Tag Archives: solidarnost

Santjago, Čile: Pismo porodice Tamare Sol Farijas Vergara

pismo_porodice_tamare_sol_vergara

Drage prijateljice i drugarice, dragi prijatelji i drugovi:

Naša voljena Tamara Sol je u zatvoru.

Brzinom osvetničke munje, kao i uvek kada osuđuju siromašne ili subverzivne, sudija sistema, Paola Robinovič, namerava osuditi Tamaru na kaznu od 10 godina i jednog dana do doživotne robije, optužujući je za “teško razbojništvo” (robo calificado) – najtežu odredbu čileanskog kaznenog sistema, uz objašnjenje da je Tamara Sol opasnost po društvo. Društvo koje je tako metodično građeno na nenormalnoj nejednakosti između nekolicine neizmerno bogatih i mnogih neizmerno siromašnih; društvo koje je militarizovano stotinama policajaca na njegovim ulicama i posebno na periferiji, koji maltretiraju omladinu u naseljima siromašnih (poblaciones) uz ovlašćenja da ih prebijaju, lažu, nameštaju, hapse, pretresaju kuće, ubijaju, špijuniraju, fotografišu… društvo koje je jedno “veliko tržište”, društvo koje je ponosno na individualizam koje je stvorilo, ponosno na mediokritete koje stvara, društvo u kome komunikacioni mediji izveštavaju samo o poznatim ličnostima ili zločinima iz strasti. Sudija je, braneći to društvo, odlučio da Tamara Sol tokom isražnog perioda (koji inicijalno traje 60 dana) mora ostati u zatvoru San Miguel, u modulu visoke bezbednosti. U takvom kaznenom modulu, u dvorište se izlazi samo na pola sata…ili su možda po ceo dan zaključani u kavezu.

Brzina kojom je sudija izrekao kaznu sasvim je suprotna onoj kada osuđuju nekoga u uniformi, nekoga ko uprkos ubistvima i zloupotrebi moći protiv omladine i drugih stanovnika naselja siromašnih, mirno živi u svom domu. Mi smo u slučaju ubistava naše dece, Eduarda i Rafaela, više od 20 godina čekali da pravda bude izrečena, a kazna je bila veoma mala; samo sedam godina za ubistvo dvoje ljudi uz hapšenje koje je prošlo bez prisustva ijednog medija, bez prikazivanja lica ubica, bez lisica na rukama i koje su poslali u hotel sa pet zvezdica Punta Peuko. Niti je takav poletni duh primećen kod sudija u slučajevima suđenja lopovima belim okovratnicima kada je i novac bio u igri, i sve odvija glatko, sve se odvija tiho.

Želimo da vam kažemo da je Tamara Sol relativno dobro (koliko to može biti kao zatvorenica). Njen moral je snažan i visok, ona je dostojanstvena i hrabra žena koja je stavila direktan izazov pred nas i njenu porodicu; mi smo kukavice koje nikada ni za korak neće izaći iz ovog prokletog sistema, koje se povinuju zbog mrvica; za nas nikada neće biti “pravog trenutka” niti ćemo imati “neophodna sredstva”; postavili smo tempo i zadali poneki iznenadni udarac, ali ništa što razbija ovu smrtonosnu rutinu u kojoj smo zaglavljeni.

Strahovito smo tužni što je naša devojčica, koju jako volimo, ta koja je zatočena. Ali smo takođe i ponosni jer je već žena i zato što je pokazala ogromnu hrabrost u svom životu.

Žena koja nas je stavila pred duboki izazov da ne ostanemo saterani u ćošku ovog sistema, prilagođavajući naše živote njegovom diktatu, navikavajući se na ubistva drugarica i drugova, utamničenja borbene omladine, stalne krađe koje se nad nama kao ljudima dešavaju u svim sferama – od krađi našeg svakodnevnog života do krađe naše zemlje, naših okeana, naših bogatstava, našeg drveća.

Potrebna nam je snaga, drugarice i drugovi, potrebno nam je vaše iskreno i nesebično prijateljstvo koje ste nam uvek pružali.

Naš je put već odavno jasan i ne možemo ostati mirni nadajući se da će drugi raditi ono što je trebalo da nastavimo da radimo… DA DUBOKO VOLIMO IDEJU SLOBODNOG I BRATSKOG DRUŠTVA I GRADIMO GA VELIKIM I MALIM AKCIJAMA, NE SAMO U RAZGOVORIMA VEĆ SVIM OBLICIMA BORBE I U SVAKOJ SFERI NAŠEG POSTOJANJA.

Tamara Sol, kćerko, unuko, sestro, volimo te svom snagom.

Tamara Sol, borbena drugarice, divimo se tvojoj hrabrosti. Sa tobom smo.

Tamara Sol, uvek ćemo biti uz tebe, nikada nećeš biti sama.

Tamara Sol “nebo se ogleda u okeanu, i tek tada pogledaj u mesec”. Strpljenja, strpljenja, strpljenja, ljubavi.

Želimo da se zahvalimo svima onima koji su došli u naš dom da nas posete i koji su odmah pokazali svoju brigu, kao i onima koji su pokazali svoju solidarnost šaljući stvari koje su Tamari Sol potrebne u zatvoru.

Zahvaljujemo se i ženama koje su je prihvatile na tom mračnom mestu i s ljubavlju podržavale.

Takođe se zahvaljujemo onima koji nisu bili sa nama i koji su nam svojim stavom pokazali da se ne slažu sa Tamarom Sol i tako nam jasno pokazali na koga možemo računati sada i u budućnosti.

Ana Vergara Toledo, Luisa Toledo Sepulveda, Manuel Vergara Meza
Vilja Fransija, 3. februar 2014.

Izvor: War On Society

Beograd/Zagreb/Mostar: Izjava solidarnosti sa Mihalisom Tolisom

Ni jedan sat u vojsci - nikada nećemo postati meso za vaše smrtonosne granate (Janjina)
Ni sata u vojsci – nikada nećemo postati meso za vaše granate (Janjina)

Kao što su događaji iz devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije pokazali, ratovi su odličan metod za širenje neometane vladavine kapitala. Bilo da je izgovor nacionalistička (u slučaju lokalnih vladajućih klasa), ili ideologija ljudskih prava (u slučaju NATO intervencije), vojno-industrijski kompleks je bio najefikasniji činilac u pripremanju terena za neoliberalni napad na radništvo.

Antimilitaristi su uvek bili ti koji su bili sposobni da uvide pravu svrhu patriotske retorike i da se i u trenucima najveće nacionalističke histerije odupru i odbrane ideju slobode i autonomije. Danas kada se nacionalistička histerija primirila, mnogima je postalo jasno da su upravo „izdajnici“ i dezerteri bili ti koji su pokazali najveći stepen hrabrosti i odgovornosti onda kada je to bilo najpotrebnije, a kada su mnogi sledili infantiliizujući trend prebacivanja lične odgovornosti na Državu.

Ratove na prostoru Jugoslavije, kako se to često kaže među lokalnim stanovništvom, „niko nije očekivao“. Ipak, vladajuća klasa, ne samo da ih je očekivala već ih je i pripremala. U izbijanju ratova nije bilo ničeg spontanog, ljudi su u njih morali biti ugurani, nasiljem i propagandom. Iskustvo je, dakle, pokazalo da krvavi ratovi mogu izbiti i kada ih lokalno stanovništvo ne očekuje i ne veruje u njihovo izbijanje do poslednjeg trenutka. Sličan mehanizam možemo uočiti u događajima koji se trenutno odvijaju u Ukrajini.

Upravo zato je antimilitaristička borba važna i u trenucima kada većina još uvek ne veruje u mogućnost rata i dok je „vladavina prava“ još uvek stabilna. Upravo ta vladavina, Država, patriotska ideologija i vojno-industrijski kompleks reprodukuju sve uslove za izbijanje „neočekivanih“ ratova, koji za cilj uvek imaju nove napade na eksploatisane klase i gušenje socijalnih borbi.

Zbog toga je borba Michalisa Tolisa i drugova iz Bosonogog bataljona od suštinske važnosti.

Solidarni pozdravi!

Anarhisti i anarhistkinje iz Beograda, Zagreba i Mostara

Španski zatvori: Kratak intervju sa anarhističkim zatvorenikom Klaudiom Lavacom

life

Razgovor Contra Info sa Klaudiom Lavacom, drugom koji je od 1996. godine zatvoren u ćelijama španske države; intervju je predstavljen tokom događaja koji se desio 11. januara 2013. u La Gatoneri, skvotiranom društvenom centru u Madridu, u znak solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima/zatvorenicama koji/e su osuđeni/osuđene na dugogodišnje kazne zatvora.

U svojoj potrazi za punom slobodom, izabrao si da svet moći i vlasti napadneš svim raspoloživim sredstvima. Koji su bili glavni razlozi koji su te nagnali da kreneš putem oružane pobune?

Razlozi koji su me nagnali da krenem putem pobune nalaze se u spletu okolnosti koji su počeli pokušajem državnog udara u Italiji; strategiji tenzije (teroristički napadi eksplozivom na javnim prostorima) kojom se koristila ekstremna desnica uz pomoć tajnih službi; napadima dela političkih partija konstitucionalnog luka među kojima je posebno partija Hrišćanska demokratija bila aktivna u isticanju revolucionarne levice i anarhista kao odgovornih za teške napade. Konačno, nagnale su me i nepravde i maltretiranja radničke klase od strane vlasti – istih onih koji su aplaudirali fašističkoj vladi Benita Musolinija i ulasku Italije u Drugi svetski rat na strani nemačkih nacista.

U svojoj knjizi: “Autobiografija neumoljivog” (originalni naslov: “Autobiografía de un irreductible”; naslov izdanja na italijanskom jeziku: “Pestifera la mia vita”), pisao si o tome kako si 1981. godine učestvovao u napadu na zatvor Frozinone (u italijanskoj regiji Lacio) sa ciljem oslobađanja druga koji je tamo bio zatvoren. Danas, više od trideset godina kasnije, de facto solidarnost sa zatvorenicima/zatvorenicama društvenog rata retko dostiže takvu tačku. Kako možemo vratiti mogućnost neposrednog oslobođanja naše braće i sestara?

Početi razmišljati o neposrednom oslobađanju naše zatvorene braće i sestara osnovni je cilj današnjeg društvenog rata kao što je to bio i u prošlosti….Ali, dok je sistem napravio napredak u infrastrukturi i sredstvima represije, mi smo ostali u praistoriji, bez vojnog i tehnološkog napretka i pripremljenosti za suočavanje sa nametnutim super-zatvorima. Ove je građevine, udaljene od gradova i varoši, nemoguće napasti onako kako smo mi to učinili 1981. godine u Italiji, kada smo na kraju oslobodili dvoje zatvorenika. Istina je da su se vremena promenila. Kada govorimo o napadima na sistem, iako ne volimo da koristimo pojmove poput vojna i tehnološka pripremljenost, evidentno je da govorimo o ratu i konfrontaciji i da je za uspeh potrebno da budemo u koraku sa tehnološkim napretkom koji represivni sistem nameće. Ne mislim da je nemoguće napasti strukture poput super-zatvora, ali je neostvarivi san osloboditi zatvorenike i zatvorenice koji/koje su u njima zarobljeni/e, tu gde se sada nalazimo.

Pretpostavljamo da si tokom dugog puta različitih oblika borbi bio uključen u razne vrste organizacija koje su vodile kontranapade protiv establišmenta. Koja su tvoja iskustva u smislu realnog samoorganizovanja u borbi, bez lidera ili sledbenika?

Moja iskustva u samoorganizovanju u borbi, bez vođa ili sledbenika, sazrevala su malo po malo tokom 16 godina ilegale. Niko se nije rodio kao majstor i svi moramo učiti jedni od drugih, od onih koji su pripremljeniji i iskusniji. Među anarhistima, imamo nekoliko jednostavnih principa koji nam omogućavaju da brzo napredujemo sa samoorganizovanjem u borbi: jednom kada je grupa formirana, postoje zadaci koje bi svi trebalo da poštuju. Na primer, ako sam ja ekspert u taktikama napada, ostali će morati da me slušaju, ali bez da me vide kao vođu i bez osećaja da ih ja usmeravam. Očigledno svako ima nešto da kaže o nekoj situaciji, ali ukoliko su te reči plod nedostatka iskustva ili kapaciteta, moraće da me slušaju kako bismo se povukli iz misije. Isto kao što i ja moram slušati eksperte u ma kojem drugom zadatku ukoliko se pokazuju sposobnijim. Da tako kažem, ja ću biti učitelj u skladu sa okolnostima u datom trenutku, a učenik kada neko drugi spremniji od mene preuzme odgovornost za grupu. To je, po mom iskustvu, način da se stvori samoorganizovanje.

Da li je anarhija ilegalistička per se? Ukoliko jeste, kako se ustanički individualiteti spajaju u reci koja će potopiti zakone i norme koji nas drže vezanim za bedu?

Anarhija je ilegalistička po samoj svojoj prirodi jer ona postoji izvan zakonitosti nametnutih od strane sistema. Mi anarhisti imamo sopstvene zakone i načine postojanja koji su uvek osuđeni državnim zakonima i načinima postojanja. Prostu činjenicu odbacivanja pravila nametnutih najamnim radom, pokušaje da preživimo pljačkajući bogate, sistem posmatra kao ilegalne ali za nas je to pravedno i neophodno, i stoga legalno sa naše tačke gledišta. Slično, svaki stav koji ne učestvuje u održavanju kapitalističke moći može se smatrati delom te pobunjeničke reke koju pominjete, a koja će jednog dana potopiti zakone i norme koji nas drže vezanim za bedu.

Ako je vreme za revoluciju svakog dana, postaje neophodno preduzeti direktnu akciju ka uništavanju svega što nas ugnjetava, baš koliko i delovati na stvaranju novog sveta. Kako se ova dva subverzivna zadatka mogu spojiti bez zapadanja u suvu i otuđujuću militantnost ili defetistički reformizam?

Stvaranje novog sveta i neophodnost svakodnevnog revolucionarnog rada sprovođenjem subverzivnih zadataka, ne mogu pasti u suvu i otuđujuću militarizaciju ili defetistički reformizam. Moramo biti oprezni po tom pitanju kako bismo izbegli rizik od sagorevanja, što prouzrokuje da mnogi drugovi napuštaju borbu. Tu se naša kreativnost ispoljava kroz nove stimulanse i ideje. Revolucija i naš put ka njoj ne mogu zapasti u otuđenje… moramo ostaviti malo prostora za disanje, izbegavati zapadanje u rutinu. Vreme i standardi naših akcija pripadaju nama, a ni vlasti niti tužno društveno stanje nisu važniji od naših potreba kao slobodnih ljudi.

Godine 1996. uhapšen si u mestu Siete Puertas, usled neuspelog bekstva nakon eksproprijacije iz centralne kancelarije Banco Santander u Kordobi. Kakve su u to vreme bile reakcije u anarhističkim krugovima (sa i bez navodnika), kako u španskoj državi tako i drugde?

Pao sam u mestu koje se zove Buhalanse, a Sietepuertas je ime kafea u kojem me je civilna straža uhvatila. Taj kafe više ne postoji; na njegovom mestu se danas nalazi filijala neke banke. Bilo je unutar anarhističkih krugova u Španiji i nekih veoma oštrih kritika, kao i nekih drugih u korist eksproprijacije iz banke Santander u Kordobi (jedne od najbogatijih banaka u gradu). Izvan španske države dirljivu solidarnost i podršku dobili smo iz Italije. Sećam se telegrama koji je stigao iz zemlje mog porekla, dok sam se pretučen i ranjen nalazio u samici zatvora u Kordobi, koji me je naterao na plač zbog topline i drugarstva koje je nosio. Kasnije su, vremenom, stizala pisma i razglednice, kako iz Španije tako i drugih zemalja evropske i međunarodne zajednice od kojih su mnoga nosila isti intenzitet i brigu.

Prešao si u ofanzivu izvan državnih granica, godinama izbegavajući vlasti nekoliko zemalja. Kako vidiš anti-patriotsku i internacionalističku borbu anarhista širom sveta u sadašnjem trenutku?

Anti-patriotske i internacionalističke borbe anarhista i anarhistkinja širom sveta konstantno su prisutne, što dovodi do oštrih reakcija policije i sudova koji ih se užasno plaše. Svi vi spolja imaćete više informacija da posvedočite o intenzitetu tih borbi. Ono što bih želeo da vidim, pre nego nestanem, jeste neki trijumf. Za mene kao i za vas, to bi bio najlepši poklon koji možemo dobiti….Nadajmo se uskoro.

Našavši se u kazamatima španske demokratije, vodio si tešku borbu za ukidanje samica i FIES režima (interni režim segregacije unutar španskih zatvora). Kako bi danas ocenio te trenutke?

Zatvoren u kazamatima španske demokratije, naporno sam se borio za ukidanje FIES režima i samica, kao i za ukidanje kako dugogodišnjih tako i skrivenih doživotnih kazni. Sada se borim za ukidanje mučenja i zlostavljanja u zatvorima što je borba započeta u oktobru 2011. sa zajedničkim akcijama i simboličnim štrajkovima glađu prvog dana svakog meseca; to je dovelo do nastanka mreže podrške solidarnih advokata koji pravno pomažu drugove koji se bore i suočavaju sa odmazdom zatvorskog sistema. Te trenutke borbe ne vidim kao prošlost….već kao deo sadašnjosti, možda sa manjim intenzitetom i učešćem zatvoreničkih zajednica nego pre. Za mene, biti zatvoren znači biti u konstantnoj borbi. Biti zatvorenik znači biti u borbi; zatvor nije mesto u kome se čovek može opustiti i zaboraviti na stvarnost koja ga okružuje.

Tvoj slučaj je jedan od onih slučajeva širom sveta u kojima su anarhisti osuđeni na dugogodišnje kazne. Nakon mnogo godina u zatvoru, da li je bilo promena u zatvorskom društvu i njegovoj populaciji?

Mnoge su se promene desile unutar zatvorskog društva i njegove populacije otkako sam po prvi put ušao unjega 1980. godine. Populacija se promenila ulaskom legalnih lekova, poput metadona i psihotropika, koje administracija svakodnevno daje. Uspeli su u izolovanju značajnog dela zatvorske populacije pretvarajući ih u individualiste. Nema više one borbene solidarnosti koja je nekada postojala kada bi svi ustali ukoliko bi takli nekoga od nas. Danas, i godinama unazad, imamo kontrolu nad zatvorenicima koja nije samo fizička već i mentalna i koja sprečava čoveka da pronađe put koji odgovara njegovoj ličnosti. Svakodnevno uzimanje lekova oduzima ono najbolje u tebi, ne ostavljajući ti ništa drugo do brigu da ih nastaviš uzimati…sve ostalo je sekundarno, od manjeg značaja…to je njihova jadna borba, a pokušavati ubediti ih u nešto drugo u većini slučajeva predstavlja traćenje vremena i energije. Oni koji se drogiraju dvostruki su robovi sistema, prvo kao zatvorenici, a zatim i kao zavisnici. Srećom u zatvorima postoji takođe i onaj mali deo zatvoreničke populacije koja nije deo te grupacije i sa njima se možemo boriti za dobijanje promena unutar zatvora.

Nadovezujući se na temu dugih kazni, kako je tvoj dugi boravak u zarobljeništvu uticao na solidarnost izraženu prema tebi, kao i tvoja prijateljstva i lične odnose?

Solidarnost koja je (spolja) izražavana sa mnom, uvek me je činila ponosnim, naročito sada kada je moja autobiografija objavljena.

Koje je trenutno stanje pravnih postupaka protiv tebe, i kakvi su tvoji pogledi na budućnost, kako bližu tako i dalju?

Moja pravna situacija je trenutno još uvek komplikovana. Bio sam zatvoren 17 godina, a moja kazna u Španiji je 25 godina. Kada je odslužim, čeka me kazna u Italiji od 27 godina i 6 meseci i još jedna u Francuskoj od 30 godina (sa jednom presudom koja još nije potpuna, a koja bi se uz malo sreće mogla zaustaviti na 15 godina). Moj je cilj svođenje kazni koje me čekaju na ukupno 30 godina, ali će biti veoma teško da sud to i prizna. Trenutno ne postoji član krivičnog zakona koji kaže da me nakon 30 neprekidnih godina u zatvoru moraju pustiti. Moraću se boriti sve do Suda za ljudska prava kako bi priznali to ograničenje ili ću doživotno ostati u lancima.

Kakvu poruku želiš poslati onima koji se bore dan i noć, unutar i izvan zatvorskih zidina?

Onima koji se bore dan i noć, unutar i izvan zatvorskih zidina, šaljem sledeću poruku…Budite snažni i slobodni jer je najbolji način da se borite protiv sistema i zatvora taj da nikada ne uđete unutra.

Veliki zagrljaj svima.

Klaudio.

Drugu možeš pisati na sledeću adresu:

Claudio Lavazza
C.P. Teixeiro (módulo 11)
Carretera Paradela s/n
15310 Teixeiro-Curtis (A Coruña)
España/Spain

Bolivija: Ispisani slogani u znak solidarnosti sa utamničenom anarhistkinjom Tamarom Sol Farijas Vergara

Tvoja osveta je naša osveta. Sloboda za Sol Vergar.
Tvoja osveta je naša osveta. Sloboda za Sol Vergarovu.
Sol, tvoj impuls je naš dah.
Sol, tvoj impuls je naš dah.
sol-3-1024x768
Snaga, solidarnost i akcija. Za borbeno sećanje. Sol, nisi sama.
Akcija koju je izvela Sol, deo je našeg rata.
Akcija koju je izvela Sol, deo je našeg rata.
sol-5-1024x768
Sol, tvoja nas je osveta posestrila u borbi.

Dok se građani pripremaju za karnevalske svečanosti, naše misli prelaze razdaljine rušeći granice koje nas razdvajaju…

Ovom malom noćnom šetnjom želimo da cenimo tvoju hrabrost i impuls; impuls koji obeležava istoriju naše borbe, koji nas hrani i jača. Jer, samo jednim vapajem osvete pokazala si da nijedna ratnica ili ratnik nikada neće biti zaboravljeni, a kako je nemoguće ćutati pred tvojom hrabrošću, ovim malim solidarnim gesto puštamo zidove da govore.

Održavamo živim sećanje na druga Sebastijana Oversluija jer su mrtvi oni koji su zaboravljeni. Znamo da život u borbi još uvek podstiče i podsticaće našu borbu!

Za borbeno sećanje, za anarhiju!
Živela Sol Vergara! Živeo Sebastijan Overslui!

Izvor: contrainformate

Atina: Intervencija u znak solidarnost sa radnikom migrantom koga je pretukao šef

"Klasnom solidarnošću i organizacijom vodimo rat protiv šefova i fašista - Bazni sindikat konobara, kuvara i drugih radnika ugostiteljskog sektora"
“Klasnom solidarnošću i organizacijom vodimo rat protiv šefova i fašista – Bazni sindikat konobara, kuvara i drugih radnika ugostiteljskog sektora”

Imigrant je u bar-restoranu “SCHERZO” (koji se nalazi u Marusi severnom predgrađu Atine) radio pet meseci, više od 12 sati dnevno, 30 dana mesečno. Dnevnica mu je bila samo 10 evra. Pored pranja posuđa i generalno čišćenja, slali su ga na razne zadatke za potrebe posla, ali takođe i lične poslove poslodavca. Kao da to nije bilo dovoljno, šef Dimitris Tirologos dugovao mu je novac. Jednog dana, dok je perač posuđa/pomoćni radnik, čekao da dobije neke od neisplaćenih plata, šef ga je brutalno pretukao i čak mu ukrao ranac u kome su se nalazila lična dokumenta i novac. Radnik-imigrant je morao biti primljen u bolnicu gde je zadržan još tri dana. Uprkos svakodnevnoj eksploataciji i zastrašivanju na poslu ubrzo nakon što je pretučen prijavio je svog šefa inspekciji rada pozivajući se na svoje dostojanstvo kao radnika, i kontaktirajući društvene prostore i svoj bazni sindikat za hitnu solidarnost.

U subotu 22. februara 2013., kolektivi i bazni sindikati su izveli prvu intervenciju ispred bar-restorana “SCHERZO” Marusi. Protest je organizovano Atinski bazni sindikat konobara, kuvara i drugih radnika ugostiteljskog sektora u znak solidarnosti sa kolegom-radnikom, članom istog sindikata, koji je tu bio zaposlen i nedavno, pretučen zbog toga što je zatražio da mu se isplate zaostale zarade… Skoro dva sata više od 200 ljudi je uzvikivalo slogane, distribuiralo tekstove i pamflete, informisalo prolaznike i okolne prodavnice o incidentu. Ubrzo nakon okupljanja, demonstranti su održali protest i u naselju.

Kada šef podigne ruku na radnika/cu treba mu je odseći!

Istanbul (Turska): Zapaljen bager (20.02.2014.)

istan

Obasjali smo hladnu i mračnu noć gomilom željeza, rasplamsana vatra mogla se vidjeti na daleko, i osim što nam je ta akcija pružila zadovoljstvo, izvršena je i u svrhu eko-vandalizma, noseći ime koje nitko nikada nije čuo.

U četvrtak, 20. februara, u Poyrazu, ruralnom području anatolijskog dijela Istanbula, napali smo bager, ostavljen da spava pred jarugom iskopane prirode, i sprejem ispisali “ELF-FAI/IRF” na nekoliko mjesto oko gradilišta.

Koristeći jednostavnu zapaljivu napravu s tajmerom, ručne izrade, bager je postao neuporabiv, a poruku koju smo željeli odaslati je bila jasna: “Ako gradite, mi ćemo paliti i uništavati!”.

*Naši razlozi za poduzimanje ove akcije*

Želimo naglasiti da se krajnji napad na diktaturu, koja si pripisuje legitimnost vodeći projekte ekocida kao što je “3. Bosforski Most” i “Istanbulski kanal”, ne smije više oslanjati na liberalno-pacifističke sterotipove tipa “kampanje za podizanje svijesti” i “sudski procesi”. Ove vrste organizacija samo odgađaju ono što je neizbježno i sprečavaju opravdanu eko-obranu od ekološkog uništenja, koje je u tijeku. Nastojeći da od državnog pravnog sistema iznude pozitivan odgovor, koji je u stvari ugovaratelj ekocida, oni pridonose utišavanju bijesa, kanalizirajući ga u izbore i u društvene medije.

Kapitalistička industrijska civilizacija se širi Zemljom mostovima i autoputevima, osigurava se građenjem betonskih šuma, smatrajući prirodu samo sirovinom, širi se svakodnevno sužavajući granice prirode u ime nedostatka energije, i postaje dominantna. Iz tog razloga, postavljajući se protiv društva, uvjerenog da je gradnja, razvoj i ekspanzija vrlina, preuzimamo neku vrstu odgovornosti za eliminaciju svega što je uključeno u taj proces automatizacije, i kao dio globalne borbe za sveopće oslobođenje izabrali smo da izvedemo ovo djelo, stavljajući sami u praksu jednostavne metode paljenja, sabotažu i tehnike direktne akcije.

Posvećujemo ovu noć u kojoj smo požarom obasjali tvrđave premoći, drugovima koji su pali, koji su zatvoreni ili su u bijegu.

Sebastiánu Oversluij Seguelu, kojeg je ubio zaštitar tokom pljačke banke u Santiagu (Čile), 11. decembra 2013.; uhapšenima Alfonsu Alvialu i Hermesu Gonzálezu, i uhapšenoj Tamari Sol Farrías, optuženoj za pucanje na zaštitara u Čileu, 21. januara 2014.

Aliju İsmail Korkmazu, Ethemu Sarısülüku, Abdullahu Cömertu, Medeniju Yıldırımu, Mehmetu Ayvalıtaşu, Ahmetu Atakanu, koje je ubila turska država, i Berkinu Elvanu (15) kojeg je u glavu pogodio tromblon suzavca tokom pobuna u Gezi Parku i nalazi se na intenzivnoj njezi od 15. juna 2013.

Hansu Niemeyeru, iza rešetaka od 30. novembra 2011., optužen za napad na čileansku banku.

Svim prosjednicima u “NO TAV” borbi i Niccu, Claudiju, Chiari i Mattiji, uhapšenim u toku već dvadesetogodišnje borbe protiv superbrze pruge na brdima sjevernozapadne Italije.

Monici Caballero i Franciscu Solaru uhapšenima za napad na katedralu El Pillar u Zaragozi (Španjolska), i čitavom pokretu direktne akcije protiv gradnje crkvi u Španjolskoj.

Fallon Poisson, Amelie Pelletier i Carlosu López Marin uhapšenima za napad na ministarstvo komunikacija i prijevoza, i na koncesionara automobilske kompanije Nissan u Meksiku 5. janura.

Zatvorenim anarhistima i pobunjenicima, za slučajeve Zavjera Vatrenih Ćelija, Revolucionarna Borba, Kozani, u Grčkoj, i svim drugim zatvorenicima diljem svijeta.

Pobunjenicima, anarhistima i crnim blokovima koji aktivno sudjeluju u društvenim eksplozijama u Egiptu, Brazilu, Ukrajini, Bosni i u drugim dijelovima svijeta, i koji uzdižu parole “ustanak, subverzija, anarhija”, koji se bore protiv pandura i napadaju institucije izrabljivača na ulicama Istanbula, Izmira i Ankare.

Eko-ratniku Marcu Camenischu, zatvorenik u Švicarskoj već 21 godinu.

Šaljemo našu solidarnost, ljubav i bijes ćelijama Neformalne Anarhističke Federacije, koje su organizirale neformalne napade i zavjere širom svijeta, Međunarodnom Revolucionarnom Frontu, ITS, svim ćelijama Feniks Projekta, svim ćelijama ELF i ALF, i svim usamljenim vukovima koji se kreću u mračnim noćima, i svim drugovima, pobunjenicima čija smo imena zaboravili dok smo pisali ove riječi.

ELF-FAI/IRF (Oslobodilački Front Zemlje – Neformalna Anarhistička Federacija – Međunarodni Revolucionarni Front)

Atlanta, SAD: Sabotaža traktora za ZAD, No TAV i šumu Hambah

three-1024x722

U noći 22. februara, u rezervoar dva traktora koja se koriste u izgradnji novog tramvaja u Atlanti sipali smo smešu peska i vode.

Tramvaj je jedan od mnogih velikih razvojnih projekata koje je grad pokrenuo u poslednjih nekoliko godina kao deo generalnog plana revitalizacije centra grada. Znamo da taj plan samo znači još više policije i krovova nad glavom koji se ne mogu priuštiti.

Ovaj mali gest solidarnosti pružamo ZAD (Francuska), pokretu NO TAV (Italija) i okupaciji šume Hambah (Nemačka). Takođe želimo postali snage onima koji su pogođeni povećanim nadzorom ili represijom koje je novi razvojni projekat doveo u Atlantu.

Našu je akciju bilo lako izvesti. Nije bilo potrebno mnogo vremena da se isplanira ili usvoji, a sav materijal smo pronašli pored puta. Ne verujemo da gomilanje “akcija” pravi revoluciju, ali želimo da ohrabrimo sadašnje i buduće učesnike revolucionarnih borbi.

Srčano napred!

 

Trento: Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na nadzorni sud

Drugovi zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari podvrgnuti su cenzuri i restrikcijskim mjerama nad poštom već nekoliko mjeseci, i nalaze se u izolaciji. Nico, Chiara, Mattia i Claudio [uhapšeni i pritvoreni ove godine zbog borbe protiv izgradnje super brze željeznice, nap.prev.] nalaze se pod istim oštrim restrikcijama.

Potonjima su zabranjene posjete članova obitelji, zato što ih na taj način žele uništiti i ušutkati. Postavili smo eksplozivnu napravu u Trentu protiv nadzornih sudaca kako bi dali glas njima i svima koji su zatvoreni, ali se dostojanstveno bore.

Na taj način unaprijed šaljemo pozdrav zatvorenicima koji će započeti borbu u aprilu, u nadi da će se borba rasplamsati.

Sudstvo i moralisti govore o nasilju, ali naše nasilje je mala stvar u odnosu na nasilje sudstva i čitavog aparata, na patnje i ubojstva koja nameću zatvorenicima, kao što se prije par mjeseci desilo u Trentu.

Mi nismo licemjeri kao vi, mi preuzimamo odgovornost za nasilje, i protiv osoba koje su odgovorne za sve to.

Solidarnost sa Spyrosom Stratoulisom, Tamarom Vergarom, Sabbo, Andreom, Gabrielom, Monicom Caballero, Franciscom Solarom i sa svima koji se bore i koji su pod restriktivnim mjerama sudstva.

Izvor: Informa-azione

Atena (Grčka): Osuđen anarho-komunist Tasos Theofilou

Dana 7. februara 2014. anarho-komunist Tasos Theofilou osuđen je na 25 godina zatvora, premda je od početka negirao sve optužbe. Tročlani sud u Ateni donio je većinsku presudu (umjesto jednoglasne).

Tasos Theofilou oslobođen je teških optužbi za “osnivanje terorističke organizacije i pripadanje istoj” (odnosno za njegovo navodno pripadanje grupi urbane gerile, Zavjera Vatrenih Ćelija), za posjedovanje eksploziva i naprava (te su optužbe odbačene nakon što su suci utvrdili da nije nikada bio član ZVĆ), za krivotvorenje pet osobnih iskaznica, za korištenje vatrenog oružja i dva pokušaja ubojstva.

No ipak, ustanovljena mu je krivica za dvije optužbe: sudjelovanje u pljački, pokrivenog lica i suučesništvo u hotimičnom ubojstvu počinjenog pri svijesti. Utvrđena mu je krivica i za tri kaznena djela: nošenje vatrenog oružja, opetovano krivotvorenje (optužba se odnosi na vozilo pljačkaša) i primanje prihoda stečenih kaznenim djelom (vozilo za bijeg pljačkaša).

Drugim riječima, sud je odlučio da je Theofilou (mada nije član ZVĆ ili neke druge organizacije) sudjelovao u pljački banke na otoku Parosu u augustu 2012., ali da nije onaj tko je ubio Dimitrisa Michasa (građanina koji je pokušao zaustaviti pljačkaše u bijegu). Po riječima jednog od njegovih advokata radi se o odluci donešenoj na temelju jedne jedine indicije (diskutabilan uzorak DNK pronađen na šeširu koji je vjerojatno ispao jednom od pljačkaša). Barem je zahtjev za doživotnim zatvorom odbačen jer nije osuđen za teško ubojstvo…

Mnogi činjenice i dokazi iznešeni na sudu išli su u korist oslobađajuće presude (na primjer nijedan od očevidaca nije prepoznao Theofiloua tokom suđenja). Usprkos tome, kao što se već desilo u slučaju anarhističkog zatvorenika Babisa Tsilianidisa, i u ovom je procesu optuženik ocijenjen krivim isključivo na temelju DNK, koji je navodno pronađen na jednom pokretnom predmetu.

Prvostupanjski sud je naložio: 16 godina za pomaganje pri teškom ubojstvu, 15 godina za počinjenu pljačku, tri godine za krivotvorenje, dvije godine za nošenje vatrenog oružja (plus kazna od 5.000 eura) i dvije godine za primanje prihoda stečenog kaznenim dijelom; sveukupno 38 godina. Skupna presuda je 25 godina zatvora. Drug ima pravo na žalbu protiv ove presude, ali žalba ne odgađa istu, to jest mora ostati u zatvoru sve do idućeg suđenja pri žalbenom sudu (ali u međuvremenu može zatražiti prekid zatvorske kazne).

POTPUNO OSLOBAĐANJE I NEPOSREDAN OTPUST DRUGA TASOSA THEOFILOUA

Barselona: Napad na glavnu filijalu Dojč banke

Solidarnost, jedinstvo i akcija. I nemoj da te uhvate!

Tokom noći 17. januara 2014. razbili smo sva stakla na glavnoj filijali Dojč banke koja se nalazi u glavnoj aveniji Barselone Pasež de Grasija u znak solidarnosti sa borbom stanovnika u naselju Gamonal u gradu Burgosu, kao i u znak solidarnosti sa drugovima i drugaricama iz skvota Rote Flora u Hamburg, danima nakon što je primećeno da im je njihova borba i odlučnost donela malu pobedu jer su građevinski radovi na novom bulevaru u Gamonalu otkazani dok su urbanistički razvojni planovi u Hamburgu koji su želeli uništiti antikapitalistički socijalni centar Rote Flora promenjeni ne predstavljajući više pretnju skvotu. Ova dva primera nam pokazuju da borba narodnih klasa može uroditi plodom, a ovaj naš lin je samo malo zrno peska u tom pravcu.

ANTIKAPITALISTIČKA SOLIDARNOST I AKCIJA.

Sa ili bez kapuljače, neka živi otpor!

Grčka: Izjava Nikosa Romanosa na suđenju započetom 3.2.2014.

Namjera ove izjave je razjasniti naše nakane za vas i vaš sud.

Djela koja nisu udružena s riječima koje objašnjavaju njihov koncepcijski sadržaj dovode do konfuzije, kao što su i riječi koje nisu popraćene djelima samo prazna značenja neutralnih brbljarija.

Stojim ovdje kao vaš proglašeni i nepokajani neprijatelj. Ne molim za vašu milost i ne tražim s vama i s vama sličnima dijalog. Moje vrijednosti su u ratu s vašima, zato je svaka rečenica koju izgovaram protiv vas oštrica koja para maske vašeg licemjera i otkriva poziciju i ulogu svakog od vas.

Napisali ste stotina stranica spisa i neprekidno gradite nove slučajeve kako bi nas pokopali u zatvore vaše demokracije, na desetljeća.

Spremate se da nam nametnete “specijalne zatvorske uvjete”, koji su jedini nedostajući potez iz panteona “specijalnih postupaka” (zatvorski premještaji, suđenja, zakoni) koje kreirate da bi se borili protiv nas.

Kao što jednostavni zakoni fizike nalažu, reakcija je posljedica akcije.

Izvan ove sudnice, na slobodnim područjima, postoje slobodne osobe, za mene drugovi, po vama teroristi, koje nemaju namjeru tolerirati naše istrebljenje bez da vama i vašim nadređenima puste krv.

Ako hoćete, možete ovo smatrati prijetnjom.

Ja pak vjerujem da je to samo cinična realnost. Svaki izbor ima svoju cijenu. Smatram da se vi, kao suci i sluge zakone, može oko toga složiti sa mnom.

No, pogledajmo na brzinu vaš prekrasan svijet. Živimo u dobu brzine. Sve se kreće brzo, neprekidno stvarajući hitna stanja. Brzina povijesnog vremena je iskočila iz tračnica, informacije i vijesti putuju milisekundama, tehnologija i znanost napreduju divovskim koracima.

Kao posljedica, kontradikcije moderne civilizacije eksplodiraju sve češće i češće. Brojni požari obasjavaju gradove, gdje sve izgleda spokojno, i prijeti da izazove kaos u organiziranom redu sistema.

Takvi događaji stvaraju uvjete koji služe našim nakanama. Mi stvaramo mostove komunikacije s ljudima iza barikada, kako bi nasilna djela postala dio specifičnijeg političkog konteksta, kako bi otvorili perspektivu za njihov prelazak u bitku za anarhističku revoluciju.

Tamo se bijes ujedinjuje sa sviješću.

Tamo se ljudi, čija unutrašnjost gori plamenom slobode, sreću.

Tamo negdje su otisci mojeg ustanka.

Anarhističkog jer je neprijatelj svakog oblika ljudskog autoriteta, neprekidnog jer ne traži reformu nego uništenje, egzistencijalnog jer kroz ustanak mi izražavamo sve ove predivne osjećaje koje želimo širiti srcima pobunjenika.

Povrh toga, kvaliteta života se mjeri trenucima i osjećajima.

Temeljeći se na ovom shematičnom opisu, trebali bi shvatiti da nikako ne možete zaustaviti neizbježno. Sudar naših svjetova.

Zato izjave kao što je ova imaju baš tu namjeru, da pošalju jasnu poruku.

Ne možete nas podčiniti, ne možete zaustaviti nadolazeću oluju.

Ova vremena zahtijevaju razmatranja, opreznost i neprekidnu borbu svim sredstvima.

Ni koraka nazad!

Nasilnije protiv države i kapitala.

Snage anarhističkim urbanim gerilcima, Nikosu Maziotisu i Pola Roupi, kojima ucjena visi nad glavama.

Snage svim drugovima u ilegali.

Gurnite si vaš novac ucjene u dupe!

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

Nikos Romanos, 3.2.2014.

Napomena: Suđenje, započeto 03.02.2014, sadrži različite slučajeve. Nikos Romanos, Giannis Mihailidis i Argiris Dalios su optuženi za slučaj dvije kuće u Volosu i Kallithei (obje skrovišta ZVĆ), Giannis Michailidis za okršaj vatrenim oružjem s pandurima u Pfekiju (incident tokom kojeg je uhapšen Theofilos Mavropoulos), Grigoris Sarafoudis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis, Argiris Dalios i Fivos Charisis za pljačku banke Agrotiki u Filotasu (Florina, sjeverna Grčka) i Grigoris Sarafoudis i Janis Naksakis za pljačku podružnice iste Agrotiki banke u Pyrgetu (Larisa, središnja Grčka).

Bloomington, SAD: Lokoti zalijepljeni u znak solidarnosti s meksičkim drugovima i pobunjenicima u zatvoru Indijane

2
28. januar 2014.

Prije tjedan dana ispunili smo ljepilom lokote Bloomingfoodsa, eko-kapitalističke zadruge. Učinili smo to iz solidarnosti s Amelie, Carlosom i Fallonom, troje drugara koje meksička država drži u zatočeništvu, i sa zatvorenicima zatvora Westville koji trenutno vode štrajk glađu protiv još jednog napada na njihovo dostojanstvo, ovaj put u obliku loše prehrane.

Kao anarhisti mi ne pripadamo naciji, ali moramo također djelovati na naše neposredne uvjete. Bloomingtonom se šire malena, šik-eko-poduzeća kao što je Bloomingtonfoods, koji kamufliraju pravu narav kapitalizma i izrabljivanja putem “zadružnih” oblika i “ekološki svjesnih” proizvoda. Usporedo sa širenjem ovog odvratnog yuppie biznisa širi se i produbljuje represija i nadzor kroz pojačanje policijskih snaga i povećanje broja nadzornih videokamera u centru grada. I sve se to poduzima da bi se eliminirali beskućnici, vandali, siromašni i svi oni koji svojim djelima ili samim svojim postojanjem ugrožavaju gentrifikaciju ovog grada.

Naše je djelo samo manji čin sabotaže ovih mehanizama nadzora i izrabljivanja, malena gesta ljubavi prema onima koji se izvan našeg malenog pakla bore protiv svojeg vlastitog inferna. Mada ne gajimo iluzije da ovakva djela, sama po sebi, mogu uništiti ovaj bijedni svijet, ipak odbijamo čekati. Dok se svakodnevno borimo na tisuće drugih načina, uzimamo si vremena za usavršavanje naših taktika, eksperimentiramo sa mogućnostima i izgrađujemo našu hrabrost. Mete su svuda oko nas. Sredstva su vrlo pristupačna. Trebaš jedino samog sebe da bi djelovao.

Ljubavi Amelie, Carlosu i Fallonu.
Bijesa pobunjenicima u zatvoru Westville.
Smrt zatvorskom društvu!

Trento (Italija) – “Udišući isti zrak”: o napadu na Nadzorni sud u Trentu

comunicato_trentino
Danas u zoru je prostorima nadzornog suda u Trentu strujao zrak.

Anonimna osoba je oko 5 ujutro (kada nijedan prolaznik nije mogao biti pogođen) aktivirala eksploziju pomoću ekspres lonca (pod pritiskom) u kojem se nalazila boca spreja, pri čemu je došlo do uništenja stakala i limova.

Ovaj put nismo vijest pročitali u novinama nego u zapisnicima političke policije, DIGOS. Ista policija je ujutro izvršila pretres domova četvero drugova i anarhističkih prostora “El Tavan” u Trentu i “La nave dei folli” u Roveretu. Uz uobičajenu izliku, po čl.41 krivičnog zakona: “traženje oružja i eksploziva”.

Vijest o pretresima se u “realnom vremenu” pojavila u on-line izdanjima dnevnih novina, ali i popraćena. U par sati najveći sindikati (CGIL, CISL, UIL) su već sastavili izjavu kojom osuđuju atentat i pružaju solidarnost sucima. Zatim, redoslijedom, video-intervjui i izjave predsjednika Provincije, predsjednika Provincijskog vijeća, glavnog državnog tužitelja, predsjednika nadzornog suda i različitih političara. Provincijsko vijeće je čak započelo jutro govorom u kojem se osuđuje čin i pruža solidarnost sucima (uz put u desničarskoj stranci Lega Nord, čiji su prozori sjedišta razbijeni par noći unazad). Ukratko, zbor jednoglasne, neposredne i marljive servilnosti.

Ne zanima nas tko je počinio to djelo protiv suda. Zato što mi znamo iz iskustva da su zatvorenicima i njihovim obiteljima nadzorni sud i njegovi suci jedni od najomraženijih službi i institucija. Ovi su činovnici pretvorili u nagradu ono što bi trebalo biti spontano za tisuće zatvorenika: odobrenje dana za prijevremeno oslobađanje i takozvanih alternativnih mjera zatvoru. Iza počinjenih samoubojstava u zatvoru i samoranjavanja često stoji upravo krvnička odluka jednog nadzornog suca. Iza stražarskog premlaćivanja zatvorenika stoji njegova zaštita u odori. A političari i sindikati nisu toliko marljivi da osude isto tako stražarska premlaćivanja zatvorenika i surove kaznene mjere na štetu siromaha, što sačinjava “posao” sudaca.

Danas u zoru je prostorima nadzornog suda u Trentu strujao zrak.

Pretpostavljamo da su u zatvoru, kada je stigla vijest, slavili.

Isto smo i mi učinili, uprkos DIGOS-u, sucima, političarima i sindikalistima.

28. januar 2014.
anarhistice i anarhisti iz Trenta i Rovereta

Atena (Grčka): Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013.

Izjava Nikosa Romanosa i Giannisa Michailidisa pročitana na sudu 29.11.2013. Danas počinje teatar sjena koji vi nazivate suđenjem. Više je i nego očito da se radi o suđenju na kojem se sude revolucionarni anarhisti koji su odbacili sistem i njegove komoditete da bi prešli u napad na istog. Zato su stvorili na desetine “specijalnih državnih udara” kako bi se suočili s nama. Specijalni zatvori, specijalni premještaji, specijalni antiteroristički zakoni, specijalna “zaštita” policije. Svi su ti primjeri tajna priznanja sakrivena iza fleksibilnosti i dvostrukih priča koje nam nudi sistem, ali su u biti toliko kukavični da pokrivaju čitavu parodiju još smiješnijim argumentima, ne želeći priznati ono što je očito.

Činjenicu da smo u ratu, da smo neprijatelji i da nas dijeli jedna divizorna linija. Revolucija i Kontrarevolucija.

Ah, nismo toliko naivni da vjerujemo kako vi obožavate vašu “specijalnu” ulogu zbog neke svete dužnosti. Presude koje ćete nam dodijeliti su politički diktat vaši šefova političara, kojima vi vjerno služite da bi se penjali ovom mafijaškom gerarhijom i dospjeli do viših položaja koje toliko priželjkujete.

Vi ste ordinarni “stručnjaci” koji su oni izabrali u ime svojih interesa, u ovom rđavom dobu. Danas su došli ovdje impozantni i svečani, kao što zahtijevaju ovakvi “specijalni” trenuci. Jer ne radi se samo o donošenju pravde i zaštiti zakona, budući da će vas vaši nadređeni političari zasigurno nagraditi.

Što se nas tiče, barem ćemo biti te sreće da nas se osudi službeno. Zato što, za razliku od tisuća zatvorenika i obitelji koje sa strepnjom očekuju što ćete izgovoriti, vaše presude mogu ovisiti o raznim kriterijima.

Vama je bitno da li je jelovnik sudske kantine ukusan, da li je promet gust kada idete na posao ili da li ste prethodnu noć zadovoljeni. No, dobro, ne treba generalizirati, znamo da postoje iznimke.

Znamo da kada će na red stići oni koji su bogati i sposobni ući u vašu sredinu, da će njihovi slučajevi biti milostivo suđeni i vrata slobode će im se širom otvoriti. To je smisao za pravdu koji vi posjedujete.

I tako je donešena pravda. Danas možete mirno spavati. Horde duhova živih mrtvaca koje ste pogubili vašim presudama neće vas noćas proganjati.

Poštovana gospodo suci, vaša pravda ima odvratni miris smrti. Vi ste grobari koji određuju koliko će formaldehida koristiti kako bi nas održavali u stalnom izvanrednom stanju, održavali živima kao muzejske predmete, u zemljama zamrznutog vremena. Prisutni u preživljavanju, odsutni iz stvarnog života.

Mi se ne sakrivamo iza naših prstiju, mi se pobrinemo da naše namjere budu vrlo jasne. Mi smo anarhistički urbani gerilci, neprijatelji ekonomije, demokracije, policije, vojske, buržoaske pravde, zatvora, zakona, tehnološke znanosti. Svega onoga što porobljuje i pokorava slobodu pojedinca.

Da! za nas su banke noseći stupovi ekonomske diktature i uvijek će biti meta naših napada, da li putem eksproprijacije bogatstva kako bi ojačali strukture anarhističke borbe ili kako bi ih uništili tokom jednog prosvjeda, ili dignuli u zrak gerilskim napadom.

Vama je pak krajnji cilj ovog suđenja zaštita banaka i egzemplarna kazna za one koji su izabrali da se naoružaju i napadnu ih. Ukratko, vi ste najbolji dokaz koliko su razni moćnici koji upravljaju postojećim međusobno povezani, samo u cilju da i dalje nastave vladati.

No sada je, budući da govorimo neposredno, stigao trenutak za skidanje vaših maski. Imate hrabrosti da nas osudite kao pljačkaše. Ali upravo ste vi i sav vaš čopor oni koji isisavate godine i godine života ljudima, u ime potčinjenog društva. Zato ako postoje krivci onda ste to vi. I vihor pitanja bez odgovora kovitla se kao sjekira nad vašim glavama.

Koliko ste obitelji upropastili vašim presudama? Koliko ste opresije i boli prouzročili institucijama koje štitite tako strastveno? Koliko ste “samoubojstava” zatvorenika/ca u vašim zatvorima prouzročili? Koliko je osoba osuđeno na sporu smrt u zatvoru?

Koliko ste godina života ukrali tokom vašeg života? 5000, 10000 ili 20000?

Je li istina da kada se vratite u prividnu sigurnost vaših domova kao dobri roditelji ispirete krv sa sebe? Da ne spominjemo količinu novaca koju su dobili baruni vaše mafije u zamjenu za povoljniji postupak. Bolje osnovati neku “neovisnu” komisiju koja će zatim objaviti rezultate vaših istraga. K tome, i na vašem poslu, kao i na drugima, korupcija je sinonim za poštenje.

Zato smatramo da je potrebno reći koliku vrijednost imaju za nas vaši životi. Dok svakodnevno poništavate vrijednost života, kako našeg tako i tisuće drugih, mi smatramo da vi nemate uopće pravo živjeti. Možete biti sigurni da kad mi bili u snažnijem položaju, vi bi bili progonjeni i uhvaćeni. I čim bi vas našli smjesta bi vas zgazili u potpunosti.

Zato osvetite se, na vaš način, bez oklijevanja, za naše uvrede i prijetnje. Budite uvjereni da ćemo prvom prilikom i mi učiniti isto vama.

Maske su pale, gospodo suci, i nemamo ih namjere vratiti da bi sakrili. Sretno s vašim novim spektaklom i njegovom kazališnom družinom. Mi napuštamo suđenje i odbacujemo, svim našim prezirom, pravo da nam oprostite i tražite olakotne okolnosti. Ako imate potrebu da sudite, sudite naše prazne stolice. Ali dobro im sudite, sa svim vašim osjećajem za pravdu. To je jedino što nam možete učiniti.

Zato što anarhiju nosimo u našim glavama i nikada joj nećete uspjeti suditi, koliko god se trudili da nas pokopate, koliko god zatvora izgradili da nas zatvorite, koliko god godina zatvora nam dodijelili i koliko god antiterorističkih zakona bude doneseno da bi vaši teatarski spektakli bili još rigorozniji.

Naša će anarhija opet svaki put pobjeći da bi se sjedinila sa slobodnim duhovima, da bi se izgradili slobodni odnosi, pronašli novi suučesnici, da bi vas pronašli i napali. Sve dok se ne oslobodimo od vas. To je anarhija koju nosimo u sebi.

Ako ste iskreni prema sebi samima, napustite ovaj teatar sudskog procesa i ta vaša lakrdijaštva te nas unaprijed osudite.

Ni koraka nazad!
Sve za Slobodu!
Živjela Anarhija!

Giannis Michailidis i Nikos Romanos

Grčka: Izjava šestorice drugova optuženih za pljačku u Velventosu

Izjava šestorice anarhista optuženih za pljačku u Velventosu

Zasigurno je lijepo a istovremeno i potrebno pronaći uvijek riječi koje bi mogle objasniti i analizirati najdublje značenje solidarnosti.

Razvoj teorije, kako na razini suštine tako i njezinog širenja, je pokretačka snaga koja vodi rastu jedne borbene zajednice. Međusobni odnosi se potvđuju kroz neprekidnu komunikaciju i sposobnost izražavanja riječima te mješavine iskustava, osobnog iskustva te poimanja borbe općenito, kao i nadasve teme solidarnosti.

Ono što smo doživjeli u sudnici 29. novembra je materijalna dimenzija naših projektualnosti i naših “snova”. Svaki pokušaj opisivanja tih osjećaja, emocija i njihove snage je osuđen na površnost. Ne bi nikada mogli – barem mi – opisati riječima, riječima koje, na sreću ili ne, sadrže u sebi tminu jednog svijeta bez slobode, osjećaj ostvarenja naših najdubljih želja.

Nakon brojnih mjeseci fizičke izolacije, prisustvo drugova/arica i intenzitet kojim “smo se ujedinili” s njihovim zagrljajima i pogledima, dao nam je osjećaj/dojam dviju nabujalih rijeka koje se sjedinjuju neposredno nakon uništenja brane.

To je, drugovi, razbijanje izolacije, imaginarno ili realno.

Dobili smo opkladu.

Da, solidarnost je jedno od našeg oružja. I nijedan pandur neće nikada moći otkriti “sigurno mjesto” na kojem skrivamo to oružje.

P.S. Napisali smo ovaj tekst za prvi dan našeg suđenja, naravno svaki slogan, svaki transparent, plakat, požar i inicijativa solidarnosti ispunila nas je snagom na isti način.

ZAJEDNO SVE DO UNIŠTENJA OVOG TRULOG SVIJETA
ZAJEDNO SVE DO SLOBODE

Anarhisti: Nikos Romanos, Fivos Harisis, Argyris Dalios, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis i Giannis Mihailidis

izvor: A las barricadas

Rim: Blokada puta u znak solidarnosti sa četvoro anarhista koji su uhapšeni 9. decembra 2013.

Akcija solidarnosti sa anarhistima uhapšenim zbog akcija protiv NO TAV

U znak solidarnosti sa drugovima i drugaricama uhapšenim 9. novembra 2013. i optuženim za akcije protiv superbrzih pruga, u ponedeljak 27. januara predveče, grupa od oko dvadesetak anarhista zaustavila je saobraćaj na istočnom kružnom putu u blizi nove stanice Tributina koja će uskoro biti namenjena TAV (nap.prev. superbrzim vozovima).

Nakon što smo, na putu kojim se brzo vozi, dimnim bombama i bakljama usporili saobraćaj,  na put smo postavili kontejnere povezane čeličnom žicom za koje smo vezali transparent u znak solidarnosti i protiv uslova izolacije u kojima se revolucionarni zatvorenici  nalaze. Kontejneri su na kraju pretvoreni u plamen.

Pozdrav svim revolucionarnim zatvorenicima!
Sloboda za sve!
Država je terorista!

Ferrara (Italija): Vijesti o zatvorskoj cenzuri Alfredu i Nicoli

28. januar – Nastavlja se cenzura i svojevoljna zapljena poslane i dobivene pošte i anarhističke štampe, na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari: pisma i vijesti štampane sa anarhističkih sajtova i blogova kasne tjednima, anarhistička štampa na engleskom jeziku zadržana je i u zaplijeni već dva mjeseca, pisma upućena zatvorenim drugovima u inozemstvu blokirala je i zaplijenila cenzura.

Podsjetimo da su u ferrarskom odjelu AS2 [nap.prev. visokog nadzora] zatvorena jedino tri anarhista [nap prev. Adriano Antonacci, Alfredo Cospito i Nicola Gai ] i da im je onemogućen svaki kontakt s ostalim zatvorenicima. Sve to ometa, odnosno čak sprječava, svaki aktivni doprinos raspravama izvan zatvora, budući da vijesti stižu u zakašnjenju, i na kapaljku.
Nadasve je Alfredo tražio da se situacija javno objavi (posljednji slučaj – o kojem ga je prošli tjedan informirala zatvorska uprava) – zapljena jednog njegovog pisma/intervjua upućenog drugovima iz ZVĆ, u grčkom zatvoru, koje je blokirano prije dva mjeseca i nije nikada izašlo iz zatvora), uz naglasak na solidarnost i bliskost sa svima koji nastavljaju djelovati, u Italiji i u inozemstvu, sa zatvorenim drugovima, a posebice sa drugaricom Tamarom Sol Vergarom, koju je otela čileanska država zato što je napala stražare banke Banco de Estado, u znak solidarnosti sa Sebastianom Oversluijom, anarhistom ubijenim tokom ekproprijacije.

nidieunimaitres@gmail.com

Adresa drugova:
Alfredo Cospito – Nicola Gai
C.C.Ferrara, Via Arginone 327
44122 Ferrara – Italija

Pirej, Grčka: Fašistički napad na anarhistički samoorganizovani prostor Resalto u Keraciniju

RAZBIJMO FAŠIZAM SVAKODNEVNOG ŽIVOTA

U subotu ujutru 25. januara, u okrugu Keracini u Pireju, velika jurišna milicija neo-nacista oskrnavila je mesto na kome je u septembru 2013. član “Zlatne zore” ubio Pavlosa Fisasa. Ubrzo nakon toga, skoro 80 članova “Zlatne zore” napalo je samoorganizovani prostor Resalto. Oko 15 drugova i drugarica, koji su se nalazili unutar prostora, uspelo je da odbije napad neo-nacista. Prema prvim procenama, fašisti su se u naselju pojavljivali u trojkama i napadali Resalto kamenicama, ciglama i bojom pod bliskim nadzorom policajaca. Sve to je trajalo nekoliko minuta. Nacionalističke siledžije su se razišle čim se čulo kako im panduri motociklističkih jedinica DIAS govore “ovde ste završili”… Policija je potom pomogla fašistima da pobegnu sa mesta napada, iz ulice Lambraki. Tokom fašističkog napada na Resalto, razbijeni su prozori na susednoj kući, cigle su bacane čak i u dečiju sobu. Neki od fašista su prepoznati; njihove snage su došle iz područja Pireja, Perama, Nikaje i Atine. Velika većina su bili mladi ljudi, neki i sa kacigama. Svi drugovi su u dobrog zdravstvenog stanja dok je nekoliko fašista verovatno pogođeno u glavu različitim predmetima. Incident je trajao najviše deset minuta uz prisustvo DIAS pandura koji su sve vreme štitili neo-naciste Zlatne zore. U međuvremenu su grupe anarhističkih drugova i drugarica i drugih antifašista iz Pireja i Atine obavešteni o tome šta se desilo tako da su došli u Keracini besni i spremni da rasteraju neo-naciste, ali su siledžije već nestale iz tog područja. Pola sata nakon što su fašisti otišli, u okrugu je raspoređeno više motociklističkih jedinica DIAS kao i MAT odreda za razbijanje demonstracija. Kolektiv Resalto je, kao odgovor na napad, pozvao na lokalne spontane demonstaracije kod Narodnog trga. Demonstracije su, sa više od 400 demonstranata, počele nakon 14h, a povorka se kretala ulicama Keracinija prolazeći takođe pored mesta na kome je antifašista Pavlos Fisas izboden na smrt.

FAŠISTIČKE UBICE, SMRVIĆEMO VAS – RES(A)LTO

Sledi tekst (koji se nalazi i na video snimku ispod) o fašističkim provokacijama u Keraciniju:

Četiri meseca nakon ubistva Pavlosa Fisasa u Amfijali, napadom bataljona partije “Zlatna zora”, oko 100 fašista se ponovo pojavilo u Keraciniju, u naseljima Amfijali i Taburija. Hodajući ulicom Caldari, fašisti su oskrnavili mesto na kome je Pavlos Fisas izboden na smrt – ubistvo koje su oni počinili – brišući ispisane slogane, pesme i posvete koje su ljudi ostaviljali u znak sećanja na Pavlosa i uništavanjem transparenta “Plumpidis” lokalnog udruženja nastavnika. To je bilo jasno “preuzimanje odgovornosti” za ubistvo; ubistvo koje ranije nisu javno priznavali jer su se “odrekli” svog trboseka Rupakijasa.

Posle su pokidali nekoliko drugih transparenata nastavnika lokalnih udruženja, precrtavali antifašističke grafite i na zidovima ispisivali fašističko-nacionalističke slogane koji izazivaju mučninu, a kada su se približili Narodnom trgu u Taburiji agresivno su krenuli ka Resaltu, samoorganizovanom prostoru solidarnosti i rupture (koji se nalazi na 100m od tog trga). Očigledno je da su, u svom pokušaju da se tokom poslednjih nekoliko nedelja ponovo uzdignu u pirejskim okruzima  i ponovo pokrenu kancelarije u Nikaji, bili veoma iznervirani snažnim otporom ljudi koji su se borili (otuda su svoje provokacije pokrenuli još prošle nedelje ispisivanjem slogana na zidu samoupravnog društvenog centra Pasamontanja u Koridalosu, pokazujući ponovo svoje njuške u oblastima Nikaja i Koridalos tokom jedne od svojih uobičajenih patetičnih parada).

Skoro polovina fašista se popela do ulice Ermu i napala sastajalište koje se tu nalazi, izazivajući istovremeno štetu na kućama, automobilima i motorima stanovnika dok je ostatak nacista blokirao ulicu Konstantinupoleo sprečavajući prolazak vozila i na taj način obezbeđujući grupu koja je izvodila napad. Oko 15 drugova i drugarica, koji su se u tom trenutku nalazili unutar Resalta, branilo je sebe i projekat i nakon petominutnog sukoba uspeli su da odbiju fašiste. Oni su pokazali da je kolektivna drugarska borba, bez podele na osnovu pola ili nečijih “kapaciteta”, u stanju da se nosi sa nacističkim jurišnim bataljonima kada im represivne snage ne pružaju aktivno pomoć. Suvišno je reći da  mnogi policajci motociklističkih jedinica DIAS, koji su posle napada ispratili fašiste u povlačenju iz Keracinija, nikoga nisu priveli uprkos činjenici da su prve policijske snage stigle na mesto dešavanja dok je napad-sukob još bio u toku, pa čak iako su se mnogi fašisti (oni koji su bili u prvim redovima) povukli sa farbom na svojoj odeći. Važno je napomenuti da je glavna činjenica koja potvrđuje antidruštvenu, siledžijsku i ubilačku prirodu fašista bilo uništavanje, kamenicama, prozora i fasade na susednoj kući iako je vlasnik vikao da je to njegov dom i da se u kući nalazi malo dete. Većina od desetina kamenica koje su bacili na njegovu kuću pala je u dečiju sobu tako da bi mala devojčica bila ozbiljno ili fatalno povređena da je njeni roditelji nisu brzo sklonili.

Odmah je pozvano na antifašističko okupljanje na Narodnom trgu, a više od 400 antifašista je održalo spontane demonstracije u Taburiji i Amfijali (išli su ulicama u kojima su se fašisti ranije pojavili), uklanjajući fašističke slogane sa zidova. Mnogo ljudi iz te oblasti učestvovalo je u maršu koji su u znak solidarnosti podržali i ljudi koji se bore susjednim pirejskim okruzima, kao i oni iz raznih atinskih naselja.

Fašisti su lojalni psi države i kapitala – bez obzira da li nastavljaju da glume kako su “protiv sistema” – koji su pali u nemilost svojih gospodara (što je verovatno privremena faza) usled zasebnih tendencija i niza sopstvenih nekotrolisanih poteza-izbora, poput pokušaja ubistva sindikaliste iz PAME (staljinistički sindikat) u Perami i ubistva Pavlosa Fisasa u Keraciniju. Još jednom ćemo to reći: u krajevima sa izbegličkom populacijom, u naseljima otpora, dostojanstva i solidarnosti, fašisti, njihovi jurišni bataljoni i njihove pristalice nisu samo nepoželjni već neprijatelji. Fašističke ubice, u ovom kraju za vas nema mesta. I to ćemo potvrđivati; u svakom trenutku, na sve načine.

Subota, 25.01.2014.
Resalto, samoorganizovani prostor solidarnosti i rupture
Autonomna antifašistička skupština Keracini
Skupština trga Keracini-Drapecona

Ispod je snimak iz naselja (neo-nacisti uzvikuju “krv-čast-zlatna zora” i “anarhisti, kurvini sinovi”), snimak iz unutrašnjosti Resalta i momenti spontanih demonstracija u Keraciniju:

[dailymotion]http://www.dailymotion.com/video/x1abj6v_25012014-ker_videogames[/dailymotion]

Video link: dai.ly/x1abj6v. Još fotki demonstranata anarhističkog/antiautoritarnog miljea ali i levog spektra, zajedno sa komšijama : Social-Revolution

PREDSTOJEĆE AKCIJE:
Antifašistički marš u Keraciniju – petak, 31. januar 2014. u 18h
Okupljanje na trgu Nikis, ulica Caldari, Amfijali

Solun, Grčka: Drugovi iz skvota Delta oslobođeni optužbi

protest za svot delta
Patras, Grčka, 21.01.2014. Demontranti nose transparent na kome piše “Solidarnost sa gonjenim skvoterima iz Delte (Solun)”.

Dana 21. januara 2014., drugovi koji su uhapšeni tokom iseljenja skvota Delta u Solunu podvrgnuti su drugom suđenju na osnovu optužbi za remećenje javnor reda i mira i prouzrokovanje teške materijalne štete u iznosu od 3,5 miliona evra. Svih šestoro drugova je oslobođeno optužbi.

SOLIDARNOST SA SKVOTOVIMA.
RAT PROTIV DRŽAVE I KAPITALIZMA SE NASTAVLJA.

Atena (Grčka), 20.01.2014.: Izjava anarhista Andreasa Dimitrisa Bourzoukosa u vezu optužbe za pljačku Velventos-Kozani

w-copy-e1390503361359
Negiram optužbu koju mi pripisuje jedan sud po logici buržoaskog prava. U mojem svijetu pljačka banke predstavlja trenutak borbe, konkretno djelo otpora naspram diktature novca i profita. Za vas je ovo djelo zločin, kao i moje anarhističke ideje i projekt jednog života oslobođenog od autoriteta, što vi poistovjećujete s terorizmom.

Jedine teroristi koje ja vidim ovdje nalaze se ispred mene, to ste vi, koji vašim kriminalnim spokojstvom osuđujete osobe na neprekidnu torturu zatvora. Vi ste dio represivnog mehanizma koji na temelju politike – eliminirati unutarnjeg neprijatelja – pogađa nemilosrdno, često “napuhavajući” optužnice ili čak konstruirajući optužnice u cijelosti, uvijek po uputama antiterorističkog odjela. Podsjećam vas, stoga, da sam neprijatelj svega onog što vi želite održati netaknuto, da sam neprijatelj svijeta podčinjenosti i podaništva kojeg vi želite nametnuti.

Po vama terorist, po meni i po mnogim drugovima anarhist.

I kao anarhist jedino značenje pravde koje bih mogao prihvatiti bila pravda odozdo, pravda koja će izbljuvati etiku kapitalizma, u kojoj riječi i značenja kao pravda, autoritet, izrabljivanje, bog, država, zakon neće više imati smisla.

Opasan sam za vašu demokraciju, i to je jedina optužba koju u biti priznajem.

Iako pokušavate istinu zakamuflirati sudskim procesima, vašoj je represiji primarni cilj eliminirati svaki oblik otpora i konkretne negacije vaših zakona i vaših vrijednosti.

Dok god budu postojale osobe kao što ste vi, postojat će i oni koji se svim sredstvima bore da bi svrgnuli vas i uništili sistem kojem služite.

Andreas Dimitris Bourzoukos

Izvor

Meksiko Siti: Mario Lopez “Tripa” ponovo u pritvoru

fuerzatripa

Danas, 20. januara 2014., uhapšen je naš drug Mario Lopez kada se, kao i svake nedelje, pojavio na sudu zbog potpisa (prijavljivanja) koji mu je nametnut kao deo uslova za puštanje na slobodu uz kauciju. On je prvo obavešten da je Kancelarija Generalnog tužioca Republike zahtevala njegovo prisustvo kako bi mu postavili pitanja u vezi sa istragom koja je u toku. Nakon ispitivanja obavešten je da će biti uhapšen na osnovu naloga za kršenje saveznog zakona o vatrenom oružju i eksplozivima u vezi sa događajima od 27. juna 2012. (kada je Mario prvi put zatvoren, više ovde). On je prebačen u Reclusorio Oriente, istočni zatvor Meksiko Sitija. U ovom trenutku to su sve informacije koje imamo.

Mariovo hapšenje se dešava u konekstu lova meksičke vlade na anarhiste. Sada kada su uhapsili druga, nema sumnje da će pokušati da mu napakuju što više optužbi. Progon anarhizma se nastavlja; zbog toga je važno, više nego ikada, jačati solidarnost.

Sloboda za Marija Lopeza!
Sloboda za sve anarhističke zatvorenike!
Ni krivi, ni nevini; solidarnost!

Anarhistički Crni krst Meksika

Rovereto (Italija) – Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na centar mehatronike

music-play
Obavijest novom tehnološkom centru

6. januara ušli smo u centar mehatronike. Ulazeći uzeli smo jednu plinsku bocu. Jednostavno smo ušli jer je nekoliko ključeva bilo ostalo u bravama. Želimo naglasiti da smo bili svjesni poteškoće širenja požara u tako ogromnom i praznom industrijskom kompleksu, ali, uz našu prepoznatljivu tvrdoglavost, postavili smo tri zapaljive naprave u lažne krovove zgrada na gornjim katovima, i jednu smo cijevlju, ispod vrata, povezali s plinskom bocom. Žao nam je što nije eksplodirala. Prouzročili smo samo manju štetu, istina je, nismo profesionalci. Ovakve sabotaže može počiniti svatko kome je stalo do uništenja izrabljivanja i tehnološkog društva. Minimizirali ste ovu akciju.

Znamo da ste to učinili kako bi privukli poduzeća koja trebaju ulagati u mehatroniku, da bi zaštitili vaše bijedne zarade, zataškali ste rizik budućih napada, kako bi izbjegli da nijedno poduzeće ne uđe u vaš novi centar. Osnovna područja primjene mehatronike su robotika, industrijska automatizacija, biomehatronika (u srodstvu sa domotikom, reproducira kibernetskim tehnologijama funkcije živih bića, kao što je egzoskelet, što proučava vojska) i automatski sistemi vozila, nadasve bagera i građevinskih strojeva. Svjesni smo da nisu sva poduzeća koja bi željela ući u mehatroniku značajno upletena u planove moći koji će se eskperimentirati, ali sada ste obaviješteni i nećemo se ustručavati da vas napadnemo. U temeljima ovog zdanja čuju se urlici zatvorenika, nasilja, mučenja, smrti, kao što se nedavno desilo. Mi smo među onima koji riskiraju da se jednog dana nađu na tim mjestima smrti. Govna koja grade mehatroniku su ista koja zarađuju gradnjom zatvora i drugih štetnosti. Ista su poduzeća (Ediltione, Collini i Zorzi) izgradila i zatvor u Trentu. Pobrinut ćemo se za svako mjesto na kojem radite. Iz tog razloga smo unaprijed obavijestili firme što rade na strukturama koje su stvorila ova poduzeća, nećemo se plašiti da zapalimo ili dignemo u zrak što god je u njihovom vlasništvu. Ista poduzeća (Ediltione i Collini) često surađuju i sa poduzećem koje radi na izgradnji superbrze pruge Milano-Bologna. Time želimo reći da je borba protiv zatvora povezana sa borbom za zaštitu okoliša, i zato šaljemo solidarni pozdrav Nicu, Claudiju, Chiari i Mattiji, optuženima za terorizam jer su napali gradilište superbrze pruge u Valsusi kraj Torina; Monici Caballero, Franciscu, Marcu Camenischu, Andreu Dimitrisu Bourzoukosu, Nicoli, Alfredu, Francescu u kućnom pritvoru i svima kojima se opiru MAT-u [nap.prev., visokonaponski vodovi u Španjolskoj]. U sjećanje na Sebastiana Oversluija.

I dalje ćemo pokušati, našom tvrdoglavošću, uništiti svaku stvar koja stoji na putu našoj slobodi, nastojeći da idući put bolje naciljamo. Tog je dana učinjeno sve što je isplanirano i šetali smo vašim instalacijama smrti dobra dva sata, ali sada ključeve “vaš dike” nemate samo vi mučitelji i izrabljivači, nego i mi, a koristit ćemo ih kada mi odlučimo i kada najmanje očekujete.

Za anarhiju.

Izvor: InformaAzione

Italija: Operacija Odlučnost – Nekoliko napomena o preliminarnom ročištu

pravda

17. januara održano je preliminarno ročište za Operaciju Odlučnost. Nasuprot svakog očekivanja, javna tužiteljica Comodi zatražila je “obustavu postupka” u vezi optužbe za terorističko udruženje (po čl.270bis). Sudac je prihvatio zahtjev te je protiv troje drugova na snazi ostala samo optužba za počinjena specifična djela (nanošenje štete).

Osim što su, dakako, svi s olakšanjem odahnuli pri pomisli da su ostavili iza sebe duge godine suđenja sa svim mogućim posljedicama, ipak ostaje – nakon večernje proslave – gorčina, bijes i duboki osjećaj frustracije vidjevši kako ljudski životi mogu biti izmijenjeni, izmanipulirani, zatvoreni, bačeni u ralje površnosti onih koji žive na teret drugih, a da pri tom nikada ne plate danak, da se nikada ne suoče s odgovornošću za svoja djela.

“Gospođa” javna tužiteljica je rekla kako zaista nije htjela trošiti novac poreznih obveznika za vođenje još jednog “cirkusa” (njezin citat), koje bi zatim drugi suci – unatoč njenim naporima – urušili.

Cirkus. Cirkus koji je neke koštao godinu dana života, a neke još i više. Da, baš cirkus, cirkus, teatar groteske, bijede, površnosti, najlicemjernije, najpakosnije, najprljavije, najniže strane jedne žene koja je pristala na svaki zahtjev, želju, prohtjev svojih “specijalnih jedinica karabinjera” – pravi lutkari u čitavoj priči – često nemajući ni pojma što uopće radi.

Lako se danas smijati. Ali se teško riješiti tog ružnog osjećaja da u svakom trenutku mogu učiniti od tvog života ono što im se čini najprikladnijim za njihove političke programe, za njihovo održavanje reda, izgradnju karijera, za usmjeravanje pažnje glava većine, koje baš i ne razmišljaju.

I tako te proglase teroristom.

Zatvore te kao najgoreg neprijatelja i najveću opasnost za društvo.

Dodijele ti ulogu i način djelovanja koje u biti oduvijek pripadaju onima koji posjeduju moć oružja, policije, vojske, glasanja, vlasti, štampe, sudstva.

Koji posjeduju moć da raspolažu životima ljudi, da odluče kako se na nekom području ne može više živjeti kako se oduvijek živjelo jer tuda moraju proći monstruozne tračnice za super brze vlakove.

Koji posjeduju moć da izmijene smisao riječi i smisao pravde (one istinske, ona što razlikuje između pravednog i nepravednog, a ne one zapisane u člancima), moć koja, tisućama ruka, jednom uništava, drugom kažnjava i zatvara a trećom ocrnjuje i mijenja smisao stvarnosti. Moć koja dozvoljava da se jednom razbijenom izlogu dodijeli veća vrijednost nego ljudskom životu, koja štiti onog tko ubija osobe u zatvoru, koja ti nadzire život sve do gaća, koja nekažnjivo izmjenjuje, narušava, kida živote, koja stalnim ratom protiv onih koji su pod njenom kontrolom ne dozvoljava nikakav odgovor, nikakvo protivljenje.

I tako su danas teroristi postali drugarica i drugovi uhapšeni u Torinu [nap.prev., 9. prosinca 2013. uhapšene su četiri osobe, Chiara, Nico, Mattia, Claudio, pod optužbom za subverzivno udruženje u svrhu terorizma, aktivni u borbi protiv izgradnje pruge za superbrze vlakove]. Danas su na njih zalijepili etiketu. Neprikladni, nesnosni, neupravljivi, tvrdoglavi, kao svi oni koji se ne žele predati u borbi protiv superbrzih vlakova, i koji to čine svim sredstvima potrebnim za borbu, za zaštitu zemlje i života.

Danas su se neki riješili, zato jer je tako odlučeno, etikete terorizma. Drugi je sada nose. Solidarnost i bliskost. Što se tiče ovog posljednjeg suđenja, u nadi da se jednom zauvijek okončaju deliriji antiterorističkih jedinica karabinjera i javnih tužitelja, možemo samo spustiti tužan zastor, nadajući se da će pokriti smrad truleži kojeg ispuštaju i kojeg će ispuštati još dugo.

Izvor: InformaAzione

Perugia (Italija): “Operacija Odlučnost”, propala optužba za terorističko udruženje

nonsense-e1390001898582
17. januara 2014. održano je preliminarno ročište za slučaj “Operacija Odlučnost”, za dio postupka koje vodi tužiteljstvo u gradu Perugia. Optužba za terorističko udruženje (po čl.270bis) je arhivirana, na zahtjev same tužiteljice Manuele Comodi. Ostaju optužbe protiv drugova za neka druga specifična djela (grafiti itd.), ali uz otežavajuću okolnost za terorizam.

Solidarnost sa svim optuženim drugovima/aricama!

Grčka: Odluka sudskog veća o slučaju Spirosa Stratulisa

Spiros Stratulis je oslobođen od optužbe za krivično delo za učestvovanje u navodnoj kriminalnoj organizaciji tako da su mu opet dozvoljeni dopusti iz zatvora.

Spiros Stratulis je 10. januara 2014. godine prekinuo štrajk glađu započet 11. novembra 2013. nakon što je dobio obaveštenje da je sudsko veće konačno donelo odluku u vezi sa njegovim slučajem.