Tag Archives: direktna akcija

Eksarhija, Atina: Preuzimanje odgovornosti za zapaljivi napad na policijski bus u znak sećanja na Pavlosa Fisasa

"Koje je boje tvoja zastava...kada gori?"
“Koje je boje tvoja zastava…kada gori?”

Sramota nije posao

Osam sati stojite u krugu policijskog autobusa na uglu ulica Harilau Trikupi i Didotu u Eksarhiji, pitajući se kada ćete biti napadnuti “bocama” i kamenovani. Primaoci mržnje i besa; mržnje i besa koji prožimaju naše celo biće. Zbog onoga što jeste. Zbog onoga šta jesmo. Zbog onih kojima služite. Zbog onoga za šta se borimo.

Osam sati zaredom, a sada je vreme za noćnu smenu, u 22h, 19. septembra 2013. Sveže svinje su stigle da vas zamene. Nakon kraćeg ćaskanja, svi zajedno ulazite u pokretni svinjac.

Ali sa nama ćete se suočiti kada to najmanje očekujete, kada zavalite dupe na sedište policijskog autobusa, iscprljeni tom prljavštinom koju zovete posao.

Dva bloka dalje, na raskrsnici ulica Harilau Trikupi i Dervenion, drugovi čekaju policijski bus kako bi krenuli. Zauzimaju pozicije, čekaju još malo, a onda guraju kontejnere i blokiraju ulicu. Kanisteri od 10 litara ispunjeni benzinom kotrljaju se ispod vozila. Panduri stižu baš na vreme i napuštaju autobus pre nego su primetili kako prvi molotov osvetljava zapaljivi materijal. U njihovim očima vidi se strah.

Neki drugi put, na drugom mestu, čekaćemo vas.

Pavlos živi među nama.

izvor

Solun, Grčka: Direktna akcija u znak sećanja na Pavlosa Fisasa

killah-p

U noći 19. septembra, dan nakon što su nacisti ubili Pavlosa Fisasa u pirejskom naselju Keracini, odlučili smo se da razbijemo izlog fašističkog kafea “Astoria” koji se nalazi u solunskom naselju Kalamarija. To mesto je bilo sastajalište zlatnozoraša i tu su se dešavala organizaciona okupljanja fašističkog jezgra iz Kalamarije.

Razbijaj fašiste gde god ih ima
Neprijateljstva će se nastaviti…

izvor

Hamburg: Napad na kompaniju Tisen Krup u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil, i pobunom u Turskoj

Leto za Sonju i Sibil!

U noći 31. jula na 1. avgust napadnuta je zgrada “ThyssenKrupp Industrial Solutions AG” u Hamburgu. Ulazni prozori i vrata su razbijeni, a zgrada je obeležena i sa dvadesetak bačenih flaša. Ulica ispred zgrade blokirana je zapaljenim barikadama.

Tisen Krup je jedna od najvećih kompanija za proizvodnju ratnih mašina. Oni snadbevaju armije širom sveta.

Ovaj napad je izveden u znak solidarnosti sa zatvorenim drugaricama Sonjom i Sibil koje su zauzele beskompromisan stav protiv države i njene pravde. Sonja je optužena za napade i učešće u “Revolucionarnim ćelijama” (Revolutionäre Zellen) tokom 70-ih. Sibil je zatvorena zbog svoje nesaradnje sa pravdom. Suđenje još uvek traje.

Napad je takođe posvećen junskoj pobuni u Turskoj. Militantni pozdravi Istanbulu, Ankari, Amedi, Eskišehiru…svim gonjenim i zatvorenim pobunjenicima, i u znak sećanja na ubijene.

Saopštenje na nemačkom jeziku / Više informacija: a, b, c

Grčka-FAI: Preuzimanje odgovornosti za slanje paketa-bombe zapovjedniku antiterorističke jedinice

adorable-e1373681887858

PROJEKT FENIKS

ČIN IV

“Budite gordi i ponosni na vaše djelo, zato što samo se samo iz neposluha i pobune rađa blistava zraka ljudske ljepote!” Zdravo vama, anarhisti djelom! Zdravo vama, ljudi braćo!
Renzo Novatore

Neki su pomislili da smo podigli bijelu zastavu. Neki su pomislili da smo zaboravili na našu zatvorenu braću i zaglibili u društvenom blatu, uz dvonožno krdo. Gospodari, panduri, pravosuđe, novinari, političari, društvo i nedostojni “anarhisti” birokrati su pomislili da su nas se riješili.

Za sve njih Projekt Feniks je šaka u stomak. Šaka u stomak zato što je nova anarhistička urbana gerila prisutna i uništava želje svih tih glista koje se nadaju okončanju naših akcija. Stare se grupe ponovno aktiviraju a nove se stvaraju, uz obećanje za raspirivanje košmara vlastima i njihovim podanicima.

Drug G.Tsakalos se nalazi u pritvoru već 30 mjeseci, mada je krajnja granica 18 mjeseci. Ne zanimaju nas ustavni zakoni. Mi želimo katarzu institucija, ali se borimo za njihovo uništenje. Znamo da je zakon oružje u rukama moći, kao što znamo da naše desetoro braće neće biti otpušteno putem pravosudnih procedura. Vjerujemo da je moć skup vrijednosti, u čijem se središtu nalazi građanin-čovjek iz mase, koji leži u društvenom blatu mase, gdje svi zaboravljaju svoje ime i svoje odgovornosti. No, i u toj gadosti neki posjeduju ime i prezime. Jedan od njih je Dimitris Chorianopoulos.

Tijekom njegove dužnosti, bivšeg narednika antiterostičke jedinice, izvršena je operacija protiv R.O. ZVĆ. Chorianopoulos je samo otpadak sustava sigurnosti, i to što su ga povukli ne znači da smo ga zaboravili. Isto vrijedi i za ostale bijednike iz njegove službe. Za koje dobro znamo da zauzimaju važno mjestu na popisu ciljeva FAI/FRI. Preuzimamo odgovornost za slanje paketa-bombe ovom bijedniku, koji je na žalost lokaliziran.

Posvećujemo naš napad NEPOKAJANIM I PONOSNIM članovima ZVĆ, kao i svim zatvorenim anarhistima prakse, gdjegod se nalazili. Naša LJUBAV i POŠTOVANJE svim Anarho-individualistima, Nihilistima, Ikonoklastima koji su otkrili izvor života tokom napada.

NIKOM SE NE KLANJAMO!

P.S. Izjavili su da je paket aktiviran nakon pada u jednom poštanskom uredu. Paket koji smo poslali bio je potpuno siguran za svakog tko ne predstavlja našu metu. Mehanizam se aktivira SAMO pri otvaranju paketa, a ne zbog pada ili vibracija. Ne znamo što se desilo. Jedina sigurna stvar je da je paket otvoren.

NEFORMALNA ANARHISTIČKA FEDERACIJA
MEĐUNARODNI REVOLUCIONARNI FRONT
KOMANDA MAURICIO MORALES

izvor: Indimedija Atina

Grčka: Hitno puštanje na slobodu anarhiste Kostasa Sakasa koji je u štrajku glađu od 4. juna

sakkas-soli-demo-727x1024
“U Grčkoj, Turskoj, Brazilu…borba i dušom i telom do socijalnog oslobođenja”
(transparent na velikim demonstracijama koje su 29. juna održane u centru Atine u znak solidarnosti sa Kostasom Sakasom)

Petak, 5. jula: Poziv na motociklističke demonstracije do Opšte bolnice Nikaja, Pirej, gde se štrajkač glađu još uvek drži u pritvoru (čekajući odgovor na drugi zahtev za puštanje na slobodu).

Okupljanje kod Propileja (ulica Panepistimu, Atina) u 18h
Solidarno okupljanje ispred Opšte bolnice u Nikaji u 19.30h

Sledi samo nekolicina gestova u Grčkoj i na Kipru u znak solidarnosti sa anarhističkim zatvorenikom.

Atina

Continue reading Grčka: Hitno puštanje na slobodu anarhiste Kostasa Sakasa koji je u štrajku glađu od 4. juna

Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

att

Moje razmatranja o odlučnoj bitki štrajka glađu ne znače nužno da bih i ja izabrao ovo specifično sredstvo. I neću izjaviti da li se slažem ili ne sa dotičnim sredstvom, kao što nema ispravnog ni pogrešnog u takvim situacijama, i sve se stalno dovodi u pitanje i preispituje.

 Štrajk glađu – kontradikcija u borbenom položaju

Štrajk glađu je posljednje sredstvo borbe revolucionarnog pojedinca. U povijesti se njime koristio široki politički spektar boraca, zatočenih zbog subverzivnih akcija, pretežno protiv demokratskih režima.

Od smrtonosnih štrajka glađu Rote Armee Fraktion (RAF) i smrti boraca IRA-e i ETA-e, sve do uspješnih štrajka glađu anarhističkih drugova kao što su Christophoros Marinos i Kostas Kalaremas, članova Revolucionarne Borbe i Zavjere Vatrenih Ćelija. Zajednička točka može biti minimalna kao i nepostojeća, ali odluka ostaje ista, “borim se do kraja”.

Takva je odluka uspjela stvoriti specifičnu ucjenu državi. Ucjenu koja je, koliko god paradoksno zvučala, stekla važnu pregovaračku snagu zbog smrti štrajkaša glađu.

Naravno, kada govorimo o pregovaračkoj snazi priznajemo postojanje ravnoteže unutar revolucionarnog rata, kojeg oblikuju socijalni, politički i ekonomski uvjeti određenog razdoblja, i polarizaciju koja postoji između državnika i revolucionara. Što ne znači da ih poštujemo, jer naš je cilj napasti ih i uništiti. S druge strane niti znači da ih nećemo tražiti, pronaći i iskoristiti u našu korist.

Štrajkaš glađu je upravo takav slučaj, u kojem se humana fasada demokracije koristi za realizaciju zahtjeva borca. Borba se vodi protiv političke reprezentacije sistema, demokracije; radi se o eksplozivnoj napravi koju je borac odlučio postaviti u svoje tijelo i napasti direktno temelje demokratske kohezije, uz obavijest da će u slučaju neispunjenja zahtjeva uslijediti eksplozija koja će izazvati lančanu reakciju unutar demokracije. Continue reading Grčka: Izjava Nikos Romanosa u vezi štrajka glađu Kostas Sakkasa

Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

nafplio-prison-riot
FENIKS PROJEKT – ČIN DRUGI

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI) – Međunarodna Osvetnička Zavjera preuzima odgovornost za postavljanje eksplozivne naprave i za eksploziju vozila poznatog zatvorskog stražara, Argirisa Gelbourasa, zatvora Nafplio. Navedeni napad je dio “Feniks Projekta”, započetog eksplozijom vozila direktorice zatvora Koridallos, koju je podmetnula Zavjera Vatrenih Ćelija.

Nismo nasumice izabrali napad na zatvorskog stražara. Argiris Gelbouras (poznat i pod nadimkom Rex) je dugo vremena bio pas stražar vjeran autoritetu. Jedan je od odgovornih za brojna premlaćivanja zatvorenika u zatvorima, a istovremeno je i dobar prijatelj pandura u civilu iz policijske stanice u Nafpliju. Često koristi zatvorenike-lakeje da bi zaplašio ili pogodio druge zatvorenike koji traže svoja “prava” ili ne pripadaju njegovom krugu utjecaja unutar zatvora. Ako zatvorski stražari budu i dalje insistirali na “značajnom ponašanju” te iskaljivali svoje komplekse i frustracije na zatvorenicima, posjetit ćemo ih s još gorim namjerama. Ništa neće proći bez odgovora. Neprijatelji slobode posjeduju imena i adrese.

Ovim napadom želimo istovremeno otkloniti veo tišine koji obavija mučenja i bijedne uvjete života zatvorenika u zatvorima u Nafpliju (i ne samo). Zatvori u Nafpliju su grobovi od cementa u koje je “zakopano” oko 600 zatvorenika (mada je zgrada “propisana” za 300). U ćelijama za 2-3 osobe boravi 6-7 zatvorenika, od kojih polovica spava na podu. Continue reading Grčka: Izjava o odgovornosti za eksplozivni napad u Argosu, 12. juna 2013.

Atena: Izjava u vezi sukoba s policijom u Koridallosu

6120_1205055122898_1124225717_30647-e1371470693283

13. juna, dok se naš drug K. Sakkas nalazio u desetom danu štrajka glađu da bi smjesta bio otpušten iz pritvora, nas četvorica smo iz različitih razloga bili na sudu u ulici Loukareos. Tijekom našeg prijevoza i boravka u sudnici policajci EOM-a (specijalne prijevozne jedinice) su nas provocirali. “Zadatak” ovog EOM smeća je prijevoz anarhista i drugih opasnih zatvorenika koji bi mogli pobjeći.

Dok smo napuštali sudnicu i dok su solidarni drugovi skandirali, jednog od nas su napali panduri. Te su ga kukavice srušile na pod hodnika (10 metara od vozila), odvukli ga u vozilo udarajući ga nogama i šakama te ga u lisicama zatvorili u specijalni kavez vozila. Kad smo se vratili u Koridallos i nakon dodatnih provokacija, napali smo 13 pandura EOM-a sa svime što nam se našlo pod rukama (stolicama, telefonima, aparatima za gašenja požara, ladicama, pepeljarama itd.), uništavajući istovremeno ulaznu prostoriju i odguravajući pandure. Sve se završilo intervencijom narednika i nekoliko zatvorskih službenika u ulozi “balansera”.

Zatvor je svijet konvencija i mi se u velikoj mjeri prilagođavamo. Formalnosti, demokratska prava, dnevne “usluge”, otvaranja i zatvaranja, “prijatni” prijevozi. Usprkos narkozi na kojoj se temelji funkcioniranje zatvora, ne zaboravljamo neprijateljsku ulogu osoba koje se nalaze pred nama. Mi ćemo, s naše strane, izabrati napad kada se granice dostojanstva, koje smo mi odredili, prijeđu. Oni trebaju znati da će pri svakom tom prijelazu naići na nas protiv njih.

BIJES I SVJESNOST

Anarhisti Dimitris Politis, Argiris Dalios, Fivos Harisis, Kostas Sakkas

Izvor: Athens Indymedia

Grčka: Tekst anarhista u zatvoru, Panagiotis Argirou

Kao što znate početkom januara 2013. doživio sam tešku ozljedu glave nakon jedne nezgode. Nakon čega su uslijedile dvije operacije glave i tri mjeseca u različitim bolnicama. Naravno, već neko vrijeme sam izvan opasnosti i oporavljam se, čekajući konačni operacijski zahvat na lubanji. Vratio sam se među moje drugove te moju braću i sestru iz Zavjere Vatrenih Ćelija, i već se samo zbog toga osjećam bolje.

Postepeno dobivam sliku o interesu iskazanom tijekom mojeg boravka u bolnici, i osjećam potrebu da zahvalim svima koji su bili uz mene na različite načine, od donacije krvi (zaista jako potrebne) do sakupljanja novca za pokrivanje liječničkih troškova.

Posebno mjesto u mojem srcu ipak zauzimaju drugovi Međunarodne Zavjere za Osvetu-FAI/IRF koji su u Indoneziji spalili privatno vozilo, i za compas Ustaničke Antiautoritarne Ćelije-FAI/FRI koji su napali zapaljivim napravama zgradu čileanskog nacionalnog udruženja zatvorskih službenika, a prije toga i objekt koji pripada Čileanskoj Žandarmeriji, zbog velike časti koju su mi iskazali dajući moje ime ćelijama direktne akcije koje su preuzele odgovornost za ove anarhističke napade protiv dominacije. Braćo i sestre, znajte da ste mi u mislima i da su me ovi napadi duboko dirnuli. Neka vatra Pobune i Anarhije uvijek grije vaša srca i vaše ruke naoružane protiv neprijatelja slobode.

Na koncu, želio bih zahvaliti svim grupama direktne akcije u Grčkoj i svijetu, koje su izrazile interes za moje stanje i poželjele mi brzi oporavak.

Sretan sam što vidim da je kroz sve ovo vrijeme projekt FAI/IRF ostao dinamičan i aktivan. Nadam se da će se, u budućnosti, njen intenzitet silno povećati i njeno širenje prouzročiti strah među vladarima čitavog svijeta.

ŽIVJELA FAI/IRF
ŽIVJELA CRNA INTERNACIONALA ANARHISTA PRAKSE

Panagiotis Argirou
Član Zavjere Vatrenih Ćelija

Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

2697639711_9e775f6ff5

25. maj 2013. – Sergio, Nicola i Alfredo, iz zatvora u Ferrari, na poziv čileanskih drugova sa bloga Publicacion Refractario , napisali su tekst u sjećanje na četiri godine smrti anarhista Mauricia Moralesa Duartea, poginulog u akciji 22. maja 2009. dok se pripremao da napadne školu za zatvorske stražare. Jasna i podržana, glavom i srcem, revolucionarna tenzija koja je prije četiri godine vodila korake čileanskog druga, isto tako bistro i ovo sjećanje koje, u spomen na gubitak, prelazi granice ibaca svjetlo na stare i nove kartografije pobune, individualne i kolektivne, umjesto močvarnih bezdana rezignacije.

nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

Prekinimo kult strvine

Prije četiri godine umro je Mauri, dok je bez oklijevanja slijedio put borbe koji je izabrao. Nakon munje eksplozije, koja je na žalost pogodila njega umjesto neprijatelja kojem je bila namijenjena, slijedio je grom koji je uzdrmao duhove svih nas, njegove braće i sestara diljem svijeta, nadahnutih istom željom za uništenjem postojećeg. Radost koju se uvijek osjeti pri otkrivanju srodnog srca, prigušila je spoznaja da to srce neće nikada više pumpati krv i bijes. Mauri nije prvi koji je poginuo zato što je izabrao da nikada ne odvaja misao od djela, a na žalost nije bio ni posljednji, ali suze nisu nikako najbolji način za održavanje sjećanja. Kroz sve ove godine Mauri nije ostavljen da trune u grobu, nastavio je živjeti i boriti se u svakom napadu, bio on njemu posvećen ili ne. Kao što se požar širi dok ima goriva, tako njegova radost neće utrnuti dok god budemo napadali neprijatelja, a djela su kisik koji treba širiti požar, prije nego što ga previše riječi obuzda, pretvori u plamičak, i na koncu ugasi.

Continue reading Sergio, Nicola i Alfredo – U sjećanje na Mauricia Moralesa

Iz zatvora u Ferrari (Italija): Posljednje vijesti u vezi istrage oko napada na Adinolfija

tumblr_ma07d0y5g21ro0ralo1_500

21. maja stigli su rezultati drugog vještačenja na kacigama zaplijenjenim u Nicolinom domu. No, i ovaj put su forenzičari karabinjera morali kapitulirati priznajući da je barut pronađen na navedenim kacigama kompatibilan s 80% pištolja u opticaju. Na taj im je način propao pokušaj povezivanja kaciga i oružja, koje njegov otac legalno posjeduje, s tobožnjim izletom optuženih na vježbe gađanja, kao što su pretpostavili istražitelji u predmetu za 270bis [udruživanje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka]  zbog ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija. Vještačenje je već bilo dalo negativan rezultat pri usporedbi istog baruta i streljiva kojim je Adinolfi ranjen.

Prethodnih je tjedana određeno prvo ročište za saslušanje, u Genovi 12. juna 2013.

za informacije nidieunimaitres[at]gmail[dot]com

adresa na koju možete pisati drugovima u zatvoru:

Nicola Gai – Alfredo Cospito
via Arginone 327, 44122 Ferrara, Italija

Izvor: RadioAzione

Atina: Razbijeno nacističko gnezdo u ulici Pipinu

Dana 16. maja 2013. godine, grupa drugova razbila je stakla kafea u ulici Pipinu u centralnom atinskom naselju Ajos Pantelejmon, kao minimalni akt napada i solidarnosti.

Akt napda zbog rasističkih, emetičnih izjava na video snimku koji je napravljen u tom kafeu, a koji je emitovan na informativnim kanalima. Ova prodavnica je služila i dalje služi kao centralna tačka i mesto okupljanja lokalnih članova “Zlatne zore” (poput Vuldisa) i drugog nacionalističkog šljama.

Čin solidarnosti sa imigrantima u širem području koje fašisti često napadaju u pogromima podržanim i od strane fašista u uniformama.

Želimo da bude jasno da svi oni koji ih goste, svi koji tolerišu i sarađuju sa ovom vrstom nasilnika treba da budu spremni da plate cenu svojih izbora.

Ne zaboravljamo. Ne opraštamo.

izvor

Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

fist-1024x685

Predstavljamo pismo A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs.

“Nedostajalo je još mnogo svjetlosti do svitanja
Ali ja nisam prihvaćao poraz”

Podne i 25 minuta. Posljednji put kada sam pogledao na sat. Iza nas još jedno patrolno vozilo, u kombiju moja dva druga, “taoc” i ja. Samo prije nekoliko sati naši su osjećaji bili potpuno drugačiji. U jednom je trenutku, naizgled, sve teklo savršeno, dok nisu uhapsili našeg druga u “ambulantnim kolima”. Odjednom nas je situacija oborila, ali unatoč tome ostali smo prisebni, koliko smo mogli, i na taj smo način omogućili bijeg našim drugovima.

Vratimo se na naš početni prikaz: nas trojica s “taocem” u kombiju i “slučajni” susret (koji nije bio nimalo slučajan pošto je dan alarm u svim okolnim naseljima) s patrolnim vozilom. Već je bilo počelo odbrojavanje posljednjih minuta naše slobode. Riječi koje smo izmijenili tih posljednjih minuta nisu toliko bitne u ovoj priči, bitna je naša krajnja odluka. Nismo željeli pucati i liječnikov život izvrgnuti opasnosti. Bio je to jedini mogući izbor u tom trenutku. U svakom slučaju, jedino oružje koje smo imali u toj situaciji bila je naša strast za slobodom. I iskoristili smo je na najbolji mogući način. Nakon potjere kroz ulice naselja Veria, gotovo kao u filmu, na kraju nas je u slijepoj ulici blokirala jedna patrola koja je slučajno tuda prolazila. Besmisleno bi bilo još jednom ispričati čitavu priču. Jedino što želim iznijeti, pošto je to poprimilo ogromne razmjere, je dio o mučenju. Znam da u većini društava prizor pretučene osobe može izazvati strahove, sažaljenje ili sumnje. Ali to nije slučaj s nama drugovima. Osim toga želim reći da je država namjerno dozvolila objavljivanje naših slika, da bi zastrašila sve one koje žele djelovati na isti način kao mi. Možda se i radilo o ishitrenoj “greški”, zbog automatizma koji karakterizira svaku operacije Antiterorističke Jedinice. Kako god bilo, ne želim se sada na to usredotočiti. Želio bih iznijeti jedno kratko osobno razmatranje o tih nekoliko sati torture.

Continue reading Grčka – Pismo anarhističkog zatvorenika Andreasa-Dimitrisa Bourzoukosa

Atina: Preuzeta odgovornost za napad na policijsku stanicu Akropolj u znak sećanja na Lambrosa Fundasa

acropoleos_molotovs
“Svi ljudi sanjaju, ali nejednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim kutcima svojih umova, bude se danju kako bi otkrili da je sve to bila samo gola taština; ali oni koji sanjaju danju opasni su ljudi, jer oni svoje snove mogu sanjati otvorenih očiju i ostvariti ih… “

(T.E. Lorens)

I tako, inspirisani snovima o BESU, ali iznad svega SEĆANJEM, u ranim jutarnjim časovima 10. marta 2013. godine napali smo policijsku stanicu Akropolj, uhvativši bez garda gomilu pandura iz tog kraja.

Razloga je mnogo, ali gubitak Lambrosa Fundasa veći je od svih.

Prošle su već tri godine od te noći 10. marta kada je Lambros Fundas, meso od mesa anarhističkog pokreta i član “Revolucionarne borbe”, pao tokom oružanog sukoba sa svinjama iz grčke policije u naselju Dafni u Atini.

Njegov život i smrt su primer koji nijedan borac za slobodu nikada neće moći zaboraviti. Ne možemo dopustiti da prolivamo suze za našim mrtvim drugovima, ali imamo odgovornost da učimo iz vere, posvećenosti i doslednosti njihove borbe. Nosimo odgovornost da svim sredstivma odajemo počast sećanju na Lambrosa Fundasa, razmišljajući o putanji njegovog političkog puta, akcijama, pa samim tim i njegovom životu.

Neka ruke posegnu i podignu njegov pištolj. Mi, kao još jedan a svakako ne i naš poslednji oproštaj sa njim, kažemo:

Lambros, revolucionari će nastaviti da uzgajaju cvet koji je tog jutra procvetao u naselju Dafni, sve do POBEDE…

LAMBROS FUNDAS!

sve se nastavlja…

izvor

Italija: “Tko kome prijeti?” (o pretresima 14. februara 2013.)

bol2
Ujutro 14. februara, u 07:30, policija i DIGOS [politička policija], uz impozantnu pomoć šefa antikriminalnog odsjeka u Trentu, Annu Mariju Ceci, upadaju u domove nekoliko anarhista i slobodara u gradovima Trento, Rovereto, Treviso i Bologna, u potrazi za vrlo opasnim tekstom objavljenim na isto tako opasnom plakatu, na ulicama Trenta prošlog decembra.

Na navedenom se plakatu pojavio isti tekst koji je dijeljen u obliku letka u vezi konferencije održane na odsjeku za Sociologiju, 28. oktobra 2010. Toga je dana nekoliko antimilitarista prekinulo, dimnim bombama i crvenom bojom, predavanje o sigurnosti i o ulozi Italije u “mirovnim misijama”, na kojem su sudjelovali prof.Toniatti, bivši dekan Pravnog fakulteta, i nekoliko vojnih oficira. Zbog te je akcije naš drugar Luca uhićen.

Od tada su se na njega okanili u više navrata: od trenutno hapšenja do “obične” obaveze boravišta, zatim ponovno od kućnog pritvora do zatvora, sve popraćeno
zastrašivanjima, među kojima treba spomenuti prijetnje batinama u policijskoj stanici u Trstu.

Izgleda da netko ne može podnijeti malo crvene boje na svojem čistom odjelu, mada mu nimalo smeta kada se isti uprlja krvlju brojnih ratova u tijeku, u kojima ova gospoda aktivno sudjeluju.

No, vratimo se pretresu.

Čini se da traženi plakat sadrži tešku prijetnju, zločin za koji kazna zatvorom seže do godinu dana.

“Malo boje je najmanje”: to je rečenica koja plaši profesora Toniattija.

Međutim, jedinu prijetnju koju mi vidimo odnosi se na same predavače i na sve one koji surađuju s ratnim mehanizmima, koji prijete osobama nastanjenim na područjima pogođenim ratnim sukobima.

Jedina prijetnja koju vidimo vrši se na osobama koje su primorane bježati pred strahotama rata.

Jedinu prijetnju koji vidimo je ona koja visi nad glavama osoba koje su pobjegle iz ratnih područja bez potrebnih dokumenata i zbog toga riskiraju da budu zatvorene do godinu i po u jednom od brojnih centara za azilante, širom Europe, ili čak da budu poslani natrag i prije nego što stignu.

I snage reda bi, sa svoje strane, željele biti prijetnja, kada se pojavljuju u domovima nekih drugova u potrazi za… plakatom!

U redu, činjenica da nas osobe koji žive od rata smatraju prijetnjom predstavlja nam zadovoljstvo i razlog da i dalje, tvrdoglavi kao magarci, budemo prijetnja gospodarima rata i njihovim lakejima.

Anarhisti iz Trenta i Rovereta

izvor

Mantova, Italija: ALF zapalio kamion za prijevoz mesa

Italy_meat_Nov12

Viadana, Mantova (Italija)

Preuzimamo odgovornost za požar koji je izbio kasno navečer 27. novembra 2012. i potpuno uništio dva kamiona za prijevoz mesa poduzeća Martelli. Preskočili smo ogradu i aktivirali 5 zapaljivih naprava s fitiljem. Šteta je procijenjena na oko 400-500.000 eura. Ovom smo akcijom željeli napasti mesnu industriju, utemeljenu na patnji i profitu. Ne minimalna šteta, nego maksimalno uništenje!

A.L.F/Nemilosrdni gadovi

izvor

Milano, Italija – Sabotirani bankomati u znak solidarnosti s Nicolom, Alfredom i svim zatvorenicima/ama

liberi_tutti

Milano, sabotirano 9 bankomata bojom i čekićem u znak solidarnosti s Alfredom i Nicolom [Operacija Ardire/Odlučnost] i sa svim anarhističkim zatvorenicima i zatvorenicama. Nema represije bez odgovora, za uništenje ovog društva-zatvora!

izvor

Italija – Alfredo Cospito prekida štrajk glađu; solidarnost sa Sergiom koji nastavlja

Destroy-what-destroys-you
Danas 18. februara prekidam štrajk glađu zato što sam dobio vijest da ću u martu vidjeti Annu, mada ne vjerujem obećanjima mojeg zakletog neprijatelja. Sergio nastavlja. U znak solidarnosti razbio sam neprovidni panel na zatvorskom prozoru. Zahvaljujem čileanskoj braći i sestrama iz Celula Antiautoritaria Insurrecional Panagiotis Argirou Fai/ Fri, talijanskoj braći i sestrama iz Cospirazione delle Cellule di Fuoco Fai/Fri, koji su me podržali djelima i riječima. Solidarni zagrljaj Marcu Camenishu i Gabrielu Pombo da Silvi.

Samo nas djela oslobađaju. Uništi ono što te uništava.

Alfredo Cospito

Madrid (Španjolska): Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivne naprave u katedrali Almudena

bombazo-1024x675

Božji dom sjeban u Madridu
(četvrtak 7. februara, 13:00 sati)

Dokazali smo da su vaši brlozi ranjivi. Temelji vaše Moći drhtali su pod kilogramima našeg svetog dinamita, u namjeri da naruši vaš sveti socijalni mir koji se uvijek bazirao na ubojstvima i dugogodišnjim izdržavanjima zatvorske kazne. Ovo je osveta. Prekoračili smo granicu straha. Cilj eksplozivnog napada je jasan, napasti burbonsku monarhiju na njenim svetim mjestima. Čitavo njihovo veličanstvo je plod tlačenja, a mi, potlačeni, privest ćemo je kraju ustaničkim revolucionarnim nasiljem. Nećemo pasti u zamku iščekivanja povijesnih uvjeta. Mi smatramo da povoljni uvjeti za napad na Državu, na Kapital i nadasve na trulu kraljevsku fašističku obitelj, postoje. Mi smo odlučni. Mi ne čekamo. Mi djelujemo.

Ne obmanjujemo se pogrešnom idejom da će se uništenje svega što nas tlači odviti kroz djela kao što je ovo. Mi se ne zavaravamo. Mi nismo samozadovoljni. Ovo je propaganda kroz djela, koja postoji već više od stoljeća među buntovnicima i zavjerenicima, kojima je moć mrska. Ovo je poziv na rat bez granica, čitavom našom maštom i energijom kako bi priveli kraju ovaj truli svijet.

Zapalimo zatvore!
Dug život Anarhiji!

Ustanički Komando Mateo Morral

Švicarska – Napad na Glencore i Credit Suisse

gkor2

Ujutro 24.01.2013. napali smo u koordiniranoj akciji raketama izvršnog direktora poduzeća Glencore, Glassenberga, na kućnoj adresi Gehrimoosweg 6 Rueschlikon, i Credit Suisse u Zuerich-Hottingenu. WEF [World Economic Forum/Svjetski ekonomski forum], kapital i njihovi predstavnici su ipak ranjivi!

Dok se svakog januara u Davosu održava susret WEF-a, lokalni militanti trebaju samo birati: na tisuće šefova i ostalih velikih zvjerki se susreću u planinama i utvrđuju trgovanje, izgovaraju krupne riječi kojima prikrivaju nedostatak perspektive svojeg sistema, a svaki od njih zaslužuje barem jedan simbolični napad…

U petoj godini nedavnog vrhunca već kronične krize, iz panoplije neprijateljskih djela predstavnika WEF-a protiv klase, izabrali smo jedan koja sažima na najuvjerljiviji način dominantnu ulogu švicarskog kapitala u degradiranju uvjeta rada i života širom čitavog svijeta: mega-spajanje dvaju divova osnovnih sirovina i rudnika, Glencore i Xstrata, sa sjedištem u Zugu, nakon dugo okolišanja između konkurentskih kapitalističkih interesa, zaista se ostvarila.

Ne smijemo se iznenaditi da su baš radnici i radnice iz rudarske industrije podvrgnuti, u krizi, najgorim napadima. Ako šanse za profitabilna ulaganja postaju sve rjeđa i cjelokupnim kontinentima prijeti bankrot, konkurencija u ovom osnovnom sektoru poprima veliku važnost.

Prvom napadu je, logički, bio cilj izvršni direktor Glencorea, Glasenberg, na kućnoj adresi Gherimoosweg 6 u Rueschlikonu. Glencore je godinama industrijski partner WEF-a. Hobotnica iz Zuga je poznata po svojim gnusnim uvjetima rada (i po svojem biznisu) i po mutnim strukturama poslovanja, koje prolaze kroz podugovorače sa sjedištem na Bahamima. Rudnici Glencorea i njegove partnerice Xstrata prisutni su na svim stranama svijeta.

No, na svim stranama svijeta vode se i borbe protiv Glencorea i Xstrata. Štrajkovi radnika ili borbe domorodaca protiv prijetnje protjerivanja s vlastite zemlje ili – kao u Peruu – gerilske jedinice u oružanoj borbi: u čitavom svijetu narod se bori na različite načine i različitim sredstvima protiv otuđivanja temelja života i rada, a u toj se borbi već zamjećuju zametci solidarne perspektive koja ukazuje na prevladavanje današnjih načina proizvodnje. Mi, ovdje u Švicarskoj, nastavljamo te borbe i tu perspektivu!

Naš drugi napad usredotočio se na Credit Suisse, čije je istaknuto predstavništvo prisutno, naravno, u Davosu. Postoji tisuću razloga za napad na jednu od najvećih i najagresivnijih banaka u svijetu.

Špekulacije s prehrambenim proizvodima, otkazi tisućama zaposlenika/ca, oklade protiv grčkog naroda i drugih naroda itd. Mada ne zaboravljamo sve ove zločine počinjene protiv radničke klase, danas usmjeravamo svjetlost naših raketa protiv jednog posebnog konteksta.

2011. Credit Suisse-u (zajedno sa bankama Meryll Lynch i Morgan Stanley) je povjeren najveći burzovni rast u povijesti. Rast Glencorea. Stručnjaci CS-a za tržište osnovnih sirovina, Thomas Gottstein, Mark Echlin i Simon Crowley, su tada savjetovali Glencore, to jest kako je hobotnica trebala prikazati najljepše lice dobitka pred pohlepnim očima kapitala u potrazi za ulaganjima. Tom je prigodom CS ostvario milijunske zarade.

I, očigledno, intimno prijateljstvo ispunjeno klasnom sviješću. Budući da je ponovno baš CS, kad je bilo u igri mega-spajanje GlencoreXstrate, između ostalog, uz naknadu od 60 milijuna dolara, razradio i najpovoljnije uvjete za Glencore.

Upravo su zbog tih “prijateljstava”, koje godinu za godinom nudi WEF, vlasnici i menadžeri društvenog bogatstva – usprkos nedostatku partyja i perspektiva – i ove godine odlično raspoloženi, kada njihovi džetovi polijeću za Davos. Zato nas i ne iznenađuje da se CS nalazi, kao i prethodnih godina, među takozvanim strateškim partnerima godišnjeg susreta WEF-a.

Živjela međunarodna solidarnost
Za revolucionarnu perspektivu!

(komunikej preveo s njemačkog na talijanski u švicarskom zatvoru anarhist Marco Camenisch)

izvor

Amsterdam: Akcije solidarnosti sa anarhističkim prostorima

Na donjem transparentu je poruka protiv planova o renoviranja u zajednici skvotiranih zgrada: “Tabakspanden ostaje u našim rukama!”

Tokom januara je izvedeno nekoliko akcija u znak solidarnosti sa iseljenim i ugroženim prostorima u Grčkoj.

– Na pet kuća i socijalnih centara postavljeni su transparenti sa porukama solidarnosti sa Vilom Amalijom a kasnije i drugim skvotovima.

– Dana 17. januara u centru grada je okačen transparent; na transparentu je pisalo: “Protiv državnih i fašističkih planova, Vila Amalija će ostati skvot!”.

– Dana 18. januara izašao je anarhistički poster-novina “Zwart behang” sa tekstom o nedavnim događajima u Grčkoj i pozivom na solidarnost.

– Tokom večeri 24. januara drugovi su izveli demonstracije solidarnosti. Treba imati na umu da je za anarhiste u Holandiji veoma teško da otvoreno najave demonstracije i da to kasnije sprovedu u delo, a da policija nekoga ne pretuče/uhapsi tako da smo se koristili tihom mobilizacijom.

Continue reading Amsterdam: Akcije solidarnosti sa anarhističkim prostorima

Finska: Solidarnost sa antifašistima u Grčkoj iz Helsinkija i Tampera

helsinki

U subotu 12.1.2013. otišli smo do Grčke ambasade u Helsinkiju da pokažemo našu podršku drugovima u Grčkoj.

Želimo da pokažemo našu solidarnost sa drugovima koji su nedavno iseljeni iz skvotova Vila Amalija i Skaramaga kao i svima koji su uhapšeni tokom ponovnog iseljenja Vile Amalije.

Snaga i solidarnost!
¡No pasarán!

izvor

Tampere, 19.1.2013: Demonstracije pod nazivom “Kaži ne fašizmu i rasizmu!” – video sa engleskim titlovima

izvor

Kampanja solidarnosti za oslobođene prostore i anarhističke drugove/drugarice širom sveta

actionweek2shnew

Pozivamo na svetsku kampanju direktnih akcija u znak solidarnosti sa oslobođenim prostorima, od 2.do 12. februara 2013. Ali ne želimo da se zaustave posle nekoliko akcija jer je reč o nečemu što je više od puke reakcije na represiju. Ovo je poziv svim anarhistima i antiautoritarcima da se bore sada širom sveta.

Iako su nedavni nasilni napadi grčke države protiv anarhističkog/anti-autoritarnog spektra bili inicijalna varnica za pisanje ovog poziva, mnogi primeri širom sveta su nam pokazali da policija i gradske vlasti, zajedno sa gigantskim korporacijama, imaju odličnu međusobnu saradnju u napadima na strukture solidarnosti i pacifikovanju društava na transnacionalnom nivou. U poslednjih nekoliko nedelja i meseci, u nekim delovima sveta u kojima ljudi trpe sistematsko osiromašenje i opsežne planove o gentrifikaciji, sve je više napada države/kapitala na radikalne pokrete uključujući represiju protiv konkretnih oblika otpora poput okupacija zemljišta, autonomnih poduhvata, okupacija sedišta kompanija ili štrajkova. Zbog toga je važno da povežemo naše borbe na svetskom nivou i uzvratimo udarac ovde i sada. Za tebe, ta inicijalna varnica može biti neka akcija kao odgovor na napade na skvotirane prostore u tvom području. Kreni u akciju na ulicama i pusti mašti na volju da širi poruku aktivnog otpora.

Širom sveta, naši drugovi su još uvek utamničeni. Mnogi naši samoorganizovani prostori su pretrpeli napade ili su iseljeni, naša infrastruktura se nalazi pod opsadom, a naši kontrainformacioni mediji se cenzurišu ili ometaju. Svaki put kada izražavamo naše ideje u javnosti, uniformisani robokapi vrebaju sa svih strana. Mašinerija za nadzor prati svaki naš korak dok država računa na podršku naoružanih fašističkih hordi… Ali naša egzistencijalna borba je nešto više od odbrane čvrstih prostora.

Zato je vreme da kažemo dosta sa stalnim defetizmom. Socijalni rat se vodi uprkos iseljenjima i hapšenjima. Naše srce ne poznaje granice. Za svaki uništeni projekat, neka se pojave dva nova širom sveta. Neka naše akcije govore za svakog utamničenog druga.

Probudi se, pridruži se, podivljaj – rat ratu vladara!

ZA CRNI FEBRUAR

Bučne demonstracije u novogodišnjoj noći, u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv zatvora

Vankuver

Dana 31. decembra 2012. grupa od oko desetak anarhista okupila se ispred Vaspitno-popravnog doma u Bernabiju povodom godišnjih bučnih demonstracija solidarnosti sa zatvorenicima. Bučne demonstracije se dešavaju širom sveta 31. decembra, kada oni na ulicama viču i prave buku kako bi podsetili one koji su zaključani unutar represivnih zatvorskih zidina da nisu zaboravljeni i da sistemi koji ih tlače nisu neuzdrmani. To je tradicija koju su uglavnom usvojili anarhisti koji vide nepravdu ne samo zatvorskog sistema već svih sistema ugnjetavanja koji nam se nameću protiv naše volje. Ne postoji vera u reforme i, iako se može činiti kao nemoguća misija, borimo se za demontiranje zatvorsko-industrijskog kompleksa koji bogate kupa u parama, a siromašne zatvara.

Continue reading Bučne demonstracije u novogodišnjoj noći, u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv zatvora