Category Archives: Zatvori

Rim: Blokada puta u znak solidarnosti sa četvoro anarhista koji su uhapšeni 9. decembra 2013.

Akcija solidarnosti sa anarhistima uhapšenim zbog akcija protiv NO TAV

U znak solidarnosti sa drugovima i drugaricama uhapšenim 9. novembra 2013. i optuženim za akcije protiv superbrzih pruga, u ponedeljak 27. januara predveče, grupa od oko dvadesetak anarhista zaustavila je saobraćaj na istočnom kružnom putu u blizi nove stanice Tributina koja će uskoro biti namenjena TAV (nap.prev. superbrzim vozovima).

Nakon što smo, na putu kojim se brzo vozi, dimnim bombama i bakljama usporili saobraćaj,  na put smo postavili kontejnere povezane čeličnom žicom za koje smo vezali transparent u znak solidarnosti i protiv uslova izolacije u kojima se revolucionarni zatvorenici  nalaze. Kontejneri su na kraju pretvoreni u plamen.

Pozdrav svim revolucionarnim zatvorenicima!
Sloboda za sve!
Država je terorista!

Ferrara (Italija): Vijesti o zatvorskoj cenzuri Alfredu i Nicoli

28. januar – Nastavlja se cenzura i svojevoljna zapljena poslane i dobivene pošte i anarhističke štampe, na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari: pisma i vijesti štampane sa anarhističkih sajtova i blogova kasne tjednima, anarhistička štampa na engleskom jeziku zadržana je i u zaplijeni već dva mjeseca, pisma upućena zatvorenim drugovima u inozemstvu blokirala je i zaplijenila cenzura.

Podsjetimo da su u ferrarskom odjelu AS2 [nap.prev. visokog nadzora] zatvorena jedino tri anarhista [nap prev. Adriano Antonacci, Alfredo Cospito i Nicola Gai ] i da im je onemogućen svaki kontakt s ostalim zatvorenicima. Sve to ometa, odnosno čak sprječava, svaki aktivni doprinos raspravama izvan zatvora, budući da vijesti stižu u zakašnjenju, i na kapaljku.
Nadasve je Alfredo tražio da se situacija javno objavi (posljednji slučaj – o kojem ga je prošli tjedan informirala zatvorska uprava) – zapljena jednog njegovog pisma/intervjua upućenog drugovima iz ZVĆ, u grčkom zatvoru, koje je blokirano prije dva mjeseca i nije nikada izašlo iz zatvora), uz naglasak na solidarnost i bliskost sa svima koji nastavljaju djelovati, u Italiji i u inozemstvu, sa zatvorenim drugovima, a posebice sa drugaricom Tamarom Sol Vergarom, koju je otela čileanska država zato što je napala stražare banke Banco de Estado, u znak solidarnosti sa Sebastianom Oversluijom, anarhistom ubijenim tokom ekproprijacije.

nidieunimaitres@gmail.com

Adresa drugova:
Alfredo Cospito – Nicola Gai
C.C.Ferrara, Via Arginone 327
44122 Ferrara – Italija

Čile: O hapšenju Tamara Sol Farijas Vergara

Dana 21. januara 20134., anarhistkinja Tamara Sol Farijas Vergara uhapšena je u Santjagu pod optužbom da je istog  dana izvršila oružani napad na obezbeđenje BancoEstado u ogranku banke koji se nalazi na raskrsnici avenije Alameda i ulice La Rehas.

Drugarica je 22. januara izvedena pred sudiju i sprovedena u pretkrivični pritvor pod optužbom za krađu pištolja od ranije pomenutog obezbeđenja i nanošenje teških telesnih povreda. Istraga će biti završena u roku od 60 dana, a drugarici preti zatvorska kazna u rasponu od 10 godina i jednog dana do doživotne robije.

S obzirom na ozbiljnost situacije i medijsku histeriju pokrenutu protiv Sol ali i njene porodice (psi čuvari Pinočeovog režima su ubili neke članove njene porodice), pozivamo na aktivnu solidarnost sa drugaricom i takođe skrećemo pažnju na neophodnost da se izbegne reprodukovanje propagande neprijatelja, odnosno, štampe, pandura i sudija.

“Pucnji iz pištolja da se opametite; to je taman za vas!”

Anarhistička ćelija za propagandu međunarodne solidarnosti zapaljivim sredstvima

Atena (Grčka), 20.01.2014.: Izjava anarhista Andreasa Dimitrisa Bourzoukosa u vezu optužbe za pljačku Velventos-Kozani

w-copy-e1390503361359
Negiram optužbu koju mi pripisuje jedan sud po logici buržoaskog prava. U mojem svijetu pljačka banke predstavlja trenutak borbe, konkretno djelo otpora naspram diktature novca i profita. Za vas je ovo djelo zločin, kao i moje anarhističke ideje i projekt jednog života oslobođenog od autoriteta, što vi poistovjećujete s terorizmom.

Jedine teroristi koje ja vidim ovdje nalaze se ispred mene, to ste vi, koji vašim kriminalnim spokojstvom osuđujete osobe na neprekidnu torturu zatvora. Vi ste dio represivnog mehanizma koji na temelju politike – eliminirati unutarnjeg neprijatelja – pogađa nemilosrdno, često “napuhavajući” optužnice ili čak konstruirajući optužnice u cijelosti, uvijek po uputama antiterorističkog odjela. Podsjećam vas, stoga, da sam neprijatelj svega onog što vi želite održati netaknuto, da sam neprijatelj svijeta podčinjenosti i podaništva kojeg vi želite nametnuti.

Po vama terorist, po meni i po mnogim drugovima anarhist.

I kao anarhist jedino značenje pravde koje bih mogao prihvatiti bila pravda odozdo, pravda koja će izbljuvati etiku kapitalizma, u kojoj riječi i značenja kao pravda, autoritet, izrabljivanje, bog, država, zakon neće više imati smisla.

Opasan sam za vašu demokraciju, i to je jedina optužba koju u biti priznajem.

Iako pokušavate istinu zakamuflirati sudskim procesima, vašoj je represiji primarni cilj eliminirati svaki oblik otpora i konkretne negacije vaših zakona i vaših vrijednosti.

Dok god budu postojale osobe kao što ste vi, postojat će i oni koji se svim sredstvima bore da bi svrgnuli vas i uništili sistem kojem služite.

Andreas Dimitris Bourzoukos

Izvor

Atena [Grčka]: Tekst o predstojećem suđenju u specijalnoj sudnici ženskog zatvora Koridallos

Α
3. februara počinje još jedno suđenje u posebno oformljenoj sudnici ženskog zatvora Koridallos, koje obuhvaća više slučajeva. Neki od nas su optuženi za slučaj kuća u Volosu i Kallithei (Mihaidilis, Dalios, Romanos), za sukob s pandurima u Pefkiju (Mihaidilis), drugi za pljačke banke Agortiki u Filoti Florini (Sarafoudis, Mihaidilis, Politis, Dalios, Harisis) i u Pirgetosu Larissi (Sarafoudis).

Ne želimo uopće išta komentirati u vezi optužbi koje nam “vise” nad glavama. Svatko od nas je počinio svoj vlastiti izbor i izgradio svoju vlastitu strategiju suočavanja sa suđenjem, kako na pravnom tako i na političkom nivou. Neki od nas su to napisali prije suđenja za Velvedo slučaj, a mi još jednom ponvljamo: razlike oko izbora pravnog i političkog vođenja sudskog procesa neće potkopati PRIJATELJSTVO I DRUGARSTVO koje nas vežu.

Sa ili bez advokata, sa ili bez izjava o odgovornosti NASTAVLJAMO i dalje ZAJEDNO gledati u nebo iza rešetaka, i ZAJEDNO se borimo protiv truleži zatvora.

SRETNO SVIMA KOJI PRIPREMAJU NAPADE.

Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
Grigoris Sarafoudis
Argiris Dalios
Fivos Harisis
Nikos Romanos

izvor: Act For Freedom

Beč: Zapaljeno policijsko vozilo

peddlepush
U noći 17. januara 2014., zapalili smo kombi u vlasništvu PAZ-a (policijski centar za pritvor) koji se nalazi u ulici Hernalser Gurtel u Beču.

Ljudi koji podležu pritvoru do deportacije zatvaraju se u PAZ, odakle se neprestano deportuju iz Austrije.

Ovim malim gestom smo želeli napasti austrijski rasistički konstrukt i dati mali odgovor na ponašanje (i postojanje) pandura i drugih organa vlasti.

Vatra i plamen deportacionim i represivnim vlastima!

Autonomni komando Logorska vatra, okrug Florisdorf, Beč

Meksiko Siti: Mario Lopez “Tripa” ponovo u pritvoru

fuerzatripa

Danas, 20. januara 2014., uhapšen je naš drug Mario Lopez kada se, kao i svake nedelje, pojavio na sudu zbog potpisa (prijavljivanja) koji mu je nametnut kao deo uslova za puštanje na slobodu uz kauciju. On je prvo obavešten da je Kancelarija Generalnog tužioca Republike zahtevala njegovo prisustvo kako bi mu postavili pitanja u vezi sa istragom koja je u toku. Nakon ispitivanja obavešten je da će biti uhapšen na osnovu naloga za kršenje saveznog zakona o vatrenom oružju i eksplozivima u vezi sa događajima od 27. juna 2012. (kada je Mario prvi put zatvoren, više ovde). On je prebačen u Reclusorio Oriente, istočni zatvor Meksiko Sitija. U ovom trenutku to su sve informacije koje imamo.

Mariovo hapšenje se dešava u konekstu lova meksičke vlade na anarhiste. Sada kada su uhapsili druga, nema sumnje da će pokušati da mu napakuju što više optužbi. Progon anarhizma se nastavlja; zbog toga je važno, više nego ikada, jačati solidarnost.

Sloboda za Marija Lopeza!
Sloboda za sve anarhističke zatvorenike!
Ni krivi, ni nevini; solidarnost!

Anarhistički Crni krst Meksika

Švicarska: Izjava Marca Camenischa povodom štrajka glađu

Štrajk glađu, od 30.12.13 barem do 26.01.14. i odbijanje prisilnog rada od 06.01.14 barem do 26.01.12.: to je moj doprinos otporu i borbi za potpuno oslobođenje u čitavom svijetu, unutar i izvan zidova, protiv represije, klasne pravde, zatvora, mučenja, izolacije, seksizma, rasizma, ksenofobije, protiv imperijalističkog rata, protiv uništenja života na zemlji.

Uništenje koje u povijesti zemlje, izumiranjem vrsta, nije bilo nikada tako blizu katastrofe od doba nestanka dinosaura (pad meteorita?). No, danas je uzrokuje patrijarhalna tehnoindustrijska civilizacija premoći, ugnjetavanje ubitačnog izrabljivanja globalnog kapitala i njegovih država.

To je moj doprinos zajedničko revolucionarnoj solidarnosti, za oslobođenje svih revolucionarnih zatvorenika/ca i svih zatvorenika/ca. To je solidarni pozdrav svima koji se bore za potpuno oslobođenje. To je doprinos borbi i poziv na borbu protiv samita ubojica koji vladaju svijetom i njihovih lakeja, WEF u DAVOSU (21.01.-24.01.), na kojem se okupljaju, bančeći u raskoši, da bi bolje pregovarali i u Davosu svoje unutarnje kontradikcije, imperijalističku podjelu svijeta, imperijalistički rat unutar i izvan svojih država, kako bi nastavili i unaprijedili pljačkanje društva, naroda, “izvora” i čitavog planeta, na ekonomskom, političkom i vojnom nivou.

To je moj doprinos i pozdrav godišnjem susretu (21.01.-26.01.14.) drugova, koji dolaze iz Turske, protiv imperijalizma, represije, mučenja, izolacije, odjela F-Typ [odjeli visoke sigurnosti u turskim zatvorima, u kojima se izdržava kazna za pripadanje oružanim organizacijama, organiziranom kriminalu i doživotna robija; nap.prev.] uz bogati program i koncert sastava Grup Yorum.

Razlog dužeg trajanja, uz dodatak prisilnog rada, ove mobilizacije je slijedeći događaj koji mada “sekundarni” ipak je sastavni dio represije, kojeg zbog detaljnijeg objašnjenja iznosim ovdje na kraju:

30.12.13 naređeno mi je uzimanje urina “zbog sumnje na konzumiranje kanabisa”. Budući da se radi o proizvoljnom šikaniranju i ponižavanju, ali i o političkoj provokaciji, iz principa se odbijam podvrgnuti takvom despotskom zdravstvenom pregledu.

Zato su me od 30.12.13. do 04.01.14. stavili u kaznenu ćeliju, i budući da odbijanjem automatski se test smatra pozitivnim, tokom ovog gomilanja povreda i suspenzija prava, odmah su mi oduzeli i računalo (na šest mjeseci), Sve po unutarnjem pravilniku koji, naravno, definira računalo kao “potrošačku elektroniku” (“…za razonodu”). Koji je, naprotiv, za mnoge zatvorenike/ce, a i za mene… osnovno sredstvo arhiviranja i rada, pod “360°”, za sve moje odnose te za osobni i politički doprinos. Iznenadna krađa računala znači ogroman gubitak i rad na reorganizaciji i konverzaciji, za zatvorenika/cu i njegove/zine odnose znači započeti praktički od nule.

Solidarnost i ljubav Andiju! Za Gabriela, Monicu i Francisca!

Solidarnost i ljubav zatvorenicima ZVĆ-a u Grčkoj, Nicoli i Alfredu, Ćelijama FAI/FRI i svim ćelijama, svim pojedincima, grupama i narodima koji se bore širom svijeta!

Za potpuno oslobođenje!

Marco Camenisch
Lenzburg, CH
06.01.2014

adresa: Marco Camenisch, Justizvollzugsanstalt Lenzburg, Postfach 75, 5600 Lenzburg, Švicarska

Izvor: RadioAzione

Grčka: Odluka sudskog veća o slučaju Spirosa Stratulisa

Spiros Stratulis je oslobođen od optužbe za krivično delo za učestvovanje u navodnoj kriminalnoj organizaciji tako da su mu opet dozvoljeni dopusti iz zatvora.

Spiros Stratulis je 10. januara 2014. godine prekinuo štrajk glađu započet 11. novembra 2013. nakon što je dobio obaveštenje da je sudsko veće konačno donelo odluku u vezi sa njegovim slučajem.

Španska država: Paljevina na crkvi Santa Marina u Sevilji

santa-marina-incendio
puerta-santa-marina

santa-marina
SOLIDARNOST SA ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA

Napad paljevinom na crkvu koja se nalazi u ulici San Luis u Sevilji.

U ranim jutarnjim časovima između 4. i 5. januara 2014., pod plaštom noći, vukovi su ponovo zavijali….Ovog puta su vrata pomenute crkve napadnuta molotovljevim koktelima i grafitima solidarnosti sa uhapšenim u Barseloni.

Zbog mržnje koju crkva i njena sedišta predstavljaju, i u znak solidarnosti sa Monikom, Karinjosom i svima koji se bore: ni koraka unazad; napad na jednog od nas je napad na sve nas.

ZDRAVLJA I REVOLTA

SLOBODA ZA MONIKU I FRANCISKA

SAD: Vizija budućnosti – U kojoj svi Roberto Adinolfi hodaju sa štakama

clown-e1389707936735
Vraćajući se na maj 2012., Roberto Adinolfi bio je direktor poduzeća Ansaldo Nucleare, koje gradi nuklearne elektrane diljem Europe, uključujući Krško u Sloveniji i Cernavoda u Rumunjskoj. Adinolfi posjeduje moć, novac, prestiž, utjecajan je. Za njega patnje i žrtve katastrofe u Fukushimi (Japan) nisu bile ni približno blizu kao njegov klimatizirani ured ili njegova luksuzna vila u Genovi, ili kao njegova skupocjena odjela.

Ponekad moraš razbiti koje jaje da bi mogao napraviti kajganu. A osim toga, još nijedna od njegovih smrtnih zamki nije iščeznula.

Još. Ključna riječ. Još.

Roberto Adinolfi uz svu svoju moć, novac, prestiž, uz svoj utjecaj, nije ni primijetio vozilo koje ga je slijedilo ispred kuće. Bio je arogantno uvjeren da će provesti čitavu karijeru zarađujući brdo para bacajući radioaktivnu kocku i kladeći se na tuđe živote, i da neće nikada morati nikome odgovarati ni za što.

I tako je ujutro 7. maja Adinolfi izašao iz svoje luksuzne vile u Genovi, zaputivši se prema svojem prostranom klimatiziranom uredu – kada ga je iznenada ošepavio jedan anarhistički metak. Krvario je i urlao.

Njegovo se skupocjeno odijelo upropastilo.

Alfredo Cospito i Nicola Gai preuzeli su ovu javnu humanitarnu službu kako bi poslali jasnu poruku Adinolfiju u ime milijuna budućih žrtava njegovog nuklearnog holokausta. Nisu dobili ni nagradu ni pohvale, već pojedinačno po 10 godina i 8 mjeseci te 9 godina i 4 mjeseca.

Očito je da talijanska vlast smatra kako je Adinolfijevo zamrljano odijelo bitnije od milijuna života koji drhte u sjeni nuklearne more. Uzevši u obzir dugo iskustvo razočaranih vođa, ovo vjerojatno neće zvučati čudno.

Nadahnjujuće i odlučne izjave Alfreda Cospita i Nicole Gaia nalaze se, na engleskom, na Act For Freedom Now [nap.prev. na srpsko-hrvatskom ovdje i ovdje].

30. oktobra, kada je Cospito pokušao pročitati svoju izjavu u sudnici, prekinuli su ga suci, a zatim su policijskom intervencijom dva anarhista izbačena iz sudnice.

Uzevši sve u obzir, adresa sudaca je još nepoznata. Izgleda da sudac još ne hoda sa štakom.

Javni tužitelji Nicola Piacente i Silvio Franz, koji su dugo tužili i izvukli milijun eura štete (kojim nesumnjivo treba platiti Adinolfijevo odijelo), hodaju bezbrižno i simetričnim korakom. Ovi službenici očito nisu još dobili metak u koljeno.

Još. Ključna riječ. Još.

Osim one realne, prodorne, ranjene pravde, koja je prilično očigledna, postoji u svemu tome i neka vrsta poetske pravde. Ne samo siromah i nemoćni koji se svakodnevno bude uplašeni – ne više. Kao što ljudi žive u strahu da čuju sirenu iz obližnje sirene, tako danas službenici u Italiji zadržavaju dah kada izlaze iz svojih kuća, krečući da počine svoju dnevnu dozu zemaljskih strahota.

Kada neko vozilo zakoči kraj njih malo se upišaju od straha, i ubrzaju korak, prolijevajući kavu. U tom trenutku panike i straha, spaze na čas djelić budućnosti, viziju, u kojoj direktori poduzeća i zakonodavci, bankari i naftni magnati, vojne starješine i državni poglavari, šepaju gore dolje pločnicima, oslanjajući se na štapove i spotičući se o štake, smješkaju se i kimaju glavama međusobno dok prolaze, ali užasnutim osmijesima i progonjenim pogledima.

Mislim da im taj trenutak izgleda vrlo realan, i da ih prolazi jeza kada pomisle na sve te dobro naciljane pucnjeve, hotimice nesmrtonosne… zato što ih strijelci žele žive.

Ako ih ubiješ neće ništa shvatiti.

Postoje parkirališta širom svijeta kojima brojni bijedni i zlobni Adinolfi prolaze kada se vraćaju kući nakon radnog dana provedenog ubijajući budućnost. Pričaju na mobitel sa svojim suprugama dok šalju poruke ljubavnicama i planiraju zajedničke grobnice kojima će sutra upravljati.

Nikada ne obraćaju pažnju na vozila iza leđa. Nikada ništa ne prekidaju.

Koliko Alfreda Cospita i Nicole Gaia bi moglo postojati?

Zaista koliko.

Sean Swain 243205
Ohio State Penitentiary
878 Coitsville-Hubbard Road
Youngstown, Ohio 44505, USA

Izvor: 325

Grčka: Riječi solidarnosti Zavjere Vatrenih Ćelija sa Monicom i Franciscom


Bog je mrtav

U kontekstu poziva na međunarodnu solidarnost sa Franciscom Solarom i Monicom Cabballerom, koje je španjolska država optužila za postavljanje naprave u jednu crkvu, željeli bi podijeliti par razmatranja, bez određenog redoslijeda, u vezi tiranije bogova.

“Nikada više dobri, nikada više osrednjih vjernika u osrednjeg boga, štamparsku grešku ljudskog bića. Čekamo uskrsnuće živih…”
(Odlomak izjave ZVĆ-a za postavljanje četiri zapaljive naprave u četiri crkve, aprila 2009.).

Crkve podignute kao strašila da bi zastrašila život. Sve što je lijepo, strastveno, buntovno i neistraženo osuđuje se kao grijeh. Život je ispunjen zabranama, a servilnost je pohvalna. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da religija ubija život.

Bog kojeg su izgradili je vječni diktator. Nadzire svaki trenutak našeg života da bi nam kasnije nemilosrdno sudio. Ni naše nam tajne ne pripadaju. Njegova je ljubav naoružana prijetnjama vječne kazne, uperenima protiv onih koji se usuđuju dovesti u pitanje njegove zapovijedi. Dobro je što postoje crkve zato što nas podsjećaju da je njihov bog oholi fašist. Svećenici su klerici-oficiri božje diktature. Trivijalniji i krući od njihovog istog boga. Škrci, varalice, licemjeri i pedofili…

Surađuju s političarima, s poduzetnicima i vojskom, blagosivljaju ih svojim zlatnim raspelima u raskošnim odajama. Dobro je da postoje crkve zato što otkrivaju ružnoću njihovih slavitelja mise.

Vjernici su krdo bez vlastite volje, koji se ritmički križaju pod budnim okom boga. Što su križevi veći, to su licemjerniji. Masa vjernika je kao mnoštvo robova u areni antičkog Rima. “Zdravo bože, osuđeni te pozdravljaju…”. Skrušeni i uz grižnju savjesti, odbijaju sve što je različito, svaki prijestup i svako zadovoljstvo koje se ne klanja pred njihovim ikonama. Dobro je da postoje crkve zato što dokazuju da se najveća carstva temelje na vjeri svojih podanika.

Kršćanstvo je doktrina smrti. Obećava laž vječnog života kako bi obezvrijedilo sadašnjost, sada i ovdje. Život koji živimo je samo dokaz vjere. Neukusna dosjetka boga da bi nas iskušao… “Voli tvojeg bližnjeg”, kaže pismo, dok popovi vole moć i bogatstvo. Religija je unosan biznis. Nekada su postojali Križarski ratovi, danas crkva posjeduje poduzeća, banke, televizijske stanice, štampu, zemlju i nekretnine. Dobro je da postoje crkve zato što nas podsjećaju da sloboda mora preskočiti ruševine i razvaline njihovih hramova.

Za Monicu i Francisca nas vežu solidarnost i anarhistički afinitet jači od bilo kojeg boga. Postoje i pisma. Pisma koja su izašla iz čileanskih i grčkih zatvora. Neka su stigla na odredište, a neka su izgubljena i nikada pročitana (u našem slučaju). Tako je više manje započeo naš kontakt s Monicom, s drugovima/aricama iz “slučaja bombas” u Čileu i sa brojnim drugim sestrama i braćom od akcije, zatvorenicima Moći. Zato, sve što je rečeno i sve što nije nikada napisano u ovom ili onom pismu, i dalje vrijedi.

Sve do oslobođenja svakog/e od nas.

“Gledaju se međusobno. Riječi su bile nepotrebne. Osim toga, odakle bi trebale doći riječi koje dosižu vrh slobode? Vrijeme je zamrznuto, to su bili njegovi trenuci. Bijeg je bio isplaniran već mjesec dana. Sve tjeskobe, brige, nedaće koje ti pripremi sudbina, radosti, strepnje i snove, sada se treba prepustiti trima minutama koliko će trajati napad. Pogledao je spremište streljiva. Petnaest metaka – petnaest udisaja slobode. I još jedan… njegov dah kada je čuo vlastiti glas koji kaže “Idemo… sloboda ili smrt…”

SNAGE I SOLIDARNOSTI NAŠEM BRATU FRANCISCU SOLARU I NAŠOJ SESTRI MONICI CABALLERO
CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA/ICA OD AKCIJE SE ŠIRI
STVARAMO 10, 100, 1000 ĆELIJA NAPADA

Zavjera Vatrenih Ćelija FAI/FRI
Ćelija članova zatvorenika/ca

P.S. U srijedu jutro 11. decembra 2013. druga Sebastiana Oversluija Seguela ubili su metci jednog zaštitara tokom pokušaja pljačke banke. Kasnije je policija uhapsila dva druga, Alfonsa Alviala Sancheza i Hermesa Gonzaleza Henriqueza. Pljačka banke za anarhiste od akcije je egzistencijalna i ustanička akcija kojom odbijaju prisilu i moralnost nadničarskog ropstva, kojeg nameću gospodari.

SLOBODA ZA ZATVORENIKE ALFONSA I HERMESA
OSVETIMO DRUGA SEBASTIANA

na grčkom, na španjolskom

Atena (Grčka): Izjava anarhista A.D.Bourzoukosa na početku suđenja za dvostruku pljačku Velventos-Kozani

attack-1024x648

Prisutan sam ovdje – ispred vas – ne da bih moljakao vašu milost, tražio oprost ili pravedno suđenje. Sistem kojemu vi služite je izobličio riječi i značenja kao pravedno i pogrešno, oduzeo im značenje. Ne prihvaćam da me ikoji stražar buržoaske pravde, nijedan rob autoriteta, sudi i osudi. Nalazim se danas ovdje, u ovom teatru simbolizma, da vas podsjetim kako će uvijek postojati odlučne osobe, osobe koje se bore i nisu podčinjene vašoj prividnoj svemoći. Nalazim se ovdje kao anarhist, i kao vaš neprijatelj, da bih izokrenuo pojmove borbe, da bih izašao iz obrambenog stava kojeg mi vi želite nametnuti, da bih krenuo u napad. Da bih istaknuo granicu između dva svijeta. Jedan sačinjen od izrabljivanja, ugnjetavanja i autoriteta kojeg vi predstavljate, a drugi od borbe, solidarnosti, revolucije čiji sam ja dio.

Još jedna borba u vječitom ratu revolucionara protiv premoći. I kao u svakoj borbi mi nismo sami, imamo uz sebe, mentalno i fizički, drugove, borce, osobe koji sačinjavaju svijet borbi. Ja sam ovdje zbog mene, zbog svih drugova koji su bili u mojoj situaciji prije mene, ali i zbog onih koji će se naći u budućnosti. Nadodajući jedan trenutak borbe kolektivnoj memoriji.

Možda, dakle, za sada sam ovdje i vi ćete odlučiti koliko godina ćete mi prepisati, godine koje su za vas samo jedan puki broj pridodan tisućama drugih koje tako lako dodjeljujete – vidite, tako je “etička” težina laganija i nudi vam noću miran san. Možda, dakle, za sada su uloge ovako podijeljene, ali budite sigurni da će stići trenutak – ako ne za vas, za one koji će nastaviti vaš prljavi posao – kada ćemo ispuniti morama vaše snove. Kada će glasovi tisuću ustanika odjekivati, narušuvajući vašu prividnu mirnoću. I tada uloge neće više ništa značiti, vaš autoritet i vaša moć će pasti, i vaši će vam izbori uzvratiti. Možda će taj dan kasno stići, vrlo vjerojatno ni neću živjeti tako dugo da bih ga vidio. Ali bez obzira, dok god mi zrak bude stizao u pluća i krv u vene neću se prestati boriti za to. Za revoluciju, za slobodu.

ŽIVJELA ANARHIJA

Andreas-Dimitris Bourzoukos

Izvori: Tameio, Act For Freedom

Španija: Pismo drugova Monike Kabaljero i Franciska Solara nakon završetka međunarodne nedelje solidarnosti

Evo nas opet, okruženi ovim betonskim zidovima i rešetkama, među kamerama i tamničarima. Evo nas opet, ne poginjući glavu, ponosni na ono što jesmo. Ponosni što smo deo nepredvidljive oluje koja pokušava ukloniti bilo kakve nagoveštaje vlasti kojoj je maska ponovo pala tako da se može videti šta ona zaista jeste, u svoj svojoj brutalnosti i, zašto ne, iznurenosti. U ovom konkretnom slučaju saradnja između čileanske i španske države na našem zatvaranju pokazuje da se one mogu koordinisati kako bi se obračunale sa onim što doživljavaju kao pretnju, ali značaj koji nam ova gospoda vlastodršci pripisuju ne odražava ništa drugo do njihovu krhkost. Njihovi nekonzistentni diskursi o bezbednosti samo predstavljaju plašt koji skriva njihov strah da bi neki slučaj mogao izazvati poremećaj širih razmera. Njihovi udarci i ućutkivanja ne čine ništa drugo osim što nam daju snagu da izoštrimo naše ideje i naše živote i da se odredimo da smo u stalnoj konfrontaciji.

Snažnim zagrljajem pozdravljamo sve izraze podrške; oni su potisak koji slabi zatvorske rešetke. Solidarnost shvatamo kao stalno sprovođenje naših anarhističkih ideja u praksu, u svim njenim oblicima, koja čini da neprijatelj shvati da se ovde ništa ne završava, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulici. Gde god se nalazili: ni minut ćutanja i borbeni život. Posebno pozdravljamo neizmerni izraz solidarnosti od strane drugova koji su iskoristili svoj tela kao oružje sprovodeći štrajk glađu [referenca na Marsela Viljareala, Fredija Fuentevilju, Aliste Huana, Hansa Nimajera i Karlosa Gutierez Kudilea, zatvorenicima u Čileu koji su tokom međunarodne nedelje solidarnosti simbolično započeli štrajk glađu].

Pozdravljamo one koji nastavljaju da tkaju saučesništva, one koji se upuštaju u nepoznato, one koje motiviše neizvesnost, one koji insistiraju na anarhiji. Naše poštovanje i naša osećanja idu njima.

Sa velikom tugom smo primili vest o Sebastijanovoj smrti, ali smo ipak u isto vreme ispunjeni radošću znajući da mu je život bio u skladu sa idealima: kompletan ratnik. Voleli bismo da smo sa drugovima koji tuguju za našim palim, ali odavde možemo poslati samo puno snage i ono “videćemo se uskoro”.

Monika Kabaljero
Francisko Solar

Izvor: Contra info na španskom jeziku

Atina, Grčka: Demonstracije solidarnosti u novogodišnjoj noći ispred zatvora Koridalos u kome su zatočeni mnogi anarhisti

31.12.2013. – 1.1.2014.

novogodišnje demonstracije solidarnosti ispred zatvora koridalosnovogodišnje demonstracije solidarnosti ispred zatvora koridalosNa ovogodišnjim demonstracijama snažno je izražena solidarnost kako unutar tako i izvan zidova zatvora Koridalos. Oko hiljadu ljudi se u znak solidarnosti pre ponoći pojavilo na okupljanju i počelo glasno uzvikivati slogane. Nekoliko drugova je koristilo pirotehnička sredstva dok su zatvorenici pravili buku i kroz prozore ćelija bacali zapaljene predmete. Ubrzo nakon što se masa pomerila iz parka preko puta muškog zatvora do parkinga preko puta zatvora za žene policijske jedinice za razbijanje demonstracija su upotrebile suzavac kako bi ugušile velike demonstracije i jurile demonstrante u okolnim ulicama. Nije bilo izveštaja o privedenim.

Zapalimo zatvore

[vimeo]http://vimeo.com/83099879[/vimeo]

Video/Foto: Social-Revolution

Nemačka: Izveštaj sa hamburških ulica 21.12.2013.

21.12-hh21d21de

21dec21_dec21decembHH-Demo-21.12.2013Schanze-Demo-21.12.2013Schanze-kettle-21.12.2013Više hiljada ljudi došlo je u Hamburg 21.decembra 2013. kako bi učestvovalo u protestu protiv iseljenja skvota Rote Flora, za pravo boravka izbeglica, te u znak solidarnosti sa iseljenim stanovnicima Eso kuća. Svi su znali da će to biti haotičan dan sa hiljadama autonomnih aktivista i hiljadama pandura za razbijanje demonstracija suprotstavljeni jedni drugima. Ipak, sve je prošlo drugačije od onoga kako smo mislili da će biti.

Okupljanje pred protest je bilo zakazano za 14h ispred skvota Rote Flora, a velike internacionalne demonstracije za 15h. Već oko podneva, na hiljade ljudi se okupilo ispred skvota. Atmosfera je bila odlična; ljudi su bili puni entuzijazma i želje da protest prenesu na ulice. I konačno, malo posle 15h, marš je počeo. To su bile ne samo najveće demonstracije ove godine već i najkraće. Policija je zaustavila marš ispod jednog mosta nakon samo 20 metara. Kako bi naterali aktiviste da se zaustave panduri su odmah počeli koristiti suzavac i palice. Nekoliko sekundi kasnije upotrebili su i dva vodena topa kako bi potisnuli demonstrante na mesto odakle su demonstracije započete.

Aktivisti su odgovorili bacanjem kamenica, flaša i pirotehničkih sredstava na policiju. Ljudi su bili potisnuti jer je sve više i više pandura jurišalo na masu udarajući skoro sve koji su im se našli na putu. Iako je bilo na stotine demonstranata koji su se borili protiv pandura činilo se da nisu imali šanse jer je bilo na stotine, ako ne i hiljade, potpuno oklopljenih pandura koji su napadali iznova i iznova. Dodatni problem je bio i taj što je bilo veoma malo materijala koji se mogao bacati na policiju. Mnogi ljudi su se pripremili za ulične borbe sa pandurima tog dana ali smo u početku bili paralizovani brzinom kojom je policija eskalirala nasilje. Aktivisti su pravili barikade od kontejnera, klupa i stolova obližnjih restorana. Nakon 30 minuta sukoba, policija je uspela da stekne kontrolu nad većim prostorom ispred skvota Rote Flora. Do tada su svi prihvatili činjenicu da tog dana neće biti velikih demonstracija u Hamburgu. Kako bi protestovali ulicama ljudi su onda počeli koristiti drugačiju strategiju.

Ubrzo nakon što je policija napala demonstrante, neki aktivisti su već pokušavali da se izvuku; ljudi su shvatili da se demonstracije neće nastaviti pa su zato želeli da napuste lokaciju i započnu sopstvene akcije u gradu. Iako je gotovo svaku ulicu blokiralo na stotine pandura za razbijanje demonstracija, mnogi aktivisti su uspeli da napuste mesto dešavanja. Onda su formirali spontane demonstracije u čitavom gradu. U nekim slučajevima demonstracije su brojale oko 50 ljudi, u drugim je bilo i više od 1,000 ljudi koji su hodali ulicama, napadali pandure, banke, prodavnice (velikih korporacija poput Mekdonaldsa i Vodafona), podizali barikade. Širom Hamburga su se do kasno u noć mogla čuti pirotehnička sredstva i slogani koje su demonstranti uzvikivali. Ljudi nisu čekali da neko započne akciju; sami su započinjali akcije, iznova i iznova. Policija je uglavnom pokušavala da nas rastera i zaustavi direktne akcije jer se činilo da tog dana nisu imali dovoljno kapaciteta za više od dvadeset hapšenja sa optužbama.

Teško je reći da li je ovo bila “pobeda” ili “poraz” demonstracija. Nismo uspeli da protestujemo kako smo prvobitno želeli. Policija je očigledno želela da zaustavi proces kombinovanja tri glavne borbe u Hamburgu: skvota Rote Flora, izbegličke borbe i kuće Eso. Sa druge strane, Hamburg je doživeo najveće nemire i nerede u poslednjih nekoliko godina, a nakon decentralizovanja protesta policija je izgubila kontrolu nad situacijom.

Lično mislim da je to bio dobar dan. Aktivisti su pokazali da neće tolerisati iseljenje skvota Rote Flora i da će se takav pokušaj završiti u potpunom haosu za hamburšku vladu, policiju i kapital. Uvek je lepo doživeti situacije u kojima su panduri primorani da se okrenu i samo beže…

Flora bleibt! Skvot Rote Flora ostaje!

Solun, Grčka: Transparent u znak solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima Franciskom Solarom i Monikom Kabaljero

thess

“Solidarnost sa anarhistima Monikom Kabaljero i Franciskom Solarom, taocima španske države. Ništa nije gotovo. Sve se nastavlja.”

Izvor: parabellum

Nemačka: Pozdravna poruka Tomasa Majera-Falka demonstracijama u Hamburgu

alone

Otpor ponekad završi u zatvoru.

Tako u ovom trenutku: šaljem borbene i srdačne pozdrave iz frajburške kuće smrti.

Kuća smrti – tako ovde zovemo zgradu u kojoj drže preventivno zatvorene. Sicherungsverwahrung – preventivni pritvor nakon izdržavanja kazne, zasniva se na nacističkom zakonu od 24. novembra 1933. godine, što je propis protiv koga se borio i sam Kurt Tuholski. Izopšteni iz društva sede ovde bez ikakve nade.

Generalno, zatvori su mesta gde ljude drže, eksploatišu i ugnjetavaju. Oni su odraz društva u celini; samo još koji stepen nasilniji.

Manifestacije poput današnjih demonstracija u Hamburgu su poput svetionika i varnice. Ne samo društvu sa one strane zatvorskih zidova, već i u zatvorima.

Razbijmo okove!

Tomas Majer-Falk
Red and Anarchist Skinhead (RASH)
Dugogodišnji zatvorenik, od 1996.
Frajburg, decembar 2013.

Italija: Oslobođen Sergio!

libero

Danas 20. decembra 2013. drug Sergio Maria Stefani otpušten je iz zatvora jer je istekao rok nakon 18 mjeseci pritvora u vezi takozvane “Operacije Odlučnost”, bio je posljednji optuženi koji se još nalazio u zatvoru. I on, kao drugi drugovi otpušteni proteklih mjeseci, ima obavezu prebivališta i javljanja.

Solidarnost s optuženim drugovima i drugaricama!
Za Anarhiju!

Solun, Grčka: Preuzimanje odgovornosti za napad u znak solidanosti sa zatvorenicima u borbi

Stansstad, 1966

Prošlog petka, 13. decembra 2013. zapalili smo diplomatsko vozilo kao i kombi u vlasništvu Univerziteta “Aristotel” u Solunu. Ova akcija je posvećena zatvorenim štrajkačima glađu Spirosu Stratulisu, Rami Sirjanosu, Egun Mustafi, Mihalisu Ramadanoglu, kao i zajednici anarhističkih zatvorenika u zatvoru Koridalos (Atina) koji su nam pokazali kako se bori i pobeđue bez obzira na uslove. Naši drugovi zadovoljavaju glad eksplozijama, a paljevinama gase žeđ.

Živela anarhija!

Sve se nastavlja…

Atina: Anarhistički zatvorenici prekinuli štrajk glađu i žeđu u zatvoru Koridalos

His Master's Voice

Kasno uveče, u nedelju 15. decembra 2013., okončan je štrajk glađu i žeđu sedmoro anarhista koji su zatočeni u zatvoru Koridalos. Grigoris Sarafudis, Babis Cilijanidis, Jorgos Karajanidis, Fivos Harisis, Argiris Dalios, Janis Mihailidis i Dimitris Politis su dobrog zdravstvenog stanja i objavili su da su prihvatili da budu premešteni u 4. krilo zatvora Koridalos u koje je Janis Naksakis već premešten. Iako zatvorska administracija nije dozvolila njihov povratak u 1. krilo, anarhisti smatraju da su uspeli u svojim zahtevima zato što sada svi zajedno mogu biti u istom delu zatvora.

Santjago, Čile: Anarhistički drug Sebastijan Overslui ubijen tokom eksproprijacije banke

soli-activaNa posteru piše

Da Alfonso Alvijal i Hermes Gonzales budu na ulicama! Aktivna solidarnost sa drugovima.

Sebastijan Overslui je među nama! Nijedna agresija ne treba proći bez odgovora!

U sredu ujutru 11. decembra 2013., obezbeđenje je ubilo 26-godišnjeg anarhistu Sebastijana Overslui Serela kada  je sa još tri osobe pokušao da opljačka ogranak čileanske državne banke BankoEstado koja se nalazi u opštini Pudauel u Santjagu. Plaćeni ubica države/kapitala je u druga ispalio najmanje šest metaka.

Ubrzo nakon toga, panduri su na ulici uhapsili Alfonsa Alvijala (27) i Hermesa Gonzalesa (25) dok je četvti drug uspeo da pobegne.

U sredu uveče izvršen je pretres nekoliko kuća, uključujući i kuću Sebastijanovih roditelja.

Poštovanje i ustaničko sećanje na anarhistu Sebastijana Oversluija!

Snage, ljubavi i solidarnosti za njegove drugove i najmilije!

Osvetimo našeg ubijenog druga!

Izvori: Refractario, Viva la Anarquia

Grčki zatvori: Sedmoro zarobljenih anarhista štrajkuje glađu i žeđu u zatvoru Koridalos

Anarhističke demonstracije ispred zatvora Koridalos tokom noći 14. decembra:

[vimeo]http://vimeo.com/81901456[/vimeo]

Na dan 15. decembra 2013., ukupno sedmoro anarhističkih zatvorenika štrajkuje glađu i žeđu u zatvoru Koridalos.

U petak 13. decembra 2013. štrajk glađu i žeđu su započeli anarhistički zatvorenici Fivos Harisis, Argiris Dalios, Janis Mihailidis, Dimitris Politis i Jorgos Karajanidis nakon disciplinskog transfera zbog napada na tamničara*. Babis Cilijanidis se štrajku pridružio 14. decembra, a  Grigoris Sarafundis 15. decembra.

Petorica drugova koji su započeli štrajk glađu 13.12.2013. trenutno su izolovani u disciplinskom delu 3. krila zatvora Koridalos, dok su drugovi Janis Naksakis i Babis Cilijanidis prebačeni u 4. krilo, a Grigoris Sarafundis u 5. krilo (on je prvo, 14.12., bio prebačen u 4. krilo).

Sedmoro štrajkača glađu i žeđu zahteva da oni, kao i Janis Naksakis, budu vraćeni u 1. krilo muškog zatvora Koridalos i pozdravljaju tekuću borbu štajkača glađu Spirosa Stratulisa (zatvor u Larisi), Rami Sirjanosa (Domokos), Ergun Mustafe (Malandrino) i Mihalisa Ramadanoglua (Grevena).

Tokom poslednjih sati izraženo je mnogo solidarnih gestova i aktivnosti širom teritorije koju kontroliše grčka država. Pored toga, za 15. decembar su zakazana okupljanja ispred zatvora Dijavata u blizini Soluna, Ajos Stefanos u Patrasu, još jedno protestno okupljanje ispred zatvora Koridalos, kao i kontra-informacione skupštine u Politehičkoj školi u Eksarhiji, Atina  i skvotu Evangelismos u Iraklionu na Kritu.

Anarhisti Tasos Teofilu, Aleksandros Mitrusijas, Andreas-Dimitris Burzukos i Stefanos Amilitos (svi zatvoreni u 1. krilu zatvora Koridalos), kao i zatvoreni drug Ilijas Karaduman (zatočen na Krfu)) objavili su otvoreno pismo u znak solidarnosti sa štrajkačima.

Zajedničko saopštenje u znak solidarnosti sa sedmoricom anarhističkih štrajkača u zatvoru Koridalos, objavili su i drugovi Spiros Stratulis, Rami Sirjanos, Ergun Mustafa i Mihalis Ramadanolgu –  koji od novembra štrajkuju glađu u četiri različita zatvora podržavajući zahteve Spirosa Stratulisa.

Svaki minut je presudan za sedmoricu drugova koji štrajkuju glađu i žeđu. Zbog toga pozivamo na maksimalno širenje njihove borbe i preko granica (teritorije pod kontrolom grčke države).

Stani uz anarhističku zajednicu u grčkim zatvorima!

****

* Otvoreno pismo petorice anarhističkih zatvorenika

Juče, u četvrtak 12. decembra, dok smo bili zaključani u našim ćelijama, stražar Janis Milonas obraćao nam se na uvredljiv način. Kada smo ga danas pitali za objašnjenje nastavio je da bude svadljiv što je dovelo do toga da dobije mali procenat nasilja koje svakodnevno vrši svojim ključem.

Zatvorska uprava je odlučila, testirajući naše granice i izdržljivost, da razbije našu zajednicu. U ovom trenutku, nas petorica se nalazimo izolovani u disciplinskom delu 3. krila zatvora Koridalos, dok su drugovi Janis Naksakis i Babis Cilijanidis prebačeni u 4. krilo, a drug Grigoris Sarafudis u 5. krilo (ali ne u disciplinske delove).

Odlučni smo da odbranimo našu zajednicu po svaku cenu jer je ona naš vitalni element u trulom zatvorskom svetu. Ne cenjkamo naše dostojanstvo pred bilo kojom kukavičkom slugom pravnog poretka.

Od danas, 13.12. stupamo u štrajk glađu i žeđu zahtevajući povratak, kako naš tako i naših drugova, u 1. krilo zatvora Koridalos.

Odgovorni za ono što se od sada može desiti su čuvari Vasilis Lambrakis, Janis Kontopulos i Nikos Petropulos; direktor zatvora Marija Stefi, advokat Trupi i načelnih socijalnih usluga Vaso Frakatula, koji čine zatvorsko veće.

NI KORAKA UNAZAD

PS Naše misli su sa zarobljenim borcima i štrajkačima glađu Spirosom Stratulisom, Rami Sirjanosom, Ergun Mustafom i Mihalisom Ramadanogluom.

SNAŽNO DO POBEDE

Fivos Harisis, Argiris Dalios, Janis Mihailidis, Dimitris Politis i Jorgos Karajanidis

Izvor: Occupied London – From the Greek Streets

Italija: Izjave solidanosti sa četvoro drugova uhapšenim u Torinu i Milanu

4

Solidarnost iz Milana

U ponedeljak 9. decembra 2013. na osnovu naređenja torinskih tužilaca Padalina i Rinaude desile su se policijske racije tokom kojih je uhapšeno četvoro drugova u Torinu i Milanu. Optužnica protiv drugova je podignuta u vezi sa napadom na TAV gradilište (nap.prev., pruge za super brze vozove pokraj Torina) u Kjomontu koji se desio u noći između 13. i 14. maja 2013. Optužbe su prilično ozbiljne: članovi 280 i 280bis (“napad u cilju terorizma, teroristički akti izvedeni smrtonosnim i eksplozivnim napravama, posedovanje ratnog oružja, prouzrokovanje štete”).

Te noći su nepoznate osobe prouzrokovale značajnu štetu na gradilištu, a zatim nestale baš kako su i došle. NO TAV pokret u Busolenu je nakon te epizode sazvao javni sastanak tvrdeći da je sabotaža korisna i neophodna praksa NO TAV borbe. Neki su podsetili da su šampioni ne-nasilja (Kapitini, Gandi, Mandela) podržavali sabotažu. Drugi su podsetili na različite scenarije borbi poput onih pod vojnom okupacijom, borbe protiv nuklearne energije, partizansku borbu, kao i ogromno nasleđe radničkih borbi. Uprkos medijskom terorizmu koji je usledio nakon napada, saboterske akcije nisu prestale i nastavile su da dobijaju široku podršku širom Italije. Najnovije su se desile pre nekoliko dana u Torinu protiv kompanija uključenih u TAV.

Novinari i komentatori, političari i tužioci (sa svojim liderom Kaselijem) otpevali su svoju litaniju o teroru, upozorivši na opasnost vraćanja u “olovne godine” itd. Stvarajući tu sliku nisu mogli propustiti “loše nastavnike”, “tajna skrovišta” i “tajne publikacije” koje su identifikovali u bezopasnim piscima, gradskim kafanama i tekstovima koji su distribuirani javno tokom demonstracija. Tu su se našli i istraga o terorizmu protiv militanata NO TAV u dolini Susa (i racije na njihove domove), dobro-izreklamirani susreti anti-terorističkih tužilaca iz različitih gradova, kao i današnja hapšenja.

Upotreba reči terorizam ima za cilj da oslabi pokret i odvoji ljude od borbe, predstavljajući je kao neku udaljenu stvarnost, nerazumljivu i apsurdno nasilnu. Ta reč dočarava čitav jedan svet. Trebalo bi da učinimo da se obruši na njih.

Nisu napadnuti samo ovih četvoro velikodušnih drugova koje volimo, već cela borbena dolina. Naš odgovor je razvijanje potencijala ove borbe.

A sarà düra. (nap. prev., “Biće naporno”)

Drugovi iz Milana

*****

Neka vetrovi osvete ponovo udare

Solidarnost sa Kjarom, Matijom, Nikolom i Klaudijom

U noći između 13. i 14. maja nekolko desetina anonimnih NO TAV napadača upalo je na gradilište brze pruge u dolini Susa i oštetilo neku opremu. Brza i precizna akcija koja je još jednom pokazala da tvrđava Klarea nije nedodirljiva, ponovo noseći slatki vetar osvete. Akciju je javno podržao i NO TAV pokret na otvorenom sastanku u Busolenu.

Danas 9. decembra 2013., po naređenju tužioca iz Milana i Torina, politička policija je uhapsila četvoro drugova (još troje se nalazi pod istragom) za “napad u cilju terorizma” i optužila ih za učešće u akciji koja se desila u maju. Sve ovo se dešava osam godina nakon invazije i masovne štete na gradilištu Venaus.

Kao što se dogodilo i mnogo puta ranije (tako i u dolini Susa pre nekoliko meseci), država za “terorizam” optužuje one koji se opiru njenim razarajućim projektima, militarizovanim gradilištima, suzavcu, bodljikavoj žici, “crvenim zonama” i pendrecima.

Ne zanima nas da li su Kjara, Matija, Nikolo i Klaudio učestvovali u akciji protiv gradilišta u Kjomontu.

Ono što znamo jeste da je vest o napadu obradovala mnogo ljudi, u dolini ali ne samo tamo.

Ono što znamo jeste da drevno drveće koje obaraju buldožderi u Klarei jesu otvorene i bolne rane.

Ono što znamo jeste da su teroristi oni koji izgladnjuju ljude, eksploatišu, uništavaju i bombarduju, ne oni koji se protive ekološkim katastrofama i bore za svet bez profita i moći.

Ono što znamo jeste da su Kjara, Matija, Nikolo i Klaudio naši prijatelji i drugovi, velikodušni i hrabri, uvek na liniji fronta u borbama u Torinu, Milanu, dolini Susa i drugde gde ih njihovi umovi i srca odvedu.

Ono što znamo jeste da ih želimo slobodne sada, na ulicama i planinskim stazama zajedno sa nama.

Ono što znamo jeste da ova hapšenja neće zaustaviti borbu protiv vozova velike brzine i sistema koji ih stvara i brani.

Unutar i oko NO TAV pokreta rađala se i širila solidarnost koja je uvek bila u stanju da odgovori na represivne manevre (svaki put najavljene od strane medijske ratne mašinerije), generalizujući tako svoje razloge i prakse. Ni krivi ni nevini.

Nijedno gradilište nepravde – sa svojih hiljadu ganglija – ne treba da se oseća bezbednim. “Više volimo vašu nesreću”.

Okupacione trupe, političari i novinari: vi ste teroristi!
Sloboda za Kjaru, Matiju, Nikola i Klaudija!

Anarhisti iz Rovereta i Trenta

 

Adrese uhapšenih drugova:

Mattia Zanotti
Chiara Zenobi
Niccolò Blasi
Claudio Alberto

C.C. Via Maria Adelaide Aglietta 35

10151 Turin
Italy

Izvor: Act For Freedom