo suprotstaviti našim oružjem, oružjem solidarnosti s obje strane zidova, među zatvorenicima društvenog rata koji također ne poznaje granice.

Protiv Gabrielovog premještanja u Italiju.

Protiv svih država, njihovih kaveza, njihove policije, njihovih sudova i njihovog mešetarenja zatvorenicima!

Sloboda za sve!

Nekoliko anarhista internacionalista
13. april 2013.

[letak napisan povodom različitih javnih inicijativa u Španjolskoj u znak solidarnosti s Gabrielom Pombo da Silvom]

[1] 16. aprila 2013. Gabriel se pojavio pred Nacionalnim Sudom (posebni visoki sud u Španjolskoj), odbijajući da se prilagodi lažnim atributima zakona, kao što nevinost i krivica. Izgleda da Europski nalog za njegovo uhićenje za sada ne može biti izvršen. Gabriel je i dalje čvrst i nepokolebljiv. Za sada nije zakazana iduća rasprava.

Ferrara, Italija: Sergio Maria Stefani, saopćenje povodom prekida štrajka glađu

fist

29. januara 2013. započeo sam štrajk glađu, nakon što mi je Milanski sud (koji je preuzeo predmet nazvan “Operacija Ardire”) zabranio posjete moje partnerice Katije. Otkad sam u zatvoru, već skoro osam mjeseci, vidio sam je samo tri puta, sveukupno tri sata.

14. marta, odnosno na 45. dan štrajka glađu izjavio sam da ga prekidam. Posljednjih dana moje zdravstveno stanje je postalo kritično, rizik trajnih oštećenja i čak hipoglikemijske kome bio je konkretan, zato sam odlučio da ne obradujem neprijatelja takvim poklonom. Nadam se da neće nitko ovo shvatiti kao poraz. Uvijek sam bio uvjeren, kako vani tako i u zatvoru, da je pojedinac u samom trenutku kad se odluči na djelovanje, na borbu, na napad već odnio pobjedu, koja, daleko od ikakve logike efikasnosti ili kvantiteta, znači krenuti vlastitim individualnim putem oslobođenja. I dalje vjerujem u direktnu akciju, u izbore kojih se neću nikada odreći, a pojam mučeništva i predaje oduvijek su mi bili tuđi. Borba me ispunjava radošću i govori mi gdje se nalazi moje srce dok mahnito kuca tijekom akcije. Zato želim zahvaliti samo nekoliko drugova koji su, mada vani, bili uz mene, bez sažaljevanja; braćama i sestrama čitavog svijeta koji su me hranili i davali snage plamenovima, i za revolucionarnu solidarnost koju su mi iskazali svojim napadima; mojim “suučesnicima” ratnim zatvorenicima u odjelu AS2 [visoke sigurnosti] u Alessandriji, Ferrari i u drugim krajevima svijeta, bili ste mi bliski, vaše riječi nisu nikada zvučale isprazne i vezan rame uz rame s vama, nisam nikako mogao pasti.

Želio bih zahvaliti brojnim drugovima, ali moja je borba bila usamljena, zanemarena, a možda čak i namjerno zataškana. Dobro znam da sam vrlo nezgodan kao predmet solidarnosti, ne iznenađuje me. No, kritika je potrebna da bi se kročilo naprijed, da bi se ponovno naoštrile stare oštrice već isukane, ili pak kovale nove, i zato sam zadovoljan što su se mnogi drugovi, u posljednje vrijeme, podvrgnuli samokritici o nepostojanju solidarnosti s revolucionarnim zatvorenicima, te se nadam da će se iz ovih razmatranja roditi novi prijedlozi.

S moje pak strane želim istaknuti moju volju za nastavak borbe koristeći ovu priliku da objavim namjeru za ponovno pokretanje projekta jednog novog Anarhističkog Crnog Križa. Već mjesecima nekoliko nas raspravlja o potrebi jednog sredstva solidarnosti, koje bi tu solidarnost obilježilo značenjem kojeg bi ponovno otkrili, naglasili, proživjeli: solidarnost mora biti revolucionarna.

Naposljetku, nakon četvrtog štrajka glađu, ja još jednostavno vjerujem da je pobuna ispravna.

“Riječi nas ne mogu spasiti.
Riječi ne mogu raskinuti lance.
Samo nas akcija čini slobodnima.
Uništimo ono što nas uništava.”

Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italy

izvor

Čile, Temuco: represija nad čileanskim anarhistima

Temuco. Jučer ujutro 28. marta, policija je izvršila brojne pretrese, među kojima i dva okupirana prostora, Espacio Pandemia i Biblioteka Amanecer. Sud, policija i štampa tvrde da su tijekom pretresa pronađeni aparati za gašenje požara, barut, tajmeri, plin butan i priručnik za izradu eksplozivnih naprava. Navode da je pronađen i tekst kojim se preuzima odgovornost za jedan napad.

Mnogi su drugovi uhićeni samo što nisu htjeli reći ime policajcima. Dva ili tri druga su uhićena pak za posjedovanje oružja i možda će biti optuženi za terorizam.

26. marta, to jest dva dana ranije, drugovi iz Espacio Pandemia objavili su tekst u kojem kažu da policija već dva mjeseca nadzire njih kao i njihov prostor. Gadovi u uniformama u više su navrata pitali stanovnike kvarta što tu drugovi rade i što organiziraju, ali nisu nikada dobili odgovor. Javni tužioc koji vodi slučaj je Paredes Cristian.

Continue reading Čile, Temuco: represija nad čileanskim anarhistima

Grčka: Napad na Indimedija Atina i radio 98fm

Molimo prošitire ovu vest: napadnuti su Indimedija Atina i slobodni radio 98fm.

U petak 12. aprila u 13h – demonstracije na centralnom trgu kampusa Zografu, Atina.

Saopštenje kolektiva Indimedija Atina:

Represija neće proći!

U četvrtak 11. aprila 2013., tri kontrainformaciona medija antagonističkog pokreta (athens.indymedia.org, radio 98FM i radio Entasi) našla su se na udaru državne represije.

Nakon pritisaka od strane tužioca, prekinuta im je veza ka Internetu.

U vreme kada se celo društvo bori čak i za dah, usled finansijske, političke i društvene represije, manja ili veća čvorišta lokalnih borbi, manje ili veće radničke borbe, osvežavaju  i ulivaju nadu; oni su ti koji nose iskru revolucije, koji inspirišu i seju subverzivne, radikalne ideje za rušenje, jednom za svagda, ovog sveta eksploatacije…

Baš u ovim trenucima, zato što su pravi teroristi prestravljeni društvenim otporom, vlasti pokušavaju da nametnu komunikativno mračnjaštvo mainstream medija.

Ućutkivanja i represija kontrainformacionih medija neće proći sa sitnim slovima na poslednjim stranicama njihovih prljavih novina i stanica.

Naš odgovor će premašiti smešne proslave fašista i onih na vlasti. Kontrainformacioni mediji su naši mediji, oni su glas naših borbi koji nam pokazuje put ka svetu koji želimo.

Pozivamo sve one koji se bore i pružaju otpor na protestno okupljanje u petak 12. aprila na trgu kod Politehničke škole, Zografu.

izvor

Atina: Slučaj “Revolucionarna borba” – petoro anarhista osuđeno u prvostepenom postupku

rage

Dana 3. aprila 2013. godine doneta je presuda u slučaju “Revolucionarne borbe” koja je blago poboljšana u odnosu na inicijalni predlog javnog tužioca. Odluka suda u slučaju Revolucionarne borbe:

Optuženi koji su negirali učešće u organizaciji

– Oslobađajuća presuda od svih optužbi za Mari Berahu, Sarantosa Nikitopulosa i Kostasa Kacenosa primenom principa in dubio pro reo (nap. prema ovom principu ukoliko sudija ima bilo kakve sumnje da je optuženi zaista učinio krivično delo, mora da presudi u korist optuženog)

– Osuđujuća presuda za Vangelisa Statopulosa i Hristiforosa Kortesisa zbog navodnog učešća u organizaciji.

Optuženi koji su priznali učešće u Revolucionarnoj borbi

– Oslobađajuća presuda za Nikosa Maziotisa, Polu Rupu i Kostasa Gurnasa od optužbi za “upravljanje terorističkom organizacijom”.

– Osuđujuća presuda za Nikosa Maziotisa, Polu Rupu i Kostasa Gurnasa za “jednostavnu sinergiju” u akcijama Revolucionarne borbe (bez trunke dokaza o njihovoj umešanosti u konkretnim akcijama, već primenom nacističkog principa zajedničke odgovornosti)

Da sumiramo, član Revolucionarne borbe Nikos Maziotis osuđen je na 86 godina zatvora; odnosno, spajanjem kazni na 50 godina. Članovi Revolucionarne borbe Pola Rupa i Kostas Gurnas osuđeni su na po 87 godina zatvora; spajanjem kazni na po 50 godina i 6 meseci. Maksimalna zatvorska kazna u Grčkoj iznosi 25 godina (obično se odsluži ili kao puna kazna ili prilagođena zatvorskim dnevnicama, ili nakon završetka 3/5 zatvorske kazne, kada zatvorenik može dobiti uslovno puštanje pod određenim uslovima).

Vangelis Statopulos i Hristoforos Kortesis su osuđeni na kazne od 8, odnosno 7 godina zatvora. Spajanjem kazni Vangelis Statopulos je osuđen na 7 godina i 6 meseci.

Pored toga, svih petoro osuđenih anarhista su, sudskom odlukom, lišenih političkih prava (troje anarhista koji su priznali učešće u Revolucionarnoj borbi na pet godina, a Vangelis i Hristoforos na tri godine), kao i nesuspenzivno dejstvo žalbe.

Nikos Maziotis i Pola Rupa se nalaze u bekstvu, a Kostas Gurnas, Vangelis Statopulos i Hristiforos Kortesis su odmah odvedeni u zatvor. Poslednji trenuci suđenja bili su militantni slogani publike i stisnute pesnice za trojicu anarhističkih boraca.

Solidarnost sa svim anarhistima zatvorenim ili progonjenim od strane grčke države! Borba za slobodu je daleko od kraja.

Živela Revolucionarna borba!

Italija: Poziv na solidarnost s anarhistom Sergiom, uhićenim tijekom operacije “Ardire” [Odlučnost], Giulia Marziale puštena iz pritvora

bath

Sergio se bori, mi se borimo!

Sergio Maria Stefani štrajka glađu od 29. januara. Odlučio je upotrijebiti svoje tijelo kao sredstvo borbe zato što je ono jedno od malobrojnih sredstava na raspolaganju među zatvorskim zidovima. Izvan zatvora su, naprotiv, sredstva mnogobrojna i svakome na raspolaganju, a čak su i direktnija nego što izgledaju.

Ako je Sergio sve ove protekle dane vodio gotovo usamljenu borbu, ne smijemo dozvoliti da se tako nastavi: zatrpajmo niže navedene adrese pismima, faksovima i mailovima. Malim, ali uzastopnim gestama trebamo poručiti Sergiovim krvnicima da naš drug nije usamljen, da znamo zašto se bori te da je njegov problem istovremeno i naš! Možemo biti reski: dovoljno je poslati mail ili fax, telefonirati i reći da znamo što se zbiva, da znamo tko je odgovoran za torture našeg druga, da smo svjesni borbe koju on vodi unutar zidova njihovih zatvora.

Svatko može to učini u ovom bijednom svijetu ispunjenom kompjuterima, telefonima i poštanskim uredima.

Tribunale di Milano (Sud u Milanu)
Via Freguglia, 1 – 120122 MILANO, Italija
Tel: 0039/02 – 5436 (centrala)
Faks: 0039/02 – 59902341
e-mail: tribunale[dot]milano[at]giustizia.it

Ovo je samo jedan od oblika naše solidarnosti, neka svatko svojim željama i kreativnošću iskoristi arsenal na raspolaganju.

SERGIO SLOBODAN, SLOBODNI SVI!

Adresa: Sergio Maria Stefani, c.c. via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Nekoliko solidarnih

izvor

***

Đulija Marcijale puštena iz pritvora u pretkrivičnom postupku

Nakon Katje Di Stefano i Paole Joci, i Đulija Marcijale puštena iz zatvora!

Sud je nakon saslušanja koje je održano u petak 15. marta, i u utorak 19. marta poništio odluku niže sudske instance i naredio puštanje Giulie iz zatvora i prebacivanje u kućni pritvor. Giulia je tako uspela da izađe iz zatvora Rebibija, a odvedena je u kuću njenih roditelja u blizini grada Teramo.

Petoro drugih anarhista se trenutno nalazi u zatvoru i čeka na suđenje u okviru slučaja “Ardire”. Pisma solidarnosti možeš poslati na sledeće adrese:

Elisa Di Bernardo
C.C. Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, IT-00156 Roma

Sergio Maria Stefani, Giuseppe Lo Turco,
Alessandro Settepani, Stefano Gabriele Fosco

C.C. Via Arginone 327, IT-44122 Ferrara

Grčka: tekst anarhokomunista Tasosa Teofiloua iz zatvora Domokos

Ovaj je tekst napisan 24 sata prije magičnog bijega iz zatvora Trikala 22.03.2013.*

Vjerojatno postoji određeni interes za osvrt na posljednja dva pokušaja bijega iz zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj, jedan helikopterom iz zatvora u Trikali, drugi jednim malim “blefom” iz zatvora u Malandrinosu.

U prvom slučaju policija nije oklijevala, kako bi konsolidirala nultu stopu tolerancije, dovesti u opasnost na desetine osoba, samo da bi spriječila bijeg, čin koji predstavlja prekršaj a ne zločin…

U drugom smo slučaju vidjeli što može postići zatvorenik kad prikaže jedan običan radio kao daljinski upravljač bombe (!), kada mehanizmi primjene zakona znaju da se ne šali sa svojom slobodom. Mada na koncu nije uspio pobjeći, ipak je 24 sata držao na nogama čitav zatvor, s jednim jedinim oružjem: svojom odlučnošću.

Međutim, značenje ova dva slučaja leži u drugačijem poimanju bijega, u njegovoj promjeni na individualnom nivou zatvorenika. Sve do kraja devedesetih godina pobuna i bijeg su bila dva gotovo uzajamna pojma. Pobuna je obično proizlazila iz pokušaja masovnog bijega. Zatvorenici jednog zatvora nastojali su zajedno pobjeći. Neki su uspjeli, druge su panduri ranili tijekom bijega, dok su se ostali vratili nazad i zapalili zatvor. Razloge ove promjene trebamo tražiti s jedne strane u modernoj tehnologiji i u arhitekturi represije, a s druge u neviđenom individualizmu modernih zatvorenika.

Moderni su zatvori izgrađeni tako da postignu najveću moguću kontrolu, koristeći oba načina, fizički i elektronski. Telekamere na svakom uglu, savršeno naciljane ruke bez ikakvog prirodnog elementa. Vrata koja se otvaraju samo elektronski, iz kontrolne sobe. Čak ni krov – bitan detalj – primarno sklonište pobunjenih zatvorenika, nije dostupan na bilo koji način.

S druge pak strane promjena sastava zatvorenika, kroz posljednje desetljeće, dovela je do određenih izmjena u samoj percepciji zatvorenika. Populacija zatvorenika se više ne sastoji ni od zločinaca žednih krvi ni od romantičnih razbojnika. Danas je sačinjavanju useljenici iz Afrike i Azije, koji u većini slučajeva ne znaju, ne samo jezik, nego ni zašto su u zatvoru. Sačinjavaju je narkomani koji bi trebali biti u bolnici. Sačinjavaju je sitni uplašeni prijestupnici i dužnici, novi trend grčkih zatvora. Sačinjavaju je “kumovi” i kriminalci noćnog života, koji u zamjenu za male usluge održavaju ravnotežu u grčkim zatvorima, između korupcije i socijalnog mira.

Odnosi među zatvorenicima su lažni, ogavno licemjerni i diplomatski. Igra dominacije koja koči razvoj povjerljivih odnosa, koja smanjuje borbenost, za koju je potrebna solidarnost. Zatvorenici, podijeljeni po nacijama i plemenima, po velikim i malim kaznama za različita počinjena djela, po vlastitim različitostima koje proizlaze nadasve iz droge i malih osobnih interesa, uništavaju svaku borbenu zajednicu koja bi se mogla stvoriti. Na koncu, tko želi afirmirati svoju slobodu treba pokušati sam ili s nekoliko prijatelja. Čini se da je kolektivno rješenje zastarjeli romanticizam koji pripada devedesetima.

A zašto je sve to važno?

Zato što zatvor nije ogledalo društva. To je prije prostor u kojem se koncentriraju njegove funkcije, njegove vrijednosti, njegova tradicija, njegova etika, njegovi problemi. Promatrajući i analizirajući ono što se  događa unutra, sposobni smo interpretirati društvenu inerciju vani.

Helikopteri za bijeg su spektakularni i opravdani, ali ljepši je oganj pobune. Ne smijemo prestati iskazivati poštovanje svima koji su uspjeli pobjeći, kao i onima koji su pokušali, ali ne smijemo ni zaboraviti da naš cilj nije samo letjeti iznad zidova, nego plesati na njihovim ruševinama.

A. Teofilou.
21.03.2013.
sekcija E1 zatvora Domokos

* Dana 22. marta 2013.  desilo se uspešno bekstvo 11 zatvorenika iz zatvora Trikala (njih devetoro se još uvek nalazi u bekstvu, dok je policija dvojicu begunaca uhvatila nedaleko od zatvora).

 

Atina: Izricanje kazni u slučaju “Revolucionarne borbe” 3. aprila 2013.

solidarnost-sa-revolucionarnom-borbom

Poslednje informacije o sudskom postupku koje je objavila “Međunarodna crvena pomoć“:

Tužilac je predložio izricanje kazni Poli Rupi, Nikosu Maziotisu i Kostasu Gurnasu (svi priznali svoje učešće u “Revolucionarnoj borbi”), iako na suđenju nisu predstavljeni dokazi koji bi potkrepili tvrdnje o njihovom učešću u konkretnim akcijama za koje se terete. (Podsećamo da se Pola Rupa i Nikos Maziotis trenutno nalaze u bekstvu). Pored toga i bez ikakvih nedvosmislednih i ubedljivih dokaza, tužilac je predložio i izricanje kazni Sarantosu Nikitopulosu, Vangelisu Statopulosu, Hristiforosu Kortesisu i Kostasu Kacenosu, koji negiraju svoje učešće u organizaciji. Konačno, tužilac je priznao da nikada nije bilo dokaza protiv Marije Berahe (supruge Kostasa Gurnasa) i izjavio da bi ona trebalo da bude oslobođena svih optužbi.

Poziv na solidarno okupljanje ispred specijalnog suda zatvora u Koridalosu:

Suđenje se završava u sredu 3. aprila 2013. u 9h, kada će sud doneti presudu u slučaju Revolucionarne borbe. Sudije će objaviti svoje konačne odluke za Nikosa Maziotisa, Polu Rupu i Kostasa Gurnasa koji su preuzeli političku odgovornost za svoje učešće u toj organizaciji, kao i za Vangelisa Statopulosa, Sarantosa Nikitopulosa, Hristoforosa Kortesisa i Kostasa Kacenosa, druge anarhiste koji su optuženi u okviru istog slučaja, kao i Mariju Berahu (životnu saputnicu Kostasa Gurnasa), koja je takođe optužena u istom predmetu.

Hajde svi da prisustvujemo završetku suđenja i našu solidarnost pretvorimo u udarac protiv države.
Strast za slobodom je snažnija od svih zatvora!

Skupština za slučaj Revolucionarne borbe
kontakt mail: RScase[at]espiv[dot]net

Atina: Novo suđenje protiv anarhističke revolucionarne organizacije “Zavera vatrenih ćelija”

after-ccf-bombingDana 5. aprila 2013. počinje još jedan preki sud unutar ženskog zatvora u Koridalosu u slučaju “Zavere vatrenih ćelija” (podsećamo da je u tok već treće suđenje ZVĆ povodom slanja zapaljivih paketa).

Ovaj novi postupak se bavi 250 bombaških i napada paljevinom ove organizacije (pored ostalih, napadi na kancelarije Zlatne zore, Upravni sud u Atini i zatvore u Koridalosu).

Ukupno 18 drugova i drugarica će ovog puta izaći pred sud: njih devetoro koji su priznali učešće u R.O. ZVĆ, kao i Teofilos Mavropulos, Janis Mihailidis, Dimitris Politis, Konstantina Karakacani, Panajotis Masuras, Stela Antoniju, Aleksandros Mitrusijas, Kostas Sakas i Jorgos Karajanidis.

Naša podrška svim drugovima je bespogovorna, a naše prisustvo u sudu je potrebno.

Sastanak za organizovanje skupa solidarnosti kod zatvorske sudnice Koridalos desiće se u utorak 26. marta 2013. u 19h, u Politehničkoj školi u Atini.

Skupština solidarnosti sa R.O. ZVĆ
i svima koji su gonjeni u okviru istog slučaja

Grčka: Anarhista Vangelis Kucibelas osuđen na 15 godina zatvora

flame

Suđenje anarhisti Vangelisu Kucibelasu počelo je 6. marta 2013. pred mešovitim krivičnim sudom u Larisi. Drug se nalazio u pritvoru gotovo godinu dana, optužen za niz napada paljevinom koje su se desili u gradu Trikala tokom marta i aprila 2012.

Tokom prvog dana suđenja, advokat odbrane je demantovao ranije izjave doušnika Jorgosa Zafirisa koji je svedočio na sudu. Doušnik je priznao da ga je policija naterala da potpiše lažnu izjavu jer je bio uhapšen zbog droge, a panduri su mu rekli da se tako može izvući. Sud je zapretio da će tražiti da se on pritvori zbog krivokletstva, ali se to nije desilo.

Narednog dana, 7. marta, Vangelis je objasnio sudu da postoje čvrsti dokazi da se nalazio drugde (u blizini perfekture) u vreme jedne od paljevina, i da nije bio ni blizu mesta napada, ali su sudije odgovorile da je očigledno da se nalazio  u zgradi perfekture gde je navodno pokušavao da postavi drugu zapaljivu napravu! Vangelis je govorio o političkom značaju tih napada paljevinom (bez obzira ko ih je izveo), sa osvrtom na vladajući politički sistem kao i uspon nacističke partije “Zlatna zora”.

Pored toga, Vangelis je tražio da bude prebačen u drugi zatvor jer je, kako je rekao na kraju svoje izjave, “Trikala zatvor prepun droge; ne mogu više da izdržim.”

Sudije suda u Larisi su donele pogubnu odluku u ovom slučaju bez prihvatanja bilo kakvih olakšavajućih okolnosti. Vangelis je osuđen na 15 godina zatvora, sa pravom žalbe, i kaznu od 300E. Tužilac je na početku zatražio kaznu od 27 godina zatvora, ali je posle pauze u postupku, kazna “smanjena” na 15 godina.

Vangelisovi prijatelji koji su ga faktički podržavali sve vreme, poželeli su mu da ima snage i izdrži u nadi da će ranije izaći iz zatvora i uzviknuli: “strast za slobodom je snažnija od svih zatvora!”.

“Sinergija anarhističkih organizacija Divlja sloboda i Podstrekači socijalnih eksplozija” je nedavno, 13. januara 2013., posvetila uspešan napad zapaljivom napravom na šoping centar u predgrađu Marusi u Atini, Vangelisu Kucibelasu i drugim drugovima anarhistima koji se nalaze u bekstvu ili u zatvoru. Neka se akcije solidarnosti šire i greju srca svih talaca društvenog rata!

Trenutna adresa:

Evangelos Koutsibelas
Krinitsa, Trikala – Mpalkoura Trikalon 42100
4th wing, Trikala prison, Greece

Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

"Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija"
“Živela anarhija, ološu! Solidarnost sa četvorkom iz Kozanija”

Naši dani prolaze, naše noći ne.

Trčimo ka našem bekstvu, dok se oko nas odvija čitava potera. Iza nas je predodređeni život, izrezbaren rukama vladara sa ciljem da internalizujemo pokornost kao objektivno stanje, da moralno legitimiše sisteme zakona i pravila, da individuu izjednači sa statističkom logikom brojeva. Ispred nas, svet naših „utopijskih“ fantazija osvojen samo nasiljem. Jedan život, jedna šansa i odlučni izbori.

Zagledajte se u prazninu između oblaka i skočite, jer pad nikada nije bio sigurniji izbor.

U petak 1.2.2013., zajedno sa grupom drugova izveli smo dvostruku pljačku, ATE banke i pošte, u Velventu, Kozani. Smatramo da je analiza operativnog dela pljačke, do izvesne mere, od određene važnosti. Prvenstveno da bismo ukazali na sve aspekte ovog napada, izbore koje smo napravili, greške koje smo napravili kao i razloge koji su nas do njih doveli:

Continue reading Tekst četvorice anarhista uhapšenih povodom dvostruke pljačke u Velventu, Kozani

Atina: Preuzeta odgovornost za napad na policijsku stanicu Akropolj u znak sećanja na Lambrosa Fundasa

acropoleos_molotovs
“Svi ljudi sanjaju, ali nejednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim kutcima svojih umova, bude se danju kako bi otkrili da je sve to bila samo gola taština; ali oni koji sanjaju danju opasni su ljudi, jer oni svoje snove mogu sanjati otvorenih očiju i ostvariti ih… “

(T.E. Lorens)

I tako, inspirisani snovima o BESU, ali iznad svega SEĆANJEM, u ranim jutarnjim časovima 10. marta 2013. godine napali smo policijsku stanicu Akropolj, uhvativši bez garda gomilu pandura iz tog kraja.

Razloga je mnogo, ali gubitak Lambrosa Fundasa veći je od svih.

Prošle su već tri godine od te noći 10. marta kada je Lambros Fundas, meso od mesa anarhističkog pokreta i član “Revolucionarne borbe”, pao tokom oružanog sukoba sa svinjama iz grčke policije u naselju Dafni u Atini.

Njegov život i smrt su primer koji nijedan borac za slobodu nikada neće moći zaboraviti. Ne možemo dopustiti da prolivamo suze za našim mrtvim drugovima, ali imamo odgovornost da učimo iz vere, posvećenosti i doslednosti njihove borbe. Nosimo odgovornost da svim sredstivma odajemo počast sećanju na Lambrosa Fundasa, razmišljajući o putanji njegovog političkog puta, akcijama, pa samim tim i njegovom životu.

Neka ruke posegnu i podignu njegov pištolj. Mi, kao još jedan a svakako ne i naš poslednji oproštaj sa njim, kažemo:

Lambros, revolucionari će nastaviti da uzgajaju cvet koji je tog jutra procvetao u naselju Dafni, sve do POBEDE…

LAMBROS FUNDAS!

sve se nastavlja…

izvor

Italija: “Tko kome prijeti?” (o pretresima 14. februara 2013.)

bol2
Ujutro 14. februara, u 07:30, policija i DIGOS [politička policija], uz impozantnu pomoć šefa antikriminalnog odsjeka u Trentu, Annu Mariju Ceci, upadaju u domove nekoliko anarhista i slobodara u gradovima Trento, Rovereto, Treviso i Bologna, u potrazi za vrlo opasnim tekstom objavljenim na isto tako opasnom plakatu, na ulicama Trenta prošlog decembra.

Na navedenom se plakatu pojavio isti tekst koji je dijeljen u obliku letka u vezi konferencije održane na odsjeku za Sociologiju, 28. oktobra 2010. Toga je dana nekoliko antimilitarista prekinulo, dimnim bombama i crvenom bojom, predavanje o sigurnosti i o ulozi Italije u “mirovnim misijama”, na kojem su sudjelovali prof.Toniatti, bivši dekan Pravnog fakulteta, i nekoliko vojnih oficira. Zbog te je akcije naš drugar Luca uhićen.

Od tada su se na njega okanili u više navrata: od trenutno hapšenja do “obične” obaveze boravišta, zatim ponovno od kućnog pritvora do zatvora, sve popraćeno
zastrašivanjima, među kojima treba spomenuti prijetnje batinama u policijskoj stanici u Trstu.

Izgleda da netko ne može podnijeti malo crvene boje na svojem čistom odjelu, mada mu nimalo smeta kada se isti uprlja krvlju brojnih ratova u tijeku, u kojima ova gospoda aktivno sudjeluju.

No, vratimo se pretresu.

Čini se da traženi plakat sadrži tešku prijetnju, zločin za koji kazna zatvorom seže do godinu dana.

“Malo boje je najmanje”: to je rečenica koja plaši profesora Toniattija.

Međutim, jedinu prijetnju koju mi vidimo odnosi se na same predavače i na sve one koji surađuju s ratnim mehanizmima, koji prijete osobama nastanjenim na područjima pogođenim ratnim sukobima.

Jedina prijetnja koju vidimo vrši se na osobama koje su primorane bježati pred strahotama rata.

Jedinu prijetnju koji vidimo je ona koja visi nad glavama osoba koje su pobjegle iz ratnih područja bez potrebnih dokumenata i zbog toga riskiraju da budu zatvorene do godinu i po u jednom od brojnih centara za azilante, širom Europe, ili čak da budu poslani natrag i prije nego što stignu.

I snage reda bi, sa svoje strane, željele biti prijetnja, kada se pojavljuju u domovima nekih drugova u potrazi za… plakatom!

U redu, činjenica da nas osobe koji žive od rata smatraju prijetnjom predstavlja nam zadovoljstvo i razlog da i dalje, tvrdoglavi kao magarci, budemo prijetnja gospodarima rata i njihovim lakejima.

Anarhisti iz Trenta i Rovereta

izvor

Italija: Operacija Ardire [Odlučnost] – Paola puštena iz zatvora u kućni pritvor

Naša vatra gori za slobodu

Doznajemo da je Paola, uhapšena prilikom represivne operacije protiv anarhističko pokreta, nazvane Ardire, puštena iz zatvora i da je u kućnom pritvoru sa svim mogućim ograničenjima (zabranjene posjete, telefon, internet itd.).

Ostalih šestoro drugova ostaje u zatvoreno i čekaju na suđenje u okviru istog slučaja (Katia Di Stefano je iz pritvora puštena u decembru).

SLOBODA ZA SVE!

Italija: Tekući račun za potporu Alfredu i Nicoli

Odlučili smo, drugovi i prijatelji, da otvorimo tekući račun za skupljanje priloga, od različitih grupa i pojedinaca, u znak solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Možete, ako želite, u opis plaćanja navesti izravno za drugove ili za troškove suđenja.

IBAN IT10 T076 0101 0000 0101 0767 885, primatelj Paolo Perona

Nicola Gai i Alfredo Cospito su uhapšeni 14. septembra 2012., optuženi za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, djelo koje je počinio nukelus Olga/FAI FRI 7. maja 2012. Nicola i Alfredo se trenutno nalaze u pritvoru u zatvoru San Michele Alessandria, pod režimom AS2 visokog nadzora, i bit će suđeni po čl. 280 [talijanskog krivičnog zakona], to jest atentat u svrhu terorizma, po optužbi javnih tužioca Silvija Franza i Nicola Piacentea, a do danas nije još određen dan suđenja.

Za informacije i kontakte: nidieunimaitres@gmail.com

izvor

Trento, Italija: Informacije o represivnoj operaciji Ixodidae

foco

Sud u Trentu je 27. veljače odbacio optužbe za “zločinačko udruženje u svrhu terorizma”. Javni tužitelj je tražio od 3 do pet godina zatvora, ali krhka kula od karata se urušila. Zato je i Massimo Passamani oslobođen kazne kućnog pritvora. Dan kasnije oslobođen je i drugog kućnog pritvora (na koji ga je osudio sud u Torinu zbog napada na televizijsku ekipu, 29. siječnja 2012., u toku NO TAV borbe protiv izgradnje željeznice za superbrzi vlak), i tako se nakon šest mjeseci ponovno vraća na “slobodu” i u borbw… (ah, naravno, kao i mnogim drugima zabranjen mu je pristup “mjestu zločina”, to jest Val Susi, žarištu NO TAV sukoba).

Ponovno smo zajedno zahvaljujući solidarnosti brojnih drugova, drugarica i svih ostalih koji su bili uz nas. Upućujemo svima njima našu zahvalnost i naše do viđenja, na ulicama i na stazama pobune i uzajamne pomoći. Naše su misli uz drugove i braću u zatvorima.

izvor

Mantova, Italija: ALF zapalio kamion za prijevoz mesa

Italy_meat_Nov12

Viadana, Mantova (Italija)

Preuzimamo odgovornost za požar koji je izbio kasno navečer 27. novembra 2012. i potpuno uništio dva kamiona za prijevoz mesa poduzeća Martelli. Preskočili smo ogradu i aktivirali 5 zapaljivih naprava s fitiljem. Šteta je procijenjena na oko 400-500.000 eura. Ovom smo akcijom željeli napasti mesnu industriju, utemeljenu na patnji i profitu. Ne minimalna šteta, nego maksimalno uništenje!

A.L.F/Nemilosrdni gadovi

izvor

Milano, Italija – Sabotirani bankomati u znak solidarnosti s Nicolom, Alfredom i svim zatvorenicima/ama

liberi_tutti

Milano, sabotirano 9 bankomata bojom i čekićem u znak solidarnosti s Alfredom i Nicolom [Operacija Ardire/Odlučnost] i sa svim anarhističkim zatvorenicima i zatvorenicama. Nema represije bez odgovora, za uništenje ovog društva-zatvora!

izvor

Italija: Komunikej bloga Culmine čileanskim anarhistima

cropped-culmine-e1361633190594

Kao što se desilo vama s takozvanim “Slučajem Bombas” isto se sada dešava nama s operacijom “Ardire” [“Odlučnost”]. Ovih dana saznajemo da smo, između ostalih, i pod istragom zbog navodnog “financiranja čileanskih anarhista”.

Istina je da smo, svojevremeno, stavili na raspolaganje naš tekući račun, kao oblik konkretne solidarnost s drugovima pod napadom čileanske države.  Učinili smo to javnim komunikejom i učinili bi to, bez dvojbi, ponovno. Neće nikada uspjeti zaustaviti konkretnu solidarnost među anarhistima/cama, ni rešetkama ni zatvorskim odjelima visokog nadzora.

Snažan pobunjenički zagrljaj,
Elisa i Stefano, 14.02.2013.

Elisa di Bernardo, c/c Rebibbia Femminile, Via Bartolo Longo 92, 00156 Roma, Italia

Stefano Gabriele Fosco, Via Casale 50/A, 15122 San Michele (AL), Italia

Italija: Alfredo Cospito – pretres u zatvoru i nova istraga

Ujutro 19. februara Alfreda Cospita, zatvorenika u Alessandriji, posjetila je grupica pripadnika ROS-a [specijalne antiterorističke jedinice karabinjera] iz Genove, i obavijestila ga o istrazi koju je protiv njega pokrenuo sud iz Genove, javni tužioc Federico Manotti, članak 280 [teroristički atentat na demokraciju] zbog napada dinamitom u Parmi 24.10.2005., odnosno eksplozivne naprave kraj zgrade RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera], za koji je preuzela odgovornost Federazione Anarchica Informale/Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini. Alfredo odbija dati uzorak DNK, zbog čega je njegova ćelija pretresena te zaplijenjene četkica za zube i žilete. Znamo da Alfredo ismijava ovu, samo jednu u nizu od osveta države nad svima koji se ne pokoravaju. Znamo i da sami policajci javno priznaju kako posjeduju banku DNK subverzivnih elemenata, i da su stoga ovi testovi čista provokacija. Onome tko izvana promatra situaciju nameće se spontano nekoliko pitanja. Zašto sud u Genovi tek 2013. istražuje djelo počinjeno u Parmi prije 7 godina? Zašto baš sada kad se istraga o ranjavanju Adinolfija, što se tiče Alfreda i Nicole, privodi kraju?

Continue reading Italija: Alfredo Cospito – pretres u zatvoru i nova istraga

Italija – Alfredo Cospito prekida štrajk glađu; solidarnost sa Sergiom koji nastavlja

Destroy-what-destroys-you
Danas 18. februara prekidam štrajk glađu zato što sam dobio vijest da ću u martu vidjeti Annu, mada ne vjerujem obećanjima mojeg zakletog neprijatelja. Sergio nastavlja. U znak solidarnosti razbio sam neprovidni panel na zatvorskom prozoru. Zahvaljujem čileanskoj braći i sestrama iz Celula Antiautoritaria Insurrecional Panagiotis Argirou Fai/ Fri, talijanskoj braći i sestrama iz Cospirazione delle Cellule di Fuoco Fai/Fri, koji su me podržali djelima i riječima. Solidarni zagrljaj Marcu Camenishu i Gabrielu Pombo da Silvi.

Samo nas djela oslobađaju. Uništi ono što te uništava.

Alfredo Cospito

Madrid (Španjolska): Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivne naprave u katedrali Almudena

bombazo-1024x675

Božji dom sjeban u Madridu
(četvrtak 7. februara, 13:00 sati)

Dokazali smo da su vaši brlozi ranjivi. Temelji vaše Moći drhtali su pod kilogramima našeg svetog dinamita, u namjeri da naruši vaš sveti socijalni mir koji se uvijek bazirao na ubojstvima i dugogodišnjim izdržavanjima zatvorske kazne. Ovo je osveta. Prekoračili smo granicu straha. Cilj eksplozivnog napada je jasan, napasti burbonsku monarhiju na njenim svetim mjestima. Čitavo njihovo veličanstvo je plod tlačenja, a mi, potlačeni, privest ćemo je kraju ustaničkim revolucionarnim nasiljem. Nećemo pasti u zamku iščekivanja povijesnih uvjeta. Mi smatramo da povoljni uvjeti za napad na Državu, na Kapital i nadasve na trulu kraljevsku fašističku obitelj, postoje. Mi smo odlučni. Mi ne čekamo. Mi djelujemo.

Ne obmanjujemo se pogrešnom idejom da će se uništenje svega što nas tlači odviti kroz djela kao što je ovo. Mi se ne zavaravamo. Mi nismo samozadovoljni. Ovo je propaganda kroz djela, koja postoji već više od stoljeća među buntovnicima i zavjerenicima, kojima je moć mrska. Ovo je poziv na rat bez granica, čitavom našom maštom i energijom kako bi priveli kraju ovaj truli svijet.

Zapalimo zatvore!
Dug život Anarhiji!

Ustanički Komando Mateo Morral

Švicarska – Napad na Glencore i Credit Suisse

gkor2

Ujutro 24.01.2013. napali smo u koordiniranoj akciji raketama izvršnog direktora poduzeća Glencore, Glassenberga, na kućnoj adresi Gehrimoosweg 6 Rueschlikon, i Credit Suisse u Zuerich-Hottingenu. WEF [World Economic Forum/Svjetski ekonomski forum], kapital i njihovi predstavnici su ipak ranjivi!

Dok se svakog januara u Davosu održava susret WEF-a, lokalni militanti trebaju samo birati: na tisuće šefova i ostalih velikih zvjerki se susreću u planinama i utvrđuju trgovanje, izgovaraju krupne riječi kojima prikrivaju nedostatak perspektive svojeg sistema, a svaki od njih zaslužuje barem jedan simbolični napad…

U petoj godini nedavnog vrhunca već kronične krize, iz panoplije neprijateljskih djela predstavnika WEF-a protiv klase, izabrali smo jedan koja sažima na najuvjerljiviji način dominantnu ulogu švicarskog kapitala u degradiranju uvjeta rada i života širom čitavog svijeta: mega-spajanje dvaju divova osnovnih sirovina i rudnika, Glencore i Xstrata, sa sjedištem u Zugu, nakon dugo okolišanja između konkurentskih kapitalističkih interesa, zaista se ostvarila.

Ne smijemo se iznenaditi da su baš radnici i radnice iz rudarske industrije podvrgnuti, u krizi, najgorim napadima. Ako šanse za profitabilna ulaganja postaju sve rjeđa i cjelokupnim kontinentima prijeti bankrot, konkurencija u ovom osnovnom sektoru poprima veliku važnost.

Prvom napadu je, logički, bio cilj izvršni direktor Glencorea, Glasenberg, na kućnoj adresi Gherimoosweg 6 u Rueschlikonu. Glencore je godinama industrijski partner WEF-a. Hobotnica iz Zuga je poznata po svojim gnusnim uvjetima rada (i po svojem biznisu) i po mutnim strukturama poslovanja, koje prolaze kroz podugovorače sa sjedištem na Bahamima. Rudnici Glencorea i njegove partnerice Xstrata prisutni su na svim stranama svijeta.

No, na svim stranama svijeta vode se i borbe protiv Glencorea i Xstrata. Štrajkovi radnika ili borbe domorodaca protiv prijetnje protjerivanja s vlastite zemlje ili – kao u Peruu – gerilske jedinice u oružanoj borbi: u čitavom svijetu narod se bori na različite načine i različitim sredstvima protiv otuđivanja temelja života i rada, a u toj se borbi već zamjećuju zametci solidarne perspektive koja ukazuje na prevladavanje današnjih načina proizvodnje. Mi, ovdje u Švicarskoj, nastavljamo te borbe i tu perspektivu!

Naš drugi napad usredotočio se na Credit Suisse, čije je istaknuto predstavništvo prisutno, naravno, u Davosu. Postoji tisuću razloga za napad na jednu od najvećih i najagresivnijih banaka u svijetu.

Špekulacije s prehrambenim proizvodima, otkazi tisućama zaposlenika/ca, oklade protiv grčkog naroda i drugih naroda itd. Mada ne zaboravljamo sve ove zločine počinjene protiv radničke klase, danas usmjeravamo svjetlost naših raketa protiv jednog posebnog konteksta.

2011. Credit Suisse-u (zajedno sa bankama Meryll Lynch i Morgan Stanley) je povjeren najveći burzovni rast u povijesti. Rast Glencorea. Stručnjaci CS-a za tržište osnovnih sirovina, Thomas Gottstein, Mark Echlin i Simon Crowley, su tada savjetovali Glencore, to jest kako je hobotnica trebala prikazati najljepše lice dobitka pred pohlepnim očima kapitala u potrazi za ulaganjima. Tom je prigodom CS ostvario milijunske zarade.

I, očigledno, intimno prijateljstvo ispunjeno klasnom sviješću. Budući da je ponovno baš CS, kad je bilo u igri mega-spajanje GlencoreXstrate, između ostalog, uz naknadu od 60 milijuna dolara, razradio i najpovoljnije uvjete za Glencore.

Upravo su zbog tih “prijateljstava”, koje godinu za godinom nudi WEF, vlasnici i menadžeri društvenog bogatstva – usprkos nedostatku partyja i perspektiva – i ove godine odlično raspoloženi, kada njihovi džetovi polijeću za Davos. Zato nas i ne iznenađuje da se CS nalazi, kao i prethodnih godina, među takozvanim strateškim partnerima godišnjeg susreta WEF-a.

Živjela međunarodna solidarnost
Za revolucionarnu perspektivu!

(komunikej preveo s njemačkog na talijanski u švicarskom zatvoru anarhist Marco Camenisch)

izvor

Grčka: Informacije o četvorici anarhista koji su uhapšeni 1.2.2013., optuženih za pljačku banke

Kozani, sreda 6. februar

kozani-sudnica

Kratka poruka četvorice uhapšenih ljudima koji su se okupili u znak solidarnosti:

Pozdravljamo drugove i drugarice koji su se solidarisali i prisustovali postupku pred sudom u Kozaniju. Njihovo skandiranje nam je zagrejalo srca. Iako smo odvojeni, podižemo svoje pesnice pored njih.

ŽIVELA ANARHIJA

Anarhisti

Nikos Romanos, Andreas-Dimitris Burzukos, Janis Mihailidis, Dimitris Politis

a_transparent-kozani-sudnica
PANDURI, SUDIJE, POLITIČARI, NEMATE RAZLOGA DA MIRNO SPAVATE

Izveštaj sa demonstracija solidarnosti u Kozaniju:

Skup je održan jutros (6. februar 2013.) ispred suda u Kozaniju, gde su četvorica uhapšenih 1. februara izvedeni pred tužioca i istražnog sudiju. Rođaci, prijatelji/prijateljice i drugovi/drugarice iz Atine, Soluna, Kozanija, Verije i Larise (oko 80 ljudi) udružili su glasove i stali uz četvoricu anarhista. Nismo prestajali, čak ni na sekund, da uzvikujemo slogane solidarnosti ispred suda, pokušavajući da zagrejemo srca naših drugova. Slogani su takođe ispisani na zidovima suda, a u okolnom području smo postavili i četiri transparenta solidarnosti. Demonstracije su završene maršom ka centralnom trgu u Kozaniju, a pratilo nas je na desetine pripadnika jedinica za razbijanje demonstracija.

Svoj četvorici drugova je određen pritvor do početka suđenja, i prebačeni su u zatvor Koridalos u Atini.

TERORIZAM JE MISLITI DA SI SLOBODAN
SLOBODA ZA ONE KOJI SE NALAZE U ZATVORSKIM ĆELIJAMA
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

Inicijalno saopštenje trojice pritvorenih anarhista objavljeno 6. februara 2013.

“Krademo nekoliko reči iz ćelija centra za pritvor gde nas drže kao taoce, kako bismo izneli svoje ciljeve i namere, i razjasnili neke stvari u vezi sa nedavnim događajima.

Kao anarhisti, smatramo da je izbor pljačke banke svestan čin otpora. Naše delo nije imalo za cilj sticanje ličnog bogatstva. Napad na hramove kapitala deo je naše celokupne revolucionarne aktivnosti.

Što se tiče našeg mučenja od strane represivnih snaga, ne želimo da nas predstavljaju kao žrtve. Ništa drugo nismo ni očekivali od neprijatelja slobode. Nemojmo zaboraviti koliko mnogo ljudi je slomljeno unutar njihovih policijskih stanica i njihovih zatvora. Neka tragovi našeg mučenja budu još jedan povod da se bes pretvori u akciju.

Naš stav prema institucionalnim predstavnicima pravde biće nepomirljiv i beskompromisan.

NE SARAĐUJEMO – NE IZVINJAVAMO SE

ŽIVELA ANARHIJA

Anarhisti

Nikos Romanos
Andreas-Dimitris Burzukos
Janis Mihailidis

PS. Uslediće i duža izjava sve četvorice u vezi sa našim slučajem

Atina: Informacije o anarhisti Andreasu-Dimitrisu Burzukosu koji je uhapšen 1.2.2013.

veria
Pljačkaši su država i šefovi; kriminalci su panduri i sudije; zlikovci ste vi, nevini građani; svi ste vi ubice slobode (slogan u gradu Verija, severna Grčka)

Informacije o 23-godišnjem anarhisti Andreasu-Dimitrisu Burzukosu, koji je jedan od četvorice uhapšenih 1.2.2013. optuženih u slučaju pljačke banke

Nakon što su drugovi kontaktirali roditelje Andreasa-Dimitrisa Burzukosa, želimo da vas informišemo o sledećem:

Svi uhapšeni su kasno uveče, u subotu 2. februara 2013., prebačeni (iz Kozanija) u sedište policije (GADA) u Atini.

U nedelju ujutro, 3. februara 2013., roditelji su uspeli da stupe u kontakt sa svojom decom, kao i njihovi advokati. Policija je do tada, u više navrata, odbijala zahteve za kontaktom.

Roditeljima je bilo dozvoljeno da uhapšene posete na samo 15 minuta, na dvanaestom spratu sedišta atinske policije. Continue reading Atina: Informacije o anarhisti Andreasu-Dimitrisu Burzukosu koji je uhapšen 1.2.2013.